prid. 〈G pòručničina; ž. pòručničina, s. pòručničino〉 koji pripada poručnici

im. m. 〈G pòručnīka, V pòručnīče; mn. N pòručnīci, G pòručnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 niži časnički čin u svim rodovima vojske [~ bojnoga broda] 2. osoba s istoimenim činom

im. ž. 〈G pȍrugē, DL pȍruzi; mn. N pȍruge, G pȍrūgā〉 ruganje komu ili podcjenjivanje koga gestom ili riječima; sin. podsmijeh

im. ž. 〈G pȍrukē, DL pȍruci; mn. N pȍruke, G pȍrūkā〉 1. ono što se komu prenosi ili šalje kao obavijest [poslati usmenu poruku; prenijeti poruku]; sin. vijest 2. osnovna misao koju autor umjetničkoga djela želi iskazati ili prenijeti [~ književnoga djela] ◇ elektronička ~ inform. poruka koja se šalje ili prima elektroničkom poštom; sin. e-poruka

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. porùmenīm, 3. l. mn. porùmenē, imp. porumèni, aor. porumènih, prid. r. porumènio, prid. t. porùmenjen〉 učiniti rumenim, nanijeti rumenilo na što [~ obraze]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. porumènīm, 3. l. mn. porumènē, imp. porumèni, aor. porumènih, prid. r. m. porumènio, ž. porumènjela, s. porumènjelo, mn. porumènjeli〉 postati rumenim [~ od vrućine]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòrušīm, 3. l. mn. pòrušē, imp. pòruši, aor. pòruših, prid. r. pòrušio, prid. t. pòrušen〉 srušiti sve redom, srušiti jedno za drugim [~ kuće]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòrūžnīm, 3. l. mn. pòrūžnē, imp. porúžni, aor. porúžnih, prid. r. porúžnio, prid. t. pòrūžnjen〉 učiniti ružnim; vidski parnjak: poružnjivati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. porúžnīm, 3. l. mn. porúžnē, imp. porúžni, aor. porúžnjeh, prid. r. m. porúžnio, ž. porúžnjela, s. porúžnjelo, mn. porúžnjeli〉 postati ružnim [~ zbog mučna života]; vidski parnjak: poružnjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. porùžnjujēm, 3. l. mn. porùžnjujū, imp. porùžnjūj, aor. poružnjívah, imperf. porùžnjīvāh, prid. r. poružnjívao, prid. t. porùžnjīvān〉 činiti ružnim; vidski parnjak: poružniti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. porùžnjujēm, 3. l. mn. porùžnjujū, imp. porùžnjūj, aor. poružnjívah, imperf. porùžnjīvāh, prid. r. poružnjívao〉 postajati ružnim [~ zbog mučna života]; vidski parnjak: poružnjeti

im. ž. 〈G pȍsadē; mn. N pȍsade, G pȍsādā〉 1. osobe koje zajedno rade u letjelici, plovilu ili prometnome sredstvu [~ broda; ~ zrakoplova] 2. sp. sportaši koji se natječu u sportskome plovilu ili bobu [~ osmerca s kormilarom] 3. vojn. skupina vojnika raspoređena na određenu dužnost [~ tvrđave; ~ tenka]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsādīm, 3. l. mn. pòsādē, imp. posádi, aor. posádih, prid. r. posádio, prid. t. pòsāđen〉 staviti u zemlju sadnicu da bi se primila i narasla [~ cvijeće u vrtu; ~ voćku]; sin. zasaditi

