im. s. 〈neskl.〉 dvadeset prvo slovo hrvatske abecede

im. m. 〈neskl.〉 stražnji srednji samoglasnik

prij. 1. 〈A〉 označuje da kretanje završava na čemu [lupiti ~ ogradu; objesiti ~ klin] 2. 〈L〉 a. označuje da je što predmet mišljenja ili govorenja [govoriti ~ politici; misliti ~ prijatelju] b. označuje da se što zbiva u određenim uvjetima [živjeti ~ tuđemu trošku] c. označuje da se što zbiva u određeno doba [ići kući ~ Božiću; zaspati ~ ponoći]

usk. 1. služi za dozivanje [O, dođi k nama!]; sin. aj, e, ej, hej, oj 2. izriče čuđenje i iznenađenje [O, i vi ste došli!] 3. izriče oduševljenje [O, kako mi je drago vidjeti te opet!]

im. ž. 〈G oázē; mn. N oáze, G oázā〉 1. zem. izdvojeno područje u pustinji u kojemu ima dovoljno vode da se održi biljni i životinjski svijet 2. pren. mirno i tiho mjesto na kojemu se ugodno provodi vrijeme, obično se doživljava kao utočište u neugodnoj ili nepovoljnoj okolini [~ mira]

im. m. s. 〈G obàjū, DLI obàma〉 1. i jedna i druga muška osoba [~ učenika]; sin. obojica 2. i jedna i druga stvar označena imenicom muškoga ili srednjega roda [~ kolača; ~ odijela]; sin. (obadva)

im. m. 〈G ȍbāda; mn. N ȍbādi, G ȍbādā〉 zool. dvokrilac s kratkim ticalima, ženka siše krv životinjama i čovjeku

im. m. s. 〈G obadvàjū, DLI obadvàma〉 v. oba

im. ž. 〈G obadvìjū, DLI obadvjèma〉 v. obje

br. prid. 〈G ȍbadvoje/obadvòjēg(a)/ȍbadvōg/obadvóga, D obadvóma/obadvòjēm(u)/ȍbadvōm/obadvómu/obadvóme, A ȍbadvoje, L obadvóma/obadvòjēm(u)/ȍbadvōm/obadvóme/obadvómu, I obadvóma/obadvòjīm; neskl. uz nebrojive imenice〉 v. oboje

im. ž. 〈G obadvòjicē〉 v. obojica

im. ž. 〈G ȍbalē; mn. N ȍbale, G ȍbālā〉 zem. pojas kopna uz more, rijeku ili jezero [morska ~; riječna ~]

prid. 〈G ȍbālnōg(a); ž. ȍbālnā, s. ȍbālnō〉 koji se odnosi na obalu [~ pojas]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. obàmirēm, 3. l. mn. obàmīrū, imp. obàmiri, aor. obàmirah, imperf. obàmirāh, prid. r. obàmirao〉 kočiti se od siline kakva neugodna osjećaja, gubiti prisebnost od neugode [~ od straha; ~ od strepnje]; sin. zamirati pren.; vidski parnjak: obamrijeti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍbamrēm, 3. l. mn. ȍbamrū, imp. obàmri, aor. obàmrijēh, prid. r. m. ȍbamrō, ž. ȍbamr̄la, s. ȍbamr̄lo, mn. ȍbamr̄li〉 ukočiti se od siline kakva neugodna osjećaja, izgubiti prisebnost od neugode [~ od straha; ~ od strepnje]; sin. zamrijeti; vidski parnjak: obamirati

im. ž. 〈G obàmrlosti, I obàmrlošću/obàmrlosti〉 osobina onoga koji je obamro

prid. 〈G òbla; odr. òblī, G òblōg(a); ž. òbla, s. ȍblo; komp. òblijī〉 koji nema oštrih rubova, izbočina, udubina ili bridova na svojoj površini, koji je blagih linija [~ kamen]; sin. zaobljen

