plȅistocēn

im. m. G plȅistocēna geol. prvo, najduže razdoblje kvartara; sin. diluvij

plȅme

im. s. G plȅmena; mn. N plemèna, G pleménā skupina obitelji ili zajednica koja pripada široj zajednici naroda i koju povezuje zajedničko podrijetlo, mjesto boravka i običaji [crnačka plemena; indijansko ~; slavensko ~]

plemènit

prid. G plemènita; odr. plemènitī, G plemènitōg(a); ž. plemènita, s. plemènito; komp. plemenìtijī 1. koji je dobar i pošten [~ čovjek] 2. koji je prožet dobrotom [~ osjećaj] 3. koji je svojstvo plemstva [plemenito podrijetlo] 4. biol. kojemu je čovjek svjesnim odabirom odredio obilježja vrste [plemenita ruža]; sin. pitom; ant. divlji 5. kem. koji je kemijski slabo reaktivan [plemenite kovine]

plemenìtāš

im. m. G plemenitáša, V plȅmenitāšu; mn. N plemenitáši, G plemenitášā pov. pripadnik sitnoga plemstva, seljak koji je stečenim povlasticama oslobođen kmetske zavisnosti

plemenitàšica

im. ž. G plemenitàšicē; mn. N plemenitàšice, G plemenitàšīcā pov. pripadnica sitnoga plemstva, plemenitaševa žena ili kći

plemenitàšičin

prid. G plemenitàšičina; ž. plemenitàšičina, s. plemenitàšičino koji pripada plemenitašici

plemenìtāškī

prid. G plemenìtāškōg(a); ž. plemenìtāškā, s. plemenìtāškō koji se odnosi na plemenitaše

plemènitōst

im. ž. G plemènitosti, I plemènitošću/plemènitosti 1. osobina onoga koji je dobar i pošten 2. svojstvo onoga što je prožeto dobrotom 3. svojstvo onoga čemu je čovjek svjesnim odabirom odredio obilježja vrste 4. svojstvo onoga što je kemijski slabo reaktivno

plȅmenskī

prid. G plȅmenskōg(a); ž. plȅmenskā, s. plȅmenskō koji se odnosi na pleme

plèmīć

im. m. G plemíća, V plȅmīću; mn. N plemíći, G plemíćā osoba plemenita roda, pripadnik plemstva; sin. (aristokrat); ant. pučanin

plèmīćkī

prid. G plèmīćkōg(a); ž. plèmīćkā, s. plèmīćkō koji se odnosi na plemiće i plemstvo; sin. (aristokratski)

plȇmka

im. ž. G plȇmkē, DL plȇmki; mn. N plȇmke, G plȇmkā/plȇmkī v. cijep

plèmkinja

im. ž. G plèmkinjē; mn. N plèmkinje, G plȅmkīnjā žena koja je plemenita roda, pripadnica plemstva; sin. (aristokratkinja); ant. pučanka

plèmstvo

im. s. G plèmstva pov. u srednjemu vijeku viši društveni stalež koji nasljeđuje imanje i vlast ili ih dobiva na dar od kralja [niže ~; više ~]; sin. (aristokracija)

pleonàzam

im. m. G pleonàzma; mn. N pleonàzmi, G pleonàzāmā knjiž., jez. gomilanje istoznačnih riječi

plȇs

im. m. G plȇsa, L plésu; mn. N plȅsovi, G plȅsōvā 1. pokreti tijela u ritmu glazbe [~ na ledu] 2. društvena zabava na kojoj se izvode istoimeni pokreti [ići na ~; otvoriti ~]

plèsāč

im. m. G plesáča, V plȅsāču; mn. N plesáči, G plesáčā 1. osoba koja pleše 2. osoba koja se bavi plesom

plesàčica

im. ž. G plesàčicē; mn. N plesàčice, G plesàčīcā 1. žena koja pleše 2. žena koja se bavi plesom

plesàčičin

prid. G plesàčičina; ž. plesàčičina, s. plesàčičino koji pripada plesačici

plésānje

im. s. G plésānja 1. izvođenje plesa 2. ritmičko kretanje nogama ili tijelom 3. sudjelovanje u izvedbi plesnoga djela

plésati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. plȇšēm, 3. l. mn. plȇšū, imp. pléši, aor. plésah, imperf. plȇsāh, prid. r. plésao, prid. t. plȇsān 1. prijel. izvoditi koji ples [~ narodno kolo; ~ tango] 2. neprijel. a. ritmički se kretati nogama ili tijelom [Voliš li ~?] b. biti članom kakve plesne skupine [~ u baletnoj skupini; ~ u folkloru]

plȇsnī

prid. G plȇsnōg(a); ž. plȇsnā, s. plȇsnō koji se odnosi na ples [plesna škola]

plȅsti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. plètem, 3. l. mn. plètū, imp. plèti, aor. plètoh, imperf. plètijāh, prid. r. plȅo, prid. t. plèten, pril. s. plètūći, pril. p. plètāvši 1. na poseban način povezivati niti ili pruće i izrađivati kakav odjevni ili uporabni predmet [~ košare od šiblja; ~ ribarsku mrežu; ~ vuneni džemper] 2. pravilnim presavijanjem izrađivati što [~ kosu; ~ uže] • plȅsti se povr. pren., razg., miješati se v. pod miješati, upletati se

