prèlet | im. m. 〈G prèleta; mn. N prèleti, G prȅlētā〉 jednokratno prelijetanje |
prelètjeti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèletīm, 3. l. mn. prèletē, imp. prelèti, aor. prelètjeh, prid. r. m. prelètio, ž. prelètjela, s. prelètjelo, mn. prelètjeli, prid. t. prèlećen〉 leteći proći iznad čega [Preletjeli su zrakoplovom preko mora.]; vidski parnjak: prelijetati ◇ ~ pogledom brzo što pogledati, letimično što pregledati |
prelèžati | gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèležīm, 3. l. mn. prèležē, imp. prelèži, aor. prelèžah, prid. r. prelèžao, prid. t. prȅležān〉 1. 〈neprijel.〉 provesti određeno vrijeme ležeći [~ cijeli dan] 2. 〈prijel.〉 pren. preboljeti koju bolest u mirovanju i s potrebnim liječenjem [~ upalu pluća]; sin. odležati pren.; ant. prehodati |
prelijétānje | im. s. 〈G prelijétānja〉 prolaženje iznad čega u letu |
prelijétati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèlijēćēm, 3. l. mn. prèlijēćū, imp. prelijéći, aor. prelijétah, imperf. prèlijētāh, prid. r. prelijétao, prid. t. prèlijētān〉 leteći prolaziti iznad čega [zrakoplovom ~ preko mora]; vidski parnjak: preletjeti |
prelijévānje | im. s. 〈G prelijévānja〉 proces u kojemu se što prelijeva u što ili iz čega |
prelijévati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèlijēvām, 3. l. mn. prelijévajū, imp. prèlijēvāj, aor. prelijévah, imperf. prèlijēvāh, prid. r. prelijévao, prid. t. prèlijēvān〉 izlijevati što iz jedne posude u drugu (o tekućini) [~ vino iz jedne bačve u drugu]; sin. pretakati • prelijévati se 〈povr.〉 1. 〈3. l.〉 izlijevati se preko ruba posude [Voda se prelijeva preko ruba kade.] 2. 〈3. l.〉 prelaziti iz jednoga u drugo [Boje se prelijevaju.]; vidski paranjak: preliti |
prèliti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȅlijēm, 3. l. mn. prȅlijū, imp. prèlīj, aor. prèlih, prid. r. m. prȅlio, ž. prȅlīla, s. prȅlīlo; mn. prȅlīli, prid. t. prelìven〉 izliti što iz jedne posude u drugu (o tekućini) [~ vino iz jedne bačve u drugu]; sin. pretočiti • prèliti se 〈povr.〉 1. 〈3. l.〉 izliti se preko ruba posude [Voda se prelila preko ruba kade.] 2. 〈3. l.〉 prijeći iz jednoga u drugo [Boje su se prelile jedna u drugu.]; vidski paranjak: prelijevati |
prelòmiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèlomīm, 3. l. mn. prèlomē, imp. prelòmi, aor. prelòmih, prid. r. prelòmio, prid. t. prèlomljen〉 1. silom učiniti da što kruto pukne na dva dijela [~ granu; ~ staklo]; sin. slomiti; vidski parnjak: prelamati 2. pren. donijeti odluku nakon dugoga oklijevanja [Prelomio je to u sebi.] 3. oblikovati rukopis u tekst knjige [~ stranice]; vidski parnjak: prelamati • prelòmiti se 〈povr.〉 puknuti na dva dijela; vidski parnjak: prelamati |
prèlūdij | im. m. 〈G prèlūdija; mn. N prèlūdiji, G prèlūdījā〉 glazb. samostalna instrumentalna skladba ili uvodni dio glazbenoga djela |
prȅlja | im. ž. 〈G prȅljē; mn. N prȅlje, G prȇljā〉 žena koja prede |
préljev | im. m. 〈G préljeva; mn. N préljevi, G préljēvā〉 1. smjesa kojom se prelijevaju slastice 2. postupan prijelaz, primjesa jedne boje u drugoj |
prèljub | im. m. 〈G prèljuba; mn. N prèljubi, G prȅljūbā〉 kršenje vjernosti, stupanje oženjenoga čovjeka ili udane žene u novu ljubavnu vezu |
prèljubnica | im. ž. 〈G prèljubnicē; mn. N prèljubnice, G prèljubnīcā〉 žena koja je učinila preljub |
prèljubničin | prid. 〈G prèljubničina; ž. prèljubničina, s. prèljubničino〉 koji pripada preljubnici |
prèljubničkī | prid. 〈G prèljubničkōg(a); ž. prèljubničkā, s. prèljubničkō〉 koji se odnosi na preljubnike i preljub [~ čin] |
prèljubnīk | im. m. 〈G prèljubnīka, V prèljubnīče; mn. N prèljubnīci, G prèljubnīkā〉 osoba koja je učinila preljub |
