im. ž. 〈G obdùkcijē; mn. N obdùkcije, G obdùkcījā〉 otvaranje leša radi utvrđivanja uzroka smrti

im. s. 〈G obećánja; mn. N obećánja, G obećánjā〉 usmena ili pismena izjava da će se što učiniti, da će se što dogoditi ili ispuniti [dati ~; održati ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obèćām, 3. l. mn. obèćajū, imp. obèćāj, aor. obèćah, prid. r. obèćao, prid. t. ȍbećān〉 izjaviti komu da će se što učiniti, da će se što dogoditi ili ispuniti [~ bolje sutra; ~ dar za rođendan]; sin. (dati obećanje) v. pod dati; vidski parnjak: obećavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obèćāvām, 3. l. mn. obećávajū, imp. obèćāvāj, aor. obećávah, imperf. obèćāvāh, prid. r. obećávao, prid. t. obèćāvān〉 1. izjavljivati komu da će se što učiniti, da će se što dogoditi ili ispuniti [~ bolje sutra; ~ dar za rođendan]; sin. (davati obećanja) v. pod davati; vidski parnjak: obećati 2. pren. ostavljati dojam o vlastitoj sposobnosti [On mnogo obećava.]

im. m. 〈G obèliska; mn. N obèlisci, G obèlīskā〉 grad. četverostrani visok i vitak kameni stup koji završava malom piramidom

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obèshrābrīm, 3. l. mn. obèshrābrē, imp. obeshrábri, aor. obeshrábrih, prid. r. obeshrábrio, prid. t. obèshrābren〉 učiniti da tko izgubi hrabrost ili samopouzdanje [~ studenta prije ispita]; ant. ohrabriti, osokoliti • obeshrábriti se 〈povr.〉 izgubiti hrabrost ili samopuzdanje [~ se prije ispita]; vidski paranjak: obeshrabrivati

im. s. 〈G obeshrabrívānja〉 1. činjenje da tko izgubi hrabrost ili samopouzdanje; ant. ohrabrivanje, poticanje 2. gubljenje hrabrosti ili samopuzdanja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obeshràbrujēm, 3. l. mn. obeshràbrujū, imp. obeshràbrūj, aor. obeshrabrívah, imperf. obeshràbrīvāh, prid. r. obeshrabrívao, prid. t. obeshràbrīvān〉 činiti da tko počne gubiti hrabrost ili samopouzdanje [~ studenta prije ispita]; ant. ohrabrivati • obeshrabrívati se 〈povr.〉 gubiti hrabrost ili samopouzdanje [~ se prije ispita]; vidski paranjak: obeshrabriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obèzbojīm, 3. l. mn. obèzbojē, imp. obezbòji, aor. obezbòjih, prid. r. obezbòjio, prid. t. obèzbojen〉 učiniti da što ostane bez boje; ant. obojiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obèzglāvīm, 3. l. mn. obèzglāvē, imp. obezglávi, aor. obezglávih, prid. r. obezglávio, prid. t. obèzglāvljen〉 1. odsjeći komu glavu 2. pren. a. učiniti da tko ostane bez vođe ili starješine [~ vojsku; ~ stranku] b. jako uzrujati koga, učiniti da tko izgubi moć staložena razmišljanja i odlučivanja [Obezglavili su ga proturječnim savjetima.] • obezgláviti se 〈povr.〉 pren. jako se uzrujati i izgubiti moć staložena razmišljanja i odlučivanja [~ se od straha]; vidski paranjak: obezglavljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obezglàvljujēm, 3. l. mn. obezglàvljujū, imp. obezglàvljūj, aor. obezglavljívah, imperf. obezglàvljīvāh, prid. r. obezglavljívao, prid. t. obezglàvljīvān〉 1. odsijecati glave 2. pren. a. činiti da tko ostane bez vođe ili starješine [~ vojsku; ~ stranku] b. jako uzrujavati koga, činiti da gubi moć staložena razmišljanja i odlučivanja [Obezglavljuju ga proturječnim savjetima.] • obezglavljívati se 〈povr.〉 pren. jako se uzrujavati i gubiti moć staložena razmišljanja i odlučivanja [~ se od straha]; vidski paranjak: obezglaviti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obèzlīčīm, 3. l. mn. obèzlīčē, imp. obezlíči, aor. obezlíčih, prid. r. obezlíčio, prid. t. obèzlīčen〉 ukloniti osnovna obilježja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obèzvrijēdīm, 3. l. mn. obèzvrijēdē, imp. obezvrijédi, aor. obezvrijédih, prid. r. obezvrijédio, prid. t. obèzvrijēđen〉 osporiti čiju vrijednost, učiniti ili proglasiti koga ili što bezvrijednim [~ film]; sin. popljuvati pren., razg.; vidski parnjak: obezvređivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obezvrèđujēm, 3. l. mn. obezvrèđujū, imp. obezvrèđūj, aor. obezvređívah, imperf. obezvrèđīvāh, prid. r. obezvređívao, prid. t. obezvrèđīvān〉 osporavati čiju vrijednost, činiti ili proglašavati koga ili što bezvrijednim [~ film]; sin. pljuvati pren.; vidski parnjak: obezvrijediti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbgrlīm, 3. l. mn. òbgrlē, imp. òbgrli, aor. òbgrlih, prid. r. òbgrlio, prid. t. ȍbgrljen〉 obujmiti objema rukama i iskazati nježnost [~ dijete; ~ djevojku]; vidski parnjak: obgrljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obgr̀ljujēm, 3. l. mn. obgr̀ljujū, imp. obgr̀ljūj, aor. obgrljívah, imperf. obgr̀ljīvāh, prid. r. obrljívao, prid. t. obgr̀ljīvān〉 obujmljivati objema rukama i iskazivati nježnost [~ dijete; ~ djevojku]; vidski parnjak: obgrliti

im. m. 〈G ȍbičāja; mn. N ȍbičāji, G ȍbičājā〉 način života, rada ili ponašanja koji se ustalio u kojoj ljudskoj zajednici i koji se prenosi iz naraštaja u naraštaj [narodni običaji]; sin. navada zast.

prid. 〈G ȍbičājnōg(a); ž. ȍbičājnā, s. ȍbičājnō〉 koji se odnosi na običaje [običajno pravo]

prid. 〈G òbična; odr. òbičnī, G òbičnōg(a); ž. òbična, s. òbično; komp. obìčnijī〉 koji je kao i drugi, koji nema posebne osobine ili svojstva [obična skulptura]; ant. neobičan

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. obìčāvām, 3. l. mn. običávajū, imp. obìčāvāj, aor. običávah, imperf. obìčāvāh, prid. r. običávao〉 imati običaj ili naviku što činiti

pril. 〈komp. obìčnijē〉 1. isto kao i drugi, bez posebnih osobina ili svojstava [~ izgledati]; ant. neobično 2. u najvećemu broju slučajeva [Do podneva obično spava.]

im. ž. 〈G òbičnosti, I òbičnošću/òbičnosti〉 osobina onoga koji je običan ili svojstvo onoga što je obično; ant. neobičnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbīđēm, 3. l. mn. òbīđū, imp. obíđi, aor. obíđoh, prid. r. òbišao, prid. t. òbīđen〉 1. hodajući ili vozeći proći sa svih strana oko čega, napraviti krug oko čega [~ grad; ~ kuću] 2. doći komu u posjet [~ bolesnoga prijatelja]; sin. posjetiti 3. otići na određeno mjesto [~ izložbu; ~ kazalište]; sin. posjetiti 4. putujući proći [Obišao je mnoge zemlje.]; sin. proputovati; vidski paranjak: obilaziti

im. m. 〈G obijáča, V ȍbijāču; mn. N obijáči, G obijáčā〉 osoba koja nasilno otvara što

im. ž. 〈G obijàčicē; mn. N obijàčice, G obijàčīcā〉 žena koja nasilno otvara što

prid. 〈G obijàčičina; ž. obijàčičina, s. obijàčičino〉 koji pripada obijačici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbījām, 3. l. mn. obíjajū, imp. òbījāj, aor. obíjah, imperf. òbījāh, prid. r. obíjao, prid. t. òbījān〉 silom otvarati [~ blagajnu; ~ bravu]; vidski parnjak: obiti

im. ž. 〈G ȍbijēsti, I ȍbijēšću/ȍbijēsti〉 hirovito ponašanje, osobina onoga koji se ponaša kako mu padne na pamet ne mareći za druge, koji ima velike prohtjeve [dječja ~]

prid. 〈G ȍbijēsna; odr. ȍbijēsnī, G ȍbijēsnōg(a); ž. ȍbijēsna, s. ȍbijēsno; komp. objèsnijī〉 koji je pun obijesti [~ postupak; obijesna djeca]

prid. 〈G ȍbīlna; odr. ȍbīlnī, G ȍbīlnōg(a); ž. ȍbīlna, s. ȍbīlno; komp. obìlnijī〉 čija je količina velika, kojega ima mnogo [~ obrok]; sin. bogat, izdašan, ( obilat); ant. mršav pren., oskudan, siromašan

prid. 〈G obìlata; odr. obìlatī, G obìlatōg(a); ž. obìlata, s. obìlato; komp. obilàtijī〉 v. obilan

im. m. 〈G obìlaska; mn. N obìlasci, G obìlazākā〉 1. kretanje s namjerom da se koga ili što obiđe ili razgleda [~ grada; ~ bolesnika] 2. prolazak obilaznim putom; sin. (zaobilazak)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obìlazīm, 3. l. mn. obìlazē, imp. obìlazi, aor. obìlazih, imperf. obìlažāh, prid. r. obìlazio, prid. t. obìlažen〉 1. hodajući ili vozeći prolaziti sa svih strana oko čega, praviti krugove oko čega [~ grad; ~ kuću]; sin. (zaobilaziti) 2. dolaziti komu u posjet [~ bolesnoga prijatelja]; sin. posjećivati 3. redovito odlaziti na određena mjesta [~ izložbe; ~ kazalište]; sin. posjećivati 4. putujući prolaziti [Obilazio je mnoge zemlje.]; vidski paranjak: obići

prid. 〈G obìlaznōg(a); ž. obìlaznā, s. obìlaznō〉 koji se odnosi na obilazak [~ put]; sin. (zaobilazni)

im. ž. 〈G obìlaznicē; mn. N obìlaznice, G obìlaznīcā〉 cesta koja obilazi naseljeno mjesto; sin. (prsten, zaobilaznica)

pril. neizravnim putom [voziti se ~]; sin. okolo, ( zaobilazno)

im. s. 〈G obìlažēnja〉 1. prolaženje sa svih strana oko čega, pravljenje krugova oko čega hodanjem ili vožnjom; sin. (zaobilaženje) 2. dolaženje komu u posjet; sin. posjećivanje 3. redovito odlaženje na određena mjesta; sin. posjećivanje 4. prolaženje tijekom putovanja

im. ž. 〈G obílnosti, I obílnošću/obílnosti〉 svojstvo onoga što je obilno, čija je količina velika, kojega ima mnogo; sin. izdašnost; ant. oskudnost

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òbilujēm, 3. l. mn. òbilujū, imp. òbilūj, aor. òbilovah, imperf. òbilovāh, prid. r. òbilovao〉 imati čega u obilju, biti bogat čime [Jadransko more obiluje ribom.]; sin. vrvjeti pren.

im. s. 〈G òbīlja〉 1. velika količina čega [~ problema; ~ stvari]; sin. brdo pren., gomila pren., hrpa pren., kup¹ pren., masa pren., mnoštvo pren., more pren., šuma pren. 2. velika raznolikost čega [~ boja; ~ riječi]; sin. bogatstvo, raskoš; ant. siromaštvo 3. stanje onoga koji je bogat [živjeti u obilju]; sin. blagostanje, bogatstvo, raskoš; ant. bijeda, neimaština, nestašica, oskudica, siromaštvo

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obiljèžāvām, 3. l. mn. obilježávajū, imp. obiljèžāvāj, aor. obilježávah, imperf. obiljèžāvāh, prid. r. obilježávao, prid. t. obiljèžāvān〉 1. stavljati znak po kojemu se može što prepoznati ili zaključiti [~ početni položaj; ~ stranicu]; sin. označavati, označivati 2. pren. slaviti kakav događaj [~ Dan domovinske zahvalnosti]; sin. obilježivati; vidski paranjak: obilježiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obìlježīm, 3. l. mn. obìlježē, imp. obìlježi, aor. obìlježih, prid. r. obìlježio, prid. t. obìlježen〉 1. staviti znak po kojemu se može što prepoznati ili zaključiti [~ početni položaj; ~ stranicu]; sin. označiti 2. pren. proslaviti kakav događaj [~ Dan domovinske zahvalnosti]; Vidski parnjaci: obilježavati, obilježivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obiljèžujēm, 3. l. mn. obiljèžujū, imp. obiljèžūj, aor. obilježívah, imperf. obiljèžīvāh, prid. r. obilježívao, prid. t. obiljèžīvān〉 usp. obilježavati

im. s. 〈G ȍbiljēžja; mn. N ȍbiljēžja, G ȍbiljēžjā〉 ono što je komu ili čemu svojstveno, ono po čemu se tko ili što ističe ili prepoznaje [dobro ~; loše ~]; sin. (karakteristika), značajka

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. òbistinī se, 3. l. mn. òbistinē se, aor. 3. l. jd. ȍbistinī se, prid. r. òbistinio se, prid. t. òbistinjen〉 postati istinitim, stvarnim [Njezina su se razmišljanja obistinila.]; vidski parnjaci: obistinjavati se, obistinjivati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. obistìnjāvā se, 3. l. mn. obistinjávajū se, aor. 3. l. jd. obistinjáva se, imperf. 3. l. jd. obistìnjāvāše se, prid. r. obistinjávao se, prid. t. obistìnjāvān〉 postajati istinitim, stvarnim [Njezina se razmišljanja obistinjavaju.]; sin. obistinjivati se; vidski parnjak: obistiniti se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. obistìnjujē se, 3. l. mn. obistìnjujū se, aor. 3. l. jd. obistinjíva se, imperf. 3. l. mn. obistìnjīvāše se, prid. r. obistinjívao se, prid. t. obistìnjīvān〉 usp. obistinjavati se

im. s. 〈G obitávalīšta; mn. N obitávalīšta, G obitávalīštā〉 1. v. boravište 2. v. prebivalište