im. m. 〈G náhoda; mn. N náhodi, G náhōdā〉 nađeno dijete, dijete koje su napustili roditelji; sin. nahodče

zb. im. ž. 〈G náhodčādi〉 skup koji čine dva nahoda ili više njih

im. s. 〈G nàhodčeta〉 usp. nahod

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàhrānīm, 3. l. mn. nàhrānē, imp. nahráni, aor. nahránih, prid. r. nahránio, prid. t. nàhrānjen〉 dati komu hranu [~ dijete; ~ stoku]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. nàhrūpī, 3. l. mn. nàhrūpē, aor. 3. l. jd. nȁhrūpī, prid. r. nahrúpio〉 1. krenuti, doći u gomili [~ sa svih strana]; sin. navaliti; vidski parnjak: nahrupljivati 2. pren. naglo kamo ući [~ u sobu]; sin. nagrnuti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. nahrùpljujū, 3. l. mn. nahrùpljujē, aor. 3. l. jd. nahrupljíva, imperf. 3. l. jd. nahrùpljīvāše, prid. r. nahrupljívao〉 kretati, dolaziti u gomili [~ sa svih strana]; sin. nagrtati, navaljivati; vidski parnjak: nahrupiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàhuškām, 3. l. mn. nàhuškajū, imp. nàhuškāj, aor. nàhuškah, prid. r. nàhuškao, prid. t. nàhuškān〉 nagovoriti koga na pobunu ili sukob

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàhvālīm, 3. l. mn. nàhvālē, imp. nahváli, aor. nahválih, prid. r. nahválio, prid. t. nàhvāljen〉 izreći mnogo pohvala o kome ili čemu [~ učenika roditeljima]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàhvatām, 3. l. mn. nàhvatajū, imp. nàhvatāj, aor. nàhvatah, prid. r. nàhvatao, prid. t. nàhvatān〉 uhvatiti mnogo hvatajući više puta [~ divljači] • nàhvatati se 〈povr.〉 1. hvatajući skupiti veliku količinu [~ se zraka] 2. skupiti se u velikoj količini [nahvatala se prašina] 3. zasititi se hvatanja

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nàīđēm, 3. l. mn. nàīđū, imp. naíđi, aor. naíđoh, prid. r. nàišao〉 1. nepredviđeno se pojaviti ili približiti [Naišli su prolaznici.] 2. idući slučajno doći do koga ili čega [~ na prijatelje; ~ na gljive]; vidski paranjak: nailaziti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nȁigrām se, 3. l. mn. naìgrajū se, imp. naìgrāj se, aor. naìgrah se, prid. r. naìgrao se〉 mnogo se igrati, zasititi se igre

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. naìlazīm, 3. l. mn. naìlazē, imp. naìlazi, aor. naìlazih, imperf. naìlažāh, prid. r. naìlazio〉 1. nepredviđeno se pojavljivati ili približavati [Nailaze prolaznici.] 2. idući slučajno dolaziti do koga ili čega [~ na prijatelje; ~ na gljive]; vidski paranjak: naići

im. s. 〈G naìlažēnja〉 proces u kojemu tko nailazi ili se na koga ili što nailazi

pril. uvodi dodatno objašnjenje, osobito ističe okolnosti, uzrok, posljedice itd. [Mogao si mi reći istinu. Ja bih te, ~, razumio.; Zove te da dođeš. Naime, nedostaješ mu.]

im. ž. 〈G naívē〉 umj. umjetnost čija je značajka jednostavnost predodžbe [hrvatska ~]

im. m. 〈G naívca, V nȁīvče; mn. N naívci, G nàīvācā〉 1. naivna osoba 2. samouki slikar, umjetnik koji pripada naivi, koji djeluje u okvirima naive

prid. 〈G nȁīvna; odr. nȁīvnī, G nȁīvnōg(a); ž. nȁīvna, s. nȁīvno; komp. naìvnijī〉 1. koji lako vjeruje drugima, koji u sve lako povjeruje [~ čovjek]; sin. lakovjeran 2. koji odražava jednostavnost u razmišljanju i nedostatak prosudbe [~ odgovor; ~ postupak]

prid. 〈G naívčeva; ž. naívčeva, s. naívčevo〉 koji pripada naivcu

im. ž. 〈G nàīvkē, DL nàīvki; mn. N nàīvke, G nàīvkā/nàīvkī〉 1. naivna žena 2. samouka slikarica, umjetnica koja pripada naivi, koja djeluje u okvirima naive

pril. 〈komp. naìvnijē〉 tako da odražava čiju naivnost [~ pitati; ~ povjerovati u laž]; sin. lakovjerno

im. ž. 〈G naívnosti, I naívnošću/naívnosti〉 1. osobina onoga koji lako vjeruje drugima, koji u sve lako povjeruje; sin. lakovjernost 2. svojstvo onoga što odražava jednostavnost u razmišljanju i nedostatak prosudbe

pril. na prvi pogled, koliko se može procijeniti površnim uvidom [Naizgled je sve u redu.]; sin. na površini v. pod površina

pril. na smjenu, izmjenjujući se [piti ~]

prid. → izmjeničan

im. m. 〈G nájma〉 1. privremeni fizički posao uz novčanu naknadu [uzeti radnike u ~] 2. uporaba ili privremeno korištenje čega uz novčanu naknadu [dati stan u ~; ugovor o najmu]

prid. 〈G nájāmnōg(a); ž. nájāmnā, s. nájāmno〉 koji se odnosi na najam [~ radnik]

im. ž. 〈G nájāmnicē; mn. N nájāmnice, G nájāmnīcā〉 radnica koja privremeno radi koji fizički posao uz novčanu naknadu

prid. 〈G nàjāmničina; ž. nàjāmničina, s. nàjāmničino〉 koji pripada najamnici

im. m. 〈G nájāmnīka, V nájāmnīče; mn. N nájāmnīci, G nájāmnīkā〉 radnik koji privremeno radi koji fizički posao uz novčanu naknadu

im. ž. 〈G nȁjavē; mn. N nȁjave, G nȁjāvā〉 obavijest o kojemu budućem događaju [~ izleta; ~ početka emisije]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàjāvīm, 3. l. mn. nàjāvē, imp. najávi, aor. najávih, prid. r. najávio, prid. t. nàjāvljen〉 obavijestiti o kojemu budućem događaju [~ izlet; ~ početak emisije] • najáviti se 〈povr.〉 unaprijed dogovoriti svoj dolazak ili posjet; vidski paranjak: najavljivati

im. m. 〈G najavljiváča, V nȁjavljivāču; mn. N najavljiváči, G najavljiváčā〉 osoba koja što najavljuje [televizijski ~; ~ programa]

im. ž. 〈G najavljivàčicē; mn. N najavljivàčice, G najavljivàčīcā〉 žena koja što najavljuje, koja čita najave [~ programa; televizijska ~]

prid. 〈G najavljivàčičina; ž. najavljivàčičina, s. najavljivàčičino〉 koji pripada najavljivačici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. najàvljujēm, 3. l. mn. najàvljujū, imp. najàvljūj, aor. najavljívah, imperf. najàvljīvāh, prid. r. najavljívao, prid. t. najàvljīvān〉 pismeno ili usmeno obavještavati o kojemu budućem događaju [~ izlet; ~ početak emisije] • najavljívati se 〈povr.〉 unaprijed dogovarati svoj dolazak ili posjet; vidski paranjak: najaviti

pril. v. najednom

pril. kad se ne očekuje, bez nagovještaja [Najednom se pojavio.]; sin. iznenada, iznenadno, (najedanput), nenadano, neočekivano, odjednom

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàjedēm se, 3. l. mn. nàjedū se, imp. nàjedi se, aor. nàjedoh se, prid. r. nàjeo se〉 1. pojesti čega u dovoljnoj ili velikoj mjeri [~ mesa] 2. zadovoljiti glad [Najeo sam se.]; sin. zasititi se

im. ž. 〈G nȁjezdē; mn. N nȁjezde, G nȁjēzdā〉 1. zauzimanje koje zemlje velikom osvajačkom silom [~ osvajača] 2. pren. nailazak velikoga mnoštva [~ skakavaca; ~ turista]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. nàjēžīm se, 3. l. mn. nàjēžē se, imp. najéži se, aor. najéžih se, prid. r. najéžio se〉 1. biti u stanju u kojemu su dlačice na koži uzdignute od kakva podražaja [~ od hladnoće] 2. pren. postati uzbuđen zbog čega [~ od dobre pjesme]

im. m. 〈G najlóna〉 smola koja služi za proizvodnju sintetičnih kemijskih vlakana

im. ž. 〈G nàjlōnkē, DL nàjlōnki; mn. N nàjlōnke, G nàjlōnkā/nàjlōnkī〉 razg. najlonska čarapa

prid. 〈G nàjlonskōg(a); ž. nàjlōnskā, s. nàjlōnskō〉 koji se odnosi na najlon, koji je od najlona [najlonska vrećica]

im. m. 〈G najmodávca, V nȁjmodāvče; mn. N najmodávci, G najmòdāvācā〉 osoba koja daje što u najam uz plaćanje naknade; ant. najmoprimac

prid. 〈G najmodàvāčkōg(a); ž. najmodàvāčkā, s. najmodàvāčkō〉 koji se odnosi na najmodavca

prid. 〈G najmodávčeva; ž. najmodávčeva, s. najmodávčevo〉 koji pripada najmodavcu

im. ž. 〈G najmòdāvkē, DL najmòdāvki; mn. N najmòdāvke, G najmòdāvkā/najmòdāvkī〉 žena koja daje što u najam uz plaćanje naknade; ant. najmoprimka

im. m. 〈G najmoprímca, V nȁjmoprīmče; mn. N najmoprímci, G najmòprīmācā〉 osoba koja prima što u najam i za to plaća naknadu; ant. najmodavac