im. m. 〈G patrìjārha, V pȁtrijārše; mn. N patrìjārsi, G patrìjārhā〉 1. židovski plemenski starješina 2. starješina Pravoslavne Crkve

prid. 〈G pȁtrijarhālna; odr. pȁtrijarhālnī, G pȁtrijarhālnōg(a); ž. pȁtrijarhālna, s. pȁtrijarhālno; komp. patrijarhàlnijī〉 1. koji se drži starih običaja i tradicija, koji je tradicionalnoga svjetonazora [patrijarhalni otac; patrijarhalna obitelj] 2. koji je utemeljen na tradicionalnome svjetonazoru [patrijarhalni običaji]

im. ž. 〈G patrólē; mn. N patróle, G patrólā〉 v. ophodnja

prid. 〈G pàtrōlnōg(a); ž. pàtrōlnā, s. pàtrōlnō〉 v. ophodni

im. m. 〈G patróna, V pȁtrōne; mn. N patróni, G patrónā〉 svetac zaštitnik grada ili župe

im. m. 〈G patúljka, V pȁtūljče; mn. N patúljci, G pàtūljākā〉 1. maleni čovjek iz bajke 2. čovjek niži od 150 cm; ant. div, gorostas, kolos, ( orijaš)

im. ž. 〈G pȁučinē; mn. N pȁučine, G pȁučīnā〉 zool. 1. mreža koju pauk sam izrađuje od niti nastalih lučenjem ljepljive tekućine iz posebne žlijezde, a služi mu za hvatanje kukaca kako bi se prehranio; sin. paukova mreža v. pod mreža 2. tanke niti od kojih pauk izrađuje istoimenu mrežu

im. m. 〈G pȁučnjāka; mn. N pȁučnjāci, G pȁučnjākā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred životinja iz skupine klještara, tijelo im se sastoji od dvaju osnovnih dijelova, glavopršnjaka i zatka i četiriju parova nogu, čine ih štipavci, pauci i grinje 2. pripadnik istoimenoga razreda

im. m. 〈G pȁūka; mn. N pȁūci, G pȁūkā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red životinja iz razreda paučnjaka s četirima parovima nogu za hodanje, kliještima i čeljusnim nožicama na prednjemu dijelu tijela te žlijezdama na zatku koje luče ljepljivi sekret ili paučinu 2. pripadnik istoimenoga reda [~ križar; ~ ptičar] ◇ crveni ~ nametnik iz skupine grinja prozirnoga tijela koji je gotovo nevidljiv golim okom; morski ~ najotrovnija riba Jadranskoga mora izdužena tijela s otrovnim bodljikama na škržnim poklopcima i leđnoj peraji koja obično živi zakopana u pijesku

im. m. 〈G pȁūna; mn. N pȁūni, G pȁūnā〉 zool. krupna ptica čiji mužjak ima velik rep koji pri udvaranju ženki raširi u raskošnu lepezu

prid. 〈G pȁūnova; ž. pȁūnova, s. pȁūnovo〉 koji pripada paunu

im. ž. 〈G pàuzē; mn. N pàuze, G pȁūzā〉 v. stanka

im. m. 〈G paviljóna; mn. N paviljóni, G paviljónā〉 grad. 1. samostalna građevina posebne namjene u sklopu veće građevne cjeline [bolnički ~; izložbeni ~; ~ na velesajmu] 2. manja laka građevina djelomice ili potpuno otvorena koja se nalazi u parku ili vrtu, a služi za odmor, zabavu i glazbene priredbe

im. ž. 〈G pàvitinē; mn. N pàvitine, G pàvitīnā〉 bot. listopadna biljka penjačica iz porodice žabnjaka [primorska ~]

im. m. 〈G pavlína, V pȁvlīne; mn. N pavlíni, G pavlínā〉 rel. 1. pripadnik istoimenoga katoličkog reda 2. 〈mn.〉 katolički red koji je sredinom 13. stoljeća utemeljio Euzebije Ostrogonski

prid. 〈G pàvlīnskōg(a); ž. pàvlīnskā, s. pàvlīnskō〉 koji se odnosi na pavline

im. m. ž. 〈G pàzikućē; mn. N pàzikuće, G pàzikūćā〉 hist. 1. osoba koja čuva kuću s više stanova i stanara, održava red i vodi brigu o čistoći, popravcima i dr. [taj ~; ti pazikuće]; sin. (kućepazitelj) 2. žena koja čuva kuću s više stanova i stanara, održava red i vodi brigu o čistoći, popravcima i dr. [ta ~; te pazikuće]; sin. (kućepaziteljica)

prid. 〈G pàzikućina; ž. pàzikućina, s. pàzikućino〉 1. koji pripada pazikući, osobi koja čuva kuću s više stanova i stanara, održava red i vodi brigu o čistoći, popravcima i dr.; sin. (kućepaziteljev) 2. koji pripada pazikući, ženi koja čuva kuću s više stanova i stanara, održava red i vodi brigu o čistoći, popravcima i dr.; sin. (kućepaziteljičin)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȁzīm, 3. l. mn. pȁzē, imp. pȁzi, aor. pȁzih, imperf. pȁžāh, prid. r. pȁzio, prid. t. pȁžen〉 1. pratiti pogledom koga ili što, pozorno uočavati [~ na prometne znakove; ~ na ulazna vrata] 2. imati pod nadzorom koga ili što [~ na dijete; ~ na kuću; ~ na zdravlje]; sin. čuvati 3. mentalno biti usmjeren na koga ili što [~ na satu] 4. 〈imp.〉 označuje upozorenje, poziva na pozornost ili oprez [Pazi, dobro slušaj!; Pazite preko ceste!] • pȁziti se 〈povr.〉 razg. v. čuvati se pod čuvati

im. s. 〈G pàzuha; mn. N pàzuha, G pȁzūhā, DLI pàzusima〉 anat. udubljeni pregib na nadlaktici između prsnoga koša i ramena [nositi što pod pazuhom; znojna pazuha]

prid. 〈G pàžljiva; odr. pàžljivī, G pàžljivōg(a); ž. pàžljiva, s. pàžljivo; komp. pažljìvijī〉 1. koji iskazuje obzir ili poštovanje [pažljiva osoba] 2. kojim se iskazuje obzir ili poštovanje [pažljiva gesta] 3. v. oprezan 4. v. pozoran; ant. nepažljiv

pril. 〈komp. pažljìvijē〉 1. s posebnim obzirom ili poštovanjem [~ s kim postupati] 2. v. oprezno 3. v. pozorno; ant. nepažljivo

im. ž. 〈G pàžljivosti, I pàžljivošću/pàžljivosti〉 1. osobina onoga koji je pažljiv ili svojstvo onoga što je pažljivo 2. v. opreznost 3. v. pozornost; ant. nepažljivost

im. ž. 〈G pàžnjē; mn. N pàžnje, G pážnjā/pàžnjī〉 1. iskazivanje obzira ili poštovanja; ant. nepažnja 2. v. pozornost

im. ž. 〈G pčèlē, D pčȅli, A pčȅlu; mn. N pčȅle, G pčélā〉 zool. opnokrilac koji proizvodi med i vosak te oprašuje većinu biljaka, a živi u zadrugama koje se sastoje od matice, trutova i sterilnih ženka radilica [~ medna] ♦ ići kao ~ (pčele) na med oduševljeno ići (hrliti) na što, oduševljavati se čime; vrijedan (marljiv) kao ~ (crv, mrav), usp. crv

im. m. 〈G pčelára, V pčȅlāru/pčȅlāre; mn. N pčelári, G pčelárā〉 osoba koja se bavi pčelarstvom

prid. 〈G pčeláreva; ž. pčeláreva, s. pčelárevo〉 koji pripada pčelaru; sin. pčelarov

im. ž. 〈G pčelàricē; mn. N pčelàrice, G pčelàrīcā〉 žena koja se bavi pčelarstvom

prid. 〈G pčelàričina; ž. pčelàričina, s. pčelàričino〉 koji pripada pčelarici

prid. 〈G pčelárova; ž. pčelárova, s. pčelárovo〉 usp. pčelarev

prid. 〈G pčèlārskōg(a); ž. pčèlārskā, s. pčèlārskō〉 koji se odnosi na pčelare i pčelarstvo

im. s. 〈G pčelárstva〉 polj. gospodarska grana koja se bavi uzgojem pčela te proizvodnjom meda i voska

im. m. 〈G pčèlinjāka; mn. N pčèlinjāci, G pčèlinjākā〉 nastamba pčela, skup košnica za uzgoj pčela

prid. 〈G pčèlinjēg(a); ž. pčèlinjā, s. pčèlinjē〉 koji se odnosi na pčele

im. s. 〈G pȅcānja〉 1. lovljenje udicom 2. žarg. pridobivanje koga s kakvom namjerom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȅcām, 3. l. mn. pȅcajū, imp. pȅcāj, aor. pȅcah, imperf. pȅcāh, prid. r. pȅcao, prid. t. pȅcān〉 loviti udicom [~ lignje; ~ šarana]

im. m. 〈G pȅcīva; mn. N pȅcīva, G pȅcīvā〉 mali pekarski proizvod [slano ~; slatko ~]

im. ž. 〈G pèčālbē〉 zast. privremeni najamni rad izvan stalnoga mjesta boravka

im. m. 〈G pèčalbāra, V pȅčalbāru/pȅčālbāre; mn. N pèčalbāri, G pèčalbārā〉 zast. sezonski najamni radnik izvan stalnoga mjesta boravka

prid. 〈G pèčalbāreva; ž. pèčalbāreva, s. pèčalbārevo〉 zast. koji pripada pečalbaru; sin. pečalbarov

prid. 〈G pèčalbārova; ž. pèčalbārova, s. pèčalbārovo〉 zast. usp. pečalbarev

im. m. 〈G pèčata; mn. N pèčati, G pȅčātā〉 1. predmet s urezanim reljefnim, ispupčenim znakom ili tekstom [izraditi ~]; sin. biljeg, žig 2. otisak takva znaka na ispravi kojim se potvrđuje ispravnost podataka [udariti ~]; sin. biljeg, žig 3. pren. ono čime je što obilježeno [Ovaj grad nosi ~ rata.]; sin. biljeg, trag, znak, znamen poet., žig ♦ dati 〈svoj (vlastiti)〉 ~ čemu dati obilježje čemu, utjecati na što

prid. 〈G pečèna; odr. pèčenī, G pèčenōg(a); ž. pečèna, s. pečèno〉 koji je priređen na žaru ili u pećnici; ant. sirov, svjež ♦ biti kuhan i ~ 〈s kim; (gdje)〉, usp. kuhan

im. ž. 〈G pèčēnkē, DL pèčēnki; mn. N pèčēnke, G pèčēnkā/pèčēnkī〉 meso pečeno na žaru ili u pećnici [masna ~; janjeća ~]; sin. (pečenje)

im. s. 〈G pečénja; mn. N pečénja, G pečénjā〉 v. pečenka

im. s. 〈G pèčēnja〉 1. pripremanje sirove hrane u pećnici ili na vatri, najčešće bez dodatka tekućine ili vode 2. davanje oblika čemu na visokoj temperaturi 3. proizvodnja alkoholnoga napitka na visokoj temperaturi

im. ž. 〈G pèčūrkē, DL pèčūrci; mn. N pèčūrke, G pèčurākā/pèčūrkā/pèčūrkī〉 1. bot. jestiva gljiva velikoga bijelog ili smeđeg mesnatog klobuka 2. → gljiva

im. ž. 〈G pȅći, L pèći, I pȅću/pȅći; mn. N pȅći, G pèćī, DLI pèćima〉 tehn. uređaj koji služi za grijanje prostorija ili za kuhanje jela [električna ~; plinska ~; krušna ~; kuhinjska ~]