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbārām, 3. l. mn. obárajū, imp. òbārāj, aor. obárah, imperf. òbārāh, prid. r. obárao, prid. t. òbārān〉 1. činiti da tko ili što padne [~ pješake; ~ stabla]; sin. rušiti 2. činiti što nižim ili manjim, smanjivati čemu visinu ili vrijednost [~ cijene; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. snizivati, snižavati, spuštati; ant. dizati, podizati, povisivati 3. dokazivati lažnost koje izjave, tvrdnje ili mišljenja [~ dokaze; ~ optužnicu]; sin. pobijati 4. postizati bolji uspjeh, pobjeđivati koga u čemu [Obarali smo sve rekorde.]; sin. rušiti; vidski paranjak: oboriti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obàsipām/obàsipljēm, 3. l. mn. obàsipajū/obàsipljū, imp. obàsipāj/obàsiplji, aor. obàsipah, imperf. obàsipāh, prid. r. obàsipao, prid. t. obàsipān〉 upućivati komu što u velikoj mjeri [~ pohvalama; ~ bujicom riječi]; sin. zasipati pren.; vidski parnjak: obasuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obàsjām, 3. l. mn. obàsjajū, imp. obàsjāj, aor. obàsjah, prid. r. obàsjao, prid. t. ȍbasjān〉 1. izložiti svjetlu, ispuniti svjetlom [~ sobu; ~ ulicu]; sin. osvijetliti 2. osvijetliti što velikim sjajem (o suncu) [Sunce je obasjalo vrhove planine.] • obàsjati se 〈povr.〉 pren. odraziti (o kakvu dobrom osjećaju) [Lice se obasjalo radošću.]; vidski paranjak: obasjavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obàsjāvām, 3. l. mn. obasjávajū, imp. obàsjāvāj, aor. obasjávah, imperf. obàsjāvāh, prid. r. obasjávao, prid. t. obàsjāvān〉 1. izlagati svjetlu, ispunjati svjetlom [~ sobu; ~ ulice]; sin. osvjetljavati, osvjetljivati 2. osvjetljivati što velikim sjajem (o suncu) [Sunce je obasjavalo vrhove planine.]; vidski paranjak: obasjati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍbaspēm, 3. l. mn. ȍbaspū, imp. obàspi, aor. obàsūh, prid. r. m. ȍbasuo, ž. ȍbasūla, s. ȍbasūlo, mn. ȍbasūli, prid. t. ȍbasūt〉 uputiti komu što u velikoj mjeri [~ pohvalama; ~ bujicom riječi]; sin. zasuti; vidski parnjak: obasipati

im. ž. 〈G ȍbavezē; mn. N ȍbaveze, G ȍbavēzā〉 v. obveza

prid. 〈G ȍbavezna; odr. ȍbaveznī, G ȍbaveznōg(a); ž. ȍbavezna, s. ȍbavezno; komp. obavèznijī〉 v. obvezatan

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obàvēžēm, 3. l. mn. obàvēžū, imp. obavéži, aor. obavézah, imperf. obàvēzāh, prid. r. obavézao, prid. t. obàvēzān〉 v. obvezati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obàvījām, 3. l. mn. obavíjajū, imp. obàvījāj, aor. obavíjah, imperf. obàvījāh, prid. r. obavíjao, prid. t. obàvījān〉 1. svijajući obuhvaćati sa svih strana, svijati oko čega [~ paket vrpcom; ~ ruke oko vrata; ~ šal oko vrata] 2. okruživati što sa svih strana [Magla obavija vrhove planine.]; sin. ovijati; vidski paranjak: obaviti

prid. 〈G ȍbavijēsnōg(a); ž. ȍbavijēsnā, s. ȍbavijēsnō〉 koji se odnosi na obavijest [obavijesno ustrojstvo rečenice]

im. ž. 〈G ȍbavijēsti, I ȍbavijēšću/ȍbavijēsti; mn. N ȍbavijēsti, G ȍbavijēstī〉 priopćeni podatak o čemu ili kakva novost [~ o roditeljskome sastanku; ~ na školskoj ploči]; sin. (informacija)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obàvijēstīm, 3. l. mn. obàvijēstē, imp. obavijésti, aor. obavijéstih, prid. r. obavijéstio, prid. t. obàvijēšten〉 prenijeti komu kakvu vijest ili obavijest [~ roditelje o početku školske godine]; sin. (informirati) • obavijéstiti se 〈povr.〉 steći znanja o čemu [~ se o problemu]; sin. upoznati se v. pod upoznati, uputiti se v. pod uputiti; Vidski parnjaci: obavješćivati, obavještavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍbavijēm, 3. l. mn. ȍbavijū, imp. obàvīj, aor. obàvih, prid. r. m. ȍbavio, ž. ȍbavīla, s. ȍbavīlo, mn. ȍbavīli, prid. t. obavìjen〉 1. svijajući obuhvatiti sa svih strana, sviti oko čega [~ paket vrpcom; ~ ruke oko vrata; ~ šal oko vrata] 2. okružiti što sa svih strana [Magla obavija vrhove planine.]; sin. oviti; vidski paranjak: obavijati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbavīm, 3. l. mn. òbavē, imp. òbavi, aor. òbavih, prid. r. òbavio, prid. t. òbavljen〉 dovesti do kraja kakav posao [~ dužnost; ~ zadatak]; sin. (izvršiti); vidski parnjak: obavljati

