gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razmnòžāvām, 3. l. mn. razmnožávajū, imp. razmnòžāvāj, aor. razmnožávah, imperf. razmnòžāvāh, prid. r. razmnožávao, prid. t. razmnòžāvān〉 usp. razmnažati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmnožīm, 3. l. mn. ràzmnožē, imp. razmnòži, aor. razmnòžih, prid. r. razmnòžio, prid. t. ràzmnožen〉 oplodnjom povećati broj jedinka iste vrste • razmnòžiti se 〈povr.〉 oplodnjom postati brojnijim, povećati broj članova svoje zajednice [Stanovništvo se razmnožilo.]; vidski paranjak: razmnažati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmočīm, 3. l. mn. ràzmočē, imp. razmòči, aor. razmòčih, prid. r. razmòčio, prid. t. ràzmočen〉 učiniti da što postane mekanim zbog vlage i izgubi oblik ili čvrstoću [~ vapno; ~ zemlju] • razmòčiti se 〈povr.〉 postati mekanim zbog vlage i izgubiti oblik ili čvrstoću [Cipele su se razmočile na kiši.]; sin. (raskvasiti); vidski paranjak: razmakati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razmòtām, 3. l. mn. razmòtajū, imp. razmòtāj, aor. razmòtah, prid. r. razmòtao, prid. t. rȁzmotān〉 1. skinuti omot s čega [~ dar]; ant. umotati 2. raširiti ono što je motanjem skupljeno [~ klupko]; ant. namotati; sin. odmotati; vidski paranjak: razmotavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razmòtāvām, 3. l. mn. razmotávajū, imp. razmòtāvāj, aor. razmotávah, imperf. razmòtāvāh, prid. r. razmotávao, prid. t. razmòtāvān〉 usp. razmatati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmotrīm, 3. l. mn. ràzmotrē, imp. razmòtri, aor. razmòtrih, prid. r. razmòtrio, prid. t. ràzmotren〉 sagledati što s više strana ili aspekata [~ rješenje problema]; vidski parnjak: razmatrati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmr̄sīm, 3. l. mn. ràzmr̄sē, imp. razmŕsi, aor. razmŕsih, prid. r. razmŕsio, prid. t. ràzmr̄šen〉 1. rasplesti, razdvojiti ono što je zamršeno [~ niti] 2. pren. razjasniti što nerazumljivo, teško shvatljivo [~ problem]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmr̄skām, 3. l. mn. razmŕskajū, imp. ràzmr̄skāj, aor. razmŕskah, prid. r. razmŕskao, prid. t. ràzmr̄skān〉 udarcem razbiti što na komade [~ vazu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmrvīm, 3. l. mn. ràzmrvē, imp. ràzmrvi, aor. ràzmrvih, prid. r. ràzmrvio, prid. t. ràzmrvljen〉 pretvoriti što u komadiće ili mrve [~ kruh; ~ tabletu] • ràzmrviti se 〈povr.〉 pretvoriti se u komadiće ili mrve [Kruh se razmrvio.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razmùćujēm, 3. l. mn. razmùćujū, imp. razmùćūj, aor. razmućívah, imperf. razmùćīvāh, prid. r. razmućívao, prid. t. razmùćīvān〉 1. miješajući spajati sastavne dijelove (o jaju) 2. muteći otapati što u čemu [~ šećer u vodi]; vidski paranjak: razmutiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmūtīm, 3. l. mn. ràzmūtē, imp. razmúti, aor. razmútih, prid. r. razmútio, prid. t. ràzmūćen〉 1. miješajući spojiti sastavne dijelove (o jaju) 2. muteći otopiti što u čemu [~ šećer u vodi]; vidski paranjak: razmućivati

prid. 〈G rȃznōg(a); ž. rȃznā, s. rȃznō〉 v. različiti pod različit

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raznèsem, 3. l. mn. raznèsū, imp. raznèsi, aor. rȁznijēh/raznèsoh, prid. r. m. rȁznio, ž. rȁznijēla, s. rȁznijēlo, mn. rȁznijēli, prid. t. raznèsen〉 1. noseći predati što na različita mjesta [~ poštu]; vidski parnjak: raznositi 2. razbacati na sve strane [Vjetar je raznio lišće.]; vidski parnjak: raznositi 3. učiniti da se što raziđe, da nestane [Vjetar je raznio oblake.]; vidski parnjak: raznositi 4. eksplozijom srušiti što [Bomba je raznijela kuću.]; sin. razoriti; vidski parnjak: raznositi 5. pren. nebrigom i rastrošnoću uništiti [Djeca su raznijela imanje.]

