im. m. 〈G pluskvampèrfekta〉 gram. pretprošlo glagolsko vrijeme koje se tvori od perfekta ili imperfekta glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog

im. ž. 〈G plùtačē; mn. N plùtače, G plȕtāčā〉 pom. šuplje tijelo koje je pričvršćeno za dno i pluta na vodi, a služi za privezivanje brodova ili pokazuje podvodne opasnosti

im. s. 〈G plùtānja〉 bivanje na površini vode ili koje druge tekućine; sin. plivanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. plùtām, 3. l. mn. plùtajū, imp. plùtāj, aor. plùtah, imperf. plùtāh, prid. r. plùtao〉 biti na površini vode ili koje druge tekućine [Smeće pluta u luci.; Nafta pluta po morskoj površini.]; sin. plivati

im. m. 〈G plȕtnjāka; mn. N plȕtnjāci, G plȕtnjākā〉 bot. 1. hrast od kojega se izrađuje pluto; sin. hrast plutnjak v. pod plutnjak 2. v. lokvanj

im. s. 〈G plȕta; mn. N plȕta, G plȗtā〉 1. bot. vanjski zaštitni dio kore hrasta plutnjaka građen od mrtvih stanica ispunjenih zrakom 2. lagana, mekana i vodootporna građa proizvedena od kore hrasta plutnjaka

prid. 〈G plȕžnōg(a); ž. plȕžnā, s. plȕžnō〉 koji se odnosi na plug

im. ž. 〈G pljȁčkē, DL pljȁčki; mn. N pljȁčke, G pljȁčākā/pljȃčkā/pljȁčkī〉 otimanje tuđe imovine

im. s. 〈G pljȁčkānja〉 nezakonito prisvajanje tuđe imovine

im. m. 〈G pljačkáša, V pljȁčkāšu; mn. N pljačkáši, G pljačkášā〉 osoba koja pljačka

im. ž. 〈G pljačkàšicē; mn. N pljačkàšice, G pljačkàšīcā〉 žena koja pljačka

prid. 〈G pljačkàšičina; ž. pljačkàšičina, s. pljačkàšičino〉 koji pripada pljačkašici

prid. 〈G pljàčkāškōg(a); ž. pljàčkāškā, s. pljàčkāškō〉 koji se odnosi na pljačkaše

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȁčkām, 3. l. mn. pljȁčkajū, imp. pljȁčkāj, aor. pljȁčkah, imperf. pljȁčkāh, prid. r. pljȁčkao, prid. t. pljȁčkān〉 nezakonito prisvajati tuđu imovinu [~ banku; ~ putnike u tramvaju]

im. m. 〈G pljȇska〉 1. udarac dlanom o dlan obično u znak odobravanja ili pokazivanja osjećaja [buran ~; dobiti ~; gromoglasan ~; izmamiti ~]; sin. (aplauz) 2. udarac dlanom o što [~ po leđima]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȅskām/pljȅšćēm, 3. l. mn. pljȅskajū/pljȅšćū, imp. pljȅskāj/pljȅšći, aor. pljȅskah, imperf. pljȅskāh, prid. r. pljȅskao, prid. t. pljȅskān〉 1. udarati dlanom o dlan obično u znak odobravanja ili pokazivanja osjećaja [~ glumcima na kraju predstave; ~ od veselja]; sin. (aplaudirati) 2. udarati dlanom po čemu [~ po površini vode]; vidski parnjak: pljesnuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȅsnēm, 3. l. mn. pljȅsnū, imp. pljȅsni, aor. pljȅsnuh, prid. r. pljȅsnuo〉 udariti rukom po čemu [~ po površini vode]; vidski parnjak: pljeskati

prid. 〈G pljèšiva; odr. pljèšivī, G pljèšivōg(a); ž. pljèšiva, s. pljèšivo; komp. plješìvijī〉 zast. v. ćelav

im. ž. 〈G pljèšivosti, I pljèšivošću/pljèšivosti〉 zast. v. ćelavost

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȕckām, 3. l. mn. pljȕckajū, imp. pljȕckāj, aor. pljȕckah, imperf. pljȕckāh, prid. r. pljȕckao, prid. t. pljȕckān〉 hip. pomalo pljuvati, više puta pljunuti [~ koštice; ~ u rupčić]; vidski parnjak: pljucnuti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȕcnēm, 3. l. mn. pljȕcnū, imp. pljȕcni, aor. pljȕcnuh, prid. r. pljȕcnuo, prid. t. pljȕcnūt〉 hip. jednom malo pljunuti [~ košticu; ~ u rupčić]; vidski parnjak: pljuckati

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȕnēm, 3. l. mn. pljȕnū, imp. pljȕni, aor. pljȕnuh, prid. r. pljȕnuo, prid. t. pljȕnūt〉 1. 〈prijel.〉 naglo i snažno izbaciti što kroz usta [~ krv]; sin. ispljunuti 2. 〈neprijel.〉 izbaciti pljuvačku iz usta [~ na pločink]; vidski paranjak: pljuvati

usk. oponaša zvuk pada u vodu [Pljus, i nema ga više.]; sin. buć

im. m. 〈G pljȗska; mn. N pljȕskovi/pljȗsci, G pljȕskōvā/pljȕsākā〉 1. met. jaka kiša koja naglo počinje i brzo prestaje padati [ljetni ~] 2. šum koji se čuje kad voda udara o obalu ili kad što udara po vodi [~ valova; ~ vesala]

im. ž. 〈G pljȕskē, DL pljȕski/pljȕsci; mn. N pljȕske, G pljȕsākā/pljȗskā/pljȕskī〉 udarac dlanom po licu [opaliti pljusku; prilijepiti pljusku]; sin. (šamar)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȗskām, 3. l. mn. pljúskajū, imp. pljȗskāj, aor. pljúskah, imperf. pljȗskāh, prid. r. pljúskao〉 1. proizvoditi pljusak pri padu u kakvu tekućinu ili raskvašenu smjesu [~ u blato; ~ u lokvu] 2. u velikome mlazu ili naletu udarati o koga ili što [Valovi pljuskaju o stijene.]; vidski paranjak: pljusnuti¹

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȕskām, 3. l. mn. pljȕskajū, imp. pljȕskāj, aor. pljȕskah, imperf. pljȕskāh, prid. r. pljȕskao, prid. t. pljȕskān〉 udarati koga dlanom po licu, davati komu pljuske; sin. (šamarati); vidski parnjak: pljusnuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȕsnēm, 3. l. mn. pljȕsnū, imp. pljȕsni, aor. pljȕsnuh, prid. r. pljȕsnuo〉 1. proizvesti pljusak pri padu u kakvu tekućinu ili raskvašenu smjesu [~ u blato; ~ u lokvu] 2. u velikome mlazu ili naletu udariti o koga ili što [Valovi su pljusnuli o stijenu.]; vidski paranjak: pljuskati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȕsnēm, 3. l. mn. pljȕsnū, imp. pljȕsni, aor. pljȕsnuh, prid. r. pljȕsnuo〉 pasti u obliku pljuska [Kiša je pljusnula.]; vidski parnjak: pljuštati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȕsnēm, 3. l. mn. pljȕsnū, imp. pljȕsni, aor. pljȕsnuh, prid. r. pljȕsnuo, prid. t. pljȕsnūt〉 udariti koga dlanom po licu, dati komu pljusku [~ prijatelja]; sin. (ošamariti), (prilijepiti pljusku) v. pod prilijepiti, (zalijepiti pljusku) v. pod zalijepiti; vidski parnjak: pljuskati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pljúštī, 3. l. mn. pljúštē, aor. 3. l. jd. pljȗštā, imperf. 3. l. jd. pljúštāše, prid. r. pljúštao〉 1. padati u obliku pljuska [Kiša pljušti.]; vidski parnjak: pljusnuti² 2. pren. naglo se pojavljivati u velikoj količini [Pljušte grube riječi.; Pljušte nove ideje.]

im. ž. 〈G pljùvačkē, DL pljùvački〉 nakupina sline u usnoj šupljini

im. s. 〈G pljùvānja〉 1. naglo i snažno izbacivanje čega kroz usta 2. izbacivanje pljuvačke iz usta 3. pren. pogrdno govorenje o kome ili čemu

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pljȕjēm, 3. l. mn. pljȕjū, imp. pljȗj, aor. pljùvah, imperf. pljȕvāh, prid. r. pljùvao, prid. t. pljȕvān〉 1. 〈prijel.〉 a. naglo i snažno izbacivati što kroz usta [~ krv]; vidski parnjak: pljunuti b. pren. pogrdno govoriti o kome ili čemu 2. 〈neprijel.〉 izbacivati pljuvačku iz usta [~ na pločnik]; vidski parnjak: pljunuti

