oblikòslōvlje | im. s. 〈G oblikòslōvlja〉 gram. grana gramatike koja proučava oblike riječi; sin. morfologija, ( oblikotvorje) |
oblikòslōvnī | prid. 〈G oblikòslōvnōg(a); ž. oblikòslōvnā, s. oblikòslōvnō〉 koji se odnosi na oblikoslovlje; sin. morfološki, ( oblikotvorni) |
oblikòtvōrje | im. s. 〈G oblikòtvōrja〉 1. v. morfologija, oblikoslovlje 2. v. morfologija |
oblikòtvōrnī | prid. 〈G oblikòtvōrnōg(a); ž. oblikòtvōrnā, s. oblikòtvōrnō〉 1. v. morfološki, oblikoslovni 2. v. morfološki |
òblikovānje | im. s. 〈G òblikovānja〉 1. davanje određenoga oblika ili izgleda čemu 2. poprimanje određenoga oblika ili izgleda; sin. (formiranje), uobličavanje, uobličivanje |
òblikovati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òblikujēm, 3. l. mn. òblikujū, imp. òblikūj, aor. òblikovah, imperf. òblikovāh, prid. r. òblikovao, prid. t. òblikovān〉 1. dati/davati čemu određeni oblik ili izgled [~ glinenu smjesu u skulpturu; ~ izvještaj]; sin. (formirati), uobličavati, uobličiti, uobličivati 2. rasporediti dijelove koje cjeline [~ disk; ~ internetske postavke]; sin. konfigurirati • òblikovati se 〈povr.〉 dobivati, poprimati određeni oblik ili izgled [Ideja se oblikuje u jasan plan.]; sin. (formirati se) v. pod formirati, uobličavati se v. pod uobličavati, uobličiti se v. pod uobličiti, uobličivati se v. pod uobličivati |
oblízati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òblīžēm, 3. l. mn. òblīžū, imp. oblíži, aor. oblízah, prid. r. oblízao, prid. t. òblīzān〉 prijeći jezikom po kojoj površini [~ prste; ~ žlicu] • oblízati se 〈povr.〉 prijeći jezikom preko svojih usana [~ se nakon jela]; vidski paranjak: oblizivati |
oblizívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oblìzujēm, 3. l. mn. oblìzujū, imp. oblìzūj, aor. oblizívah, imperf. oblìzīvāh, prid. r. oblizívao, prid. t. oblìzīvān〉 prelaziti jezikom po kojoj površini [~ prste; ~ žlicu] • oblizívati se 〈povr.〉 prelaziti jezikom preko svojih usana [~ se nakon jela]; vidski paranjak: oblizati |
òbliznuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbliznēm, 3. l. mn. òbliznū, imp. òblizni, aor. òbliznuh, prid. r. òbliznuo, prid. t. òbliznūt〉 jednom prijeći jezikom po kojoj površini [~ žlicu] • òbliznuti se 〈povr.〉 jednom prijeći jezikom preko svojih usana [~ se nakon jela] |
ȍbližnjī | prid. 〈G ȍbližnjēg(a); ž. ȍbližnjā, s. ȍbližnjē〉 koji je na maloj prostornoj udaljenosti [obližnja prodavaonica]; ant. udaljen |
òblog | im. m. 〈G òbloga; mn. N òblozi, G ȍblōgā〉 komad tkanine kojom se oblaže dio tijela radi liječenja [hladni ~] |
oblòžiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbložīm, 3. l. mn. òbložē, imp. oblòži, aor. oblòžih, prid. r. oblòžio, prid. t. òbložen〉 prekriti čime kakvu površinu [~ zidove tapetama]; vidski parnjak: oblagati |
oblútak | im. m. 〈G oblútka; mn. N oblútci, G òblūtākā〉 obao kamen, kamen koji je voda valjanjem učinila oblim [morski ~; riječni ~] |
obljepljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obljèpljujēm, 3. l. mn. obljèpljujū, imp. obljèpljūj, aor. obljepljívah, imperf. obljèpljīvāh, prid. r. obljepljívao, prid. t. obljèpljīvān〉 lijepiti što po čitavoj površini [~ sobu tapetama; ~ zid plakatima]; vidski parnjak: oblijepiti |
òbljetnica | im. ž. 〈G òbljetnicē; mn. N òbljetnice, G òbljetnīcā〉 dan na koji se u prošlosti dogodio koji događaj [~ braka]; sin. godišnjica |
òbljūbljen | prid. 〈G òbljūbljena; odr. òbljūbljenī, G òbljūbljenōg(a); ž. òbljūbljena, s. òbljūbljeno; komp. obljubljènijī〉 koji je drugima mio, kojega se voli [~ učitelj]; sin. omiljen |
