im. m. 〈G neznánca, V nȅznānče; mn. N neznánci, G nèznānācā〉 nepoznata osoba, osoba koja ne pripada kojoj radnoj ili životnoj sredini; sin. stranac

prid. 〈G neznánčeva; ž. neznánčeva, s. neznánčevo〉 koji pripada neznancu

im. ž. 〈G nèznānkē, DL nèznānki; mn. N nèznānke, G nèznānkā/nèznānkī〉 nepoznata žena, žena koja ne pripada kojoj radnoj ili životnoj sredini; sin. strankinja

im. s. 〈G neznánja〉 nepoznavanje čega, nerazumijevanje stvari i pojava; ant. znanje

prid. 〈G nȅznātna; odr. nȅznātnī, G nȅznātnōg(a); ž. nȅznātna, s. nȅznātno; komp. neznàtnijī〉 1. koji je zanemarive važnosti [neznatne pogreške] 2. koji je zanemarivo malen [~ iznos novca; neznatna količina]; sin. (beznačajan); ant. znatan

im. ž. 〈G nèzrelosti, I nèzrelošću/nèzrelosti〉 osobina onoga koji je nezreo ili svojstvo onoga što je nezrelo; sin. zrelost

prid. 〈G nèzrela; odr. nèzrelī, G nèzrelōg(a); ž. nèzrela, s. nèzrelo〉 1. a. koji nije dospio za branje [nezrelo voće]; sin. zelen; ant. dozreo b. koji nije sasvim sazrio [nezrelo vino]; sin. mlad; ant. star 2. pren. koji nije tjelesno, spolno i psihički odrastao, koji nije samostalna i odgovorna osoba [~ mladić; nezrela djevojka]; ant. zreo

prid. 〈G nȅzvāna; odr. nȅzvānī, G nȅzvānōg(a); ž. nȅzvāna, s. nȅzvāno〉 koji nije dobio poziv da kamo dođe [nezvani gost]; sin. nepozvan; ant. pozvan, zvan 

prid. 〈G nèželjena; odr. nèželjenī, G nèželjenōg(a); ž. nèželjena, s. nèželjeno〉 1. koji se ne želi [neželjeno dijete]; sin. (nepoželjan) 2. koji nije u skladu s očekivanjem [neželjene posljedice]; ant. željen

im. ž. 〈G nèželjenosti, I nèželjenošću/nèželjenosti〉 osobina onoga koji je neželjen ili svojstvo onoga što je neželjeno

im. m. 〈G nèženjē; mn. N nèženje, G nȅžēnjā〉 muškarac koji se nije oženio iako je već u za to pogodnoj dobi

prid. 〈G nȅžīva; odr. nȅžīvī, G nȅžīvōg(a); ž. nȅžīva, s. nȅžīvo〉 koji nema obilježja života [neživa priroda; neživo tkivo]; ant. živ

vez. u ekspresivnome nabrajanju naglašuje svaku riječ u nizu (uz zanijekani glagol) [Nije kupio ~ knjigu, ~ bilježnicu, ~ olovku.]; sin. niti; ant. i, te ◇ ni ... ni udvojeni veznik, povezuje surečenice u nezavisnosloženoj sastavnoj rečenici [Danima nije ~ jeo ~ spavao.]

čest. naglašuje neostvarenost radnje, ističe da nije ispunjeno najmanje očekivanje [Nije me ~ pozdravio.]; sin. niti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. nȉčē, 3. l. mn. nȉčū, aor. 3. l. jd. nȉca, imperf. 3. l. jd. nȉcāše, prid. r. nȉcao〉 1. probijati se na površinu zemlje iz sjemena ili korijena biljke [Kukuruz niče.] 2. probijati se iz tkiva [Zubi mu niču.] 3. pren. biti na početku postojanja [Zgrade niču preko noći.]; vidski paranjak: niknuti

pril. ◇ pasti ~ pasti licem prema zemlji, tako da se licem dodiruje zemlja

neodr. zam. 〈G nȉčijēg(a), DL nȉčijēm(u), A nȉčijī/nȉčijēg(a), I nȉčijīm; ž. nȉčijā, s. nȉčijē〉 označuje nepostojanje bilo kakva posjedovatelja; ant. ičiji, nečiji, svačiji

pril. ni na kojemu mjestu; ant. posvud, posvuda, svagdje

im. ž. 〈G nijànsē; mn. N nijànse, G nijánsā〉 1. jedan od tonova koje boje [zagasita ~ plave boje] 2. pren. mala, jedva primjetna razlika u čemu [nijanse karaktera; izgovorne nijanse]

prid. 〈G nijéčna; odr. nijȇčnī, G nijȇčnōg(a); ž. nijéčna, s. nijȇčno〉 1. gram. kojim se što niječe [niječna čestica; niječna rečenica]; ant. jestan 2. koji odbija ili odriče te je suprotan onomu što se očekuje ili traži [~ odgovor]; sin. negativan; ant. potvrdan, pozitivan

im. ž. 〈G nijéčnicē; mn. N nijéčnice, G nijéčnīcā〉 gram. čestica kojom se što niječe, poriče; sin. (negacija)

im. ž. 〈G nijéčnosti, I nijéčnošću/nijéčnosti〉 1. gram. svojstvo onoga kojim se što niječe; ant. jesnost 2. svojstvo onoga koji odbija ili odriče te je suprotan onomu što se očekuje ili traži; sin. negativnost; ant. potvrdnost, pozitivnost

