prȅklanjskī | prid. 〈G prȅklanjskōg(a); ž. prȅklanjskā, s. prȅklanjskō〉 razg. v. pretprošlogodišnji |
preklápati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèklāpām, 3. l. mn. preklápajū, imp. prèklāpāj, aor. preklápah, imperf. prèklāpāh, prid. r. preklápao, prid. t. prèklāpān〉 savijati jedan dio čega preko drugoga [~ sjedalo; ~ tijesto]; vidski parnjak: preklopiti |
prèklinjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèklinjēm, 3. l. mn. prèklinjū, imp. prèklinji, aor. prèklinjah, imperf. prèklinjāh, prid. r. prèklinjao, prid. t. prèklinjān〉 moliti koga da što učini; sin. zaklinjati |
preklòpiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèklopīm, 3. l. mn. prèklopē, imp. preklòpi, aor. preklòpih, prid. r. preklòpio, prid. t. prèklopljen〉 saviti jedan dio čega preko drugoga [~ sjedalo; ~ tijesto]; vidski parnjak: preklapati |
prèklopnīk | im. m. 〈G prèklopnīka; mn. N prèklopnīci, G prèklopnīkā〉 tehn. uređaj koji ubrzava protok podataka unutar računalne mreže |
prȅko | prij. 〈G〉 1. označuje da se tko ili što nalazi ili kreće iznad čega ili s gornje strane čega [most ~ rijeke] 2. označuje osobu ili ustanovu uz čiju se pomoć ili posredovanje što obavlja [pozdraviti ~ prijatelja] |
prȅkobrōjan | prid. 〈G prȅkobrōjna; odr. prȅkobrōjnī, G prȅkobrōjnōg(a); ž. prȅkobrōjna, s. prȅkobrōjno〉 koji premašuje predviđen ili uobičajen broj [~ igrač; prekobrojni zahtjevi] |
prekobrójnōst | im. ž. 〈G prekobrójnosti, I prekobrójnošću/prekobrójnosti〉 osobina onoga koji je prekobrojan ili svojstvo onoga što je prekobrojno |
prekokontìnentskī | prid. 〈G prekokontìnentskōg(a); ž. prekokontìnentskā, s. prekokontìnentskō〉 koji prolazi preko čitavoga kontinenta; sin. (transkontinentalni) |
prȅkomjēran | prid. 〈G prȅkomjērna; odr. prȅkomjērnī, G prȅkomjērnōg(a); ž. prȅkomjērna, s. prȅkomjērno〉 koji je preko predviđene ili uobičajene mjere |
prȅkomjērno | pril. preko predviđene ili uobičajene mjere [~ trošiti novac] |
prȅkomorskī | prid. 〈G prȅkomorskōg(a); ž. prȅkomorskā, s. prȅkomorskō〉 1. koji je na drugoj strani oceana 2. koji se odnosi na daleke zemlje i područje preko mora |
prekoocèānskī | prid. 〈G prekoocèānskōg(a); ž. prekoocèānskā, s. prekoocèānskō〉 1. koji održava veze preko oceana [~ brod] 2. koji se nalazi preko oceana [prekooceanske zemlje] |
prekòpati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prekòpām, 3. l. mn. prekòpajū, imp. prekòpāj, aor. prekòpah, prid. r. prekòpao, prid. t. prȅkopān〉 1. kopanjem izbaciti donje slojeve zemlje na površinu [~ vrt] 2. pren. prevrnuti tražeći što, sve pretražiti [~ ladice; ~ papire]; Vidski parnjaci: prekapati, prekopavati |
prekopávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prekòpāām, 3. l. mn. prekopávajū, imp. prekòpāvāj, aor. prekopávah, imperf. prekòpāvāh, prid. r. prekopávao, prid. t. prekòpāvān〉 usp. prekapati |
prekoráčiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prekòrāčīm, 3. l. mn. prekòrāčē, imp. prekoráči, aor. prekoráčih, prid. r. prekoráčio, prid. t. prekòrāčen〉 1. prijeći preko čega jednim korakom 2. pren. prekršiti kakvu zabranu, prijeći kakvu granicu [~ ovlasti]; vidski paranjak: prekoračivati |
prekoračívānje | im. s. 〈G prekoračívānja〉 proces u kojemu se što prekoračuje |
prekoračívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prekoràčujēm, 3. l. mn. prekoràčujū, imp. prekoràčūj, aor. prekoračívah, imperf. prekoràčīvāh, prid. r. prekoračívao, prid. t. prekoràčīvān〉 1. više puta preći preko čega jednim korakom 2. pren. kršiti kakve zabrane, prelaziti kakve granice [~ ovlasti]; vidski paranjak: prekoračiti |
prekorávati | |
prekòriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prekòrīm, 3. l. mn. prekòrē, imp. prekòri, aor. prekòrih, prid. r. prekòrio, prid. t. prèkoren〉 uputiti komu prijekor za što [~ dijete]; sin. ukoriti; ant. pohvaliti; vidski parnjak: prekoravati |
prekòsutra | |
prekòvremenī | prid. 〈G prekòvremenōg(a); ž. prekòvremenā, s. prekòvremenō〉 koji je izvan propisanoga vremena [~ rad] |
prȅkrāsan | prid. 〈G prȅkrāsna; odr. prȅkrāsnī, G prȅkrāsnōg(a); ž. prȅkrāsna, s. prȅkrāsno〉 1. koji je iznimno lijep [prekrasna žena; prekrasno vrijeme] 2. koji se ističe osobito dobrim svojstvima [~ glas]; sin. predivan |
prȅkrāsno | pril. 1. iznimno lijepo [~ izgledati] 2. tako da se ističe osobito dobrim svojstvima [~ pjevati]; sin. predivno |
prȅkrcāj | im. m. 〈G prȅkrcāja; mn. N prȅkrcāji, G prȅkrcājā〉 premještanje tereta ili putnika iz jednoga vozila u drugo |
prekr̀cati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prekr̀cām, 3. l. mn. prekr̀cajū, imp. prekr̀cāj, aor. prekr̀cah, prid. r. prekr̀cao, prid. t. prȅkrcān〉 1. ukrcati previše čega u što [~ automobil putnim torbama] 2. premjestiti što na drugo mjesto [~ teret iz automobila u kamion] • prekr̀cati se 〈povr.〉 razg. premjestiti se iz jednoga vozila u drugo [~ se iz zrakoplova u autobus]; vidski paranjak: prekrcavati |
prekrcávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prekr̀cāvām, 3. l. mn. prekrcávajū, imp. prekr̀cāvāj, aor. prekrcávah, imperf. prekr̀cāvāh, prid. r. prekrcávao, prid. t. prekr̀cāvān〉 1. ukrcavati previše čega u što [~ automobil putnim torbama] 2. premještati što na drugo mjesto [~ teret iz automobila u kamion] • prekrcávati se 〈povr.〉 razg. premještati se iz jednoga vozila u drugo [~ se iz zrakoplova u autobus]; vidski paranjak: prekrcati |
prèkretnica | im. ž. 〈G prèkretnicē; mn. N prèkretnice, G prèkretnīcā〉 odlučan trenutak od kojega se događaji počinju razvijati drukčije [životna ~] |
prèkriti (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȅkrijēm, 3. l. mn. prȅkrijū, imp. prèkrīj, aor. prèkrih, prid. r. prèkrio, prid. t. prekrìven〉 1. staviti što preko koga ili čega [~ dijete dekom; ~ jamu granjem; ~ se preko glave]; sin. pokriti; ant. otkriti 2. zakloniti što od pogleda [Oblaci su prekrili Sunce.; ~ lice velom]; sin. zakriti, zastrijeti 3. 〈prèkriti〉 u gustome se sloju rasprostrijeti po čemu [Snijeg je prekrio polja]; sin. pokriti; vidski paranjak: prekrivati ( se) |
prekrívānje | im. s. 〈G prekrívānja〉 1. stavljanje čega preko koga ili čega; sin. pokrivanje; ant. otkrivanje 2. zaklanjanje čega od pogleda; sin. zakrivanje, zastiranje 3. rasprostiranje po čemu u gustome sloju; sin. pokrivanje |
prekrívati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèkrīvām, 3. l. mn. prekrívajū, imp. prèkrīvāj, aor. prekrívah, imperf. prèkrīvāh, prid. r. prekrívao, prid. t. prèkrīvān〉 1. stavljati što preko koga ili čega [~ dijete dekom; ~ jamu granjem; ~ se preko glave]; sin. pokrivati; ant. otkrivati 2. zaklanjati što od pogleda [Oblaci prekrivaju Sunce.; ~ lice velom]; sin. zakrivati, zastirati 3. 〈prekrívati〉 u gustome se sloju rasprostirati po čemu [Snijeg prekriva polja.]; sin. pokrivati; vidski paranjak: prekriti ( se) |
prekrížiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèkrīžīm, 3. l. mn. prèkrīžē, imp. prekríži, aor. prekrížih, prid. r. prekrížio, prid. t. prèkrīžen〉 1. v. precrtati 2. staviti što ukriž [~ ruke; ~ noge] 3. pren., razg. isključiti koga iz čega, prestati računati na koga ili što [Trener je prekrižio mladoga napadača.] • prekrížiti (se) 〈prijel.〉 rel. desnom rukom učiniti znak križa na čijemu tijelu [~ se prije jela] |
prȅkršāj | im. m. 〈G prȅkršāja; mn. N prȅkršāji, G prȅkršājā〉 povreda ili kršenje kakva propisa [gospodarski ~; prometni ~]; sin. prijestup |