prȅma | prij. 〈D〉 1. označuje da je tko ili što usmjereno kakvu cilju [okrenuti se ~ kući]; sin. k, ( naprama), put poet., spram zast. 2. označuje da se tko ili što nalazi na suprotnoj strani od koga ili čega drugoga [jedan ~ drugomu]; sin. (naprama), spram zast. 3. označuje da tko ili što ima kakav odnos, kakve emocije usmjerene komu ili čemu [ljubav ~ djeci; poštovanje ~ starijima]; sin. (naprama), spram zast. 4. označuje da je što u kakvu omjeru [tri ~ jedan]; sin. (naprama), spram zast. 5. 〈L〉 označuje da je što u skladu s čim [osuditi ~ zakonu]; sin. po |
prȅmalo | |
premárati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèmārām, 3. l. mn. premárajū, imp. prèmārāj, aor. premárah, imperf. prèmārāh, prid. r. premárao, prid. t. prèmārān〉 previše koga tjelesno umarati, iscrpljivati koga prevelikim naporima [~ se na treningu; ~ sportaše na treningu]; vidski parnjak: premoriti ( se) |
prèmašiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèmašīm, 3. l. mn. prèmašē, imp. prèmaši, aor. prèmaših, prid. r. prèmašio, prid. t. prèmašen〉 učiniti ili postići više od očekivanoga ili unaprijed zadanoga [~ kriterije; ~ rekord]; vidski parnjak: premašivati |
premašívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. premàšujēm, 3. l. mn. premàšujū, imp. premàšūj, aor. premašívah, imperf. premàšīvāh, prid. r. premašívao, prid. t. premàšīvān〉 činiti ili postizati više od očekivanoga ili unaprijed zadanoga [~ kriterije; ~ rekord]; vidski parnjak: premašiti |
prèmazati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèmažēm, 3. l. mn. prèmažū, imp. prèmaži, aor. prèmazah, prid. r. prèmazao, prid. t. prèmazān〉 nanijeti na što sloj mazive tvari [~ drvo bojom; ~ željezo lakom]; sin. prevući; vidski parnjak: premazivati |
premazívānje | im. s. 〈G premazívānja〉 nanošenje sloja mazive tvari na što |
premazívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. premàzujēm, 3. l. mn. premàzujū, imp. premàzūj, aor. premazívah, imperf. premàzīvāh, prid. r. premazívao, prid. t. premàzīvān〉 nanositi na što sloj mazive tvari [~ drvo bojom; ~ željezo lakom]; sin. prevlačiti; vidski parnjak: premazati |
prȅmda | vez. uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Premda je umoran, doći će na sastanak.]; sin. ako … i v. pod ako, bez obzira na to što v. pod obzir, iako, ( mada), makar, unatoč tomu što v. pod što, usprkos tomu što v. pod što ◇ ~ (i) … ipak ima vezničku funkciju u zavisnosloženim stvarnim dopusnim rečenicama [Premda je i umoran, ipak će doći na sastanak.]; sin. ako… i… ipak v. pod ako, iako… ipak v. pod iako, makar… ipak v. pod makar |
prémet | im. m. 〈G prémeta; mn. N prémeti, G prémētā〉 sp. vježba kod koje se vježbač nakon odraza nogama prebacuje na ruke i ponovno dočekuje na noge [~ natrag] |
premetàčina | im. ž. 〈G premetàčinē; mn. N premetàčine, G premetàčīnā〉 v. pretres |
premètāljka | im. ž. 〈G premètāljkē, DL premètāljci; mn. N premètāljke, G premètāljkā/premètāljkī〉 zagonetka u kojoj se rješenje problema krije u dijelovima riječi koje treba pravilno razmjestiti kako bi se otkrilo značenje riječi |
prèmetati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèmećēm, 3. l. mn. prèmećū, imp. prèmeći, aor. prèmetah, imperf. prèmetāh, prid. r. prèmetao, prid. t. prèmetān〉 mijenjati položaj čega [~ riječi] • prèmetati se 〈povr.〉 izvoditi premete; vidski paranjak: premetnuti |
prèmetnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèmetnēm, 3. l. mn. prèmetnū, imp. prèmetni, aor. prèmetnuh, prid. r. prèmetnuo, prid. t. prèmetnūt〉 promijeniti položaj čega [~ riječi] • prèmetnuti se 〈povr.〉 izvesti premet; vidski paranjak: premetati |
