im. m. 〈G otorinolaringòloga, V otorinolaringòlože; mn. N otorinolaringòlozi, G otorinolaringòlōgā〉 specijalist koji se bavi otorinolaringologijom

im. ž. 〈G otorinolaringològijē〉 med. grana medicine koja se bavi bolestima uha, nosa i grla

im. ž. 〈G otorinolaringòloginjē; mn. N otorinolaringòloginje, G otorinolaringòlogīnjā〉 specijalistica koja se bavi otorinolaringologijom

im. m. 〈G ȍtpāda; mn. N ȍtpādi, G ȍtpādā〉 ono što više nije za uporabu, što se ne može iskoristiti [industrijski ~; kućni ~; biljni ~; životinjski ~; opasni ~]

im. m. 〈G òtpatka; mn. N òtpadci, G òtpadākā〉 ono što je otpalo od čega, što je suvišno [otpadci od hrane; ~ od tkanine]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òtpadām, 3. l. mn. òtpadajū, imp. òtpadāj, aor. òtpadah, imperf. òtpadāh, prid. r. òtpadao〉 1. odvajati se od čega i padati [Lišće otpada.]; sin. opadati 2. pren. prestajati biti dio čega [~ iz momčadi]; sin. ispadati pren. 3. pripadati u određenome postotku [Na tebe otpada veći dio.; Na prozore otpada 15 % površine pročelja.]; vidski paranjak: otpasti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òtpadnēm, 3. l. mn. òtpadnū, imp. òtpadni, aor. òtpadoh/òtpah, prid. r. òtpao〉 1. odvojiti se od čega i pasti [Lišće je otpalo.]; sin. opasti 2. pren. prestati biti dio čega [~ iz momčadi]; sin. ispasti pren. 3. pripasti u određenome postotku [Na tebe će ~ veći dio.; Na prozore je otpalo 15 % površine pročelja.]; vidski paranjak: otpadati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otpètljām, 3. l. mn. otpètljajū, imp. otpètljāj, aor. otpètljah, prid. r. otpètljao, prid. t. ȍtpetljān〉 učiniti da kakva skupina niti ili vlasi ponovno bude u redu [~ konac; ~ kosu]; sin. odmrsiti, raspetljati; ant. ispreplesti, zamrsiti, zapetljati, zaplesti; vidski parnjak: otpetljavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otpètljāvām, 3. l. mn. otpetljávajū, imp. otpètljāvāj, aor. otpetljávah, imperf. otpètljāvāh, prid. r. otpetljávao, prid. t. otpètljāvān〉 činiti da kakva skupina niti ili vlasi ponovno bude u redu [~ konac; ~ kosu]; sin. raspetljavati; ant. mrsiti, ispreplitati, zapetljavati, zaplitati; vidski parnjak: otpetljati

