gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàlazīm, 3. l. mn. nàlazē, imp. nàlazi, aor. nàlazih, imperf. nàlažāh, prid. r. nàlazio, prid. t. nàlažen〉 1. tražeći otkrivati što izgubljeno ili zaboravljeno [~ ključeve]; sin. pronalaziti; ant. gubiti, zametati² 2. tražeći otkriti što novo ili nepoznato [~ mjesta na zemljovidu; ~ podatke u knjizi]; sin. pronalaziti 3. nastojati spoznavati ono što se ne vidi ili ne zna [~ način; ~ rješenje]; sin. domišljati se, pronalaziti 4. truditi se da tko što dobije [~ posao; ~ stan]; sin. pronalaziti • nàlaziti se 〈povr.〉 1. biti na kojemu mjestu, zauzimati koje mjesto ili prostor [~ se u razredu] 2. viđati se s kim prema dogovoru [~ se ispred škole; ~ se s prijateljicama; ~ se sa starim znancima]; sin. sastajati se 3. postizati zadovoljstvo u čemu [~ se u novome poslu]; vidski paranjak: naći

im. ž. 〈G nàlaznicē; mn. N nàlaznice, G nàlaznīcā〉 žena koja je pronašla što izgubljeno [poštena ~]

prid. 〈G nàlazničina; ž. nàlazničina, s. nàlazničino〉 koji pripada nalaznici

im. m. 〈G nàlaznīka, V nàlaznīče; mn. N nàlaznīci, G nàlaznīkā〉 osoba koja je pronašla što izgubljeno [pošteni ~]

im. s. 〈G nàlažēnja〉 1. otkrivanje onoga što je bilo izgubljeno ili zaboravljeno; sin. pronalaženje; ant. gubljenje, zametanje² 2. otkrivanje čega novoga ili nepoznatoga 3. svjesno spoznavanje čega 4. nastojanje da tko što dobije 5. zauzimanje kojega mjesta ili prostora 6. sretanje s kim prema dogovoru; sin. sastajanje 7. spoznavanje samoga sebe, postizanje zadovoljstva u čemu

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàlegnēm, 3. l. mn. nàlegnū, imp. nàlegni, aor. nàlegoh, prid. r. nàlegao, pril. p. nàlegāvši〉 1. težinom vlastita tijela ili kakvom drugom silom uprijeti o što [~ na držak]; vidski parnjak: nalijegati 2. dobro prionuti ili sjesti na što ili uza što [Poklopac je nalegao na okno.]; vidski parnjak: nalijegati 3. pren. obaviti sa svih strana, u potpunosti prekriti [Magla je nalegla na grad.]; sin. spustiti se v. pod spustiti

im. m. 〈G náleta; mn. N náleti, G nálētā〉 1. nailazak ili napad u letu [~ vojnih zrakoplova] 2. udar u velikoj brzini [~ vjetra] 3. pren. provala snažnih osjećaja [~ ljubomore; ~ mržnje]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàletīm, 3. l. mn. nàletē, imp. nalèti, aor. nalètjeh, prid. r. m. nalètio, ž. nalètjela, s. nalètjelo, mn. nalètjeli〉 1. neočekivano naići na koga ili što [~ na staroga prijatelja]; vidski parnjak: nalijetati 2. neočekivano se susresti s čim [~ na neprilike]; vidski parnjak: nalijetati 3. u velikoj brzini naići na prepreku [Automobil je naletio na pješaka.]; vidski parnjak: nalijetati • nalètjeti se 〈povr.〉 mnogo letjeti, zasititi se letenja

im. s. 〈G nálīčja; mn. N nálīčja, G nálīčjā〉 1. stražnja, obratna strana čega [~ kovanice; ~ tkanine; ~ zgrade]; sin. leđa pren.; ant. lice 2. pren. skrivena strana čega [~ istine] ♦ lice i ~, usp. lice

im. s. 〈G nalijégānja〉 proces u kojemu što na što naliježe

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàlijēžēm, 3. l. mn. nàlijēžū, imp. nalijéži, aor. nalijégah, imperf. nàlijēgāh, prid. r. nalijégao〉 1. težinom vlastita tijela ili kakvom drugom silom upirati o što [~ na držak] 2. dobro prianjati ili sjedati na što ili uza što [Poklopac naliježe na okno.]; vidski paranjak: naleći

