im. m. 〈G plȅistocēna〉 geol. prvo, najduže razdoblje kvartara; sin. diluvij

im. s. 〈G plȅmena; mn. N plemèna, G pleménā〉 skupina obitelji ili zajednica koja pripada široj zajednici naroda i koju povezuje zajedničko podrijetlo, mjesto boravka i običaji [crnačka plemena; indijansko ~; slavensko ~]

prid. 〈G plemènita; odr. plemènitī, G plemènitōg(a); ž. plemènita, s. plemènito; komp. plemenìtijī〉 1. koji je dobar i pošten [~ čovjek] 2. koji je prožet dobrotom [~ osjećaj] 3. koji je svojstvo plemstva [plemenito podrijetlo] 4. biol. kojemu je čovjek svjesnim odabirom odredio obilježja vrste [plemenita ruža]; sin. pitom; ant. divlji 5. kem. koji je kemijski slabo reaktivan [plemenite kovine]

im. m. 〈G plemenitáša, V plȅmenitāšu; mn. N plemenitáši, G plemenitášā〉 pov. pripadnik sitnoga plemstva, seljak koji je stečenim povlasticama oslobođen kmetske zavisnosti

im. ž. 〈G plemenitàšicē; mn. N plemenitàšice, G plemenitàšīcā〉 pov. pripadnica sitnoga plemstva, plemenitaševa žena ili kći

prid. 〈G plemenitàšičina; ž. plemenitàšičina, s. plemenitàšičino〉 koji pripada plemenitašici

prid. 〈G plemenìtāškōg(a); ž. plemenìtāškā, s. plemenìtāškō〉 koji se odnosi na plemenitaše

im. ž. 〈G plemènitosti, I plemènitošću/plemènitosti〉 1. osobina onoga koji je dobar i pošten 2. svojstvo onoga što je prožeto dobrotom 3. svojstvo onoga čemu je čovjek svjesnim odabirom odredio obilježja vrste 4. svojstvo onoga što je kemijski slabo reaktivno

prid. 〈G plȅmenskōg(a); ž. plȅmenskā, s. plȅmenskō〉 koji se odnosi na pleme

im. m. 〈G plemíća, V plȅmīću; mn. N plemíći, G plemíćā〉 osoba plemenita roda, pripadnik plemstva; sin. (aristokrat); ant. pučanin

prid. 〈G plèmīćkōg(a); ž. plèmīćkā, s. plèmīćkō〉 koji se odnosi na plemiće i plemstvo; sin. (aristokratski)

im. ž. 〈G plȇmkē, DL plȇmki; mn. N plȇmke, G plȇmkā/plȇmkī〉 v. cijep

im. ž. 〈G plèmkinjē; mn. N plèmkinje, G plȅmkīnjā〉 žena koja je plemenita roda, pripadnica plemstva; sin. (aristokratkinja); ant. pučanka

im. s. 〈G plèmstva〉 pov. u srednjemu vijeku viši društveni stalež koji nasljeđuje imanje i vlast ili ih dobiva na dar od kralja [niže ~; više ~]; sin. (aristokracija)

im. m. 〈G pleonàzma; mn. N pleonàzmi, G pleonàzāmā〉 knjiž., jez. gomilanje istoznačnih riječi

im. m. 〈G plȇsa, L plésu; mn. N plȅsovi, G plȅsōvā〉 1. pokreti tijela u ritmu glazbe [~ na ledu] 2. društvena zabava na kojoj se izvode istoimeni pokreti [ići na ~; otvoriti ~]

im. m. 〈G plesáča, V plȅsāču; mn. N plesáči, G plesáčā〉 1. osoba koja pleše 2. osoba koja se bavi plesom

im. ž. 〈G plesàčicē; mn. N plesàčice, G plesàčīcā〉 1. žena koja pleše 2. žena koja se bavi plesom

prid. 〈G plesàčičina; ž. plesàčičina, s. plesàčičino〉 koji pripada plesačici

im. s. 〈G plésānja〉 1. izvođenje plesa 2. ritmičko kretanje nogama ili tijelom 3. sudjelovanje u izvedbi plesnoga djela

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. plȇšēm, 3. l. mn. plȇšū, imp. pléši, aor. plésah, imperf. plȇsāh, prid. r. plésao, prid. t. plȇsān〉 1. 〈prijel.〉 izvoditi koji ples [~ narodno kolo; ~ tango] 2. 〈neprijel.〉 a. ritmički se kretati nogama ili tijelom [Voliš li ~?] b. biti članom kakve plesne skupine [~ u baletnoj skupini; ~ u folkloru]

prid. 〈G plȇsnōg(a); ž. plȇsnā, s. plȇsnō〉 koji se odnosi na ples [plesna škola]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. plètem, 3. l. mn. plètū, imp. plèti, aor. plètoh, imperf. plètijāh, prid. r. plȅo, prid. t. plèten, pril. s. plètūći, pril. p. plètāvši〉 1. na poseban način povezivati niti ili pruće i izrađivati kakav odjevni ili uporabni predmet [~ košare od šiblja; ~ ribarsku mrežu; ~ vuneni džemper] 2. pravilnim presavijanjem izrađivati što [~ kosu; ~ uže] • plȅsti se 〈povr.〉 pren., razg., miješati se v. pod miješati, upletati se