plètāćī

prid. G plètāćēg(a); ž. plètāćā, s. plètāćē koji je za pletenje, s pomoću kojega se plete [pletaće igle; ~ pribor]

pletènica

im. ž. G pletènicē; mn. N pletènice, G pletènīcā 1. nekoliko spletenih pramenova kose 2. predmet koji je nalik na pletene pramenove kose [pletenice na vesti] 3. jestiv proizvod u obliku pletenice [kupiti u pekarnici pletenicu; uskrsna ~]

plètēnka

im. ž. G plètēnkē, DL plètēnki; mn. N plètēnke, G plètēnkā/plètēnkī staklena opletena boca; sin. (demižon)

plètēnje

im. s. G plètēnja proces u kojemu se što plete

plèter

im. m. G plètera, I plèterom; mn. N plèteri, G plȅtērā 1. ograda, plot, zid od gusto prepletena pruća ili granja 2. ukras ili šara nastao pletenjem ili ispreplitanjem elemenata [hrvatski ~]

plètērnī

prid. G plètērnōg(a); ž. plètērnā, s. plètērnō koji se odnosi na pleter

plètilja

im. ž. G plètiljē; mn. N plètilje, G plȅtīljā žena koja plete

plȅtīvo

im. s. G plȅtīva; mn. N plȅtīva, G plȅtīvā predmet dobiven pletenjem [strojno ~]

pličìna

im. ž. G pličìnē; mn. N pličìne, G pličínā zem. veoma plitak pojas podmorja uz obalu; sin. plićak, plićina

plìćāk

im. m. G plićáka; mn. N plićáci, G plićákā zem. veoma plitak pojas podmorja uz obalu; sin. pličina, plićina

plićìna

im. ž. G plićìnē; mn. N plićìne, G plićínā usp. pličina

plijȇn

im. m. G plijȇna, L plijénu 1. životinja koju zvijer ili ptica grabljivica ulovi sebi za hranu [jastrebov ~; vučji ~] 2. pren. ono što je komu silom oduzeto ili oteto [ratni ~]

plijéniti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. plijȇnīm, 3. l. mn. plijȇ, imp. plijéni, aor. plijéni, imperf. plijȇnjāh, prid. r. plijénio, prid. t. plijȇnjen oduzimati zbog neispunjenih obveza (o imovini)  ~ pozornost zaokupljati čiju pozornost

plijȇsan

im. ž. G plijȇsni, L plijésni, I plijȇšnju/plijȇsni; mn. N plijȇsni, G plijésnī, DLI plijésnima bot. 1. mn. skupina mješinarka, saprofitskih gljiva koje razvijaju paučinasti micelij 2. pripadnik istoimene skupine [zelena ~]

plijéviti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. plijȇvīm, 3. l. mn. plijȇ, imp. plijévi, aor. plijévih, imperf. plijȇvljāh, prid. r. plijévio, prid. t. plijȇvljen uklanjati korov i travu oko nasada ili sadnica [~ vinograd; ~ vrt]

plȉk

im. m. G plìka; mn. N plìkovi, G plȉkōvā v. mjehur

plȉma

im. ž. G plȉ; mn. N plȉme, G plȋ 1. pom., zem. izdizanje morske razine od najnižega do najvišega stanja mora; ant. oseka 2. pren. pojava čega u velikoj količini [~ oduševljenja]

plȉmnī

prid. G plȉmnōg(a); ž. plȉmnā, s. plȉmnō koji se odnosi na plimu [~ val]

plȋn

im. m. G plȋna, L plínu; mn. N plȉnovi, G plȉnōvā kem. tvar u jednome od triju osnovnih agregacijskih stanja u kojemu su molekule toliko udaljene da gotovo nemaju međusobnoga djelovanja te stoga plin može ispuniti svaki prostor i pruža mali otpor promjeni oblika i obujma  plemeniti ~ kemijski inertan plin bez boje, okusa i mirisa koji se nalazi u zraku, npr. helij, neon i argon; praskavi ~ eksplozivni plin, smjesa vodika i kisika (u omjeru 2 : 1) koja se dobiva elektrolizom vode; sin. praskavac

plìnara

im. ž. G plìnarē; mn. N plìnare, G plȉnārā ustanova koja se bavi proizvodnjom, nabavom, skladištenjem i raspodjelom plina [gradska ~]

plinòvit

prid. G plinòvita; odr. plinòvitī, G plinòvitōg(a); ž. plinòvita, s. plinòvito koji je u stanju plina [plinoviti otpad]

plȉnovōd

im. m. G plȉnovōda; mn. N plȉnovōdi, G plȉnovōdā cjevovod za prijenos plina od nalazišta ili proizvođača do skladišta ili potrošača [jadranski ~]

plȋnskī

prid. G plȋnskōg(a); ž. plȋnskā, s. plȋnskō 1. koji se odnosi na plin [plinska boca] 2. koji radi na plin [plinska peć]

plȉocēn

im. m. G plȉocēna geol. peto razdoblje tercijara

plȉskavica

im. ž. G plȉskavicē; mn. N plȉskavice, G plȉskavīcā zool. mali morski ili riječni sisavac iz reda kitova koji često živi u skupinama i ima zbijeno tijelo s okruglom glavom i tupom njuškom bez kljuna [glatka ~; kalifornijska ~]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga