prid. 〈G obòriva; odr. obòrivī, G obòrivōg(a); ž. obòriva, s. obòrivo〉 koji se može oboriti, poreći ili pobiti; ant. neoboriv, nepobitan, neporeciv

prid. 〈G obòstrana; odr. obòstranī, G obòstranōg(a); ž. obòstrana, s. obòstrano〉 koji se tiče i jedne i druge strane

im. m. 〈G obožàvatelja; mn. N obožàvatelji, G obožàvatēljā〉 osoba koja koga ili što obožava [~ glazbe]

im. ž. 〈G obožàvateljicē; mn. N obožavatèljice, G obožavatèljīcā〉 žena koja koga ili što obožava [~ glazbe]

prid. 〈G obožavatèljičina; ž. obožavatèljičina, s. obožavatèljičino〉 koji pripada obožavateljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obòžāvām, 3. l. mn. obožávajū, imp. obòžāvāj, aor. obožávah, imperf. obòžāvāh, prid. r. obožávao, prid. t. obòžāvān〉 osjećati veliku ljubav prema komu ili čemu [~ more; ~ kćer]

im. m. 〈G ȍbračūna; mn. N ȍbračūni, G ȍbračūnā〉 1. konačni račun napravljen nakon obavljenoga posla, kad se sve zajedno zbroji i oduzme [mjesečni ~] 2. sukob u kojemu se rješava odnos sukobljenih strana [~ šakama; ~ među razredima]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obračùnām, 3. l. mn. obračùnajū, imp. obračùnāj, aor. obračùnah, prid. r. obračùnao, prid. t. ȍbračunāt〉 napraviti obračun, konačni račun nakon obavljenoga posla [~ sve troškove] • obračùnati se 〈povr.〉 1. urediti međusobne financijske obveze [~ se s dobavljačem] 2. doći u otvoreni sukob s kim [~ se s neprijateljem]; sin. razračunati se, sukobiti se v. pod sukobiti; vidski paranjak: obračunavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obračùnāvām, 3. l. mn. obračunávajū, imp. obračùnāvāj, aor. obračunávah, imperf. obračùnāvāh, prid. r. obračunávao, prid. t. obračùnāvān〉 praviti obračun, konačni račun nakon obavljenoga posla [~ sve troškove] • obračunávati se 〈povr.〉 1. uređivati međusobne financijske obveze 2. dolaziti u otvoreni sukob s kim [~ se s neprijateljem]; sin. razračunavati se, sukobljavati se v. pod sukobljavati, sukobljivati se v. pod sukobljivati; vidski paranjak: obračunati

im. s. 〈G òbraćānja〉 1. nastojanje da tko promijeni vjeru 2. duhovno i moralno preobražavanje koga 3. postajanje pristašom kojega uvjerenja, mijenjanje uvjerenja ili vjere 4. započinjanje komunikacije s kim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbraćām, 3. l. mn. òbraćajū, imp. òbraćāj, aor. òbraćah, imperf. òbraćāh, prid. r. òbraćao, prid. t. òbraćān〉 nastojati da tko promijeni vjeru [~ na kršćanstvo] • òbraćati (se) 〈prijel.〉 pren. duhovno i moralno preobražavati koga • òbraćati se 〈povr.〉 1. postajati pristašom kojega uvjerenja, mijenjati uvjerenje ili vjeru [~ na kršćanstvo] 2. započinjati komunikaciju s kim [~ se s poštovanjem]; vidski paranjak: obratiti

im. ž. 〈G obraćènicē; mn. N obraćènice, G obraćènīcā〉 1. žena koja se duhovno i moralno preobrazila pod djelovanjem božanske milosti 2. žena koja je promijenila vjeru [~ na islam]

prid. 〈G obraćèničina; ž. obraćèničina, s. obraćèničino〉 koji pripada obraćenici

im. m. 〈G obraćeníka, V ȍbraćenīče; mn. N obraćeníka, G obraćeníkā〉 1. osoba koja se duhovno i moralno preobrazila pod djelovanjem božanske milosti 2. osoba koja je promijenila vjeru [~ na islam]

im. s. 〈G obráćēnja〉 1. rel. duhovna i moralna preobrazba čovjeka pod djelovanjem božanske milosti 2. pren. promjena uvjerenja ili vjere

im. ž. 〈G ȍbradē; mn. N ȍbrade, G ȍbrādā〉 postupak kojim se što obrađuje i proces u kojemu se što obrađuje [~ podataka; ~ teme; ~ zemlje]; sin. obradba

im. ž. 〈G òbradbē; mn. N òbradbe, G òbradābā/ȍbrādbā/òbradbī〉 usp. obrada

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbrādīm, 3. l. mn. òbrādē, imp. obrádi, aor. obrádih, prid. r. obrádio, prid. t. òbrāđen〉 1. a. učiniti potrebnu preinaku kako bi što služilo daljnjoj svrsi [~ željezo] b. radom oplemeniti i prilagoditi željenoj svrsi [~ zemlju] 2. urediti, analizirati ili proučiti što [~ nastavnu jedinicu; ~ tekstove] 3. pren., razg. pridobiti koga na svoju stranu [~ glasače]; vidski paranjak: obrađivati

prid. 〈G obràdiva; odr. obràdivī, G obràdivōg(a); ž. obràdiva, s. obràdivo〉 koji se može obraditi [obradiva zemlja]

im. ž. 〈G obràdivosti, I obràdivošću/obràdivosti〉 svojstvo onoga što je obradivo

im. m. 〈G òbradnīka; mn. N òbradnīci, G òbradnīkā〉 inform. elektronički sklop za obradbu podataka u računalu; sin. procesor

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbradujēm, 3. l. mn. òbradujū, imp. òbradūj, aor. òbradovah, prid. r. òbradovao, prid. t. òbradovān〉 učiniti koga veselim [~ djecu darovima; ~ društvo]; sin. usrećiti • òbradovati se 〈povr.〉 postati veselim [~ se prijateljevu dolasku]; sin. razveseliti; ant. ožalostiti poet., rastužiti, ražalostiti

im. s. 〈G obrađívānja〉 1. a. obavljanje potrebne preinake b. oplemenjivanje radom i prilagođivanje željenoj svrsi 2. uređivanje, analiziranje ili proučavanje čega 3. pren., razg. pridobivanje koga na svoju stranu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obràđujēm, 3. l. mn. obràđujū, imp. obràđūj, aor. obrađívah, imperf. obràđīvāh, prid. r. obrađívao, prid. t. obràđīvān〉 1. a. činiti potrebnu preinaku kako bi što služilo daljnjoj svrsi [~ željezo] b. radom oplemenjivati i prilagođivati željenoj svrsi [~ zemlju] 2. uređivati, analizirati ili proučavati što [~ nastavnu jedinicu; ~ tekstove] 3. pren., razg. pridobivati koga na svoju stranu [~ glasače]; vidski paranjak: obraditi

prid. 〈G òbrambenōg(a); ž. òbrambenā, s. òbrambenō〉 koji se odnosi na obranu [~ rat]

im. ž. 〈G òbranē; mn. N òbrane, G ȍbrānā〉 1. djelovanje kojemu je cilj zaštititi od napada i otkloniti opasnost [~ od poplave] 2. vojn. organizirano vojno djelovanje radi odbijanja neprijateljskih napada [~ domovine] 3. sp. igrači zaduženi za sprečavanje protivnika da postigne pogodak; ant. napad, navala

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbrānīm, 3. l. mn. òbrānē, imp. obráni, aor. obránih, prid. r. obránio, prid. t. òbrānjen〉 1. položiti kakav završni ispit usmeno braneći pismeni rad [~ magisterij; ~ maturalni rad] 2. uspjeti zadržati (o naslovu) • obrániti (se) 〈prijel.〉 uspješno zaštititi koga ili što od napada, štete ili opasnosti [~ od napadača; ~ se od neprijatelja]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òbrāstām, 3. l. mn. obrástajū, imp. òbrāstāj, aor. obrástah, imperf. òbrāstāh, prid. r. obrástao, prid. t. òbrāstān〉 1. 〈prijel.; 3. l.〉 gusto izrastati i prekrivati što [Korov obrasta krumpir.] 2. 〈neprijel.〉 prekrivati se čime što gusto raste [~ u bradu]; Vidski parnjak: obrasti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. obrástem, 3. l. mn. obrástū, imp. obrásti, aor. obrástoh, prid. r. òbrāstao, prid. t. òbrāšten〉 1. 〈prijel.; 3. l.〉 gusto izrasti i prekriti što [Korov je obrastao krumpir.] 2. 〈neprijel.〉 prekriti se čime što gusto raste [~ u bradu]; Vidski parnjak: obrastati

im. m. 〈G ȍbrāta; mn. N ȍbrāti, G ȍbrātā〉 potpuna promjena postojećega stanja [Došlo je do obrata.]