prid. 〈G raznòbojna; odr. raznòbojnī, G raznòbojnōg(a); ž. raznòbojna, s. raznòbojno〉 koji se sastoji od različitih boja [raznobojna odjeća; raznobojni baloni]; sin. šaren; ant. jednobojan

prid. 〈G raznòimena; odr. raznòimenī, G raznòimenōg(a); ž. raznòimena, s. raznòimeno〉 koji ima različito ime od čega drugoga

prid. 〈G raznòlika; odr. raznòlikī, G raznòlikōg(a); ž. raznòlika, s. raznòliko; komp. raznolìkijī〉 koji je sastavljen od različitih jedinka ili sastojaka [raznoliko cvijeće]; sin. šarolik

im. ž. 〈G raznòlikosti, I raznòlikošću/raznòlikosti〉 svojstvo onoga što je raznoliko

prid. 〈G raznòrodnōg(a); ž. raznòrodnā, s. raznòrodnō〉 koji je različita roda ili različite vrste nego tko drugi ili što drugo [~ narodi; ~ pojmovi; raznorodne biljke]; ant. istorodni

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràznosīm, 3. l. mn. ràznosē, imp. raznòsi, aor. raznòsih, imperf. ràznošāh/raznòsijāh, prid. r. raznòsio, prid. t. ràznošen〉 1. noseći predavati što na različita mjesta 2. bacati na sve strane 3. činiti da se što raziđe, da nestane 4. eksplozijom rušiti što; sin. razarati; vidski paranjak: raznijeti

prid. 〈G raznostrànična; odr. raznostràničnī, G raznostràničnōg(a); ž. raznostrànična, s. raznostrànično〉 kojemu su stranice različite dužine [raznostranični trokut]; ant. jednakostraničan

im. s. 〈G ràznošēnja〉 1. nošenje i predavanje čega kamo 2. bacanje na sve strane; sin. razbacivanje 3. činjenje da se što raziđe, da nestane 4. rušenje čega ili ranjavanje koga eksplozijom

im. ž. 〈G ráznoškē, DL ráznoški〉 sp. skok preko kozlića raširenih nogu

im. ž. 〈G raznòvrsnosti, I raznòvrsnošću/raznòvrsnosti〉 svojstvo onoga što je raznovrsno; ant. istovrsnost

prid. 〈G raznòvrsna; odr. raznòvrsnī, G raznòvrsnōg(a); ž. raznòvrsna, s. raznòvrsno; komp. raznovr̀snijī〉 koji se sastoji od dijelova različite vrste [raznovrsni poslovi; raznovrsno bilje]; ant. istovrstan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràznjēžīm, 3. l. mn. ràznjēžē, imp. raznjéži, aor. raznjéžih, prid. r. raznjéžio, prid. t. ràznjēžen〉 pobuditi nježnost u koga [~ roditelje] • raznjéžiti se 〈povr.〉 osjetiti nježnost, postati nježnim [~ se zbog romantične glazbe]

gl. svrš. prijel. → razotkriti

im. s. 〈G razočaránja; mn. N razočaránja, G razočaránjā〉 osjećaj iznevjerenoga očekivanja; ant. oduševljenje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razòčārām, 3. l. mn. razočárajū, imp. razòčārāj, aor. razočárah, prid. r. razočárao, prid. t. razòčārān〉 1. prouzročiti da u kakvu odnosu druga strana prestane vjerovati u koga [~ najboljega prijatelja]; sin. iznevjeriti 2. ne ispuniti čija očekivanja [Film je razočarao gledatelje.; ~ navijače] • razočárati se 〈povr.〉 prevariti se u očekivanjima, izgubiti nadu jer se očekivanja nisu ostvarila [~ se čijim znanjem; ~ se kazališnom predstavom]; ant. ushititi se v. pod ushititi; vidski paranjak: razočaravati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razočàrāvām, 3. l. mn. razočarávajū, imp. razočàrāvāj, aor. razočarávah, imperf. razočàrāvāh, prid. r. razočarávao, prid. t. razočàrāvān〉 1. prouzročivati da u kakvu odnosu druga strana prestane vjerovati u koga [~ najboljega prijatelja] 2. ne ispunjati čija očekivanja [~ navijače] • razočarávati se 〈povr.〉 gubiti vjeru u početna očekivanja, gubiti nadu jer se očekivanja nisu ostvarila [~ se čijim znanjem; ~ se kazališnom predstavom]; ant. ushićivati se v. pod ushićivati; vidski paranjak: razočarati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razòdijēvām, 3. l. mn. razodijévajū, imp. razòdijēvāj, aor. razodijévah, imperf. razòdijēvāh, prid. r. razodijévao, prid. t. razòdijēvān〉 uklanjati s koga odjeću [~ dijete; ~ se prije spavanja]; sin. skidati, svlačiti; ant. oblačiti, odijevati; vidski parnjak: razodjenuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razòdjenēm, 3. l. mn. razòdjenū, imp. razòdjeni, aor. razòdjenuh, prid. r. razòdjenuo, prid. t. razòdjenūt〉 ukloniti s koga odjeću [~ dijete; ~ se prije spavanja]; sin. skinuti, svući; ant. obući, odjenuti; vidski parnjak: razodijevati

