gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòprīmīm, 3. l. mn. pòprīmē, imp. poprími, aor. poprímih, prid. r. poprímio, prid. t. pòprīmljen〉 1. dobiti koje drugo obilježje [~ drugi izraz lica] 2. primiti što kao svoje [~ govor novoga kraja]; sin. preuzeti, prihvatiti; vidski paranjak: poprimati

im. s. 〈G pòpr̄sja; mn. N pòpr̄sja, G pòpr̄sjā〉 1. prednji dio tijela u području grudi 2. lik. kiparski prikaz prednjega dijela tijela u području grudi; sin. (bista)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòpr̄skām, 3. l. mn. popŕskajū, imp. pòpr̄skāj, aor. popŕskah, prid. r. popŕskao, prid. t. pòpr̄skān〉 prskajući smočiti koga ili što

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. pòpucā, 3. l. mn. pòpucajū, aor. 3. l. jd. pȍpuca, prid. r. pòpucao〉 razbiti se na manje dijelove ili dobiti pukotine [Stakla su popucala.; Zemlja je popucala.]; sin. ispucati, prsnuti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. popùhāvā, 3. l. mn. popuhávajū, aor. 3. l. jd. popuháva, imperf. 3. l. jd. popùhāvāše, prid. r. popuhávao〉 v. popuhivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. popùhujē, 3. l. mn. popùhujū, aor. 3. l. jd. popuhíva, imperf. 3. l. jd. popùhīvāše, prid. r. popuhívao〉 slabo, malo puhati [Vjetar popuhuje.]; sin. (popuhavati)

im. ž. 〈G populácijē; mn. N populácije, G populácījā〉 1. 〈jd.〉 v. stanovništvo 2. skupina ili uzorak koji je predmet statističkoga, sociološkoga i sl. istraživanja 3. biol. skupina istovrsnih jedinka koje naseljavaju određeno područje i pripadaju određenomu ekosustavu

prid. 〈G pȍpulārna; odr. pȍpulārnī, G pȍpulārnōg(a); ž. pȍpulārna, s. pȍpulārno; komp. populàrnijī〉 1. kojega mnogi prepoznaju i vole [popularna voditeljica]; ant. nepopularan 2. koji se mnogima sviđa [popularna pjesma] 3. koji mnogi odobravaju i prihvaćaju [popularne političke mjere]; ant. nepopularan 4. koji je većini razumljiv [~ stil pisanja]; ant. nepopularan

im. ž. 〈G popularizácijē〉 nastojanje na tome da se znanstvene, umjetničke itd. spoznaje izlože i prikažu na pristupačan način

prid. 〈G popularizácījskōg(a); ž. popularizácījskā, s. popularizácījskō〉 koji se odnosi na popularizaciju

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. popularìzīrām, 3. l. mn. popularizírajū, imp. popularìzīrāj, aor. popularizírah, imperf. popularìzīrāh, prid. r. popularizírao, prid. t. popularìzīrān〉 1. učiniti/činiti što poznatim i općenito prihvaćenim 2. nastojati da se znanstvene spoznaje izlože i prikažu na pristupačan način

im. ž. 〈G populárnosti, I populárnošću/populárnosti〉 1. osobina onoga kojega mnogi prepoznaju i vole; ant. nepopularnost 2. svojstvo onoga što se mnogima sviđa 3. svojstvo onoga što mnogi odobravaju i prihvaćaju; ant. nepopularnost 4. svojstvo onoga što je većini razumljivo; ant. nepopularnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòpunīm, 3. l. mn. pòpunē, imp. pòpuni, aor. pòpunih, prid. r. pòpunio, prid. t. pòpunjen〉 učiniti što punim, ispuniti ono što je prazno [~ rupe; ~ praznine]; vidski parnjaci: popunjati, popunjavati, popunjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòpūnjām, 3. l. mn. popúnjajū, aor. popúnjah, imperf. pòpūnjāh, prid. r. popúnjao, prid. t. pòpūnjān〉 činiti što punim, ispunjati ono što je prazno [~ rupe; ~ praznine]; sin. popunjavati, popunjivati; vidski parnjak: popuniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. popùnjāvām, 3. l. mn. popunjávajū, imp. popùnjāvāj, aor. popunjávah, imperf. popùnjāvāh, prid. r. popunjávao, prid. t. popùnjāvān〉 usp. popunjati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. popùnjujēm, 3. l. mn. popùnjujū, imp. popùnjūj, aor. popunjívah, imperf. popùnjīvāh, prid. r. popunjívao, prid. t. popùnjīvān〉 usp. popunjati

im. m. 〈G pòpusta; mn. N pòpusti, G pȍpūstā〉 snižena cijena

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòpustīm, 3. l. mn. pòpustē, imp. popùsti, aor. popùstih, prid. r. popùstio, prid. t. pòpušten〉 1. 〈prijel.〉 učiniti labavim ono što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto [~ konopac; ~ žicu]; sin. olabaviti, opustiti, otpustiti; ant. napeti, napregnuti, nategnuti, zategnuti 2. 〈neprijel.〉 a. izgubiti na snazi (o neživome) [Glavobolja mi je popustila.]; sin. oslabjeti b. postati manje krutim, tvrdim ili izgubiti čvrstinu [Led je popustio.] c. prestati se protiviti komu ili čemu [~ pred istinom; ~ pred neprijateljem; ~ pred problemima; ~ u svađi]; sin. povući se v. pod povući, uzmaknuti pren. d. prihvatiti ono što drugi žele ili predlažu [~ djeci]; vidski paranjak: popuštati

prid. 〈G popùstljiva; odr. popùstljivī, G popùstljivōg(a); ž. popùstljiva, s. popùstljivo; komp. popustljìvijī〉 1. koji je sklon popuštanju [~ pregovarač] 2. koji odražava čiju sklonost popuštanju [popustljivo ponašanje]; ant. nepopustljiv

im. ž. 〈G popùstljivosti, I popùstljivošću/popùstljivosti〉 osobina onoga koji je popustljiv ili svojstvo onoga što je popustljivo; ant. nepopustljivost

im. s. 〈G popúštānja〉 1. labavljenje onoga što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto; sin. opuštanje, otpuštanje; ant. napinjanje, naprezanje, natezanje, zatezanje 2. gubljenje snage, postajanje slabijim 3. prestanak protivljenja i prihvaćanje onoga što drugi žele ili predlažu

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòpūštām, 3. l. mn. popúštajū, imp. pòpūštāj, aor. popúštah, imperf. pòpūštāh, prid. r. popúštao, prid. t. pòpūštān〉 1. 〈prijel.〉 činiti labavim ono što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto [~ konopce; ~ žice]; sin. labaviti, opuštati, otpuštati; ant. napinjati, naprezati, natezati, zatezati 2. 〈neprijel.〉 a. gubiti na snazi (o neživome) [Glavobolja mi popušta.] b. postajati manje krutim, tvrdim, gubiti čvrstinu [Led je popuštao.] c. prestajati se protiviti i prihvaćati ono što drugi žele ili predlažu d. prestajati se protiviti komu ili čemu [~ pred istinom; ~ pred neprijateljem; ~ pred problemima; ~ u svađi]; sin. povlačiti se v. pod povlačiti, uzmicati pren.; vidski paranjak: popustiti

prij. 〈G〉 označuje da se što uspoređuje s čim [brz ~ strijele; plakati ~ djeteta]

im. ž. 〈G pórē; mn. N póre, G pórā〉 anat. sitan otvor znojne žlijezde na površini kože ♦ ući u sve pore 〈čega〉 prožeti što, postati neizostavan dio čega

im. ž. 〈G pòrabē; mn. N pòrabe, G pȍrābā〉 zast. v. uporaba, upotreba

prij. v. radi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòrādīm, 3. l. mn. pòrādē, imp. porádi, aor. porádih, prid. r. porádio〉 poduzeti da se što učini ili postigne [~ na općemu dobru]

im. m. 〈G pȍrāsta〉 povećanje vrijednosti ili brojnosti čega [~ broja stanovnika; ~ cijena; ~ proizvodnje; ~ vodostaja rijeka; ~ vrijednosti novca]; sin. rast; ant. pad

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. porástem, 3. l. mn. porástū, imp. porásti, aor. porástoh, prid. r. pòrāstao〉 1. rastući postati višim ili dužim [Drvo će ~.; Brada će ponovno ~.] 2. postati brojnijim ili većim [Stanovništvo je poraslo.; Plaće su porasle.] 3. 〈3. l.〉 postati višim [Temperatura je porasla.; Voda je porasla.]; sin. dignuti se v. pod dignuti, narasti, podignuti se v. pod podignuti, povisiti se v. pod povisiti; ant. sniziti se v. pod sniziti, spustiti se v. pod spustiti

prid. 〈G pòratnōg(a); ž. pòratnā, s. pòratnō〉 koji se odnosi na vrijeme poslije rata [poratno razdoblje]; sin. poslijeratni; ant. predratni, prijeratni 

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poràvnām, 3. l. mn. poràvnajū, imp. poràvnāj, aor. poràvnah, prid. r. poràvnao, prid. t. pȍravnān〉 učiniti kakvu površinu ravnom, ukloniti neravnine [~ stolnjak]; sin. izravnati; ant. zakriviti; vidski parnjak: poravnavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poràvnāvām, 3. l. mn. poravnávajū, imp. poràvnāvāj, aor. poravnávah, imperf. poràvnāvāh, prid. r. poravnávao, prid. t. poràvnāvān〉 činiti kakvu površinu ravnom, uklanjati neravnine [~ stolnjak]; sin. izravnavati, ravnati; ant. zakrivljivati; vidski parnjak: poravnati

im. m. 〈G pȍrāza; mn. N pȍrāzi, G pȍrāzā〉 1. neuspjeh u ratu ili natjecanju; ant. pobjeda 2. pren. osjećaj potpunoga neuspjeha [životni ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poràzbijām, 3. l. mn. porazbíjajū, imp. poràzbījāj, aor. porazbíjah, imperf. poràzbījāh, prid. r. porazbíjao, prid. t. poràzbījān〉 razbiti jedno za drugim, razbiti redom [~ čaše]; sin. polupati razg.

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. porazgòvārām, 3. l. mn. porazgovárajū, imp. porazgòvārāj, aor. porazgovárah, prid. r. porazgovárao〉 malo ili kratko razgovarati, provesti kraće vrijeme u razgovoru [~ s učenicima]; sin. popričati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòrāzīm, 3. l. mn. pòrāzē, imp. porázi, aor. porázih, prid. r. porázio, prid. t. pòrāžen〉 1. nanijeti komu poraz u ratu ili natjecanju [~ protivnika u ratu]; sin. pobijediti, potući, svladati; ant. izgubiti 2. pren. prouzročiti osjećaj poraza ili neugodno iznenaditi koga [Ta ga je vijest porazila.]; vidski paranjak: poražavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. poràžāvām, 3. l. mn. poražávajū, imp. poràžāvāj, aor. poražávah, imperf. poràžāvāh, prid. r. poražávao, prid. t. poràžāvān〉 1. nanositi komu poraz u ratu ili natjecanju [~ protivnike u ratu]; sin. pobjeđivati, svladavati; ant. gubiti 2. pren. prouzročivati osjećaj poraza ili neugodno iznenađivati koga [Takve ga vijesti poražavaju.]; vidski paranjak: poraziti

im. m. 〈G porculána; mn. N porculáni, G porculánā〉 1. bijeli tvrdi keramički proizvod dobiven pečenjem smjese kaolina, kvarca, glinenaca i pocaklivanjem 2. ukrasni predmeti i posuđe izrađeni od istoimenoga keramičkog proizvoda

prid. 〈G porcùlānskōg(a); ž. porcùlānskā, s. porcùlānskō〉 1. koji se odnosi na porculan 2. koji je od porculana 3. pren. koji nalikuje na porculan [~ ten]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. porèčem/pòreknēm, 3. l. mn. porèkū/pòreknū, imp. porèci/pòrekni, aor. porèkoh, prid. r. pòrekao, prid. t. porèčen, pril. p. pòrekāvši〉 1. odreći se svojih riječi [~ ono što je rečeno] 2. dokazati suprotno [~ tvrdnju]; vidski paranjak: poricati

prij. 〈G〉 → blizu, kod, kraj, pokraj, uz

im. m. 〈G pòretka〉 1. određeni raspored dijelova neke cjeline [abecedni ~] 2. pol. ustrojstvo države i državnih organa, način na koji je uređena država [državni ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. porèdām, 3. l. mn. porèdajū, imp. porèdāj, aor. porèdah, prid. r. porèdao, prid. t. pȍredān〉 postaviti u red, određenim redom staviti više predmeta na jedno mjesto [~ knjige]; sin. složiti • porèdati se 〈povr.〉 mn.〉 stati u red, svrstati se po redu

im. ž. 〈G pòredbē; mn. N pòredbe, G pòredābā/pȍrēdbā/pòredbī〉 knjiž. stilska figura u kojoj se dva pojma međusobno uspoređuju prema kakvoj sličnosti; sin. usporedba knjiž.

prid. 〈G pòredbenōg(a); ž. pòredbenā, s. pòredbenō〉 1. koji se odnosi na poredbu 2. koji se odnosi na usporedbu i uspoređivanje

im. m. 〈G pȍremećāja; mn. N pȍremećāji, G pȍremećājā〉 promjena normalnoga načina rada u kojemu što ne radi kako treba, stanje u kojemu je narušen red [~ rada bubrega; ~ u prometu]; sin. (poremetnja)

prid. 〈G porèmećena; odr. porèmećenī, G porèmećenōg(a); ž. porèmećena, s. porèmećeno; komp. poremećènijī〉 1. koji pogrešno spoznaje sebe i svijet oko sebe, koji ne može razborito misliti, prosuđivati, zaključivati i odlučivati [~ čovjek] 2. u kojemu vlada nered, nesklad ili nerazumijevanje [poremećeni odnosi]

im. ž. 〈G porèmećenosti, I porèmećenošću/porèmećenosti〉 osobina onoga koji je poremećen ili svojstvo onoga što je poremećeno ◇ duševna/mentalna/psihička ~ stanje u kojemu dolazi do poremećaja spoznaja o sebi i svijetu oko sebe pri čemu pojedinac gubi sposobnost razboritoga mišljenja, prosuđivanja, zaključivanja i odlučivanja