gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nànjušīm, 3. l. mn. nànjušē, imp. nànjuši, aor. nànjuših, prid. r. nànjušio, prid. t. nànjušen〉 1. njuhom osjetiti koga ili što [~ divljač; ~ tartufe] 2. pren. predosjetiti, naslutiti da će se što dogoditi [~ opasnost; ~ dobru zaradu]; sin. namirisati

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. naòblāčī se, 3. l. mn. naòblāčē se, aor. 3. l. jd. nȁoblāčī se, prid. r. naobláčio se〉 postati oblačnim, prekriti se oblacima [Nebo se naoblačilo.]; sin. razvedriti se v. pod razvedriti

im. ž. 〈G nȁoblakē, DL nȁoblaci〉 met. prekrivenost neba oblacima

im. ž. 〈G nȁobrazbē〉 znanja i vještine stečene učenjem

im. pl. t. ž. 〈G nȁočālā〉 pomagalo s optičkim staklima koje omogućuje da se bolje vidi [~ za čitanje; ~ za gledanje televizije] ◇ sunčane ~ pomagalo s tamnim staklima koje služi za zaštitu očiju od sunca ♦ gledati 〈na〉 što kroz crne ~ uočavati samo loše strane čega, pesimistično gledati 〈na〉 što; gledati 〈na〉 što kroz ružičaste ~ uočavati samo dobre strane čega, optimistično gledati 〈na〉 što

im. ž. 〈G nȁočārkē, DL nȁočārki; mn. N nȁočārke, G nȁočārkā/nȁočārkī〉 v. kobra

prij. 〈G〉 označuje da se što zbiva tako da se može vidjeti [posvađati se ~ razreda]

prid. 〈G nàočita; odr. nàočitī, G nàočitōg(a); ž. nàočita, s. nàočito; komp. naočìtijī〉 koji se ističe ljepotom [naočita djevojka]

im. ž. 〈G nàočitosti, I nàočitošću/nàočitosti〉 osobina onoga koji je naočit

pril. ◇ nije ~ dobro je, potrebno je [Nije ~ upozoriti na posljedice.]

pril. po dojmu koji se dobiva, ali ne zaista [To je ~ tako.]; sin. prividno

pril. 1. sa svih strana oko čega [Naokolo je mnogo ljudi.] 2. okolnim putom [ići ~]

pril. na suprotnu stranu [okrenuti pulover ~]; sin. naopako ♦ okrenuti ~ (naglavačke, naglavce) što, usp. naglavačke

prid. 〈G nȁopāka; odr. nȁopākī, G nȁopākōg(a); ž. nȁopāka, s. nȁopāko〉 1. koji nije namijenjen tomu da bude vanjski [naopaka strana kaputa] 2. koji nije pravilan, koji je u suprotnosti s prihvatljivim [~ način razmišljanja]

pril. 1. na suprotnu stranu [okrenuti pulover ~]; sin. naopačke 2. suprotno od prihvatljivoga i željenoga [Sve je krenulo naopako.]

prid. 〈G nȁoružāna; odr. nȁoružānī, G nȁoružānōg(a); ž. nȁoružāna, s. nȁoružāno〉 koji ima oružje [~ čovjek; dobro naoružana vojska; naoružane države]

im. s. 〈G naoružánja〉 vojn. ukupno oružje i vojna oprema koju ima pojedinac, vojska ili država

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naorùžām, 3. l. mn. naorùžajū, imp. naorùžāj, aor. naorùžah, prid. r. naorùžao, prid. t. nȁoružān〉 opskrbiti koga oružjem [~ vojsku]; vidski parnjak: naoružavati ( se)

im. s. 〈G naoružávānja〉 vojn. proces opskrbljivanja oružjem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. naorùžāvām, 3. l. mn. naoružávajū, imp. naorùžāvāj, aor. naoružávah, imperf. naorùžāvāh, prid. r. naoružávao, prid. t. naorùžāvān〉 opskrbljivati koga oružjem [~ vojsku]; vidski parnjak: naoružati ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàoštrīm, 3. l. mn. nàoštrē, imp. naòštri, aor. naòštrih, prid. r. naòštrio, prid. t. naòštren〉 učiniti što oštrim [~ nož]

im. m. 〈G nápada; mn. N nápadi, G nápādā〉 1. fizičko ugoržavanje ili ugrožavanje riječima koga ili čega [biti izložen napadima; krenuti u ~; odbiti ~] 2. iznenadan dolazak čega, pojava kakva jakog osjećaja [~ bijesa]; sin. nastup, navala 3. 〈jd.〉 sp. igrači zaduženi za postizanje pogotka; sin. navala; ant. obrana ♦ krenuti (prijeći) u ~ krenuti u osvajanje novih područja djelovanja, pokušati proširiti svoj utjecaj

im. m. 〈G napadáča, V nȁpadāču; mn. N napadáči, G napadáčā〉 1. osoba koja napada 2. sp. igrač zadužen za postizanje pogotka

im. ž. 〈G napadàčicē; mn. N napadàčice, G napadàčīcā〉 1. žena koja napada 2. sp. igračica zadužena za postizanje pogotka

prid. 〈G napadàčičina; ž. napadàčičina, s. napadàčičino〉 koji pripada napadačici

prid. 〈G napàdāčkōg(a); ž. napàdāčkā, s. napàdāčkō〉 koji se odnosi na napadače

im. m. 〈G nȁpadāja; mn. N nȁpadāji, G nȁpadājā〉 iznenadni nastup koje bolesti [~ kašlja; bubrežni ~]

prid. 〈G nápadna; odr. nápadnī, G nápadnōg(a); ž. nápadna, s. nápadno; komp. napàdnijī〉 koji odudara od opće prihvaćenih norma, koji je prenaglašen ili neusklađen s ustaljenim pravilima [napadna odjeća; napadno ponašanje]

im. s. 〈G nàpadānja〉 1. fizičko ugoržavnje ili ugrožavanje rioječima koga ili čega 2. izvođenje oružanih napada