prid. 〈G ȍbrātna; odr. ȍbrātnī, G ȍbrātnōg(a); ž. ȍbrātna, s. ȍbrātno〉 koji je posve drukčiji od čega drugoga; sin. (obrnut)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbrātīm, 3. l. mn. òbrātē, imp. obráti, aor. obrátih, prid. r. obrátio, prid. t. òbrāćen〉 uspjeti u nastojanju da tko promijeni vjeru [~ na kršćanstvo] • obrátiti (se) 〈prijel.〉 pren. duhovno i moralno preobraziti koga • obrátiti se 〈povr.〉 1. postati pristašom kojega uvjerenja, promijeniti uvjerenje ili vjeru [~ se na kršćanstvo] 2. započeti komunikaciju s kim [~ se s poštovanjem]; vidski paranjak: obraćati

im. ž. 〈G òbratnicē; mn. N òbratnice, G òbratnīcā〉 zem. zamišljena kružnica usporedna s polutnikom ◇ južna ~ obratnica na 23° 27’ južne geografske širine; sjeverna ~ obratnica na 23° 27’ sjeverne geografske širine

pril. tako da je posve drukčije od koga ili čega drugoga [postupiti obratno od očekivanoga]; sin. (obrnuto)

im. m. 〈G òbraza; mn. N òbrazi, G ȍbrāzā〉 1. strana ljudskoga lica, dio lica između nosa i uha 2. pren. čast, poštenje i ponos [sačuvati ~] ♦ imati debeo ~ nemati časti (dostojanstva, srama), biti drzak (bezobrazan); imati obraza usuditi se, ne stidjeti se; okaljati (ocrniti) ~ komu, čemu osramotiti koga, što; okaljati (ocrniti) 〈svoj〉 ~ osramotiti se, izgubiti poštenje (dostojanstvo); osvjetlati ~ komu, čemu podignuti ugled komu, čemu; osvjetlati 〈svoj〉 ~ postići uspjeh, istaknuti se čime dobrim

im. m. 〈G òbrasca; mn. N òbrasci, G òbrazācā〉 1. v. formular, tiskanica 2. v. uzorak

im. ž. 〈G òbrazinē; mn. N òbrazine, G òbrazīnā〉 predmet koji skriva lice tako da se ne može prepoznati osoba; sin. (krinka), maska

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obràzlāžēm, 3. l. mn. obràzlāžū, imp. obrazláži, aor. obrazlágah, imperf. obràzlāgāh, prid. r. obrazlágao, prid. t. obràzlāgān〉 navoditi razloge, činjenice i dr. za koji postupak, radnju, odluku i sl. [~ svoju molbu]; sin. (argumentirati); vidski parnjak: obrazložiti

im. s. 〈G obrazložénja; mn. N obrazložénja, G obrazložénjā〉 razlozi za koji postupak, radnju ili odluku; sin. (argument)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obràzložīm, 3. l. mn. obràzložē, imp. obrazlòži, aor. obrazlòžih, prid. r. obrazlòžio, prid. t. obràzložen〉 navesti razloge, činjenice i dr. za koji postupak, radnju, odluku i sl. [~ svoju molbu]; sin. (argumentirati); vidski parnjak: obrazlagati

im. ž. 〈G òbrazovānosti, I òbrazovānošću/òbrazovānosti〉 osobina onoga koji je obrazovan; ant. neobrazovanost

im. s. 〈G òbrazovānja〉 stjecanje znanja u školskim ustanovama [visoko ~]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbrazujēm, 3. l. mn. òbrazujū, imp. òbrazūj, aor. òbrazovah, imperf. òbrazovāh, prid. r. òbrazovao, prid. t. òbrazovān〉 1. poslati/slati koga u škole i platiti/plaćati mu školovanje [~ djecu] 2. dati/davati komu kakva znanja u tijeku školovanja [Učitelj obrazuje učenike.] • òbrazovati se 〈povr.〉 pohađati školu; sin. školovati se v. pod školovati

prid. 〈G òbrazōvnōg(a); ž. òbrazōvnā, s. òbrazōvnō〉 koji se odnosi na obrazovanje [~ sustav]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òbrecām se, 3. l. mn. òbrecajū se, imp. òbrecāj se, aor. òbrecah se, imperf. òbrecāh se, prid. r. òbrecao se〉 grubo odgovarati komu; sin. otresati se v. pod otresati; vidski parnjak: obrecnuti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òbrecnēm se, 3. l. mn. òbrecnū se, imp. òbrecni se, aor. òbrecnuh se, prid. r. òbrecnuo se〉 grubo odgovoriti komu; sin. otresti se v. pod otresti; vidski parnjak: obrecati se

im. m. 〈G ȍbrēda; mn. N ȍbrēdi, G ȍbrēdā〉 1. svečana radnja koja se obavlja prema određenim pravilima i običajima 2. službeni oblik bogoslužja; sin. (ritual)

prid. 〈G ȍbrēdnōg(a); ž. ȍbrēdnā, s. ȍbrēdnō〉 koji se odnosi na obred; sin. (ritualni)