pȑsnī

prid. G pȑsnōg(a); ž. pȑsnā, s. pȑsnō koji se odnosi na prsa [prsna kost]

pȑsnuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. pȑsnēm, 3. l. mn. pȑsnū, imp. pȑsni, aor. pȑsnuh, prid. r. pȑsnuo 1. razbiti se na manje dijelove ili dobiti pukotine [Staklo je prsnulo.]; sin. ispucati, popucati 2. izbiti pod jakim tlakom u tankome mlazu [Voda je prsnula iz cijevi]; sin. štrcnuti

pȑsobrān

im. m. G pȑsobrāna; mn. N pȑsobrāni, G pȑsobrānā vojn. nasip iznad rova ili pješčani zaklon koji štiti vojnika od izravnih hitaca; sin. grudobran

pȑst

im. m. G pȑsta, L pr̀stu; mn. N pȑsti, G pŕstā/pr̀stī/pr̀stijū 1. anat. jedan od pet krajnjih pokretljivih dijelova šake i stopala [nožni ~]  mali ~ peti, posljednji i najmanji prst na ljudskoj ruci ili nozi; srednji ~ treći, srednji prst na ljudskoj ruci koji se nalazi između kažiprsta i prstenjaka 2. dio rukavice koji se navlači na istoimeni dio tijela 3. razg. mjera za količinu određena debljinom istoimenoga dijela tijela [~ debeo snijeg; ~ prašine] ♦ biti kao ~ i nokat s kim biti nerazdvojan s kim, biti uvijek zajedno; da prste poližeš (obližeš) veoma je ukusno; dobiti po prstima biti ukoren (kažnjen); imati svoje prste u čemu biti umiješan u što, sudjelovati u čemu; imati što u malome prstu odlično znati što, temeljito poznavati što; isisati što iz maloga prsta izmisliti što, neutemeljeno tvrditi što; može se na prste jedne ruke prebrojiti koga, što veoma je malo koga, čega, ima u maloj količini koga, čega; ne maknuti ni malim prstom za koga, za što ništa ne učiniti za koga, za što, ne raditi apsolutno ništa; ne vidjeti ni ~ (prsta) pred nosom 1. ne vidjeti ništa zbog mraka (vremenskih nepogoda) 2. ne shvaćati ništa, ne vidjeti bit stvari; opeći prste nastradati, loše se provesti; pogledati (progledati) kroz prste komu oprostiti tuđe propuste, previdjeti tuđe pogreške; pokazati (uprijeti) prstom u koga, u što optužiti koga, što, narugati se komu; ~ božji opomena (upozorenje) s neba; ~ sudbine sudbonosan (neizbježan) događaj (trenutak); prste k sebi ne diraj; sa svojih deset prstiju [učiniti, postići što i sl.] potpuno sam, vlastitim naporom [učiniti, postići što i sl.]; sam kao ~ potpuno sam, osamljen; smotati koga oko maloga prsta lukavo prevariti koga, imati jak utjecaj na koga; znati (poznavati) koga, što kao svojih pet prstiju odlično znati (poznavati) koga, što

pr̀stac

im. m. G prstàca; mn. N prstàci, G prstácā zool. morski školjkaš koji živi u kamenu

pȑstēn

im. m. G pȑstena; mn. N pȑstenovi/pȑsteni, G pȑstenōvā/pȑstēnā 1. mn. pȑsteni mali kolut koji se nosi na prstu kao ukras ili oznaka čega [vjenčani ~; zlatni ~] 2. mn. pȑstenovi uzak predmet kružnoga oblika kroz koji se što provlači, kojim se što uokviruje ili spaja [~ na bačvi]; sin. alka, kolut, obruč 3. mn. pȑstenovi astr. svjetlosni krug oko Sunca ili Mjeseca [Mjesečev ~] 4. v. obilaznica

pȑstenast

prid. G pȑstenasta; odr. pȑstenastī, G pȑstenastōg(a); ž. pȑstenasta, s. pȑstenasto koji ima oblik prstena [prstenasta hobotnica]

prstènāš

im. m. zool. G prstenáša; mn. N prstenáši, G prstenášā 1. mn. skupina ljuskaša koji žive u tropskome i suptropskome pojasu 2. pripadnik istoimene skupine

prstènjāk

im. m. G prstenjáka; mn. N prstenjáci, G prstenjákā anat. četvrti prst na ljudskoj ruci koji se nalazi između srednjaka i maloga prsta i na kojemu se nosi prsten

pr̀stēnje

zb. im. s. G pr̀stēnja skup prstena

pȑšljēn

im. m. G pȑšljena; mn. N pȑšljenovi/pȑšljeni, G pȑšljenōvā/pȑšljēnā 1. bot. grana, listovi i cvjetovi koji su izbili na istoj visini zajedničke osi 2.  kralježak

pŕštati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. pŕštīm, 3. l. mn. pŕštē, imp. pŕšti, aor. pŕštih, imperf. pŕštāh, prid. r. pŕštao 1. izbijati pod jakim tlakom u tankim mlazovima [Voda pršti na sve strane.]; sin. prskati, štrcati 2. rasipati se na sve strane [Snijeg pršti pod skijama.] 3. pren. u velikoj mjeri pokazivati što [~ idejama; ~ optimizmom; ~ od zadovoljstva]

pr̀šut

im. m. G pr̀šuta; mn. N pr̀šuti, G pȑšūtā svinjski but priređen na poseban način i osušen na dimu i zraku [dalmatinski ~; istarski ~]

pȑtiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pȑtīm, 3. l. mn. pȑ, imp. pȑti, aor. pȑtih, imperf. pȑćāh/pȑtijāh, prid. r. pȑtio, prid. t. pȑćen dizati, tovariti na leđa i nositi [~ kamen]

prtljága

im. ž. G prtljágē, DL prtljázi stvari koje se nose sa sobom na putovanju, obično kovčezi, torbe i sl. u kojima se nose stvari na putovanju [ručna ~]

prȗće

zb. im. s. G prȗća skup prutova

prȗd

im. m. G prúda; mn. N prúdovi, G prúdōvā zem. pješčani nanos uz obalu koji je nastao zbog djelovanja obalnih struja i vjetra i koji je stalno ili povremeno iznad vode; sin. (lido)

prúga

im. ž. G prúgē, DL prúzi/prúgi; mn. N prúge, G prúgā 1. dvije usporedno položene tračnice [tramvajska ~; željeznička ~]; sin. kolosijek 2. DL prúzi a. uska nit, crta ili šara [~ na haljini] b. stalna prometna veza [brodska ~; autobusna ~; brza ~] c. mat. dio ravnine omeđen dvama paralelnim pravcima d. sp. staza za koje sportsko natjecanje, npr. trčanje, hodanje ili plivanje [kratka ~; srednja ~] ♦ na duge pruge na duže vrijeme, zadugo

prȕgast

prid. G prȕgasta; odr. prȕgastī, G prȕgastōg(a); ž. prȕgasta, s. prȕgasto koji po sebi ima pruge, uske niti, crte ili šare [prugasto odijelo]

prȗt

im. m. G prúta; mn. N prútovi, G prútōvā tanka odrezana grana drveta, grma ili loze [brezov ~]; sin. šiba ♦ drhtati (tresti se) kao ~ (šiba) na vodi jako se tresti, drhtati od straha

prúžānje

im. s. G prúžānja 1. stavljanje čega u ravan položaj; sin. ispružanje, protezanje 2. davanje čega izravno iz ruke 3. pren. davanje ili omogućivanje čega komu 4. zauzimanje kakva prostora; sin. prostiranje, rasprostiranje, širenje 5. ležanje čitavom dužinom tijela u vodoravnome položaju; sin. ispružanje, protezanje

prúžati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. prȗžām, 3. l. mn. prúžajū, imp. prȗžāj, aor. prúžah, imperf. prȗžāh, prid. r. prúžao, prid. t. prȗžān 1. stavljati što u ravan položaj [~ ruke; ~ vrat]; sin. ispružati, protezati 2. davati što izravno iz ruke [~ tanjure] 3. pren. davati ili omogućivati komu što [~ obitelji ljubav i pažnju; ~ djeci udoban život] 4. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom  ~ pomoć v. pomagati • prúžati se povr. 1. razvijati se u dužinu, zauzimati kakav prostor [Naselje se pruža od šume do mora.]; sin. prostirati se v. pod prostirati, protezati se v. pod protezati, rasprostirati se v. pod rasprostirati 2. lijegati čitavom dužinom tijela u vodoravan položaj [~ se na krevetu]; sin. ispružati se v. pod ispružati, protezati se v. pod protezati; vidski paranjak: pružiti

prȕžiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. prȕžīm, 3. l. mn. prȕžē, imp. prȕži, aor. prȕžih, prid. r. prȕžio, prid. t. prȕžen 1. staviti u ravan položaj [~ ruke; ~ vrat]; sin. ispružiti, protegnuti 2. dati što izravno iz ruke [~ tanjure] 3. pren. dati ili omogućiti komu što [~ djeci udoban život; ~ obitelji ljubav i pažnju] 4. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom  ~ pomoć v. pomoći • prȕžiti se povr. 1. razviti se u dužinu, zauzeti neki prostor [Naselje se pružilo od šume do mora.]; sin. prostrijeti se v. pod prostrijeti, protegnuti se v. pod protegnuti, rasprostrijeti se v. pod rasprostrijeti 2. leći čitavom dužinom tijela u vodoravan položaj [~ se na krevetu]; sin. ispružiti se v. pod ispružiti, protegnuti se v. pod protegnuti; vidski paranjak: pružati

prȗžnī

prid. G prȗžnōg(a); ž. prȗžnā, s. prȗžnō koji se odnosi na prugu, dvije usporedno položene tračnice [~ prijelaz]

pr̀vāk

im. m. G prváka, V pȑvāče; mn. N prváci, G prvákā 1. čovjek koji je najbolji u čemu [~ opere; ~ baleta] 2. pobjednik u kojemu sportskom natjecanju [rukometni ~]; sin. šampion 3. ugledna, istaknuta osoba [~ stranke]

prvàkinja

im. ž. G prvàkinjē; mn. N prvàkinje, G prvàkīnjā 1. žena koja je najbolja u čemu [~ opere; ~ baleta] 2. pobjednica u kojemu sportskom natjecanju [rukometna ~]; sin. šampionka 3. ugledna, istaknuta žena [~ stranke]

pr̀vāš

im. m. G prváša, V pȑvāšu; mn. N prváši, G prvášā učenik prvoga razreda osnovne škole

prvàšica

im. ž. G prvàšicē; mn. N prvàšice, G prvàšīcā učenica prvoga razreda osnovne škole

prvàšičin

prid. G prvàšičina; ž. prvàšičina, s. prvàšičino koji pripada prvašici

prvènstveno

pril. v. ponajprije, u prvome redu pod red

prvènstvo

im. s. G prvènstva; mn. N prvènstva, G pr̀venstāvā/pr̀vēnstvā 1.  prednost 2. sustav natjecanja u kojemu se na temelju postignutih rezultata dobiva službeni redoslijed pojedinaca ili momčadi [nogometno ~; školsko ~]

pr̀vī

red. br. G pr̀vōg(a); ž. pr̀vā, s. pr̀vō 1. koji je iza nultoga, a prije drugoga, kojim započinje nabrajanje u kakvu nizu [Prvi svjetski rat] 2. koji je na početku niza ili reda [Tko je ~?; ~ u vrsti]; ant. posljednji, zadnji 3. koji je važniji ili bolji od koga ili čega drugoga, koji je najvredniji 4. koji zavređuje najviše pozornosti ♦ od prve [napraviti, shvatiti što itd.] u prvome pokušaju, odmah [napraviti, shvatiti što itd.]; od prvoga do prvoga [živjeti i sl.] skromno, teško, s ograničenim materijalnim mogućnostima [živjeti i sl.]

prvijénac

im. m. G prvijénca, V pȑvijēnče; mn. N prvijénci, G pr̀vijēnācā 1. prvorođeno dijete 2. ono što se u vremenu pojavilo kao prvo, prije svega ostaloga [književni ~]

prvijénčev

prid. G prvijénčeva; ž. prvijénčeva, s. prvijénčevo koji pripada prvijencu

pr̀vō

pril. prije svega ostaloga [Prvo idem u grad.]; sin. najprije

prvòkup

im. m. G prvòkupa prednost pri kupnji

prvolìgāš

im. m. G prvoligáša; mn. N prvoligáši, G prvoligášā član prve lige

prvolìgāškī

prid. G prvolìgāškōg(a); ž. prvolìgāškā, s. prvolìgāškō koji se odnosi na prvu ligu

prvopríčesnica

im. ž. G prvopríčesnicē; mn. N prvopríčesnice, G prvopríčesnīcā djevojčica ili žena koja prima prvu pričest, koja prvi put prima sakrament euharistije

prvopríčesničin

prid. G prvopríčesničina; ž. prvopríčesničina, s. prvopríčesničino koji pripada prvopričesnici

prvopríčesnīk

im. m. G prvopríčesnīka, V prvopríčesnīče; mn. N prvopríčesnīci, G prvopríčesnīkā osoba koja prima prvu pričest, koja prvi put prima sakrament euharistije

prvorázredan

prid. G prvorázredna; odr. prvorázrednī, G prvorázrednōg(a); ž. prvorázredna, s. prvorázredno koji je iznimno velik, dobar ili kvalitetan [~ uspjeh]; sin. blistav, izvanredan, izvrstan, odličan, sjajan pren.

prvoròđenī

prid. G prvoròđenōg(a); ž. prvoròđenā, s. prvoròđenō koji se prvi rodio u roditelja [~ sin]

prvostólnica

im. ž. G prvostólnicē; mn. N prvostólnice, G prvostólnīcā središnja crkva biskupije, stolna crkva [zagrebačka ~]; sin. katedrala

prvòstūpānjskī

prid. G prvòstūpānjskōg(a); ž. prvòstūpānjskā, s. prvòstūpānjskō koji se odnosi na prvi stupanj [prvostupanjska presuda; ~ sud]

prvòstūpnica

im. ž. G prvòstūpnicē; mn. N prvòstūpnice, G prvòstūpnīcā žena koja je završila tri godine visokoškolskoga obrazovanja

prvòstūpničin

prid. G prvòstūpničina; ž. prvòstūpničina, s. prvòstūpničino koji pripada prvostupnici

prvòstūpnīčkī

prid. G prvòstūpnīčkōg(a); ž. prvòstūpnīčkā, s. prvòstūpnīčkō koji se odnosi na prvostupnike

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga