prid. 〈G pȑsnōg(a); ž. pȑsnā, s. pȑsnō〉 koji se odnosi na prsa [prsna kost]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pȑsnēm, 3. l. mn. pȑsnū, imp. pȑsni, aor. pȑsnuh, prid. r. pȑsnuo〉 1. razbiti se na manje dijelove ili dobiti pukotine [Staklo je prsnulo.]; sin. ispucati, popucati 2. izbiti pod jakim tlakom u tankome mlazu [Voda je prsnula iz cijevi]; sin. štrcnuti

im. m. 〈G pȑsobrāna; mn. N pȑsobrāni, G pȑsobrānā〉 vojn. nasip iznad rova ili pješčani zaklon koji štiti vojnika od izravnih hitaca; sin. grudobran

im. m. 〈G pȑsta, L pr̀stu; mn. N pȑsti, G pŕstā/pr̀stī/pr̀stijū〉 1. anat. jedan od pet krajnjih pokretljivih dijelova šake i stopala [nožni ~] ◇ mali ~ peti, posljednji i najmanji prst na ljudskoj ruci ili nozi; srednji ~ treći, srednji prst na ljudskoj ruci koji se nalazi između kažiprsta i prstenjaka 2. dio rukavice koji se navlači na istoimeni dio tijela 3. razg. mjera za količinu određena debljinom istoimenoga dijela tijela [~ debeo snijeg; ~ prašine] ♦ biti kao ~ i nokat 〈s kim〉 biti nerazdvojan s kim, biti uvijek zajedno; da prste poližeš (obližeš) veoma je ukusno; dobiti po prstima biti ukoren (kažnjen); imati 〈svoje〉 prste 〈u čemu〉 biti umiješan 〈u što〉, sudjelovati u čemu; imati što u malome prstu odlično znati što, temeljito poznavati što; isisati što iz 〈maloga〉 prsta izmisliti što, neutemeljeno tvrditi što; može se na prste 〈jedne ruke〉 prebrojiti koga, što veoma je malo koga, čega, ima u maloj količini koga, čega; ne maknuti 〈ni〉 〈malim〉 prstom 〈za koga, za što〉 ništa ne učiniti za koga, za što, ne raditi apsolutno ništa; ne vidjeti ni ~ (prsta) pred nosom 1. ne vidjeti ništa zbog mraka (vremenskih nepogoda) 2. ne shvaćati ništa, ne vidjeti bit stvari; opeći prste nastradati, loše se provesti; pogledati (progledati) kroz prste komu oprostiti tuđe propuste, previdjeti tuđe pogreške; pokazati (uprijeti) prstom u koga, u što optužiti koga, što, narugati se komu; ~ božji opomena (upozorenje) s neba; ~ sudbine sudbonosan (neizbježan) događaj (trenutak); prste k sebi ne diraj; sa svojih deset prstiju [učiniti, postići što i sl.] potpuno sam, vlastitim naporom [učiniti, postići što i sl.]; sam kao ~ potpuno sam, osamljen; smotati koga oko 〈maloga〉 prsta lukavo prevariti koga, imati jak utjecaj na koga; znati (poznavati) koga, što kao svojih pet prstiju odlično znati (poznavati) koga, što

im. m. 〈G prstàca; mn. N prstàci, G prstácā〉 zool. morski školjkaš koji živi u kamenu

im. m. 〈G pȑstena; mn. N pȑstenovi/pȑsteni, G pȑstenōvā/pȑstēnā〉 1. 〈mn.〉 〈pȑsteni〉 mali kolut koji se nosi na prstu kao ukras ili oznaka čega [vjenčani ~; zlatni ~] 2. 〈mn.〉 〈pȑstenovi 〉 uzak predmet kružnoga oblika kroz koji se što provlači, kojim se što uokviruje ili spaja [~ na bačvi]; sin. alka, kolut, obruč 3. 〈mn.〉 〈pȑstenovi〉 astr. svjetlosni krug oko Sunca ili Mjeseca [Mjesečev ~] 4. v. obilaznica

prid. 〈G pȑstenasta; odr. pȑstenastī, G pȑstenastōg(a); ž. pȑstenasta, s. pȑstenasto〉 koji ima oblik prstena [prstenasta hobotnica]

im. m. zool. 〈G prstenáša; mn. N prstenáši, G prstenášā〉 1. 〈mn.〉 skupina ljuskaša koji žive u tropskome i suptropskome pojasu 2. pripadnik istoimene skupine

im. m. 〈G prstenjáka; mn. N prstenjáci, G prstenjákā〉 anat. četvrti prst na ljudskoj ruci koji se nalazi između srednjaka i maloga prsta i na kojemu se nosi prsten

zb. im. s. 〈G pr̀stēnja〉 skup prstena

im. m. 〈G pȑšljena; mn. N pȑšljenovi/pȑšljeni, G pȑšljenōvā/pȑšljēnā〉 1. bot. grana, listovi i cvjetovi koji su izbili na istoj visini zajedničke osi 2. → kralježak