im. s. 〈G obavješćívānja〉 1. prenošenje kakve vijesti ili obavijesti komu; sin. (informiranje), javljanje, priopćavanje, priopćivanje 2. stjecanje znanja o čemu; sin. upoznavanje, upućivanje; sin. obavještavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obavjèšćujēm, 3. l. mn. obavjèšćujū, imp. obavjèšćūj, aor. obavješćívah, imperf. obavjèšćīvāh, prid. r. obavješćívao, prid. t. obavjèšćīvān〉 prenositi komu kakvu vijest ili obavijest; sin. (informirati) • obavješćívati se 〈povr.〉 stjecati znanja o čemu [~ se o poslu]; sin. upoznavati se v. pod upoznavati, upućivati se v. pod upućivati; sin. obavještavati; vidski parnjak: obavijestiti

im. m. 〈G obavještájca, V ȍbavještājče; mn. N obavještájci, G obavjèštājācā〉 službenik tajne državne službe kojoj je dužnost prikupljati različite obavijesti kako bi država mogla štititi svoje ciljeve i korist

prid. 〈G obavještájčeva; ž. obavještájčeva, s. obavještájčevo〉 koji pripada obavještajcu

im. ž. 〈G obavjèštājkē, DL obavjèštājki; mn. N obavjèštājke, G obavjèštājkā/obavjèštājkī〉 službenica tajne državne službe kojoj je dužnost prikupljati različite obavijesti kako bi država mogla štititi svoje ciljeve i korist

prid. 〈G ȍbavještājnōg(a); ž. ȍbavještājnā, s. ȍbavještājnō〉 koji se odnosi na obavještajce i njihov posao [obavještajna služba]

im. s. 〈G obavještávānja〉 usp. obavješćivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obavjèštāvām, 3. l. mn. obavještávajū, imp. obavjèštāvāj, aor. obavještávah, imperf. obavjèštāvāh, prid. r. obavještávao, prid. t. obavjèštāvān〉 usp. obavješćivati

im. s. 〈G òbavljānja〉 dovođenje kakva posla do kraja; sin. (izvršavanje, vršenje¹)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbavljām, 3. l. mn. òbavljajū, imp. òbavljāj, aor. òbavljah, imperf. òbavljāh, prid. r. òbavljao, prid. t. òbavljān〉 dovoditi do kraja kakav posao [~ dužnost; ~ zadatak]; sin. (izvršavati, vršiti); vidski parnjak: obaviti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. obàzirēm se, 3. l. mn. obàzirū se, imp. obàziri se, aor. obàzirah se, imperf. obàzirāh se, prid. r. obàzirao se〉 1. okretati se za kim ili čim, pogledavati na stranu ili iza sebe [~ oko sebe]; vidski parnjak: obazreti se 2. obraćati pozornost na koga ili što [Nemoj se obazirati na njega!]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ȍbazrēm s /ȍbazrijēm se, 3. l. mn. ȍbazrū se/ȍbazrijū se, imp. obàzri se/obàzrīj se, aor. obàzreh se/obàzrijēh se, prid. r. m. obàzreo se/obàzrio se, ž. obàzrela se, s. obàzrelo se, mn. obàzreli se〉 okrenuti se za kim ili čim, pogledati na stranu ili iza sebe [~ oko sebe]; vidski parnjak: obazirati se

prid. 〈G obàzriva; odr. obàzrivī, G obàzrivōg(a); ž. obàzriva, s. obàzrivo; komp. obazrìvijī〉 v. obziran

im. ž. 〈G obàzrivosti, I obàzrivošću/obàzrivosti〉 v. obzirnost

pril. po danu, tijekom dana; sin. danju; ant. noću, obnoć

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òbdārīm, 3. l. mn. òbdārē, imp. obdári, aor. obdárih, prid. r. obdário, prid. t. òbdāren〉 1. zast. dati komu što kao dar [Obdario je prijatelja knjigama.] 2. pren. dati komu što kao prednost [Priroda ga je obdarila pameću.]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obdùcīrām, 3. l. mn. obducírajū, imp. obdùcīrāj, aor. obducírah, imperf. obdùcīrāh, prid. r. obducírao, prid. t. obdùcīrān〉 obaviti/obavljati obdukciju, otvoriti/otvarati leš radi utvrđivanja uzroka smrti