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpadām, 3. l. mn. nàpadajū, imp. nàpadāj, aor. nàpadah, imperf. nàpadāh, prid. r. nàpadao, prid. t. nàpadān〉 1. fizički ili riječima ugrožavati koga ili što [~ ljude; ~ vladu] 2. izvoditi oružane napade [~ glavni grad]; vidski paranjak: napasti¹

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. nàpadā, 3. l. mn. nàpadajū, aor. 3. l. jd. nȁpada, prid. r. nàpadao〉 pasti u većoj količini i zadržati se na kojemu mjestu [Snijeg je napadao.]

im. ž. 〈G nápadnosti, I nápadnošću/nápadnosti〉 svojstvo onoga što je napadno

im. s. 〈G napájānja〉 1. davanje vode stoci 2. omogućivanje komu da pije u dovoljnoj količini 3. opskrbljivanje električnom energijom ili vodom 4. uzimanje vode na pojilu 5. crpenje, uzimanje električne energije

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpājām, 3. l. mn. napájajū, imp. nàpājāj, aor. napájah, imperf. nàpājāh, prid. r. napájao, prid. t. nàpājān〉 1. davati stoci vodu [~ konje] 2. omogućivati komu da pije u dovoljnoj količini [~ žedne] 3. opskrbljivati električnom energijom ili vodom [Električni sustav napaja cijelu pokrajinu.; ~ kraj pitkom vodom] • napájati se 〈povr.〉 1. piti vodu na pojilu 2. crpsti, uzimati električnu energiju [~ se strujom]; vidski paranjak: napojiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. napàkostīm, 3. l. mn. napàkostē, imp. napakòsti, aor. napakòstih, prid. r. napakòstio〉 učiniti komu pakost [~ susjedu]

pril. 1. pamteći od riječi do riječi [znati sve ~; učiti ~] 2. bez pouzdanoga znanja o čemu ili bez provjere [govoriti o čemu ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpāsām, 3. l. mn. napásajū, imp. nàpāsāj, aor. napásah, imperf. nàpāsāh, prid. r. napásao, prid. t. nàpāsān〉 izvoditi stoku na pašnjak [~ ovce]; sin. (pasti) • napásati se 〈povr.〉 v. pasti; vidski paranjak: napasti

im. ž. 〈G nápasnicē; mn. N nápasnice, G nápasnīcā〉 žena koja napastuje koga

prid. 〈G nápasničina; ž. nápasničina, s. nápasničino〉 koji pripada napasnici

im. m. 〈G nápasnīka, V nápasnīče; mn. N nápasnīci, G nápasnīkā〉 osoba koja napastuje koga

im. ž. 〈G nápasnosti, I nápasnošću/nápasnosti〉 osobina onoga koji je napastan

im. ž. 〈G nápasti, I nápašću/nápasti; mn. N nápasti, G nápastī〉 1. ono što privlači, što navodi na koju zabranjenu ili nepoželjnu radnju ili na grijeh [dovesti koga u ~] 2. pren. onaj koji smeta, dosađuje, koji je neugodan [Komarci su prava ~.]

prid. 〈G nápasna; odr. nápasnī, G nápasnōg(a); ž. nápasna, s. nápasno; komp. napàsnijī〉 koji silom ili dosađivanjem nastoji od koga što dobiti [~ trgovac]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nàpadnēm, 3. l. mn. nàpadnū, imp. nàpadni, aor. nàpadoh/nàpah, prid. r. nàpao, prid. t. nàpadnūt〉 1. fizički ili riječima ugroziti koga ili što [~ ljude; ~ vladu] 2. izvesti oružani napad [~ glavni grad]; vidski paranjak: napadati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. napásem, 3. l. mn. napásū, imp. napási, aor. napásoh, prid. r. napásao, prid. t. nàpāsen〉 izvesti stoku na pašnjak [~ ovce] • nàpāsti se 〈povr.〉 nahraniti se pasući [Ovce su se napasle.]; vidski paranjak: napasati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nápastujēm, 3. l. mn. nápastujū, imp. nápastūj, aor. nápastovah, imperf. nápastovāh, prid. r. nápastovao, prid. t. nápastovān〉 silom ili dosađivanjem nastojati od koga što dobiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. napèčem, 3. l. mn. napèkū, imp. napèci, aor. napèkoh, prid. r. nàpekao, prid. t. napèčen, pril. p. nàpekāvši〉 pekući pripraviti mnogo čega [~ božićnih kolača] • nàpeći se 〈povr.〉 mnogo ili dugo peći [~ se palačinka]

prid. 〈G nȁpēta; odr. nȁpētī, G nȁpētōg(a); ž. nȁpēta, s. nȁpēto; komp. napètijī〉 1. koji je čvrsto zategnut [napeta uzica; napeto jedro] 2. pren. a. koji je ispunjen tjeskobom i neizvjesnošću [~ od iščekivanja]; ant. opušten b. koji je pun uzbudljive radnje i koji izaziva snažne osjećaje [napeta priča]; sin. dramatičan