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pŕštīm, 3. l. mn. pŕštē, imp. pŕšti, aor. pŕštih, imperf. pŕštāh, prid. r. pŕštao〉 1. izbijati pod jakim tlakom u tankim mlazovima [Voda pršti na sve strane.]; sin. prskati, štrcati 2. rasipati se na sve strane [Snijeg pršti pod skijama.] 3. pren. u velikoj mjeri pokazivati što [~ idejama; ~ optimizmom; ~ od zadovoljstva]

im. m. 〈G pr̀šuta; mn. N pr̀šuti, G pȑšūtā〉 svinjski but priređen na poseban način i osušen na dimu i zraku [dalmatinski ~; istarski ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȑtīm, 3. l. mn. pȑtē, imp. pȑti, aor. pȑtih, imperf. pȑćāh/pȑtijāh, prid. r. pȑtio, prid. t. pȑćen〉 dizati, tovariti na leđa i nositi [~ kamen]

im. ž. 〈G prtljágē, DL prtljázi〉 stvari koje se nose sa sobom na putovanju, obično kovčezi, torbe i sl. u kojima se nose stvari na putovanju [ručna ~]

zb. im. s. 〈G prȗća〉 skup prutova

im. m. 〈G prúda; mn. N prúdovi, G prúdōvā〉 zem. pješčani nanos uz obalu koji je nastao zbog djelovanja obalnih struja i vjetra i koji je stalno ili povremeno iznad vode; sin. (lido)

im. ž. 〈G prúgē, DL prúzi/prúgi; mn. N prúge, G prúgā〉 1. dvije usporedno položene tračnice [tramvajska ~; željeznička ~]; sin. kolosijek 2. 〈DL prúzi〉 a. uska nit, crta ili šara [~ na haljini] b. stalna prometna veza [brodska ~; autobusna ~; brza ~] c. mat. dio ravnine omeđen dvama paralelnim pravcima d. sp. staza za koje sportsko natjecanje, npr. trčanje, hodanje ili plivanje [kratka ~; srednja ~] ♦ na duge pruge na duže vrijeme, zadugo

prid. 〈G prȕgasta; odr. prȕgastī, G prȕgastōg(a); ž. prȕgasta, s. prȕgasto〉 koji po sebi ima pruge, uske niti, crte ili šare [prugasto odijelo]

im. m. 〈G prúta; mn. N prútovi, G prútōvā〉 tanka odrezana grana drveta, grma ili loze [brezov ~]; sin. šiba ♦ drhtati (tresti se) kao ~ (šiba) 〈na vodi〉 jako se tresti, drhtati od straha

im. s. 〈G prúžānja〉 1. stavljanje čega u ravan položaj; sin. ispružanje, protezanje 2. davanje čega izravno iz ruke 3. pren. davanje ili omogućivanje čega komu 4. zauzimanje kakva prostora; sin. prostiranje, rasprostiranje, širenje 5. ležanje čitavom dužinom tijela u vodoravnome položaju; sin. ispružanje, protezanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȗžām, 3. l. mn. prúžajū, imp. prȗžāj, aor. prúžah, imperf. prȗžāh, prid. r. prúžao, prid. t. prȗžān〉 1. stavljati što u ravan položaj [~ ruke; ~ vrat]; sin. ispružati, protezati 2. davati što izravno iz ruke [~ tanjure] 3. pren. davati ili omogućivati komu što [~ obitelji ljubav i pažnju; ~ djeci udoban život] 4. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ pomoć v. pomagati • prúžati se 〈povr.〉 1. razvijati se u dužinu, zauzimati kakav prostor [Naselje se pruža od šume do mora.]; sin. prostirati se v. pod prostirati, protezati se v. pod protezati, rasprostirati se v. pod rasprostirati 2. lijegati čitavom dužinom tijela u vodoravan položaj [~ se na krevetu]; sin. ispružati se v. pod ispružati, protezati se v. pod protezati; vidski paranjak: pružiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȕžīm, 3. l. mn. prȕžē, imp. prȕži, aor. prȕžih, prid. r. prȕžio, prid. t. prȕžen〉 1. staviti u ravan položaj [~ ruke; ~ vrat]; sin. ispružiti, protegnuti 2. dati što izravno iz ruke [~ tanjure] 3. pren. dati ili omogućiti komu što [~ djeci udoban život; ~ obitelji ljubav i pažnju] 4. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom ◇ ~ pomoć v. pomoći • prȕžiti se 〈povr.〉 1. razviti se u dužinu, zauzeti neki prostor [Naselje se pružilo od šume do mora.]; sin. prostrijeti se v. pod prostrijeti, protegnuti se v. pod protegnuti, rasprostrijeti se v. pod rasprostrijeti 2. leći čitavom dužinom tijela u vodoravan položaj [~ se na krevetu]; sin. ispružiti se v. pod ispružiti, protegnuti se v. pod protegnuti; vidski paranjak: pružati

