im. ž. 〈G prèdstavē; mn. N prèdstave, G prȅdstāvā〉 izvedba scenskoga djela [školska ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdstavīm, 3. l. mn. prèdstavē, imp. prèdstavi, aor. prèdstavih, prid. r. prèdstavio, prid. t. prèdstavljen〉 1. reći komu čije ime i osnovne podatke pri upoznavanju [~ novoga učitelja]; sin. upoznati 2. prigodnim okupljanjem obavijestiti javnost o čemu novom [~ novu knjigu]; sin. (prezentirati, promovirati) • prèdstaviti se 〈povr.〉 1. reći svoje ime pri upoznavanju 2. ostaviti kakav dojam o sebi koji ne mora odgovarati pravomu stanju [~ se kao darovit umjetnik; ~ se bolesnim; ~ se sveticom]; sin. (prezentirati se) v. pod prezentirati, prikazati se v. pod prikazati; vidski paranjak: predstavljati

im. s. 〈G prèdstavljānja; mn. N prèdstavljānja, G prèdstavljānjā〉 1. govorenje komu čijeg imena i osnovnih podataka pri upoznavanju; sin. upoznavanje 2. obavješćivanje javnosti o čemu novom prigodnim okupljanjem; sin. (prezentacija, promocija, promoviranje) 3. događaj, obično svečan, na kojemu se službeno prikazuje kakvo novo djelo [~ knjige]; sin. (promocija) 4. ostavljanje kakva dojma o sebi koji ne mora odgovarati pravomu stanju; sin. (prezentiranje), prikazivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdstavljām, 3. l. mn. prèdstavljajū, imp. prèdstavljāj, aor. prèdstavljah, imperf. prèdstavljāh, prid. r. prèdstavljao, prid. t. prèdstavljān〉 1. govoriti komu čije ime i osnovne podatke pri upoznavanju [~ novog učitelja]; sin. upoznavati 2. prigodnim okupljanjem obavješćivati javnost o čemu novom [~ novu knjigu]; sin. (prezentirati, promovirati) • prèdstavljati se 〈povr.〉 1. kazivati svoje ime pri upoznavanju 2. ostavljati kakav dojam o sebi koji ne mora odgovarati pravomu stanju [~ se kao darovit umjetnik; ~ se bolesnim; ~ se sveticom]; sin. (prezentirati se) v. pod prezentirati, prikazivati se v. pod prikazivati; vidski paranjak: predstaviti

im. ž. 〈G prèdstāvnicē; mn. N prèdstāvnice, G prèdstāvnīcā〉 1. žena koja djeluje ili govori uime kakve skupine ili organizacije [~ crkve; ~ škole; ~ vlasti] 2. žena koja svojim djelovanjem predstavlja, izražava duh određenoga vremena [~ suvremene glazbe] 3. v. zastupnica

prid. 〈G prèdstāvničina; ž. prèdstāvničina, s. prèdstāvničino〉 1. koji pripada predstavnici, ženi koja djeluje ili govori uime koga drugoga ili ženi koja predstavlja, izražava duh određenoga vremena 2. v. zastupničin

prid. 〈G prèdstāvničkōg(a); ž. prèdstāvničkā, s. prèdstāvničkō〉 1. koji se odnosi na predstavnike 2. v. zastupnički

im. m. 〈G prèdstāvnīka, V prèdstāvnīče; mn. N prèdstāvnīci, G prèdstāvnīkā〉 1. osoba koja djeluje ili govori uime kakve skupine ili organizacije [~ vlasti; ~ crkve; ~ škole] 2. osoba koja svojim djelovanjem predstavlja, izražava duh određenoga vremena [~ suvremene glazbe] 3. tipičan primjerak koje vrste 4. v. zastupnik

im. s. 〈G prèdstāvnīštva; mn. N prèdstāvnīštva, G prèdstāvnīštāvā/prèdstāvnīštvā〉 1. ured koji djeluje uime kakve skupine ili organizacije [diplomatsko ~] 2. v. zastupništvo

im. ž. 〈G prèdstōjnicē; mn. N prèdstōjnice, G prèdstōjnīcā〉 1. žena koja je na čelu koje organizacije, odjela ili tijela [~ zavoda] 2. poglavarica nekih katoličkih samostana

prid. 〈G prèdstōjničina; ž. prèdstōjničina, s. prèdstōjničino〉 koji pripada predstojnici

im. m. 〈G prèdstōjnīka, V prèdstōjnīče; mn. N prèdstōjnīci, G prèdstōjnīkā〉 1. osoba koja je na čelu koje organizacije, odjela ili tijela [~ zavoda] 2. poglavar nekih katoličkih samostana

prid. 〈G prȅdškolskōg(a); ž. prȅdškolskā, s. prȅdškolskō〉 koji se odnosi na razdoblje prije početka školovanja [predškolska dob]

im. m. 〈G prèdtakta; mn. N prèdtakti, G prȅdtāktā〉 v. uzmah

pril. previše dugo [Zadržali smo se ~.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. predùhitrīm, 3. l. mn. predùhitrē, imp. predùhitri, aor. predùhitrih, prid. r. predùhitrio, prid. t. predùhitren〉 1. biti brži od koga te ga prestići [~ konkurente] 2. spriječiti što određenim mjerama ili postupcima [~ poplavu podizanjem brane]

im. m. 〈G predújma; mn. N predújmi/predújmovi, G prèdūjāmā/prèdūjmōvā〉 unaprijed isplaćen dio novca

im. m. 〈G predùvjeta; mn. N predùvjeti, G predùvjētā〉 uvjet koji treba ispuniti da bi se što poduzelo, obavilo ili započelo; sin. (predispozicija)

pril. u vrijeme neposredno prije večeri, prije nego što padne mrak, uoči večeri

im. s. 〈G prȅdvečērja; mn. N prȅdvečērja, G prȅdvečērjā〉 vrijeme prije večeri, prije mraka

prid. 〈G predvìdiva; odr. predvìdivī, G predvìdivōg(a); ž. predvìdiva, s. predvìdivo; komp. predvidìvijī〉 koji se može unaprijed znati, predvidjeti [predvidivo ponašanje]; sin. predvidljiv; ant. nepredvidiv, nepredvidljiv

im. ž. 〈G predvìdivosti, I predvìdivošću/predvìdivosti〉 svojstvo onoga što je predvidivo; sin. predvidljivost; ant. nepredvidivost, nepredvidljivost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdvidīm, 3. l. mn. prèdvidē, imp. prèdvidi, aor. prèdvidjeh, prid. r. m. prèdvidio, ž. prèdvidjela, s. prèdvidjelo, mn. prèdvidjeli, prid. t. prèdviđen〉 1. naslutiti ono što će se dogoditi [~ rat]; sin. proreći 2. unaprijed što odrediti, planirati ili utvrditi [~ potrebe škole]; vidski paranjak: predviđati

prid. 〈G predvìdljiva; odr. predvìdljivī, G predvìdljivōg(a); ž. predvìdljiva, s. predvìdljivo; komp. predvidljìvijī〉 usp. predvidiv

im. ž. 〈G predvìdljivosti, I predvìdljiošću/predvìdljivosti〉 usp. predvidivost

im. s. 〈G predvíđānja; mn. N predvíđānja, G predvíđānjā〉 1. naslućivanje onoga što će se dogoditi; sin. proricanje 2. određivanje, planiranje ili utvrđivanje čega unaprijed

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdvīđām, 3. l. mn. predvíđajū, imp. prèdvīđāj, aor. predvíđah, imperf. prèdvīđāh, prid. r. predvíđao, prid. t. prèdvīđān〉 1. naslućivati ono što će se dogoditi [~ rat]; sin. proricati 2. unaprijed što određivati, planirati ili utvrđivati [~ potrebe škole]; vidski paranjak: predvidjeti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèdvodīm, 3. l. mn. prèdvodē, imp. predvòdi, aor. predvòdih, imperf. prèdvođāh/predvòdijāh, prid. r. predvòdio, prid. t. prèdvođen〉 1. voditi postrojbu ili pokret, biti vođa [~ ustanak] 2. biti na čelu kretanja životinjske zajednice [~ čopor]

im. ž. 〈G prèdvodnicē; mn. N prèdvodnice, G prèdvodnīcā〉 žena koja što predvodi; sin. kolovođa

prid. 〈G prèdvodničina; ž. prèdvodničina, s. prèdvodničino〉 koji pripada predvodnici; sin. kolovođin

im. m. 〈G prèdvodnīka, V prèdvodnīče; mn. N prèdvodnīci, G prèdvodnīkā〉 1. osoba koja što predvodi; sin. kolovođa 2. životinja koja predvodi skupinu [~ krda; ovan ~]

im. s. 〈G prèdvōrja; mn. N prèdvōrja, G prèdvōrjā〉 1. velika prostorija ili dvorana koja se nalazi iza glavnoga ulaza, a ispred ostalih prostorija, obično u palači ili velikoj kući 2. prostorija u kazalištu, koncertnoj dvorani, kinu i sl. u kojoj se zadržava publika prije početka predstave ili tijekom odmora; sin. (foaje)

prid. 〈G prèdzadnjēg(a); ž. prèdzadnjā, s. prèdzadnjē〉 koji se nalazi prije zadnjega [~ u prvenstvu; ~ u vrsti]; sin. pretposljednji

im. s. 〈G prèdzīđa; mn. N prèdzīđa, G prèdzīđā〉 prednji, vanjski obrambeni zid koji okružuje grad ili tvrđavu ◇ ~ kršćanstva pov. počasni naslov koji se dodjeljivao braniteljima kršćanskoga svijeta

im. m. 〈G prȅdznāka; mn. N prȅdznāci, G prȅdznākā〉 1. znak, znamenje ili pojava koja nagovješćuje blizak početak čega [~ boljih vremena]; sin. nagovijest, nagovještaj 2. mat. znak (+) ili (-) koji se stavlja ispred broja 3. glazb. znak kojim se visina tona mijenja za poluton prema gore (povisilica) ili prema dolje (snizilica)

im. s. 〈G predznánja〉 prije stečeno znanje, znanje koje je preduvjet za uspješno usvajanje kojega drugog znanja [~ matematike]; sin. podloga pren.

im. ž. 〈G prȅđē; mn. N prȅđe, G prȇđā〉 vunene, pamučne ili lanene niti dobivene predenjem [vunena ~]

im. m. 〈G prèfiksa, N prèfiksi, G prȅfīksā〉 gram. tvorbena jedinica koja dolazi ispred riječi ili ispred osnove; sin. (predmetak); ant. (dometak), sufiks

im. ž. 〈G prefiksácijē〉 gram. stvaranje novih riječi dodavanjem prefiksa; ant. sufiksacija

im. ž. 〈G prègačē; mn. N prègače, G prȅgāčā〉 odjevni predmet koji se stavlja preko odjeće radi zaštite pri radu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prègazīm, 3. l. mn. prègazē, imp. prègazi, aor. prègazih, prid. r. prègazio, prid. t. prègažen〉 vozilom prijeći preko koga ili čega [~ pješaka]; sin. pogaziti

im. m. 〈G prégiba; mn. N prégibi, G prégībā〉 1. mjesto na kojemu se što pregiba, svija 2. mjesto na tijelu oko lakta i koljena, prepona i sl. na kojemu se udovi mogu svijati

prid. 〈G prȅglasna; odr. prȅglasnī, G prȅglasnōg(a); ž. prȅglasna, s. prȅglasno〉 koji je glasniji nego što je potrebno ili ugodno [preglasna glazba]

im. m. 〈G prégleda; mn. N prégledi, G préglēdā〉 1. uvid u stanje činjenica [~ zbivanja] 2. postupak kojim se utvrđuje je li koji zadatak ispunjen te točnost ili ispravnost čega [~ domaćih zadaća; tehnički ~ automobila] 3. ispitivanje zdravstvenoga stanja [~ pluća] 4. kratak prikaz čega [~ važnih vijesti; ~ hrvatske književnosti]

prid. 〈G prégledna; odr. préglednī, G préglednōg(a); ž. prégledna, s. prégledno; komp. preglèdnijī〉 1. koji se može lako obuhvatiti pogledom [pregledna cesta; pregledno raskrižje] 2. u kojemu se lako snaći [~ tekst; ~ zemljovid]; ant. nepregledan

im. s. 〈G preglédānja〉 proces u kojemu se što pregleda; sin. pregledavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèglēdām, 3. l. mn. preglédajū, imp. prèglēdāj, aor. preglédah, imperf. prèglēdāh, prid. r. preglédao, prid. t. prèglēdān〉 1. obavljati provjeru zdravstvenoga stanja [~ bolesnike] 2. pomno što istraživati, provjeravati ispravnost čega [~ domaće zadaće; ~ klupe u razredima; ~ tehničku ispravnost bicikla] 3. prelijetati pogledom, na brzinu gledati što [Samo sam pregledao novine.]; sin. pregledavati; vidski paranjak: prègledati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prègledām, 3. l. mn. prègledajū, imp. prègledāj, aor. prègledah, prid. r. prègledao, prid. t. prègledān〉 1. obaviti provjeru zdravstvenoga stanja [~ bolesnike] 2. pomno što istražiti, provjeriti ispravnost čega [~ domaće zadaće; ~ klupe u razredima; ~ tehničku ispravnost bicikla] 3. preletjeti pogledom, na brzinu pogledati što [Nisam pročitao, samo sam pregledao novine.]; vidski paranjak: preglédati