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàlijēpīm, 3. l. mn. nàlijēpē, imp. nalijépi, aor. nalijépih, prid. r. nalijépio, prid. t. nàlijēpljen〉 pričvrstiti što ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari [~ plakat na zid; ~ marku]; sin. prilijepiti, zalijepiti; ant. odlijepiti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàlijēćēm, 3. l. mn. nàlijēćū, imp. nalijéći, aor. nalijétah, imperf. nàlijētāh, prid. r. nalijétao〉 1. neočekivano nailaziti na koga ili što [stalno ~ na prijatelje] 2. neočekivano se susretati s čim [neprekidno ~ na neprilike] 3. u velikoj brzini nailaziti na prepreku [Automobili često nalijeću na pješake.]; vidski paranjak: naletjeti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàlijēvām, 3. l. mn. nalijévajū, imp. nàlijēvāj, aor. nalijévah, imperf. nàlijēvāh, prid. r. nalijévao, prid. t. nàlijēvān〉 lijevajući stavljati što tekuće u kakvu posudu [~ vino u bačvu]; sin. ulijevati; ant. istakati, izlijevati; vidski parnjak: naliti

pril. na lijevu stranu [Skreni ~.]; sin. lijevo; ant. desno, nadesno

prid. 〈neskl.〉 ◇ biti ~ na koga/što podsjećati izgledom na koga ili što, biti poput koga ili čega; sin. biti sličan komu v. pod sličan, nalikovati, sličiti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nálikujēm, 3. l. mn. nálikujū, imp. nálikūj, aor. nálikovah, imperf. nálikovāh, prid. r. nálikovao〉 podsjećati izgledom na koga ili što, biti poput koga ili čega [~ na oca]; sin. biti nalik na koga v. pod nalik, biti sličan komu v. pod sličan, sličiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nȁlijēm, 3. l. mn. nȁlijū, imp. nàlīj, aor. nàlih, prid. r. m. nȁlio, ž. nȁlīla, s. nȁlīlo, mn. nȁlīli, prid. t. nalìven〉 lijevajući staviti što tekuće u kakvu posudu [~ vodu u vrč]; sin. uliti; ant. istočiti, izliti; vidski parnjak: nalijevati

im. s. 〈G nalivpèra; mn. N nalivpèra, G nalivpérā〉 pisaljka koja se puni tintom

im. m. 〈G náloga; mn. N nálozi, G nálōgā〉 1. zahtjev da se što provede; sin. (diktat), naredba, zapovijed 2. dokument kojim se zahtijeva da se što provede [~ za isplatu; putni ~]

im. m. 〈G nalogodávca, V nȁlogodāvče; mn. N nalogodávci, G nalogòdāvācā〉 osoba koja što nalaže

prid. 〈G nalogodávčeva; ž. nalogodávčeva, s. nalogodávčevo〉 koji pripada nalogodavcu

im. ž. 〈G nalogòdāvkē, DL nalogòdāvki; mn. N nalogòdāvke, G nalogòdāvkā/nalogòdāvkī〉 žena koja što nalaže

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàložīm, 3. l. mn. nàložē, imp. nalòži, aor. nalòžih, prid. r. nalòžio, prid. t. nàložen〉 uputiti komu zahtjev da se što provede [~ napad; ~ povlačenje; Sudac je naložio da se slučaj istraži.]; sin. (dati nalog) v. pod dati, narediti, zapovjediti; vidski parnjak: nalagati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàložīm, 3. l. mn. nàložē, imp. nalòži, aor. nalòžih, prid. r. nalòžio, prid. t. nàložen〉 1. prirediti kakav ogrjev i zapaliti ga [~ vatru] 2. zapaliti vatru u čemu [~ peć u sobi]

im. ž. 〈G nàljepnicē; mn. N nàljepnice, G nàljepnīcā〉 1. komad papira koji se lijepi na što kako bi se označilo ili ukrasilo [~ na automobilu; ~ na paketu; staviti naljepnicu na torbu]; sin. (etiketa) 2. samoljepljiva sličica

im. m. 〈G náljeva; mn. N náljevi, G náljēvā〉 ono što je naliveno, što je dobiveno nalijevanjem

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàljūtīm, 3. l. mn. nàljūtē, imp. naljúti, aor. naljútih, prid. r. naljútio, prid. t. nàljūćen〉 učiniti koga ljutim, izazvati čiju ljutnju [~ roditelje]; sin. rasrditi, razljutiti • naljútiti se 〈povr.〉 postati ljutim; sin. raspaliti se pren. v. pod raspaliti

()os. zam. 〈D〉 v. pod mi

os. zam. 〈DLI〉 v. pod mi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmaknēm, 3. l. mn. nàmaknū, imp. namàkni, aor. namàkoh, prid. r. nàmakao, prid. t. nàmaknūt, pril. p. nàmakāvši〉 v. namaknuti

im. s. 〈G namákānja〉 držanje čega u tekućini; sin. (kvašenje), močenje; ant. sušenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmāčēm, 3. l. mn. nàmāčū, imp. namáči, aor. namákah, imperf. nàmākāh, prid. r. namákao, prid. t. nàmākān〉 držati što u tekućini [~ rublje]; ant. sušiti • namákati se 〈povr.〉 biti dulje vrijeme u vodi; sin. (kvasiti), močiti; vidski paranjak: namočiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmaknēm, 3. l. mn. nàmaknū, imp. namàkni, aor. namàknuh, prid. r. namàknuo, prid. t. nàmaknūt〉 1. staviti što oko čega [~ omču oko vrata] 2. prikupiti kakve materijalne vrijednosti za što vlastitim radom ili posudbom [~ novac za životne troškove; ~ kapital za pokretanje obrta]; sin. (namaći); vidski paranjak: namicati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmāmīm, 3. l. mn. nàmāmē, imp. namámi, aor. namámih, prid. r. namámio, prid. t. nàmāmljen〉 1. privući životinju mamcem [~ ribu na udicu] 2. pren. privući koga obećanjima [~ kupce]; sin. domamiti, dovabiti; sin. primamiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmāstīm, 3. l. mn. nàmāstē, imp. namásti, aor. namástih, prid. r. namástio, prid. t. nàmāšćen〉 namazati mašću [~ kalup za kolač]

im. s. 〈G namátānja〉 skupljanje ili oblikovanje čega motanjem; sin. namotavanje; ant. odmatanje, odmotavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmātām, 3. l. mn. namátajū, imp. nàmātāj, aor. namátah, imperf. nàmātāh, prid. r. namátao, prid. t. nàmātān〉 1. motajući skupljati što [~ vunu] 2. skupljajući motanjem oblikovati što [~ klupko]; ant. razmatati; sin. namotavati; ant. odmatati, odmotavati; vidski paranjak: namotati

im. m. 〈G námaza; mn. N námazi, G námāzā〉 sloj čega koji se nanosi na podlogu [~ boje na drvu; ~ na kruhu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmažēm, 3. l. mn. nàmažū, imp. nàmaži, aor. nàmazah, prid. r. nàmazao, prid. t. nàmazān〉 nanijeti namaz na što [~ maslac na kruh] • nàmazati (se) 〈prijel.〉 1. nanijeti sloj čega na što [~ se kremom] 2. razg. v. našminkati (se)

im. m. 〈G námeta; mn. N námeti, G námētā〉 doprinos koji se plaća državi ili vladaru

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmećēm, 3. l. mn. nàmećū, imp. nàmeći, aor. nàmetah, imperf. nàmetāh, prid. r. nàmetao, prid. t. nàmetān〉 prisiljavati koga da prihvati što protiv svoje volje [~ svoju odluku] • nàmetati se 〈povr.〉 željeti se posebno istaknuti u kakvoj skupini prodornim ponašanjem [~ se svojim znanjem]; vidski paranjak: nametnuti

prid. 〈G namètljiva; odr. namètljivī, G namètljivōg(a); ž. namètljiva, s. namètljivo; komp. nametljìvijī〉 1. koji se nameće, koji pretjerano nastoji oko čega [nametljiva žena] 2. koji odražava čije pretjerano nastojanje oko čega [nametljivo ponašanje]; ant. nenametljiv

im. ž. 〈G namètljivosti, I namètljivošću/namètljivosti〉 osobina onoga koji je nametljiv ili svojstvo onoga što je nametljivo; ant. nenametljivost

prid. 〈G námetničkōg(a); ž. námetničkā, s. námetničkō〉 koji se odnosi na nametnike; sin. (parazitski)

im. m. 〈G námetnīka, V námetnīče; mn. N námetnīci, G námetnīkā〉 1. biol. organizam koji živi u tijelu ili na tijelu domadara i iz njega djelomično ili potpuno crpe sastojke koji su mu nužni za život 2. pren. onaj koji živi na tuđi račun ili iskorištava druge; sin. (parazit)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmetnēm, 3. l. mn. nàmetnū, imp. nàmetni, aor. nàmetnuh, prid. r. nàmetnuo, prid. t. nàmetnūt〉 prisiliti koga da prihvati što protiv svoje volje [~ svoju odluku] • nàmetnuti se 〈povr.〉 posebno se isticati u kakvoj skupini prodornim ponašanjem [~ se svojim znanjem]; vidski paranjak: nametati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàmičēm, 3. l. mn. nàmičē, imp. nàmiči, aor. nàmicah, imperf. nàmicāh, prid. r. nàmicao, prid. t. nàmicān〉 1. stavljati što oko čega [~ omču oko vrata] 2. prikupljati kakve materijalne vrijednosti za što vlastitim radom ili posudbom [~ novac za životne troškove; ~ kapital za pokretanje obrta]; vidski paranjak: namaknuti