im. m. 〈G pòsla; mn. N pòslovi, G pȍslōvā〉 1. djelatnost kojom čovjek što proizvodi [umjetnički ~; umni ~] 2. mjesto u ustroju kakve tvrtke, ustanove, udruge i sl. na kojemu osoba obavlja djelatnost redovito i za plaću [~ učitelja]; sin. radno mjesto v. pod mjesto, namještenje, zaposlenje 3. dužnost koja se mora obaviti [kućanski poslovi] ♦ baciti se na ~ prihvatiti se posla s velikim žarom; ćorav ~ loš (promašen) posao, posao kojim se samo gubi vrijeme; imati posla s kim, s čim biti u dodiru (vezi) s kim, s čim, kontaktirati s kim; pretrgnuti se od posla izmučiti se teškim radom, dugo i naporno raditi; Sizifov ~ uzaludan posao, posao koji ne dovodi do rezultata; 〈to〉 nisu čista posla nešto je neispravno (protuzakonito, mutno)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. posávjetujēm, 3. l. mn. posávjetujū, imp. posávjetūj, aor. posávjetovah, prid. r. posávjetovao, prid. t. posávjetovān〉 dati komu savjet [~ prijatelja] • posávjetovati se 〈povr.〉 tražiti čiji savjet [~ se s odvjetnikom]; sin. savjetovati

prid. 〈G pòsebna; odr. pòsebnī, G pòsebnōg(a); ž. pòsebna, s. pòsebno〉 1. koji je odvojen od drugih, koji je sam za sebe, koji nije dio cjeline [~ stan; posebna soba]; sin. zaseban 2. koji se čime ističe ili izdvaja od ostalih, koji je drukčiji od ostalih [~ stručnjak; ~ zadatak]; sin. (naročit), osobit, ( specifičan, specijalan)

pril. ističe da se što izdvaja od ostaloga [Voli sve ljude, ~ djecu.; Rado slika, ~ temperama.]; sin. napose poet., ( naročito), navlastito poet., osobito, poglavito poet., pogotovo, posebno

pril., usp. posebice

im. ž. 〈G pòsebnosti, I pòsebnošću/pòsebnosti; mn. N pòsebnosti, G pòsebnostī〉 osobina onoga koji je poseban ili svojstvo onoga što je posebno; sin. osobitost, ( specifičnost)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsēgnēm, 3. l. mn. pòsēgnū, imp. poségni, aor. poségnuh, prid. r. poségnuo, pril. p. poségnūvši〉 1. ispruženom rukom pokušati dotaknuti ili uzeti ono što je podalje [~ za knjigom] 2. pren. pokušati doći do čega, pokušati učiniti što svojim [~ za tuđim dobrom]; vidski paranjak: posezati

im. ž. 〈G pȍsestrimē; mn. N pȍsestrime, G pȍsestrīmā〉 žena koju je tko proglasio sestrom i obvezao se da će joj pomagati; ant. pobratim

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsēžēm, 3. l. mn. pòsēžū, imp. poséži, aor. posézah, imperf. pòsēzāh, prid. r. posézao〉 1. ispruženom rukom pokušavati dotaknuti ili uzeti ono što je podalje [~ za knjigom] 2. pren. pokušavati doći do čega, pokušavati učiniti što svojim [~ za tuđim dobrom]; sin. (posizati); vidski paranjak: posegnuti

im. ž. 〈G posezónē; mn. N posezóne, G posezónā〉 razdoblje nakon sezone [jesenska ~]; ant. predsezona

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsijēm, 3. l. mn. pòsijū, imp. pòsīj, aor. pòsijah, prid. r. pòsijao, prid. t. pòsijān〉 baciti sjeme u zemlju [~ žito]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsijēdīm, 3. l. mn. pòsijēdē, imp. posijédi, aor. posijédjeh, prid. r. m. posijédio, ž. posijédjela, s. posijédjelo, mn. posijédjeli〉 postati sijedim

im. m. 〈G pòsīnka, V pòsīnče; mn. N pòsīnci, G pòsinākā〉 posvojeno muško dijete, obično novoj očevoj ženi ili novomu majčinu mužu; ant. pokćerka

im. s. 〈G pòsipānja〉 proces u kojemu se što čime posipa

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsipām/pòsipljēm, 3. l. mn. pòsipajū/pòsipljū, imp. pòsipāj/pòsiplji, aor. pòsipah, imperf. pòsipāh, prid. r. pòsipao, prid. t. pòsipān〉 sipajući pokrivati površinu čime [~ kolače šećerom]; vidski parnjak: posuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsisām/pòsišēm, 3. l. mn. pòsisajū/pòsišū, imp. pòsisāj/pòsiši, aor. pòsisah, prid. r. pòsisao, prid. t. pòsisān〉 sišući popiti sve [~ mlijeko]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsīvīm, 3. l. mn. pòsīvē, imp. posívi, aor. posívih, prid. r. posívio, prid. t. pòsīvljen〉 učiniti sivim [~ bijelu majicu]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. posívīm, 3. l. mn. posívē, imp. posívi, aor. posívjeh, prid. r. m. posívio, ž. posívjela, s. posívjelo, mn. posívjeli〉 postati sivim [~ u licu]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsīžēm, 3. l. mn. pòsīžū, imp. posíži, aor. posízah, imperf. pòsīzāh, prid. r. posízao〉 v. posezati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. posijéčem, 3. l. mn. posijékū, imp. posijéci, aor. pòsjekoh, prid. r. pòsjekao, prid. t. posjèčen〉 1. sijekući srušiti što [~ stablo] 2. sijekući srušiti sve jedno za drugim [~ šumu]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. posjèćujēm, 3. l. mn. posjèćujū, imp. posjèćūj, aor. posjećívah, imperf. posjèćīvāh, prid. r. posjećívao, prid. t. posjèćīvān〉 1. dolaziti komu u posjet [~ bolesnoga prijatelja] 2. redovito odlaziti na određena mjesta [~ izložbe; ~ kazalište]; sin. obilaziti; vidski paranjak: posjetiti

im. m. 〈G pósjeda; mn. N pósjedi, G pósjēdā〉 1. v. vlasništvo 2. zemlja ili imanje koje tko ima u vlasništvu; sin. dobro

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsjēdām, 3. l. mn. posjédajū, imp. pòsjēdāj, aor. posjédah, imperf. pòsjēdāh, prid. r. posjédao, prid. t. pòsjēdān〉 smještati koga na određeno mjesto, činiti da tko sjedne [~ djeda na čelo stola]; vidski parnjak: posjesti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pòsjedā, 3. l. mn. pòsjedajū, aor. 3. l. jd. pȍsjeda, prid. r. pòsjedao〉 sjesti jedan za drugim, sjesti redom [Posjedali su oko peći.]

im. ž. 〈G pósjednicē; mn. N pósjednice, G pósjednīcā〉 žena koja ima posjed, koja je vlasnica posjeda

prid. 〈G pósjedničina; ž. pósjedničina, s. pósjedničino〉 koji pripada posjednici

im. m. 〈G pósjednīka, V pósjednīče; mn. N pósjednīci, G pósjednīkā〉 osoba koja ima posjed, koja je vlasnik posjeda

im. s. 〈G pósjedovānja〉 1. bivanje vlasnikom kakve imovine ili vrijednosti; sin. imanje 2. v. imanje

im. m. 〈G posjedòvatelja; mn. N posjedòvatelji, G posjedòvatēljā〉 jez. onaj koji što posjeduje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pósjedujēm, 3. l. mn. pósjedujū, imp. pósjedūj, aor. pósjedovah, imperf. pósjedovāh, prid. r. pósjedovao, prid. t. pósjedovān〉 1. biti vlasnikom kakve imovine ili vrijednosti [~ imanje; ~ kuću]; sin. imati 2. v. imati

im. ž. 〈G pòsjeklinē; mn. N pòsjekline, G pòsjeklīnā〉 rana prouzročena sječenjem; sin. (posjekotina)

im. ž. 〈G posjekòtinē; mn. N posjekòtine, G posjekòtīnā〉 v. posjeklina

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòsjednēm, 3. l. mn. pòsjednū, imp. pòsjedni, aor. pòsjedoh/pòsjeh, prid. r. pòsjeo, prid. t. pòsjednūt〉 smjestiti koga na određeno mjesto, učiniti da tko sjedne [~ djeda na čelo stola]; vidski parnjak: posjédati

im. m. 〈G pòsjeta; mn. N pòsjeti, G pȍsjētā〉 1. dolazak komu i kraći boravak kod njega [~ bolesnomu prijatelju; božićni ~] 2. odlazak na određeno mjesto kako bi se čemu nazočilo ili što razgledalo [~ izložbi; ~ kazalištu]

im. ž. → posjet