pȍsuda

im. ž. G pȍsudē; mn. N pȍsude, G pȍsūdā predmet u kojemu se što drži, priprema ili poslužuje, u kojemu se što čuva [plastična ~; staklena ~]; sin. (sud)

pòsudba

im. ž. G pòsudbē; mn. N pòsudbe, G pòsudābā/pȍsūdbā/pòsudbī 1. davanje komu čega na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ knjige prijatelju] 2. uzimanje čega od koga na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ knjige od prijatelja]; sin. posuđivanje

posúditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòsūdīm, 3. l. mn. pòsūdē, imp. posúdi, aor. posúdih, prid. r. posúdio, prid. t. pòsūđen 1. dati komu što na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ prijatelju knjigu] 2. uzeti od koga što na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ od prijatelja knjigu]; vidski paranjak: posuđivati

pòsūđe

zb. im. s. G pòsūđa skup posuda; sin. suđe razg.

posuđènica

im. ž. G posuđènicē; mn. N posuđènice, G posuđènīcā jez. riječ stranoga podrijetla koja je više ili manje prilagođena jezičnomu sustavu jezika u koji je posuđena

posuđívānje

im. s. G posuđívānja 1. usp. posudba 2. jez. primanje i prilagođivanje riječi iz jezika davaoca u jezik primalac

posuđívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. posùđujēm, 3. l. mn. posùđujū, imp. posùđūj, aor. posuđívah, imperf. posùđīvāh, prid. r. posuđívao, prid. t. posùđīvān 1. davati komu što na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ prijatelju knjigu] 2. uzimati od koga što na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja [~ od prijatelja knjigu]; vidski paranjak: posuditi

posúmnjati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. pòsūmnjām, 3. l. mn. posúmnjajū, imp. pòsūmnjāj, aor. posúmnjah, prid. r. posúmnjao osjetiti sumnju, pomisliti da što nije točno ili iskreno [~ u prijateljstvo; ~ u vjerodostojnost tvrdnje]

pòsūti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. pȍspēm, 3. l. mn. pȍspū, imp. pòspi, aor. pòsūh, prid. r. m. pȍsuo, ž. pȍsūla, s. pȍsūlo, mn. pȍsūli, prid. t. pȍsūt sipajući pokriti površinu čime [~ kolač šećerom]; vidski parnjak: posipati

posuvremèniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. posuvrèmenīm, 3. l. mn. posuvrèmenē, imp. posuvremèni, aor. posuvremènih, prid. r. posuvremènio, prid. t. posuvrèmenjen učiniti suvremenim, prilagoditi duhu vremena [~ proizvodnju]; sin. (ažurirati, modernizirati, osuvremeniti); vidski parnjak: posuvremenjivati

posuvremenjívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. posuvremènjujēm, 3. l. mn. posuvremènjujū, imp. posuvremènjūj, aor. posuvremenjívah, imperf. posuvremènjīvāh, prid. r. posuvremenjívao, prid. t. posuvremènjīvān činiti suvremenim, prilagođivati duhu vremena [~ proizvodnju]; sin. (ažurirati, modernizirati, osuvremenjivati); vidski parnjak: posuvremeniti

pòsvaditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòsvadīm, 3. l. mn. pòsvadē, imp. pòsvadi, aor. pòsvadih, prid. r. pòsvadio, prid. t. pòsvađen izazvati svađu među kim [~ susjede] • pòsvaditi se povr. 1. ući s kim u svađu [~ se sa susjedima]; sin. počupati se v. pod počupati 2. međusobno biti u svađi [Posvadili su se.]; sin. posvađati, zavaditi

pòsvađati

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. pòsvađām, 3. l. mn. pòsvađajū, imp. pòsvađāj, aor. pòsvađah, imperf. pòsvađāh, prid. r. pòsvađao, prid. t. pòsvađān usp. posvaditi

posvájānje

im. s. G posvájānja 1. prihvaćanje tuđega djeteta kao svojega; sin. (usvajanje) 2. samovoljno činjenje čega svojim

posvájati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòsvājām, 3. l. mn. posvájajū, imp. pòsvājāj, aor. posvájah, imperf. pòsvājāh, prid. r. posvájao, prid. t. pòsvājān 1. prihvaćati tuđe dijete kao svoje; sin. (usvajati) 2. samovoljno činiti što svojim [~ dio zemlje]; vidski paranjak: posvojiti

pòsve

pril. u punoj mjeri [Posve je miran.]; sin. potpuno, sasvim

posvećénje

im. s. G posvećénja; mn. N posvećénja, G posvećénjā rel. crkveni obred kojim se koga ili što posvećuje

posvećívānje

im. s. G posvećívānja proces u kojemu se što posvećuje ili se tko ili što komu ili čemu posvećuje

posvećívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. posvèćujēm, 3. l. mn. posvèćujū, imp. posvèćūj, aor. posvećívah, imperf. posvèćīvāh, prid. r. posvećívao, prid. t. posvèćīvān 1. rel. činiti koga ili što svetim obavljajući crkveni obred [~ maslinove grančice] 2. izražavati komu ljubav ili poštovanje kakvim umjetničkim ili znanstvenim djelom [~ knjigu roditeljima] • posvećívati se povr. odano se predavati komu ili čemu [~ se glazbi; ~ se djeci]  ~ pozornost obraćati svu pozornost komu ili čemu; ~ vrijeme provoditi mnogo vremena s kim ili uza što; vidski paranjak: posvetiti

pȍsvemašnjī

prid. G pȍsvemašnjēg(a); ž. pȍsvemašnjā, s. pȍsvemašnjē koji je jako izražen i proširen [posvemašnje neznanje]

pȍsveta

im. ž. G pȍsvetē; mn. N pȍsvete, G pȍsvētā 1. rel. liturgijski čin kojim se priprema predmet, crkva ili biskup za štovanje Boga 2. kratak tekst kojim se kakvo književno, znanstveno ili drugo tiskano djelo komu posvećuje

posvétiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòsvētīm, 3. l. mn. pòsvētē, imp. posvéti, aor. posvétih, prid. r. posvétio, prid. t. pòsvēćen 1. rel. učiniti koga ili što svetim obavivši crkveni obred [~ maslinovu grančicu] 2. izraziti komu ljubav ili poštovanje kakvim umjetničkim ili znanstvenim djelom [~ knjigu roditeljima] • posvétiti se povr. odano se predati komu ili čemu [~ se glazbi; ~ se djeci]  ~ pozornost obratiti svu pozornost komu ili čemu; ~ vrijeme provesti mnogo vremena s kim ili uza što; vidski paranjak: posvećivati

posvjedòčiti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. posvjèdočīm, 3. l. mn. posvjèdočē, imp. posvjedòči, aor. posvjedòčih, prid. r. posvjedòčio, prid. t. posvjèdočen obaviti čin svjedočenja, dati iskaz o čemu [~ na sudu]; sin. (zasvjedočiti)

posvjetovljénje

im. s. G posvjetovljénja pol. 1. oslobođenje države od povezanosti s Crkvom i objavljenom religijom 2. neovisnost svjetovnoga života o vjerskome utjecaju; sin. sekularizacija

posvojènica

im. ž. G posvojènicē; mn. N posvojènice, G posvojènīcā djevojčica koju je tko posvojio; sin. (usvojenica)

posvojèničin

prid. G posvojèničina; ž. posvojèničina, s. posvojèničino koji pripada posvojenici; sin. (usvojeničin)

posvojènīk

im. m. G posvojeníka, V pȍsvojenīče; mn. N posvojeníka, G posvojeníkā dijete koje je tko posvojio; sin. (usvojenik)

posvojénje

im. s. G posvojénja; mn. N posvojénja, G posvojénjā prav. prihvaćanje tuđega djeteta kao svojega; sin. (usvojenje)

posvòjitelj

im. m. G posvòjitelja; mn. N posvòjitelji, G posvòjitēljā osoba koja je posvojila dijete; sin. (usvojitelj)

posvojitèljica

im. ž. G posvojitèljicē; mn. N posvojitèljice, G posvojitèljīcā žena koja je posvojila dijete; sin. (usvojiteljica)