im. m. 〈G otpiráča; mn. N otpiráči, G otpiráčā〉 v. otvarač

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtpīšēm, 3. l. mn. òtpīšū, imp. otpíši, aor. otpísah, prid. r. otpísao, prid. t. òtpīsān〉 1. poslati ili uputiti komu pismeni odgovor 2. gosp., prav. poništiti (o dugu ili obvezi) [~ hipoteku] 3. ukloniti iz popisa imovine i uporabe kakvo vozilo, uređaj ili namještaj [~ dotrajala računala; ~ stare vagone] 4. pren. izgubiti povjerenje u čije sposobnosti ili čiju pomoć [~ nekoliko igrača]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otpìsujēm, 3. l. mn. otpìsujū, imp. otpìsūj, aor. otpisívah, imperf. otpìsīvāh, prid. r. otpisívao, prid. t. otpìsīvān〉 1. slati ili upućivati komu pismeni odgovor 2. gosp., prav. poništavati (o dugu ili obvezi) [~ hipoteke] 3. uklanjati iz popisa imovine i uporabe kakvo vozilo, uređaj ili namještaj [~ dotrajala računala; ~ stara vozila] 4. pren. gubiti povjerenje u čije sposobnosti ili čiju pomoć [~ igrače]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. otpjèšāčīm, 3. l. mn. otpjèšāčē, imp. otpješáči, aor. otpješáčih, prid. r. otpješáčio〉 1. pješačeći napustiti određeno mjesto [~ s radnoga mjesta]; ant. dopješačiti 2. pješačeći dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ s brda]; ant. dopješačiti 3. pješačeći prijeći određenu udaljenost [~ pet kilometara]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtpjevām, 3. l. mn. òtpjevajū, imp. òtpjevāj, aor. òtpjevah, prid. r. òtpjevao, prid. t. òtpjevān〉 završiti s pjevanjem, izraziti se ili odgovoriti pjesmom; sin. (izvesti pjesmu) v. pod izvesti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otplàćujēm, 3. l. mn. otplàćujū, imp. otplàćūj, aor. otplaćívah, imperf. otplàćīvāh, prid. r. otplaćívao, prid. t. otplàćīvān〉 plaćati komu u obrocima za kakvu robu ili obavljenu uslugu [~ dug; ~ kredit; ~ stan]; vidski parnjak: otplatiti

im. ž. 〈G ȍtplatē〉 plaćanje u obrocima [~ duga; ~ stana]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtplātīm, 3. l. mn. òtplātē, imp. otpláti, aor. otplátih, prid. r. otplátio, prid. t. òtplāćen〉 isplatiti u obrocima cjelokupan iznos novca za kakvu robu ili obavljenu uslugu [~ dug; ~ kredit; ~ stan]; vidski parnjak: otplaćivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. òtplāvī, 3. l. mn. òtplāvē, aor. 3. l. jd. ȍtplāvī, prid. r. otplávio, prid. t. òtplāvljen〉 odnijeti koga ili što (o bujici ili poplavi) [Voda će ~ kuću.]; vidski parnjak: otplavljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. otplàvljujē, 3. l. mn. otplàvljujū, aor. 3. l. jd. otplavljíva, imperf. 3. l. jd. otplàvljīvāše, prid. r. otplavljívao, prid. t. otplàvljīvān〉 odnositi koga ili što (o bujici ili poplavi) [Voda otplavljuje kuću.]; vidski parnjak: otplaviti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òtplivām, 3. l. mn. òtplivajū, imp. òtplivāj, aor. òtplivah, prid. r. òtplivao〉 1. plivajući napustiti određeno mjesto [~ s obale; ~ iz uvale]; ant. doplivati 2. plivajući dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ na obalu; ~ u uvalu]; ant. doplivati 3. plivajući prijeći određenu udaljenost [~ sto metara prsno]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òtplovīm, 3. l. mn. òtplovē, imp. otplòvi, aor. otplòvih, prid. r. otplòvio〉 1. ploveći napustiti određeno mjesto [~ iz luke; ~ s Hvara] 2. ploveći dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ u luku; ~ na Hvar]; ant. doploviti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òtpljeskām/òtplješćēm, 3. l. mn. òtpljeskajū/òtplješćū, imp. òtpljeskāj/òtplješći, aor. òtpljeskah, prid. r. òtpljeskao〉 završiti pljeskati, pljeskom odgovoriti komu ili nagraditi koga

im. m. 〈G òtpora, I òtporom; mn. N òtpori, G ȍtpōrā〉 odbijanje i suprotstavljanje, neprihvaćanje čega [oružani ~; pružati ~] ◇ električni ~ fiz. svojstvo vodiča u strujnome krugu koje se opisuje kao protivljenje protjecanju struje, mjeri se omima; ~ sredstva sila koja se pojavljuje pri gibanju tijela kroz koje sredstvo i koja usporava njegovo gibanje; ~ zraka sila koja se pojavljuje pri gibanju tijela kroza zrak i koja usporava njegovo gibanje

prid. 〈G òtpōrna; odr. òtpōrnī, G òtpōrnōg(a); ž. òtpōrna, s. òtpōrno; komp. otpòrnijī〉 koji ne podliježe štetnomu vanjskom utjecaju [~ organizam; ~ na zagrijavanje; otporna biljka]

im. m. 〈G òtpōrnīka; mn. N òtpōrnīci, G òtpōrnīkā〉 tehn. uređaj za povećanje otpora u električnome strujnom krugu radi reguliranja jakosti struje

im. ž. 〈G otpórnosti, I otpórnošću/otpórnosti〉 osobina onoga koji je otporan ili svojstvo onoga što je otporno

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtpraćām, 3. l. mn. òtpraćajū, imp. òtpraćāj, aor. òtpraćah, imperf. òtpraćāh, prid. r. òtpraćao, prid. t. òtpraćān〉 prateći odlaziti s kim do kakva mjesta [~ goste]; ant. dopraćati; vidski parnjak: otpratiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtpratīm, 3. l. mn. òtpratē, imp. òtprati, aor. òtpratih, prid. r. òtpratio, prid. t. òtpraćen〉 prateći otići s kim do kakva mjesta [~ goste]; ant. dopratiti; vidski parnjak: otpraćati

im. ž. 〈G ȍtpremē; mn. N ȍtpreme, G ȍtprēmā〉 1. isporuka pošiljke ili robe s određenoga mjesta [~ sa skladišta] 2. isporuka pošiljke ili robe otkamo na određeno mjesto [~ u skladište]; ant. doprema, dostava

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtprēmām, 3. l. mn. otprémajū, imp. òtprēmāj, aor. otprémah, imperf. òtprēmāh, prid. r. otprémao, prid. t. òtprēmān〉 1. isporučivati pošiljku ili robu s određenoga mjesta [~ sa skladišta]; ant. dopremati, dostavljati 2. isporučivati pošiljku ili robu otkamo na određeno mjesto [~ u skladište]; ant. dopremati, dostavljati; vidski paranjak: otpremiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtprēmīm, 3. l. mn. òtprēmē, imp. otprémi, aor. otprémih, prid. r. otprémio, prid. t. òtprēmljen〉 1. isporučiti pošiljku ili robu s određenoga mjesta [~ sa skladišta]; ant. dopremiti, dostaviti 2. isporučiti pošiljku ili robu otkamo na određeno mjesto [~ u skladište]; ant. dopremiti, dostaviti; vidski paranjak: otpremati

im. ž. 〈G òtprēmnicē; mn. N òtprēmnice, G òtprēmnīcā〉 1. potvrda o robi koja se otprema 2. dokument na temelju kojega se izdaje i otprema roba iz skladišta

pril. iz prošloga, prijašnjega vremena [On me ~ poznaje.]

pril. 1. u nekoj mjeri, ali ne potpuno [To je ~ tako.]; sin. donekle, nekako, približno 2. označuje da je količina, mjera ili vrijednost slobodno procijenjena [Ima ~ deset godina.; Zid je visok ~ dva metra.]; sin. jedno razg., oko, približno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtpustīm, 3. l. mn. òtpustē, imp. otpùsti, aor. otpùstih, prid. r. otpùstio, prid. t. òtpušten〉 1. dati komu otkaz [~ radnike]; ant. namjestiti razg., uzeti razg., zaposliti 2. dati komu dopuštenje da ode [~ bolesnika iz bolnice]; ant. zaprimiti 3. učiniti labavim ono što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto [~ konopac; ~ žicu]; sin. olabaviti, opustiti, popustiti ◇ ~ grijehe oprostiti komu grijehe; vidski paranjak: otpuštati

im. s. 〈G otpúštānja〉 1. davanje komu otkaza s radnoga mjesta; ant. namještanje razg., uzimanje razg., zapošljavanje 2. davanje komu dopuštenja da ode 3. labavljenje onoga što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto; sin. opuštanje, popuštanje; ant. napinjanje, naprezanje, natezanje, zatezanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtpūštām, 3. l. mn. otpúštajū, imp. òtpūštāj, aor. otpúštah, imperf. òtpūštāh, prid. r. otpúštao, prid. t. òtpūštān〉 1. davati komu otkaz s radnoga mjesta [~ radnike]; ant. namještati razg., uzimati razg., zapošljavati 2. davati komu dopuštenje da ode [~ bolesnike iz bolnice]; ant. zaprimati 3. činiti labavim ono što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto [~ konopce; ~ žice]; sin. labaviti, opuštati, popuštati; ant. napinjati, naprezati, natezati, zatezati ◇ ~ grijehe opraštati komu grijehe; vidski paranjak: otpustiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. otpùtujēm, 3. l. mn. otpùtujū, imp. otpùtūj, aor. otputòvah, prid. r. otputòvao〉 1. putujući napustiti određeno mjesto [~ iz Splita] 2. putujući dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ u Split]; ant. doputovati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òtpužēm, 3. l. mn. òtpužū, imp. òtpuži, aor. òtpuzah, prid. r. òtpuzao〉 1. pužući napustiti određeno mjesto [~ iz vrta] 2. pužući dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ u vrt]; ant. dopuzati

pril. sa stražnje strane ili na stražnjoj strani [Haljina se veže ~.]; sin. odostraga, straga; ant. sprijeda

im. ž. 〈G òtr̄cānosti, I òtr̄cānošću/òtr̄cānosti〉 svojstvo onoga što je otrcano

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. òtr̄cā, 3. l. mn. otŕcajū, aor. 3. l. jd. ȍtr̄cā, prid. r. otŕcao, prid. t. òtr̄cān〉 1. upotrebljavati što dok ne postane izlizano ili neupotrebljivo 2. pren. postati nezanimljivim zbog pretjerane uporabe [Isprike su se otrcale.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òtrčīm, 3. l. mn. òtrčē, imp. otr̀či, aor. otr̀čah, prid. r. otr̀čao〉 1. trčeći napustiti određeno mjesto [~ iz sela]; ant. dotrčati 2. trčeći dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ u selo]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtrēsām, 3. l. mn. otrésajū, imp. òtrēsāj, aor. otrésah, imperf. òtrēsāh, prid. r. otrésao, prid. t. òtrēsān〉 1. tresući uklanjati što ili činiti da što otpadne [~ orahe; ~ snijeg s čizama] 2. tresući čistiti [~ krpu; ~ stolnjak] • otrésati se 〈povr.〉 pren. grubo odgovarati komu; sin. obrecati se; vidski paranjak: otresti

prid. 〈G òtresita; odr. òtresitī, G òtresitōg(a); ž. òtresita, s. òtresito; komp. otresìtijī〉 1. koji je grub, nestrpljiv i neugodan u ophođenju s ljudima [~ čovjek] 2. koji odražava grubost, nestrpljenje i neugodnost u ophođenju s ljudima [~ odgovor]

im. ž. 〈G òtresitosti, I òtresitošću/òtresitosti〉 osobina onoga koji je otresit ili svojstvo onoga što je otresito

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otrésem, 3. l. mn. otrésū, imp. otrési, aor. otrésoh, prid. r. òtrēsao, prid. t. otrèsen〉 1. tresući ukloniti što ili učiniti da što otpadne [~ snijeg s čizama] 2. tresući očistiti [~ krpu; ~ stolnjak] • òtrēsti se 〈povr.〉 grubo odgovoriti komu; sin. obrecnuti se; vidski paranjak: otresati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otrèžnjāvām, 3. l. mn. otrežnjávajū, imp. otrèžnjāvāj, aor. otrežnjávah, imperf. otrèžnjāvāh, prid. r. otrežnjávao, prid. t. otrèžnjāvān〉 dovoditi koga u trijezno stanje, činiti trijeznim • otrežnjávati se 〈povr.〉 postajati trijeznim; sin. otrežnjivati, trijezniti; vidski paranjak: otrijezniti