prij. 1. 〈A〉 označuje da je što cilj kakva kretanja ili radnje [otići ~ kruh] 2. 〈L〉 a. označuje da se što prostire ili kreće površinom čega [hodati ~ livadi; kliziti ~ krovu] b. označuje da se što zbiva u određenim okolnostima [doputovati ~ danu; šetati ~ kiši] c. označuje da je što u skladu s čim [osuditi ~ zakonu]; sin. prema d. označuje da je tko ili što podrijetlo ili izvor koga ili čega [Evanđelje ~ Luki; rođak ~ majci]

im. ž. 〈G poàntē; mn. N poànte, G poántā/poàntī〉 v. poenta

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pobàcām, 3. l. mn. pobàcajū, imp. pobàcāj, aor. pobàcah, prid. r. pobàcao, prid. t. pȍbacān〉 baciti jedno za drugim [~ nepotrebne stvari u smeće]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòbācīm, 3. l. mn. pòbācē, imp. pobáci, aor. pobácih, prid. r. pobácio, prid. t. pòbāčen〉 prekinuti trudnoću ili izgubiti plod prije nego što postane zreo; sin. (abortirati); vidski parnjak: pobacivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pobàcujēm, 3. l. mn. pobàcujū, imp. pobàcūj, aor. pobacívah, imperf. pobàcīvāh, prid. r. pobacívao, prid. t. pobàcīvān〉 prekidati trudnoću, gubiti plodove iz maternice prije nego što postanu zreli; sin. (abortirati); vidski parnjak: pobaciti

im. m. 〈G pȍbačāja; mn. N pȍbačāji, G pȍbačājā〉 prekid trudnoće; sin. (abortus)

im. s. 〈G pobíjānja〉 proces kojim se što pobija; sin. osporavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòbījām, 3. l. mn. pobíjajū, imp. pòbījāj, aor. pobíjah, imperf. pòbījāh, prid. r. pobíjao, prid. t. pòbījān〉 1. dokazivati lažnost koje izjave, tvrdnje ili mišljenja [~ dokaze]; sin. obarati 2. ne priznavati komu pravo na što [~ pravo vlasništva nad zemljištem]; sin. osporavati; vidski paranjak: pobiti¹

gl. prijel. svrš. 〈prez. 1. l. jd. pòbijēdīm, 3. l. mn. pòbijēdē, imp. pobijédi, aor. pobijédih, prid. r. pobijédio, prid. t. pòbijēđen〉 1. prevladati u kakvu sukobu ili sporu, ostvariti pobjedu [~ protivnika u ratu]; sin. potući, poraziti, svladati; ant. izgubiti 2. ostvariti najbolji rezultat u kakvu natjecanju [~ u plivanju] 3. uspjeti smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. obuzdati pren., suzbiti, svladati; vidski paranjak: pobjeđivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòbijēlīm, 3. l. mn. pòbijēlē, imp. pobijéli, aor. pobijélih, prid. r. pobijélio, prid. t. pòbijēljen〉

gl. svrš. neprijel./povr. 〈prez. 1. l. jd. pòbijēlīm, 3. l. mn. pòbijēlē, imp. pobijéli, aor. pobijéljeh, prid. r. m. pobijélio, ž. pobijéljela, s. pobijéljelo, mn. pobijéljeli〉

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍbijēm, 3. l. mn. pȍbijū, imp. pòbīj, aor. pòbih, prid. r. pòbio, prid. t. pobìjen〉 1. dokazati lažnost koje izjave, tvrdnje ili mišljenja [~ dokaze]; sin. oboriti 2. ne priznati komu što (o kakvu pravu) [~ pravo vlasništva nad zemljištem]; sin. osporiti; vidski paranjak: pobijati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍbijēm, 3. l. mn. pȍbijū, imp. pòbīj, aor. pòbih, prid. r. pòbio, prid. t. pobìjen〉 ubiti sve redom, ubiti u velikome broju [~ bolesnu stoku] • pòbiti se 〈povr.〉 međusobno se poubijati u velikome broju; sin. poubijati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòbjegnēm, 3. l. mn. pòbjegnū, imp. pòbjegni, aor. pòbjegoh, prid. r. pòbjegao, pril. p. pòbjegāvši〉 1. brzo se krećući udaljiti se od koga ili čega kako bi se izbjegle neželjene posljedice [Vozač je pobjegao pred policijom.; Zec je pobjegao lovcima.]; sin. šmugnuti razg., umaknuti, uteći 2. kriomice ili neprimjetno napustiti koga ili što ili se udaljiti s kakva mjesta [~ iz zatvora; ~ s mjesta nesreće] 3. pren. povući se pred kim ili čim [~ od istine; ~ od problema]