najmoprímčev | prid. 〈G najmoprímčeva; ž. najmoprímčeva, s. najmoprímčevo〉 koji pripada najmoprimcu |
najmòprīmka | im. ž. 〈G najmòprīmkē, DL najmòprīmki; mn. N najmòprīmke, G najmòprīmkā/najmòprīmkī〉 žena koja prima što u najam i za to plaća naknadu; ant. najmodavka |
nȃjprije | pril. prije svega ostaloga [Najprije idem u grad.]; sin. prvo |
najúriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàjūrīm, 3. l. mn. nàjūrē, imp. najúri, aor. najúrih, prid. r. najúrio, prid. t. nàjūren〉 1. potjerati s kojega mjesta 2. pren. izbaciti odakle ili isključiti iz čega [~ s posla] |
nàkana | |
nakániti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkānīm, 3. l. mn. nàkānē, imp. nakáni, aor. nakánih, prid. r. nakánio〉 imati nakanu što učiniti; sin. naumiti |
nàkapati | gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkapām, 3. l. mn. nàkapajū, imp. nàkapāj, aor. nàkapah, imperf. nàkapāh, prid. r. nàkapao, prid. t. nàkapān〉 1. 〈neprijel.〉 nakupiti se kapajući [Kišnica je nakapala u spremnik.] 2. 〈prijel.〉 primijeniti kapljice [~ nos; ~ oko] |
nákapnica | im. ž. 〈G nákapnicē; mn. N nákapnice, G nákapnīcā〉 spremnik za skupljanje i čuvanje vode, obično kišnice; sin. cisterna |
nakàšljati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàkašljēm se, 3. l. mn. nàkašljū se, imp. nakàšlji se, aor. nakàšljah se, prid. r. nakàšljao se〉 kratko, lagano zakašljati ili pročistiti grlo; vidski parnjak: nakašljavati se |
nakašljávati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nakàšljāvām se, 3. l. mn. nakašljávajū se, imp. nakàšljāvāj se, aor. nakašljávah se, imperf. nakàšljāvāh se, prid. r. nakašljávao se〉 često kratko, lagano kašljati ili pročišćivati grlo; vidski parnjak: nakašljati se |
nàkaza | im. ž. 〈G nàkazē; mn. N nàkaze, G nȁkāzā〉 pogr. iznimno ružna osoba ◇ moralna ~ veoma pokvarena osoba |
nàkazan | prid. 〈G nàkazna; odr. nàkaznī, G nàkaznōg(a); ž. nàkazna, s. nàkazno〉 1. pogr. koji je veoma ružan 2. pren. koji je prožet iznimnom pokvarenošću [~ naum; nakazna ideja] |
nàkaznōst | im. ž. 〈G nàkaznosti, I nàkaznošću/nàkaznosti〉 osobina onoga koji je nakazan ili svojstvo onoga što je nakazno |
nákit | im. m. 〈G nákita; mn. N nákiti, G nákītā〉 predmeti kojima se ljudi ukrašavaju ili kite koga ili što [skupocjeni ~; ~ za božićno drvce] |
nàkititi (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkitīm, 3. l. mn. nàkitē, imp. nàkiti, aor. nàkitih, prid. r. nàkitio, prid. t. nàkićen〉 staviti nakit i ukrasiti koga ili što [~ bor] |
nàklada | im. ž. 〈G nàkladē〉 broj tiskanih primjeraka kojega izdanja; sin. (tiraža) |
nàkladnica | im. ž. 〈G nàkladnicē; mn. N nàkladnice, G nàkladnīcā〉 žena koja izdaje knjige, novine, časopise [~ školskih knjiga]; sin. izdavačica |
nàkladničin | prid. 〈G nàkladničina; ž. nàkladničina, s. nàkladničino〉 koji pripada nakladnici; sin. izdavačičin |
nàkladnīk | im. m. 〈G nàkladnīka, V nàkladnīče; mn. N nàkladnīci, G nàkladnīkā〉 1. poduzeće koje izdaje knjige, novine, časopise 2. osoba koja izdaje knjige, novine, časopise; sin. izdavač |
náklon | im. m. 〈G náklona; mn. N nákloni, G náklōnā〉 sagibanje glave i gornjega dijela tijela u znak poštovanja |
náklon | prid. 〈G náklona; odr. náklonī, G náklonōg(a); ž. náklona, s. náklono; komp. naklònijī〉 koji je prijateljski raspoložen prema komu; ant. nesklon ◇ biti ~ komu/čemu biti prijateljski raspoložen prema komu ili čemu; sin. naginjati, naklonjen, sklon; biti ~ čemu biti slab prema čemu [~ piću]; sin. naginjati, naklonjen, sklon |
naklòniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàklonīm, 3. l. mn. nàklonē, imp. naklòni, aor. naklònih, prid. r. naklònio, prid. t. nàklonjen〉 svinuti što prema naprijed [~ glavu] • naklòniti se 〈povr.〉 sagnuti glavu i gornji dio tijela u znak poštovanja [~ se pred oltarom; ~ se publici]; sin. pokloniti se v. pod pokloniti |
náklonōst | im. ž. 〈G náklonosti, I náklonošću/náklonosti〉 osobina onoga koji je naklon; sin. naklonjenost, sklonost; ant. nesklonost |
nàklonjen | prid. 〈G nàklonjena; odr. nàklonjenī, G nàklonjenōg(a); ž. nàklonjena, s. nàklonjeno; komp. naklonjènijī〉 1. koji je svinut prema naprijed 2. usp. naklon |
nàklonjenōst | im. ž. 〈G nàklonjenosti, I nàklonjenošću/nàklonjenosti〉 1. svojstvo onoga što je svinuto prema naprijed 2. usp. naklonost |
nàknada | |
nàknaditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàknadīm, 3. l. mn. nàknadē, imp. nàknadi, aor. nàknadih, prid. r. nàknadio, prid. t. nàknađen〉 zast. v. nadoknaditi |
nàknadnī | prid. 〈G nàknadnōg(a); ž. nàknadnā, s. nàknadnō〉 koji je poslije čega, koji je stigao kasnije, nakon isteka roka [naknadna obavijest; ~ upis] |
nàknadnī² | prid. 〈G nàknadnōg(a); ž. nàknadnā, s. nàknadnō〉 koji se odnosi na naknadu [~ zahtjev] |
nákon | |
nakostrijéšiti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nakòstrijēšīm se, 3. l. mn. nakòstrijēšē se, imp. nakostrijéši se, aor. nakostrijéših se, prid. r. nakostrijéšio se, prid. t. nakòstrijēšen〉 1. uzdignuti dlake, perje, čekinje ili bodljike na koži zbog straha ili opasnosti [Mačak se nakostriješio pred psom.] 2. pren. zauzeti obrambeni stav u kakvoj raspravi ili borbi [~ zbog neugodnih pitanja] |
nàkōvanj | im. m. 〈G nàkōvnja; mn. N nàkōvnji, G nàkōvānjā〉 1. postolje na kojemu se kuje željezo 2. anat. uz čekić i stremen, jedna od triju slušnih koščica u srednjemu uhu ♦ nalaziti se između čekića i nakovnja, usp. čekić |
nakovr̀čati (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nakovr̀čām, 3. l. mn. nakovr̀čajū, imp. nakovr̀čāj, aor. nakovr̀čah, prid. r. nakovr̀čao, prid. t. nȁkovrčān〉 napraviti kovrče na čijoj kosi • nakovr̀čati se 〈povr.〉 postati kovrčav (o kosi) [Kosa se nakovrčala zbog vlage u zraku.] |
nȁkratko | pril. 1. na kratko vrijeme [Svratio je ~.]; sin. načas 2. tako da što bude kratkim [ošišati se ~] |
nakríviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkrīvīm, 3. l. mn. nàkrīvē, imp. nakrívi, aor. nakrívih, prid. r. nakrívio, prid. t. nàkrīvljen〉 postaviti što tako da stoji krivo, nagnuti što na jednu stranu [~ ogradu; ~ kapu]; sin. (naheriti) • nakríviti se 〈povr.〉 postati krivim, nagnuti se na jednu stranu [~ se od tereta]; Vidski parnjaci: nakrivljavati, nakrivljivati |
nakrivljávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nakrìvljāvām, 3. l. mn. nakrivljávajū, imp. nakrìvljāvāj, aor. nakrivljávah, imperf. nakrìvljāvāh, prid. r. nakrivljávao, prid. t. nakrìvljāvān〉 postavljati što tako da stoji krivo, naginjati što na jednu stranu [~ ogradu; ~ kapu] • nakrivljávati se 〈povr.〉 postajati krivim, naginjati se na jednu stranu [~ se od tereta]; sin. nakrivljivati; vidski paranjak: nakriviti |
nakrivljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nakrìvljujēm, 3. l. mn. nakrìvljujū, imp. nakrìvljūj, aor. nakrivljívah, imperf. nakrìvljīvāh, prid. r. nakrivljívao, prid. t. nakrìvljīvān〉 usp. nakrivljavati |
nàkuhati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkuhām, 3. l. mn. nàkuhajū, imp. nàkuhāj, aor. nàkuhah, prid. r. nàkuhao, prid. t. nàkuhān〉 kuhajući pripraviti veliku količinu (o hrani) [~ variva za čitav tjedan]; vidski parnjak: nakuhavati • nàkuhati se 〈povr.〉 mnogo ili dugo kuhati |
nakuhávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nakùhāvām, 3. l. mn. nakuhávajū, imp. nakùhāvāj, aor. nakuhávah, imperf. nakùhāvāh, prid. r. nakuhávao, prid. t. nakùhāvān〉 kuhajući pripravljati velike količine [~ variva za čitav tjedan]; vidski parnjak: nakuhati |
nàkupina | im. ž. 〈G nàkupinē; mn. N nàkupine, G nàkupīnā〉 gomila ili slojevi tvari koje su se vremenom nakupile, nataložile na jednome mjestu [~ kamenja; ~ ruda]; sin. (konglomerat) |
nàkupiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkupīm, 3. l. mn. nàkupē, imp. nàkupi, aor. nàkupih, prid. r. nàkupio, prid. t. nàkupljen〉 1. kupeći staviti veliku količinu čega na jedno mjesto [~ drva] 2. steći što nabavljajući malo-pomalo [~ stari namještaj] • nàkupiti se 〈povr.〉 〈3. l.〉 skupiti se u velikoj količini [U podrumu se nakupila voda.]; vidski paranjak: nakupljati |
nakúpljānje | im. s. 〈G nakúpljānja〉 proces u kojemu se što nakuplja |
nakúpljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàkūpljām, 3. l. mn. nakúpljajū, imp. nàkūpljāj, aor. nakúpljah, imperf. nàkūpljāh, prid. r. nakúpljao, prid. t. nàkūpljān〉 1. kupeći stavljati veliku količinu čega na jedno mjesto [~ kamenje] 2. stjecati što nabavljajući pomalo [~ zalihe] • nakúpljati se 〈povr.〉 〈3. l.〉 skupljati se u velikoj količini [U podrumu se nakuplja voda.]; vidski paranjak: nakupiti |
nakupòvati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nakùpujēm, 3. l. mn. nakùpujū, imp. nakùpūj, aor. nakupòvah, prid. r. nakupòvao, prid. t. nȁkupovān〉 kupujući nabaviti dovoljno čega • nakupòvati se 〈povr.〉 mnogo ili dugo kupovati, zasititi se kupovanja |
nalágati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàlāžēm, 3. l. mn. nàlāžū, imp. naláži, aor. nalágah, imperf. nàlāgāh, prid. r. nalágao, prid. t. nàlāgān〉 upućivati komu zahtjev da se što provede [~ napad; ~ povlačenje]; sin. (davati nalog) v. pod davati, naređivati, zapovijedati; vidski parnjak: naložiti¹ |
nalàgati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàlažēm, 3. l. mn. nàlažū, imp. nalàži, aor. nalàgah, prid. r. nalàgao, prid. t. nȁlagān〉 izreći mnogobrojne laži [Nalagao mi je svašta o svojemu životu.] • nalàgati se 〈povr.〉 izreći mnogo laži [Nalagala se roditeljima i prijateljima.] |
nálaz | im. m. 〈G nálaza; mn. N nálazi, G nálāzā〉 1. ono što je tko našao na kojemu mjestu [slučajni ~] 2. ono što je tko ispitivanjem utvrdio [liječnički ~] 3. pren. list papira na kojemu piše što je ispitivanjem ili pregledom utvrđeno [otići po nalaze] |
nàlazīšte | im. s. 〈G nàlazīšta; mn. N nàlazīšta, G nàlazīštā〉 1. mjesto na kojemu se što može naći, na kojemu što postoji u većim količinama [arheološko ~] 2. slojevi zemlje s naslagama rude, mineralnih ulja i sl. [~ nafte; ~ ugljena; ~ zlata]; sin. ležište |