òbljūbljenōst | im. ž. 〈G òbljūbljenosti, I òbljūbljenošću/òbljūbljenosti〉 osobina onoga koji je obljubljen; sin. omiljenost |
òbmana | im. ž. 〈G òbmanē; mn. N òbmane, G ȍbmānā〉 dovođenje koga u zabludu prijevarom ili lažju |
obmánuti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbmānēm, 3. l. mn. òbmānū, imp. obmáni, prid. r. obmánuo, prid. t. òbmānūt〉 prijevarom ili lažju dovesti koga u zabludu [~ kupce]; sin. izigrati, nasamariti, prevariti, zaribati pren., razg.; vidski parnjak: obmanjivati |
obmanjívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obmànjujēm, 3. l. mn. obmànjujū, imp. obmànjūj, aor. obmanjívah, imperf. obmànjīvāh, prid. r. obmanjívao, prid. t. obmànjīvān〉 prijevarom ili lažju dovoditi koga u zabludu [~ kupce]; vidski parnjak: obmanuti |
obnášānje | im. s. 〈G obnášānja〉 bivanje nositeljem kakve službene ovlasti |
obnášati | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òbnāšām, 3. l. mn. obnášajū, imp. òbnāšāj, aor. obnášah, imperf. òbnāšāh, prid. r. obnášao〉 biti nositeljem kakve službene ovlasti [~ dužnost saborskoga zastupnika] |
obnávljānje | im. s. 〈G obnávljānja〉 1. popravljanje čega kako bi izgledalo kao novo 2. ponovno uvođenje ili pokretanje onoga što je prije postojalo ili unošenje novoga u što postojeće; sin. osvježavanje, osvježivanje 3. prizivanje u pamćenje čega iz prošlosti |
obnávljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbnāvljām, 3. l. mn. obnávljajū, imp. òbnāvljāj, aor. obnávljah, imperf. òbnāvljāh, prid. r. obnávljao, prid. t. òbnāvljān〉 1. popravljati što kako bi izgledalo kao novo [~ kuću] 2. ponovno uvoditi ili pokretati ono što je prije postojalo ili unositi novo u što postojeće [~ garderobu; ~ jelovnik novim jelima]; sin. osvježavati, osvježivati 3. prizivati u pamćenje što iz prošlosti [~ sjećanja; ~ uspomene] • obnávljati se 〈povr.〉 ponovno stvarati tkivo ili dijelove organizma [Koža se obnavlja.]; sin. (regenerirati se); vidski paranjak: obnoviti |
ȍbnōć | |
ȍbnova | im. ž. 〈G ȍbnovē〉 1. popravljanje čega tako da izgleda kao novo [~ kazališta] 2. uvođenje ili pokretanje onoga što je prije postojalo ili unošenje novoga u što postojeće [~ garderobe; ~ jelovnika; ~ starih običaja] |
obnòviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbnovīm, 3. l. mn. òbnovē, imp. obnòvi, aor. obnòvih, prid. r. obnòvio, prid. t. òbnovljen〉 1. popraviti što tako da izgleda kao novo [~ kuću] 2. ponovno uvesti ili pokrenuti nešto što je prije postojalo ili unijeti novo u što postojeće [~ garderobu; ~ jelovnik novim jelima]; sin. osvježiti 3. prizvati u pamćenje što iz prošlosti [~ uspomene; ~ sjećanja] • obnòviti se 〈povr.〉 ponovno stvoriti tkivo ili dijelove organizma [Koža će se obnoviti na ozlijeđenome mjestu.]; sin. (regenerirati se); vidski paranjak: obnavljati |
obnòvljiv | prid. 〈G obnòvljiva; odr. obnòvljivī, G obnòvljivōg(a); ž. obnòvljiva, s. obnòvljivo〉 koji se može obnoviti; ant. neobnovljiv |
obòa | im. ž. 〈G obòē, I obòōm; mn. N obòe, G obóā〉 glazb. drveno puhaće glazbalo po registru dublje od flaute, a više od klarineta |
ȍbōd | im. m. 〈G ȍboda; mn. N ȍbodi, G ȍbōdā〉 obli tanki rub ili produžetak čega [~ šešira; ~ stola] |
ȍbōdnī | prid. 〈G ȍbōdnōg(a); ž. ȍbōdnā, s. ȍbōdnō〉 koji se odnosi na obod [~ kut] |
obogaćívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obogàćujēm, 3. l. mn. obogàćujū, imp. obogàćūj, aor. obogaćívah, imperf. obogàćīvāh, prid. r. obogaćívao, prid. t. obogàćīvān〉 činiti što vrednijim ili raznolikijim [~ ponudu; ~ društveni život] • obogaćívati se 〈povr.〉 postajati bogatim [~ se radom]; sin. bogatiti se v. pod bogatiti; vidski paranjak: obogatiti |
obògatiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obògatīm, 3. l. mn. obògatē, imp. obògati, aor. obògatih, prid. r. obògatio, prid. t. obògaćen〉 učiniti što vrednijim ili raznolikijim [~ ponudu; ~ društveni život] • obògatiti se 〈povr.〉 postati bogatim [~ se radom]; vidski paranjak: obogaćivati |
obòist | im. m. 〈G obòista, V obòistu; mn. N obòisti, G obòīstā〉 glazbenik koji svira obou |
obòistica | im. ž. 〈G obòisticē; mn. N obòistice, G obòistīcā〉 glazbenica koja svira obou |
obòističin | prid. 〈G obòističina; ž. obòističina, s. obòističino〉 koji pripada oboistici |
obòjati | gl. svrš. prijel. → obojiti |
ȍboje | br. prid. 〈G ȍboje/obòjēg(a)/obóga, D obóma/obòjēm(u)/obómu/obóme, A ȍboje, L obóma/obòjēm(u)/obóme/obómu, I obóma/obòjīm; neskl. uz nebrojive imenice〉 1. 〈G ȍboje DLI obóma〉 i jedna i druga osoba različita spola [Došlo je oboje: i Ivan i Ana.] 2. 〈G obòjēg(a)/obóga D obòjēm(u)/obómu/obóme L obòjēm(u)/obóme/obómu, I obòjīm〉 i jedna i druga apstraktna stvar [Bojim se obojega: i smrti i gladi.]; sin. (obadvoje) |
òbojen | prid. 〈G òbojena; odr. òbojenī, G òbojenōg(a); ž. òbojena, s. òbojeno〉 1. koji je premazan kakvom bojom [obojeni zid; obojena ograda] 2. pogr., pren. koji nije bijele rase |
obòjica | im. ž. 〈G obòjicē〉 i jedna i druga muška osoba [~ učenika]; sin. oba, ( obadvojica) |
obòjiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbojīm, 3. l. mn. òbojē, imp. obòji, aor. obòjih, prid. r. obòjio, prid. t. òbojen〉 premazati što bojom; ant. obezbojiti |
obolijévati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. obòlijēvām, 3. l. mn. obolijévajū, imp. obòlijēvāj, aor. obolijévah, imperf. obòlijēvāh, prid. r. obolijévao〉 postajati bolesnim [~ od upale grla]; sin. razbolijevati se; ant. ozdravljati, ozdravljivati; vidski parnjak: oboljeti |
oboljénje | im. s. 〈G oboljénja; mn. N oboljénja, G oboljénjā〉 v. bolest |
obòljeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òbolīm, 3. l. mn. òbolē, imp. obòli, aor. obòljeh, prid. r. m. obòlio, ž. obòljela, s. obòljelo, mn. obòljeli〉 postati bolesnim [~ od upale grla]; sin. razboljeti se; ant. ozdraviti; vidski parnjak: obolijevati |
òbor | im. m. 〈G òbora, I òborom; mn. N òbori, G ȍbōrā〉 ograđeni prostor za stoku na otvorenome; sin. tor |
òborina | im. ž. 〈G òborinē; mn. N òborine, G òborīnā〉 met. voda u tekućemu ili čvrstomu stanju koja iz oblaka pada na površinu Zemlje ili nastaje na Zemlji kondenzacijom ili sublimacijom vodene pare uz tlo; sin. (padalina) |
òborīnskī | prid. 〈G òborīnskōg(a); ž. òborīnskā, s. òborīnskō〉 koji se odnosi na oborine [oborinske vode; ~ val] |
obòriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òborīm, 3. l. mn. òborē, imp. obòri, aor. obòrih, prid. r. obòrio, prid. t. òboren〉 1. učiniti da tko ili što padne [~ pješaka; ~ stablo]; sin. srušiti 2. pren. dati neprolaznu ocjenu [~ studenta]; sin. srušiti pren. 3. učiniti što nižim ili manjim, smanjiti čemu visinu ili vrijednost [~ cijene; ~ plaću; ~ temperaturu]; sin. sniziti, spustiti; ant. dignuti, podignuti, povisiti 4. dokazati lažnost koje izjave, tvrdnje ili mišljenja [~ dokaze; ~ optužnicu]; sin. pobiti¹ 5. postići bolji uspjeh, pobijediti koga u čemu [Oborili smo sve rekorde.]; sin. srušiti; vidski paranjak: obarati |