im. ž. 〈G rȁzonodē〉 v. zabava

prid. 〈G rázōrna; odr. rázōrnī, G rázōrnōg(a); ž. rázōrna, s. rázōrno; komp. razòrnijī〉 koji razara, ruši [~ potres]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzorīm, 3. l. mn. ràzorē, imp. razòri, aor. razòrih, prid. r. razòrio, prid. t. ràzoren〉 1. eksplozijom srušiti što [Bomba je razorila kuću.]; sin. raznijeti 2. pren. silom učiniti da tko ili što više ne postoji [~ baštinu; ~ brak]; vidski paranjak: razarati

im. s. 〈G razoružánja〉 vojn. 1. čin oružanoga prisiljavanja naoružane osobe ili vojske da preda oružje 2. čin predaje oružja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razorùžām, 3. l. mn. razorùžajū, imp. razorùžāj, aor. razorùžah, prid. r. razorùžao, prid. t. rȁzoružān〉 1. vojn. prisiliti naoružanu osobu ili vojsku da preda oružje 2. pren. a. pobiti čije argumente b. pridobiti koga [Njezin ga je osmijeh razoružao.] • razorùžati se 〈povr.〉 vojn. predati oružje; vidski paranjak: razoružavati

im. s. 〈G razoružávānja〉 1. vojn. proces oružanoga prisiljavanja naoružane osobe ili vojske da preda oružje 2. vojn. proces predaje oružja 3. pren. a. pobijanje čijih argumenta b. pridobivanje koga za što

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razorùžāvām, 3. l. mn. razoružávajū, imp. razorùžāvāj, aor. razoružávah, imperf. razorùžāvāh, prid. r. razoružávao, prid. t. razorùžāvān〉 1. vojn. prisiljavati naoružanu osobu ili vojsku da preda oružje 2. pren. a. pobijati čije argumente b. pridobivati koga za što • razoružávati se 〈povr.〉 predavati oružje; vidski paranjak: razoružati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁzotkrijēm, 3. l. mn. rȁzotkrijū, imp. razòtkrīj, aor. razòtkrih, prid. r. razòtkrio, prid. t. razotkrìven〉 otkriti kakav neispravan, nečastan postupak, otkriti skrivenu narav koga ili čega • razòtkriti se 〈povr.〉 1. otkriti se sav 2. pren. pokazati svoju pravu narav; vidski paranjak: razotkrivati

im. s. 〈G razotkrívānja〉 1. otkrivanje kakva neispravna, nečasna postupak, otkrivanje skrivene naravi koga ili čega 2. pokazivanje svoje prave naravi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razòtkrīvām, 3. l. mn. razotkrívajū, imp. razòtkrīvāj, aor. razotkrívah, imperf. razòtkrīvāh, prid. r. razotkrívao, prid. t. razòtkrīvān〉 otkrivati kakav neispravan, nečastan postupak, otkrivati skrivenu narav koga ili čega • razotkrívati se 〈povr.〉 pren. pokazivati svoju pravu narav; vidski paranjak: razotkriti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. razračùnām se, 3. l. mn. razračùnajū se, imp. razračùnāj se, aor. razračùnah se, prid. r. razračùnao se〉 doći u otvoreni sukob s kim [~ s neprijateljem]; sin. obračunati se v. pod obračunati, sukobiti se v. pod sukobiti; vidski parnjak: razračunavati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. razračùnāvām se, 3. l. mn. razračunávajū se, imp. razračùnāvāj se, aor. razračunávah se, imperf. razračùnāvāh se, prid. r. razračunávao se〉 dolaziti u otvoreni sukob s kim [~ s neprijateljem]; sin. obračunavati se v. pod obračunavati, sukobljavati se v. pod sukobljavati, sukobljivati se v. pod sukobljivati; vidski parnjak: razračunati se

im. ž. 〈G rȁzradē; mn. N rȁzrade, G rȁzrādā〉 podrobnija obradba, razvijanje kakve teme, zamisli, plana i sl.; sin. razradba

im. ž. 〈G ràzradbē; mn. N ràzradbe, G ràzradābā/rȁzrādbā/ràzradbī〉 usp. razrada

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzrādīm, 3. l. mn. ràzrādē, imp. razrádi, aor. razrádih, prid. r. razrádio, prid. t. ràzrāđen〉 obraditi što podrobno, u pojedinostima; vidski parnjak: razrađivati

im. s. 〈G razrađívānja〉 obrađivanje čega podrobno, u pojedinostima

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razràđujēm, 3. l. mn. razràđujū, imp. razràđūj, aor. razrađívah, imperf. razràđīvāh, prid. r. razrađívao, prid. t. razràđīvān〉 obrađivati što podrobno, u pojedinostima; vidski parnjak: razraditi