prekr̀šitelj | im. m. 〈G prekr̀šitelja; mn. N prekr̀šitelji, G prekr̀šitēljā〉 osoba koja je napravila kakav prekršaj [~ zakona]; sin. prijestupnik |
prekršitèljica | im. ž. 〈G prekršitèljicē; mn. N prekršitèljice, G prekršitèljīcā〉 žena koja je napravila kakav prekršaj [~ zakona]; sin. prijestupnica |
prekršitèljičin | prid. 〈G prekršitèljičina; ž. prekršitèljičina, s. prekršitèljičino〉 koji pripada prekršiteljici; sin. prijestupničin |
prekr̀šiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèkršīm, 3. l. mn. prèkršē, imp. prekr̀ši, aor. prekr̀ših, prid. r. prekr̀šio, prid. t. prèkršen〉 1. ne držati se čega ili ne ispuniti što [~ obećanje; ~ zadanu riječ]; sin. pogaziti pren. 2. ne ponašati se u skladu s kakvim propisom [~ pravilo; ~ zakon] |
prȅksinōć | pril. 1. tijekom večeri koja je prethodila protekloj [Učio sam ~.] 2. 〈u im. funkciji〉 večer koja je prethodila protekloj [Od ~ sve je drukčije.] |
prȅksutra | pril., usp. prekosutra |
prèkuhati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèkuhām, 3. l. mn. prèkuhajū, imp. prèkuhāj, aor. prèkuhah, prid. r. prèkuhao, prid. t. prèkuhān〉 kuhanjem duljim od potrebnoga učiniti neukusnim [~ rižu]; vidski parnjak: prekuhavati |
prekuhávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prekùhāvām, 3. l. mn. prekuhávajū, imp. prekùhāvāj, aor. prekuhávah, imperf. prekùhāvāh, prid. r. prekuhávao, prid. t. prekùhāvān〉 kuhanjem duljim od potrebnoga činiti neukusnim [~ rižu]; vidski parnjak: prekuhati |
prekvalifikácija | im. ž. 〈G prekvalifikácijē; mn. N prekvalifikácije, G prekvalifikácījā〉 osposobljavanje kvalificirane osobe jedne struke za novo zanimanje |
prélac | im. m. 〈G prélca; mn. N prélci, G prȇlācā〉 1. zool. a. 〈mn.〉 skupina nametničkih noćnih leptira zdepasta dlakava smeđa ili siva tijela i krila čije gusjenice pletu kukuljicu od svilenih niti; sin. svilac b. pripadnik istoimene skupine [borov ~; smrekov ~]; sin. svilac ◇ dudov ~ noćni leptir koji se hrani dudovim listom i čija crna gusjenica plete kukuljicu od svilenih niti od kojih se dobiva svila; sin. dudov svilac v. pod svilac 2. osoba koja prede |
prelámati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèlāmām, 3. l. mn. prelámajū, imp. prèlāmāj, aor. prelámah, imperf. prèlāmāh, prid. r. prelámao, prid. t. prèlāmān〉 1. silom činiti da što kruto pukne na dva dijela [~ dasku] 2. oblikovati rukopis u tekst knjige [~ stranice] • prelámati se 〈povr.〉 pucati na dva dijela; vidski paranjak: prelomiti |
prélaz | im. m. → prijelaz |
prèlazak | im. m. 〈G prèlaska; mn. N prèlasci, G prèlazākā〉 1. kretanje s jedne strane na drugu [~ preko ulice; ~ na drugu stranu mosta] 2. promjena stanja [~ na kršćanstvo; ~ iz čvrstoga u tekuće stanje]; sin. (prelaženje) |
prèlaziti | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèlazīm, 3. l. mn. prèlazē, imp. prèlazi, aor. prèlazih, imperf. prèlažāh, prid. r. prèlazio, prid. t. prèlažen〉 1. 〈prijel.〉 a. dospijevati s jedne strane na drugu, prebacivati se preko čega [~ cestu; ~ rijeku] b. hodajući ili vozeći se prolaziti određenu udaljenost [Prelazimo dalek put.]; sin. prevaljivati, prolaziti c. čitajući doznavati ili učiti što [~ zadano gradivo] 2. 〈neprijel.〉 a. prevlačiti što po čemu ili preko čega [~ rukom preko čela; ~ krpom po stolu] b. zamjenjivati što čime drugim [~ u drugu školu; ~ protivniku; ~ iz sela u grad; ~ iz vlaka u autobus; ~ iz čvrstoga u tekuće stanje] c. mijenjati ustanovu ili smjer [~ s građevine na arhitekturu]; sin. prebacivati se v. pod prebacivati; vidski paranjak: prijeći |
prèlažēnje | im. s. 〈G prèlažēnja〉 v. prelazak |