premìjēr | im. m. 〈G premijéra, V prȅmijēru; mn. N premijéri, G premijérā〉 predsjednik vlade |
premijéra | im. ž. 〈G premijérē; mn. N premijére, G premijérā〉 prva javna izvedba glazbenoga, televizijskoga, filmskoga ili kazališnoga djela [svečana ~] |
premìjērka | im. ž. 〈G premìjērkē, DL premìjērki; mn. N premìjērke, G premìjērkā/premìjērkī〉 predsjednica vlade |
prèmijērnī | prid. 〈G prèmijērnōg(a); ž. prèmijērnā, s. prèmijērnō〉 koji se odnosi na premijeru [premijerna izvedba] |
prèmijērskī | prid. 〈G prèmijērskōg(a); ž. prèmijērskā, s. prèmijērskō〉 koji se odnosi na premijere [~ kandidat; ~ mandat] |
premínuti | |
prèmjestiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèmjestīm, 3. l. mn. prèmjestē, imp. prèmjesti, aor. prèmjestih, prid. r. prèmjestio, prid. t. prèmješten〉 1. mičući ili noseći pomaknuti, prenijeti što s jednoga mjesta na drugo [~ knjige sa stola na policu; ~ namještaj u sobi]; sin. preseliti 2. rasporediti koga na drugo radno mjesto, u drugu školu, razred, mjesto u razredu, odjel i sl. [~ službenike] • prèmjestiti se 〈povr.〉 seleći se dospjeti s jednoga mjesta na drugo, promijeniti stan, kuću ili mjesto stalnoga boravka ili rada [~ se iz Splita u Zagreb; ~ se na drugi kat; ~ se iz jedne tvrtke u drugu]; sin. preseliti se v. pod preseliti; vidski paranjak: premještati |
prȅmještāj | im. m. 〈G prȅmještāja; mn. N prȅmještāji, G prȅmještājā〉 promjena radnoga mjesta, preseljenje s jednoga radnog mjesta na drugo [dobio je ~ u grad] |
premjéštānje | im. s. 〈G premjéštānja〉 proces u kojemu se koga ili što seli ili se tko seli; sin. preseljavanje |
premjéštati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèmjēštām, 3. l. mn. premjéštajū, imp. prèmjēštāj, aor. premjéštah, imperf. prèmjēštāh, prid. r. premjéštao, prid. t. prèmjēštān〉 1. mičući ili noseći pomicati, prenositi što s jednoga mjesta na drugo [~ knjige sa stola na policu; ~ namještaj u sobi]; sin. preseljavati 2. raspoređivati koga na drugo radno mjesto, u drugu školu, razred, mjesto u razredu, odjel i sl. [~ službenike] • premjéštati se 〈povr.〉 seleći se dospijevati s jednoga mjesta na drugo, mijenjati stan, kuću ili mjesto stalnoga boravka ili rada [~ se iz Splita u Zagreb; ~ se na drugi kat; ~ se iz jedne tvrtke u drugu]; sin. preseljavati se v. pod preseljavati; vidski paranjak: premjestiti |
premlátiti | |
prȅmōć | |
prȅmoćan | prid. 〈G prȅmoćna; odr. prȅmoćnī, G prȅmoćnōg(a); ž. prȅmoćna, s. prȅmoćno; komp. premòćnijī〉 koji ima veću moć od drugih ili koji je u čemu jači [~ protivnik]; sin. nadmoćan |
prèmorenōst | im. ž. 〈G prèmorenosti, I prèmorenošću/prèmorenosti〉 osobina onoga koji je premoren |
premòriti (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèmorīm, 3. l. mn. prèmorē, imp. premòri, aor. premòrih, prid. r. premòrio, prid. t. prèmoren〉 previše koga tjelesno umoriti, iscrpiti koga prevelikim naporima [~ sportaše na treningu; ~ se na treningu]; vidski parnjak: premarati ( se) |
prèmosnica | im. ž. 〈G prèmosnicē; mn. N prèmosnice, G prèmosnīcā〉 med. 1. kirurški zahvat kojim se premošćuje bolesni ili oštećeni dio organa 2. ugrađeni dio kojim se premošćuje bolesni ili oštećeni dio organa [srčana ~] |
premòstiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèmostīm, 3. l. mn. prèmostē, imp. premòsti, aor. premòstih, prid. r. premòstio, prid. t. prèmošten〉 1. sagraditi most preko čega [~ rijeku] 2. spojiti dva udaljena kraja čega [~ žile] 3. pren. uspjeti proći kroza što nepovoljno bez štetnih posljedica [~ probleme; ~ nesporazum; ~ poteškoće u učenju]; sin. prebroditi, prevladati, svladati; vidski paranjak: premošćivati |