posvojitèljičin

prid. G posvojitèljičina; ž. posvojitèljičina, s. posvojitèljičino koji pripada posvojiteljici; sin. (usvojiteljičin)

posvòjiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòsvojīm, 3. l. mn. pòsvojē, imp. posvòji, aor. posvòjih, prid. r. posvòjio, prid. t. pòsvojen 1. prihvatiti tuđe dijete kao svoje; sin. (usvojiti) 2. samovoljno učiniti što svojim [~ dio zemlje]; vidski paranjak: posvajati

pòsvōjnī

prid. G pòsvōjnōg(a); ž. pòsvōjnā, s. pòsvōjnō koji izriče pripadanje komu ili čemu [~ pridjev; posvojna zamjenica]

pòsvud

pril. 1. na svakome mjestu; sin. posvuda, svagdje; ant. nigdje 2. u sva mjesta, u svim pravcima

posvùdā

pril., usp. posvud

pošárati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòšārām, 3. l. mn. pošárajū, imp. pòšārāj, aor. pošárah, prid. r. pošárao, prid. t. pòšārān šarajući ispisati ili iscrtati što [~ zid; ~ crtež]

pȍšāst

im. ž. G pȍšāsti, I pȍšāšću/pȍšāsti; mn. N pȍšāsti, G pȍšāstī 1. med., zast. naglo širenje kakve zarazne bolesti; sin. epidemija 2. pren. brzo širenje kakve negativne pojave

pošìljatelj

im. m. G pošìljatelja; mn. N pošìljatelji, G pošìljatēljā osoba koja što šalje [~ pisma]; ant. primatelj

pošiljatèljica

im. ž. G pošiljatèljicē; mn. N pošiljatèljice, G pošiljatèljīcā žena koja što šalje [~ pisma]; ant. primateljica

pošiljatèljičin

prid. G pošiljatèljičina; ž. pošiljatèljičina, s. pošiljatèljičino koji pripada pošiljateljici; ant. primateljičin

pòšīljka

im. ž. G pòšīljkē, DL pòšīljci; mn. N pòšīljke, G pòšiljākā/pòšīljkā/pòšīljkī paket, pismo ili što drugo što se komu šalje poštom ili na koji drugi način

pòšip

im. m. G pòšipa 1. bijelo grožđe koje se uzgaja na južnoj strani otoka Korčule 2. vino od istoimenoga grožđa

poškàkljati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòškakljēm, 3. l. mn. pòškakljū, imp. poškàklji, aor. poškàkljah, prid. r. poškàkljao, prid. t. pȍškakljān nadražiti kožu lakim učestalim dodirima koji izazivaju smijeh [~ bradom]; sin. zagolicati

poškròpiti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. pòškropīm, 3. l. mn. pòškropē, imp. poškròpi, aor. poškròpih, prid. r. poškròpio, prid. t. pòškropljen 1. prijel. politi raspršenim sitnim kapljicama [~ zemlju] 2. neprijel. pren. pasti u sitnim rijetkim kapljicama (o kiši)

pȍšta

im. ž. G pȍštē; mn. N pȍšte, G pȏštā 1. jd. ustanova koja se bavi prenošenjem pošiljaka i poruka prema utvrđenoj cijeni 2. zgrada u kojoj se nalazi istoimena ustanova [Idem na poštu poslati pismo.] 3. jd. pošiljka koja se šalje i prenosi posredstvom istoimene ustanove [Stigla je ~.; Poštar je donio današnju poštu.]  elektronička ~ inform. način prenošenja poruka računalnim sustavom; sin. e-pošta

pȍštanskī

prid. G pȍštanskōg(a); ž. pȍštanskā, s. pȍštanskō koji se odnosi na poštu [~ ured]

poštápalica

im. ž. G poštápalicē; mn. N poštápalice, G poštápalīcā jez. riječ ili izraz bez posebna značenja kojim se govornik služi kad mu nedostaje riječ ili mu je potrebno vrijeme za razmišljanje

pȍštār

im. m. G pȍštāra, V pȍštāru/pȍštāre; mn. N pȍštāri, G pȍštārā 1. osoba koja radi u pošti, poštanski službenik 2. osoba koja raznosi pošiljke; sin. listonoša zast., pismonoša zast.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga