gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ràzrāstā se, 3. l. mn. razrástajū se, aor. 3. l. jd. razrásta se, imperf. 3. l. jd. ràzrāstāše se, prid. r. ràzrāstao se〉 bujno izrastati, razvijati se u širinu i visinu [Malina se razrasta.]; vidski paranjak: razrasti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. razráste se, 3. l. mn. razrástū se, aor. 3. l. jd. rȁzrāste se, prid. r. ràzrāstao se〉 bujno izrasti, razviti se u širinu i visinu [Malina se razrasla.]; vidski paranjak: razrastati se

im. m. 〈G rázreda; mn. N rázredi, G rázrēdā〉 1. stupanj obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi [ići u prvi ~] 2. skupina učenika koji zajedno prate nastavu [Moj je ~ najbolji u školi.] 3. školska prostorija u kojoj se održava nastava [Naš je ~ na prvome katu.]; sin. učionica 4. oznaka stupnja putničke udobnosti u vlaku, na brodu, u zrakoplovu [putovati prvim razredom; putnik drugoga razreda]; sin. (klasa) 5. biol. kategorija u podjeli živoga svijeta ispod koljena, a iznad reda 6. stupanj u kakvoj hijerarhijskoj podjeli, skup značajka po kojima se što razvrstava

im. ž. 〈G rázredbē; mn. N rázredbe, G rázredābā/rázrēdbā/rázredbī〉 razvrstavanje, raspoređivanje po razredima; sin. (klasifikacija)

prid. 〈G rázredbenōg(a); ž. rázredbenā, s. rázredbenō〉 koji se odnosi na razredbu [~ ispit; ~ postupak]; sin. (klasifikacijski)

prid. 〈G rázrednōg(a); ž. rázrednā, s. rázrednō〉 koji se odnosi na razred [~ sastanak; ~ ispit]

im. ž. 〈G rázrednicē; mn. N rázrednice, G rázrednīcā〉 nastavnica kojoj je povjerena briga o jednome razredu

prid. 〈G rázredničina; ž. rázredničina, s. rázredničino〉 koji pripada razrednici

im. m. 〈G rázrednīka, V rázrednīče; mn. N rázrednīci, G rázrednīkā〉 nastavnik kojemu je povjerena briga o jednome razredu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzrežēm, 3. l. mn. ràzrežū, imp. ràzreži, aor. ràzrezah, prid. r. ràzrezao, prid. t. ràzrezān〉 1. režući razdvojiti što [~ jabuku] 2. odrediti visinu novčanih davanja [~ porez]; vidski paranjak: razrezivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razrèzujēm, 3. l. mn. razrèzujū, imp. razrèzūj, aor. razrezívah, imperf. razrèzīvāh, prid. r. razrezívao, prid. t. razrèzīvān〉 1. režući razdvajati što [~ jabuke] 2. određivati visinu novčanih davanja [~ poreze]; vidski paranjak: razrezati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzrijēdīm, 3. l. mn. ràzrijēdē, imp. razrijédi, aor. razrijédih, prid. r. razrijédio, prid. t. ràzrijēđen〉 učiniti što rijetkim ili rjeđim [~ varivo] • razrijéditi se 〈povr.〉 postati rijetkim ili rjeđim; ant. zgusnuti; vidski paranjak: razrjeđivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzrijēšīm, 3. l. mn. ràzrijēšē, imp. razrijéši, aor. razrijéših, prid. r. razrijéšio, prid. t. ràzrijēšen〉 1. otpustiti čvor [~ uže]; sin. odriješiti 2. osloboditi koga kakve krivnje, dati komu odrješenje [~ od grijeha]; sin. odriješiti pren. 3. v. riješiti • razrijéšiti (se) 〈prijel.〉 osloboditi koga kakve obveze [~ koga dužnosti]

im. m. 〈G razrjeđiváča; mn. N razrjeđiváči, G razrjeđiváčā〉 tvar s pomoću koje se razrjeđuje druga tvar

im. s. 〈G razrjeđívānja〉 1. činjenje rijetkim ili rjeđim; ant. zgušnjavanje, zgušnjivanje 2. postajanje rijetkim ili rjeđim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razrjèđujēm, 3. l. mn. razrjèđujū, imp. razrjèđūj, aor. razrjeđívah, imperf. razrjèđīvāh, prid. r. razrjeđívao, prid. t. razrjèđīvān〉 činiti što rijetkim ili rjeđim • razrjeđívati se 〈povr.〉 postajati rijetkim ili rjeđim; ant. zgušnjavati, zgušnjivati; vidski paranjak: razrijediti

im. ž. 〈G razrjèšilicē; mn. N razrjèšilice, G razrjèšilīcā〉 glazb. znak kojim se prethodno povišeni ili sniženi ton vraća na temeljni ton

prid. 〈G razrjèšiva; odr. razrjèšivī, G razrjèšivōg(a); ž. razrjèšiva, s. razrjèšivo〉 koji se može razriješiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razrògāčīm, 3. l. mn. razrògāčē, imp. razrogáči, aor. razrogáčih, prid. r. razrogáčio, prid. t. razrògāčen〉 širom otvoriti (o očima); sin. iskolačiti, raskolačiti

prid. 〈G ràzroka; odr. ràzrokī, G ràzrokōg(a); ž. ràzroka, s. ràzroko〉 kojemu oči ne gledaju u istome smjeru nego jedno ili oba oka gledaju prema sljepoočici; ant. škiljav

im. ž. 〈G ràzrokosti, I ràzrokošću/ràzrokosti〉 osobina onoga koji je razrok; ant. škiljavost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁzrujēm, 3. l. mn. rȁzrujū, imp. ràzrūj, aor. razròvah, prid. r. razròvao, prid. t. rȁzrovān〉 rujući raskopati [~ cestu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzrušīm, 3. l. mn. ràzrušē, imp. ràzruši, aor. ràzruših, prid. r. ràzrušio, prid. t. ràzrušen〉 uništiti što uporabom sile

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. razùlārīm se, 3. l. mn. razùlārē se, imp. razulári se, aor. razulárih se, prid. r. razulário se, prid. t. razùlāren〉 početi se ponašati bez ikakvih ograničenja, učiniti sve po svojoj volji [Izletnici su se razularili.]; sin. raspojasati se, raspustiti se v. pod raspustiti, razuzdati se v. pod razuzdati

im. m. 〈G rȁzūma〉 sposobnost shvaćanja, mišljenja i zaključivanja; sin. intelekt, um ♦ izgubiti ~ (pamet), usp. pamet; izgubiti ~ (pamet) za kim, usp. pamet; zdrav ~ normalno razmišljanje, logično rasuđivanje

prid. 〈G rȁzūmna; odr. rȁzūmnī, G rȁzūmnōg(a); ž. rȁzūmna, s. rȁzūmno; komp. razùmnijī〉 1. koji ima razbora, valjanu sposobnost razlučivanja, mišljenja i zaključivanja [~ čovjek]; sin. (racionalan), razborit; ant. nerazborit, nerazuman 2. koji je posljedica valjana shvaćanja, mišljenja i zaključivanja [~ postupak]; sin. (racionalan), razborit; ant. lud pren., nerazborit, nerazuman

im. s. 〈G razumijévānja〉 1. spoznavanje biti, smisla ili značenja čega razumom; sin. poimanje, razabiranje, shvaćanje; ant. nerazumijevanje 2. posjedovanje znanja koje omogućuje spoznaju čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razùmijēvām, 3. l. mn. razumijévajū, imp. razùmijēvāj, aor. razumijévah, imperf. razùmijēvāh, prid. r. razumijévao, prid. t. razùmijēvān〉 1. spoznavati bit, smisao ili značenje čega [~ poruku romana]; sin. poimati, razabirati, shvaćati 2. imati znanje koje omogućuje spoznaju čega [~ tekstove na engleskome jeziku]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razùmijēm, 3. l. mn. razùmijū, imp. razùmīj, aor. razùmjeh, imperf. razùmijāh, prid. r. m. razùmio, ž. razùmjela, s. ràzumjelo, mn. ràzumjeli, prid. t. ràzumljen〉 1. 〈svrš.〉 spoznati bit, smisao ili značenje čega [~ poruku romana]; sin. (dokučiti), pojmiti, razabrati, shvatiti; vidski parnjak: razumijevati 2. a. imati znanje koje omogućuje spoznaju čega [~ tekst na engleskome jeziku] b. postati svjesnim čije pobude, naći opravdanje za kakav postupak, dobro poznavati koga i znati razloge čijih postupaka [Ne razumijem taj postupak.; Ona me razumije.]; sin. shvaćati, shvatiti • razùmjeti se 〈povr.〉 1. uzajamno se poznavati i dijeliti isti svjetonazor [Dobro su se razumjeli.] 2. poznavati što, imati znanje o čemu [~ se u računala] ♦ razumije se samo po sebi naravno, dakako, jasno

prid. 〈G razùmljiva; odr. razùmljivī, G razùmljivōg(a); ž. razùmljiva, s. razùmljivo; komp. razumljìvijī〉 1. koji se može razumjeti [~ govor; ~ tekst]; sin. (dokučiv), shvatljiv; ant. (nedokučiv), neshvatljiv 2. koji je prirodan, koji ima opravdanje [~ zahtjev]; ant. nerazumljiv

im. ž. 〈G razùmljivosti, I razùmljivošću/razùmljivosti〉 svojstvo onoga što je razumljivo; sin. shvatljivost; ant. nerazumljivost, neshvatljivost

pril. 〈komp. razùmnijē〉 dobro razmislivši [~ trošiti novac]; ant. ludo razg., nerazumno

im. ž. 〈G rȁzūmnosti, I rȁzūmnošću/rȁzūmnosti〉 1. osobina onoga koji ima valjanu sposobnost shvaćanja, mišljenja i zaključivanja 2. svojstvo onoga što je posljedica valjana shvaćanja, mišljenja i zaključivanja; ant. ludost pren.; sin. (racionalnost), razboritost; ant. (neracionalnost), nerazboritost, nerazumnost

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razuvjèrāvām, 3. l. mn. razuvjerávajū, imp. razuvjèrāvāj, aor. razuvjerávah, prid. r. razuvjerávao, prid. t. razuvjèrāvān〉 dokazivati komu da je ono u što vjeruje pogrešno ili neistinito • razuvjerávati se 〈povr.〉 prihvaćati dokaze o pogrešnosti ili neistinitosti vlastitih uvjerenja; vidski paranjak: razuvjeriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razùvjerīm, 3. l. mn. razùvjerē, imp. razùvjeri, aor. razùvjerih, prid. r. razùvjerio, prid. t. razùvjeren〉 dokazati komu da je ono u što vjeruje pogrešno ili neistinito • razùvjeriti se 〈povr.〉 prihvatiti dokaze o pogrešnosti ili neistinitosti vlastitih uvjerenja; vidski paranjak: razuvjeravati

prid. 〈G rȁzuzdāna; odr. rȁzuzdānī, G rȁzuzdānōg(a); ž. rȁzuzdāna, s. rȁzuzdāno; komp. razuzdànijī〉 1. koji se ne može obuzdati [razuzdani mladac] 2. koji odražava čiju nemogućnost obuzdavanja [razuzdano ponašanje]; sin. neobuzdan

im. ž. 〈G rȁzuzdānosti, I rȁzuzdānošću/rȁzuzdānosti〉 osobina onoga koji je razuzdan ili svojstvo onoga što je razuzdano; sin. neobuzdanost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razùzdām, 3. l. mn. razùzdajū, imp. razùzdāj, aor. razùzdah/razùzdadoh, prid. r. razùzdao, prid. t. rȁzuzdān〉 skinuti uzde s koje životinje [~ konja] • razùzdati se 〈povr.〉 početi se ponašati bez ikakvih ograničenja, učiniti sve po svojoj volji [Izletnici su se razuzdali.]; sin. raspojasati se, raspustiti se v. pod raspustiti, razulariti se v. pod razulariti; vidski paranjak: razuzdavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razùzdāvām, 3. l. mn. razuzdávajū, imp. razùzdāvāj, aor. razuzdávah, imperf. razùzdāvāh, prid. r. razuzdávao, prid. t. razùzdāvān〉 skidati uzde s koje životinje [~ konja] • razuzdávati se 〈povr.〉 počinjati se ponašati bez ikakvih ograničenja, činiti sve po svojoj volji; sin. raspuštati se v. pod raspuštati; vidski paranjak: razuzdati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvālīm, 3. l. mn. ràzvālē, imp. razváli, aor. razválih, prid. r. razválio, prid. t. ràzvāljen〉 silom slomiti, srušiti ili probiti što [~ vrata]; vidski parnjak: razvaljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvàljujēm, 3. l. mn. razvàljujū, imp. razvàljūj, aor. razvaljívah, imperf. razvàljīvāh, prid. r. razvaljívao, prid. t. razvàljīvān〉 silom lomiti, rušiti ili probijati što [~ vrata]; vidski parnjak: razvaliti

prid. 〈G razvedèna; odr. razvèdenī, G razvèdenōg(a); ž. razvedèna, s. razvedèno; komp. razvedènijī〉 1. koji se grana na različite strane [razvedena obala; razvedeno ušće]; ant. nerazveden 2. v. rastavljen

im. ž. 〈G razvèdenosti, I razvèdenošću/razvèdenosti〉 svojstvo onoga što je razvedeno; ant. nerazvedenost

im. s. 〈G razvedrávānja〉 1. met. postajanje vedrim; ant. oblačenje 2. pren. a. činjenje vedrim, veselim b. postajanje vedrim, veselim; ant. smračivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvèdrāvām, 3. l. mn. razvedrávajū, imp. razvèdrāvāj, aor. razvedrávah, imperf. razvèdrāvāh, prid. r. razvedrávao, prid. t. razvèdrāvān〉 činiti vedrim, veselim [~ društvo pjesmom] • razvedrávati se 〈povr.〉 1. met. postajati vedrim, ne biti više tmurnim, oblačnim [Nebo se razvedravalo.]; ant. oblačiti se 2. pren. postajati vedrim, veselim; vidski paranjak: razvedriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvedrīm, 3. l. mn. ràzvedrē, imp. razvèdri, aor. razvèdrih, prid. r. razvèdrio, prid. t. ràzvedren〉 učiniti vedrim, veselim [~ društvo pjesmom] • razvèdriti se 〈povr.〉 1. postati vedrim, ne biti više tmuran, oblačan [Nebo se razvedrilo.]; ant. naoblačiti se 2. pren. postati vedrim, veselim; vidski paranjak: razvedravati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvèselīm, 3. l. mn. razvèselē, imp. razvesèli, aor. razvesèlih, prid. r. razvesèlio, prid. t. razvèseljen〉 učiniti koga veselim [~ djecu darovima; ~ društvo]; sin. usrećiti • razvesèliti se 〈povr.〉 postati veselim [Razveselio sam se pismu.]; sin. obradovati; ant. ožalostiti poet., rastužiti, ražalostiti; vidski paranjak: razveseljavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvesèljāvām, 3. l. mn. razveseljávajū, imp. razvesèljāvāj, aor. razveseljávah, imperf. razvesèljāvāh, prid. r. razveseljávao, prid. t. razvesèljāvān〉 činiti koga veselim [~ djecu darovima; ~ društvo]; sin. usrećivati; ant. rastuživati, žalostiti • razveseljávati se 〈povr.〉 postajati veselim; vidski paranjak: razveseliti