prid. 〈G plètāćēg(a); ž. plètāćā, s. plètāćē〉 koji je za pletenje, s pomoću kojega se plete [pletaće igle; ~ pribor]

im. ž. 〈G pletènicē; mn. N pletènice, G pletènīcā〉 1. nekoliko spletenih pramenova kose 2. predmet koji je nalik na pletene pramenove kose [pletenice na vesti] 3. jestiv proizvod u obliku pletenice [kupiti u pekarnici pletenicu; uskrsna ~]

im. ž. 〈G plètēnkē, DL plètēnki; mn. N plètēnke, G plètēnkā/plètēnkī〉 staklena opletena boca; sin. (demižon)

im. s. 〈G plètēnja〉 proces u kojemu se što plete

im. m. 〈G plètera, I plèterom; mn. N plèteri, G plȅtērā〉 1. ograda, plot, zid od gusto prepletena pruća ili granja 2. ukras ili šara nastao pletenjem ili ispreplitanjem elemenata [hrvatski ~]

prid. 〈G plètērnōg(a); ž. plètērnā, s. plètērnō〉 koji se odnosi na pleter

im. ž. 〈G plètiljē; mn. N plètilje, G plȅtīljā〉 žena koja plete

im. s. 〈G plȅtīva; mn. N plȅtīva, G plȅtīvā〉 predmet dobiven pletenjem [strojno ~]

im. ž. 〈G pličìnē; mn. N pličìne, G pličínā〉 zem. veoma plitak pojas podmorja uz obalu; sin. plićak, plićina

im. m. 〈G plićáka; mn. N plićáci, G plićákā〉 zem. veoma plitak pojas podmorja uz obalu; sin. pličina, plićina

im. ž. 〈G plićìnē; mn. N plićìne, G plićínā〉 usp. pličina

im. m. 〈G plijȇna, L plijénu〉 1. životinja koju zvijer ili ptica grabljivica ulovi sebi za hranu [jastrebov ~; vučji ~] 2. pren. ono što je komu silom oduzeto ili oteto [ratni ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. plijȇnīm, 3. l. mn. plijȇnē, imp. plijéni, aor. plijéni, imperf. plijȇnjāh, prid. r. plijénio, prid. t. plijȇnjen〉 oduzimati zbog neispunjenih obveza (o imovini) ◇ ~ pozornost zaokupljati čiju pozornost

im. ž. 〈G plijȇsni, L plijésni, I plijȇšnju/plijȇsni; mn. N plijȇsni, G plijésnī, DLI plijésnima〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina mješinarka, saprofitskih gljiva koje razvijaju paučinasti micelij 2. pripadnik istoimene skupine [zelena ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. plijȇvīm, 3. l. mn. plijȇvē, imp. plijévi, aor. plijévih, imperf. plijȇvljāh, prid. r. plijévio, prid. t. plijȇvljen〉 uklanjati korov i travu oko nasada ili sadnica [~ vinograd; ~ vrt]

im. m. 〈G plìka; mn. N plìkovi, G plȉkōvā〉 v. mjehur

im. ž. 〈G plȉmē; mn. N plȉme, G plȋmā〉 1. pom., zem. izdizanje morske razine od najnižega do najvišega stanja mora; ant. oseka 2. pren. pojava čega u velikoj količini [~ oduševljenja]

prid. 〈G plȉmnōg(a); ž. plȉmnā, s. plȉmnō〉 koji se odnosi na plimu [~ val]

im. m. 〈G plȋna, L plínu; mn. N plȉnovi, G plȉnōvā〉 kem. tvar u jednome od triju osnovnih agregacijskih stanja u kojemu su molekule toliko udaljene da gotovo nemaju međusobnoga djelovanja te stoga plin može ispuniti svaki prostor i pruža mali otpor promjeni oblika i obujma ◇ plemeniti ~ kemijski inertan plin bez boje, okusa i mirisa koji se nalazi u zraku, npr. helij, neon i argon; praskavi ~ eksplozivni plin, smjesa vodika i kisika (u omjeru 2 : 1) koja se dobiva elektrolizom vode; sin. praskavac

im. ž. 〈G plìnarē; mn. N plìnare, G plȉnārā〉 ustanova koja se bavi proizvodnjom, nabavom, skladištenjem i raspodjelom plina [gradska ~]

prid. 〈G plinòvita; odr. plinòvitī, G plinòvitōg(a); ž. plinòvita, s. plinòvito〉 koji je u stanju plina [plinoviti otpad]

im. m. 〈G plȉnovōda; mn. N plȉnovōdi, G plȉnovōdā〉 cjevovod za prijenos plina od nalazišta ili proizvođača do skladišta ili potrošača [jadranski ~]

prid. 〈G plȋnskōg(a); ž. plȋnskā, s. plȋnskō〉 1. koji se odnosi na plin [plinska boca] 2. koji radi na plin [plinska peć]

im. m. 〈G plȉocēna〉 geol. peto razdoblje tercijara

im. ž. 〈G plȉskavicē; mn. N plȉskavice, G plȉskavīcā〉 zool. mali morski ili riječni sisavac iz reda kitova koji često živi u skupinama i ima zbijeno tijelo s okruglom glavom i tupom njuškom bez kljuna [glatka ~; kalifornijska ~]