neodr. zam. 〈G nijèdnōg(a), D nijèdnōm(u/e), A nijèdan/nijèdnōg(a), L nijèdnōm(e/u), I nijèdnīm; ž. nijèdna, s. nijèdno〉 označuje potpuno isključivanje [Ne zanima me ~ prijedlog.]; sin. nikakav; ant. ijedan, svaki

im. s. 〈G nijékānja〉 izricanje da se što nije dogodilo, da ne postoji, da nije točno ili da to ne treba činiti; sin. (negiranje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nijȇčēm, 3. l. mn. nijȇčū, imp. nijéči, aor. nijékah, imperf. nijȇkāh, prid. r. nijékao, prid. t. nijȇkān〉 tvrditi da se što nije dogodilo, da ne postoji, da nije točno ili da to ne treba činiti [~ dogovor; ~ iskaz]; sin. (negirati)

prid. 〈G nijéma; odr. nijȇmī, G nijȇmōg(a); ž. nijéma, s. nijȇmo〉 1. koji nema dar govora, koji ne može govoriti [~ od rođenja] 2. koji nije izrečen glasom, govorom [nijemi prijekor]

()pril. ni u koje vrijeme; ant. uvijek, vazda zast. ♦ sad ili ~, usp. sad; na svetoga Nikada nikada

neodr. zam. 〈G nȉkakva, DL nȉkakvu, A nȉkakav/nȉkakva, I nȉkakvīm; ž. nȉkakva, s. nȉkakvo〉 1. označuje potpuno isključivanje [Ne zanima me ~ prijedlog.]; sin. nijedan; ant. ijedan, ikakav, ikoji, nekakav 2. a. koji ima negativne osobine ili neželjena svojstva [~ bicikl; ~ čovjek]; sin. loš b. koji je pogrešno utemeljen i nelogičan [~ odgovor; ~ zaključak]; sin. loš 3. (u dvostrukoj negaciji) iznimno loš [On nije ~ pjesnik!]

pril. ni na koji način, ni u kojemu slučaju [Ne može ~ proći razred.]; sin. (ni na koji način) v. pod način; ant. nekako

im. m. 〈G nìkla〉 kem. kemijski element (Ni), tvrda bijela kovina srebrnoga sjaja, sastojak je nekih slitina, upotrebljava se za bojenje stakla i keramike

pril. ni na koji cilj, ni prema kojemu cilju; ant. nekamo

prid. 〈G nȉklova; ž. nȉklova, s. nȉklovo〉 kem. 1. koji pripada niklu [~ atom] 2. koji sadržava nikal [~ sulfat]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. nȉknē, 3. l. mn. nȉknū, aor. 3. l. jd. nȉknū, prid. r. nȉknuo〉 1. probiti se na površinu zemlje iz sjemena ili korijena biljke 2. probiti se iz tkiva [Zubi su mu rano niknuli.] 3. pren. biti na početku postojanja [Zgrade su niknule preko noći.]; vidski paranjak: nicati

im. m. 〈G nikotína〉 kem. otrovna uljasta tekućina koja se nalazi u listovima duhana i koja izaziva psihičku i tjelesnu ovisnost

()pril. nijednim smjerom, nijednim putom; ant. nekud, svud, svuda, svukud

pril. ni u najmanjoj mjeri [To mi se ~ ne sviđa.]; sin. (ništa)

im. ž. 〈G nȋmfē; mn. N nȋmfe, G nȋmfā/nȋmfī〉 1. mit. polubožica, lijepa djevojka koja personificira prirodne pojave, drveće, gore, rijeke i izvore 2. zool. a. mladi kukac koji nalikuje odraslomu kukcu, ali nema krila ni rasplodne organe b. mala papiga s kukmom na glavi i dugačkim repom podrijetlom iz Australije 3. pren. lijepa djevojka

im. ž. 〈G nirvànē〉 rel. stanje najvišega blaženstva u budizmu

pril. 〈komp. nȉžē〉 na maloj visini ili na malu visinu [letjeti ~; ~ postaviti zrcalo]; sin. visoko

im. ž. 〈G nȉskosti, I nȉskošću/nȉskosti; mn. N nȉskosti, G nȉskostī〉 loš, podmukao postupak

im. ž. 〈G niskostablàšicē; mn. N niskostablàšice, G niskostablàšīcā〉 bot. voćka čije je stablo visoko do 150 cm; ant. visokostablašica

prid. 〈G nȉskotlāčnōg(a); ž. nȉskotlāčnā, s. nȉskotlāčnō〉 1. koji se odnosi na niski tlak, koji ima niski tlak 2. koji radi s pomoću niskoga tlaka [~ bojler]; ant. visokotlačni

im. ž. 〈G nȉšē; mn. N nȉše, G nȋšā〉 udubina u zidu

im. m. → ciljnik

gl. nesvrš. prijel. → ciljati

im. s. → ciljanje

neodr. zam. 〈G nȉčeg(a), DL nȉčem(u), A nȉšta, I nȉčīm(e)〉 označuje isključivanje svake stvari; ant. išta, koješta, nešto, svašta ♦ ići na sve ili ~, usp. sav; nitko i ~, usp. nitko

pril. razg. v. nimalo