prid. 〈G prȗžnōg(a); ž. prȗžnā, s. prȗžnō〉 koji se odnosi na prugu, dvije usporedno položene tračnice [~ prijelaz]

im. m. 〈G prváka, V pȑvāče; mn. N prváci, G prvákā〉 1. čovjek koji je najbolji u čemu [~ opere; ~ baleta] 2. pobjednik u kojemu sportskom natjecanju [rukometni ~]; sin. šampion 3. ugledna, istaknuta osoba [~ stranke]

im. ž. 〈G prvàkinjē; mn. N prvàkinje, G prvàkīnjā〉 1. žena koja je najbolja u čemu [~ opere; ~ baleta] 2. pobjednica u kojemu sportskom natjecanju [rukometna ~]; sin. šampionka 3. ugledna, istaknuta žena [~ stranke]

im. m. 〈G prváša, V pȑvāšu; mn. N prváši, G prvášā〉 učenik prvoga razreda osnovne škole

im. ž. 〈G prvàšicē; mn. N prvàšice, G prvàšīcā〉 učenica prvoga razreda osnovne škole

prid. 〈G prvàšičina; ž. prvàšičina, s. prvàšičino〉 koji pripada prvašici

pril. v. ponajprije, u prvome redu pod red

im. s. 〈G prvènstva; mn. N prvènstva, G pr̀venstāvā/pr̀vēnstvā〉 1. → prednost 2. sustav natjecanja u kojemu se na temelju postignutih rezultata dobiva službeni redoslijed pojedinaca ili momčadi [nogometno ~; školsko ~]

red. br. 〈G pr̀vōg(a); ž. pr̀vā, s. pr̀vō 〉 1. koji je iza nultoga, a prije drugoga, kojim započinje nabrajanje u kakvu nizu [Prvi svjetski rat] 2. koji je na početku niza ili reda [Tko je ~?; ~ u vrsti]; ant. posljednji, zadnji 3. koji je važniji ili bolji od koga ili čega drugoga, koji je najvredniji 4. koji zavređuje najviše pozornosti ♦ od prve [napraviti, shvatiti što itd.] u prvome pokušaju, odmah [napraviti, shvatiti što itd.]; od prvoga do prvoga [živjeti i sl.] skromno, teško, s ograničenim materijalnim mogućnostima [živjeti i sl.]

im. m. 〈G prvijénca, V pȑvijēnče; mn. N prvijénci, G pr̀vijēnācā〉 1. prvorođeno dijete 2. ono što se u vremenu pojavilo kao prvo, prije svega ostaloga [književni ~]

prid. 〈G prvijénčeva; ž. prvijénčeva, s. prvijénčevo〉 koji pripada prvijencu

pril. prije svega ostaloga [Prvo idem u grad.]; sin. najprije

im. m. 〈G prvòkupa〉 prednost pri kupnji

im. m. 〈G prvoligáša; mn. N prvoligáši, G prvoligášā〉 član prve lige

prid. 〈G prvolìgāškōg(a); ž. prvolìgāškā, s. prvolìgāškō〉 koji se odnosi na prvu ligu

im. ž. 〈G prvopríčesnicē; mn. N prvopríčesnice, G prvopríčesnīcā〉 djevojčica ili žena koja prima prvu pričest, koja prvi put prima sakrament euharistije

prid. 〈G prvopríčesničina; ž. prvopríčesničina, s. prvopríčesničino〉 koji pripada prvopričesnici

im. m. 〈G prvopríčesnīka, V prvopríčesnīče; mn. N prvopríčesnīci, G prvopríčesnīkā〉 osoba koja prima prvu pričest, koja prvi put prima sakrament euharistije

prid. 〈G prvorázredna; odr. prvorázrednī, G prvorázrednōg(a); ž. prvorázredna, s. prvorázredno〉 koji je iznimno velik, dobar ili kvalitetan [~ uspjeh]; sin. blistav, izvanredan, izvrstan, odličan, sjajan pren.

prid. 〈G prvoròđenōg(a); ž. prvoròđenā, s. prvoròđenō〉 koji se prvi rodio u roditelja [~ sin]

im. ž. 〈G prvostólnicē; mn. N prvostólnice, G prvostólnīcā〉 središnja crkva biskupije, stolna crkva [zagrebačka ~]; sin. katedrala

prid. 〈G prvòstūpānjskōg(a); ž. prvòstūpānjskā, s. prvòstūpānjskō〉 koji se odnosi na prvi stupanj [prvostupanjska presuda; ~ sud]

im. ž. 〈G prvòstūpnicē; mn. N prvòstūpnice, G prvòstūpnīcā〉 žena koja je završila tri godine visokoškolskoga obrazovanja

prid. 〈G prvòstūpničina; ž. prvòstūpničina, s. prvòstūpničino〉 koji pripada prvostupnici

prid. 〈G prvòstūpnīčkōg(a); ž. prvòstūpnīčkā, s. prvòstūpnīčkō〉 koji se odnosi na prvostupnike