gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzlūčīm, 3. l. mn. ràzlūčē, imp. razlúči, aor. razlúčih, prid. r. razlúčio, prid. t. ràzlūčen〉 utvrditi svojstva prema kojima se što razlikuje od čega drugoga [~ važne podatke od nevažnih; ~ dobro od zla]; vidski parnjak: razlučivati

prid. 〈G razlùčiva; odr. razlùčivī, G razlùčivōg(a); ž. razlùčiva, s. razlùčivo〉 koji se može razlučiti od čega drugoga; sin. razlučljiv

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razlùčujēm, 3. l. mn. razlùčujū, imp. razlùčūj, aor. razlučívah, imperf. razlùčīvāh, prid. r. razlučívao, prid. t. razlùčīvān〉 utvrđivati svojstva prema kojima se što razlikuje od čega drugoga [~ važne podatke od nevažnih; ~ dobro od zla]; vidski parnjak: razlučiti

im. ž. 〈G razlùčivosti, I razlùčivošću/razlùčivosti〉 1. svojstvo onoga što je razlučivo 2. fiz. najbliži položaj dvaju točkastih izvora koji se mogu razabrati kao dvije odvojene slike; sin. (rezolucija) 3. tehn. stupanj vjernosti kojim se može ponovno prikazati slikovni zapis; sin. razlučljivost

prid. prid. 〈G razlùčljiva; odr. razlùčljivī, G razlùčljivōg(a); ž. razlùčljiva, s. razlùčljivo〉 usp. razlučiv

im. ž. 〈G razlùčljivosti, I razlùčljivošću/razlùčljivosti〉 usp. razlučivost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzlūpām, 3. l. mn. razlúpajū, imp. ràzlūpāj, aor. razlúpah, prid. r. razlúpao, prid. t. ràzlūpān〉 lupajući učiniti da se što zbog djelovanja kakve sile raspe na dijelove • razlúpati se 〈povr.〉 pretvoriti se u komade zbog djelovanja kakve sile (o čemu lomljivom) [Stakla su se razlupala.]; sin. razbiti se v. pod razbiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzljūtīm, 3. l. mn. ràzljūtē, imp. razljúti, aor. razljútih, prid. r. razljútio, prid. t. ràzljūćen〉 učiniti koga ljutim, izazvati čiju ljutnju [~ roditelje] • razljútiti se 〈povr.〉 postati ljutim [~ se na prijateljicu]; sin. naljutiti, rasrditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmaknēm, 3. l. mn. ràzmaknū, imp. razmàkni, aor. razmàkoh, prid. r. ràzmakao, prid. t. ràzmaknūt, pril. p. ràzmakāvši〉 v. razmaknuti

im. m. 〈G rázmaka; mn. N rázmaci, G rázmākā〉 1. slobodan prostor među točkama, likovima ili tijelima [~ u vožnji] 2. vrijeme između dvaju događaja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmāčēm, 3. l. mn. ràzmāčū, imp. razmáči, aor. razmákah, imperf. ràzmākāh, prid. r. razmákao, prid. t. ràzmākān〉 činiti da što postane mekanim zbog vlage i izgubi oblik ili čvrstoću [~ vapno; ~ zemlju] • razmákati se 〈povr.〉 postajati mekanim zbog vlage i gubiti oblik ili čvrstoću [Cipele su se razmakale na kiši.]; vidski paranjak: razmočiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmaknēm, 3. l. mn. ràzmaknū, imp. razmàkni, aor. razmàknuh, prid. r. razmàknuo, prid. t. ràzmaknūt, pril. p. ràzmaknūvši〉 napraviti razmak između čega, udaljiti jedno od drugoga [~ krevete] • razmàknuti se 〈povr.〉 međusobno se udaljiti; sin. razdvojiti, ( razmaći); vidski paranjak: razmicati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmātām, 3. l. mn. razmátajū, imp. ràzmātāj, aor. razmátah, imperf. ràzmātāh, prid. r. razmátao, prid. t. ràzmātān〉 1. skidati omot s čega [~ dar]; ant. umatati, umotavati 2. raširiti ono što je skupljeno motanjem [~ klupko]; ant. namatati, namotavati; sin. odmatati, odmotavati, razmotavati; vidski paranjak: razmotati

im. s. 〈G razmátrānja; mn. N razmátrānja, G razmátrānjā〉 sagledavanje čega s više strana

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmātrām, 3. l. mn. razmátrajū, imp. ràzmātrāj, aor. razmátrah, imperf. ràzmātrāh, prid. r. razmátrao, prid. t. ràzmātrān〉 sagledavati što s više strana [~ različita rješenja]; vidski parnjak: razmotriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmažēm, 3. l. mn. ràzmažū, imp. ràzmaži, aor. ràzmazah, prid. r. ràzmazao, prid. t. ràzmazān〉 ravnomjerno namazati što na koju površinu [~ boju po papiru; ~ ulje po tavi]; vidski parnjak: razmazivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmāzīm, 3. l. mn. ràzmāzē, imp. razmázi, aor. razmázih, prid. r. razmázio, prid. t. ràzmāžen〉 naviknuti koga da mu se ispunjavaju sve želje, da ništa ne mora raditi ili da ne mora ispunjati svoje obveze [~ dijete]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razmàzujēm, 3. l. mn. razmàzujū, imp. razmàzūj, aor. razmazívah, imperf. razmàzīvāh, prid. r. razmazívao, prid. t. razmàzīvān〉 ravnomjerno mazati što na kakvu površinu; vidski parnjak: razmazati

im. ž. 〈G ràzmāženosti, I ràzmāženošću/ràzmāženosti〉 osobina onoga koji je razmažen

prid. 〈G rázmetna; odr. rázmetnī, G rázmetnōg(a); ž. rázmetna, s. rázmetno; komp. razmètnijī〉 zast. v. razmetljiv

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràzmećēm se, 3. l. mn. ràzmećē se, imp. ràzmeći se, aor. ràzmetah se, imperf. ràzmetāh se, prid. r. ràzmetao se〉 1. praviti se važnim [~ znanjem] 2. pokazivati bogatstvo ili moć [~ novcem]

prid. 〈G razmètljiva; odr. razmètljivī, G razmètljivōg(a); ž. razmètljiva, s. razmètljivo; komp. razmetljìvijī〉 koji se razmeće; sin. razmetan zast.

im. m. 〈G razmètljīvca, V razmètljīvče; mn. N razmètljīvci, G razmètljivācā〉 osoba koja se razmeće

prid. 〈G razmètljīvčeva; ž. razmètljīvčeva, s. razmètljīvčevo〉 koji pripada razmetljivcu

im. ž. 〈G razmètljivicē; mn. N razmètljivice, G razmètljivīcā〉 žena koja se razmeće

prid. 〈G razmètljivičina; ž. razmètljivičina, s. razmètljivičino〉 koji pripada razmetljivici

im. ž. 〈G razmètljivosti, I razmètljivošću/razmètljivosti〉 osobina onoga koji se razmeće

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmičēm, 3. l. mn. ràzmičū, imp. ràzmiči, aor. ràzmicah, imperf. ràzmicāh, prid. r. ràzmicao, prid. t. ràzmicān〉 praviti razmake između čega, udaljivati jedno od drugoga [~ krevete] • ràzmicati se 〈povr.〉 međusobno se udaljivati; sin. razdvajati; vidski paranjak: razmaknuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmijēnīm, 3. l. mn. ràzmijēnē, imp. razmijéni, aor. razmijénih, prid. r. razmijénio, prid. t. ràzmijēnjen〉 1. uzajamno dati ili odaslati i primiti što [~ adrese; ~ podatke]; sin. izmijeniti 2. zamijeniti manjim novčanicama [~ novčanicu od tisuću kuna]; vidski paranjak: razmjenjivati

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ràzmīlī se, 3. l. mn. ràzmīlē se, aor. 3. l. jd. rȁzmīlje se, prid. r. m. razmílio se, ž. razmíljela se, s. razmíljelo se, mn. razmíljeli se〉 1. mileći razići se na sve strane [Mravi su se razmiljeli po kuhinji.] 2. pren. otići s kakva mjesta u različitim smjerovima [Nakon prosvjeda radnici su se razmiljeli.]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razmìnīrām, 3. l. mn. razminírajū, imp. razmìnīrāj, aor. razminírah, imperf. razmìnīrāh, prid. r. razminírao, prid. t. razmìnīrān〉 ukloniti/uklanjati mine [~ njivu]

gl. nesvrš. prijel. → razminirati

im. ž. 〈G ràzmiricē; mn. N ràzmirice, G ràzmirīcā〉 sukob riječima, neslaganje u raspravi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmislīm, 3. l. mn. ràzmislē, imp. ràzmisli, aor. ràzmislih, prid. r. ràzmislio〉 usmjeriti misli na što kako bi se donio sud ili mišljenje o čemu [~ o smislu postojanja]; vidski parnjak: razmišljati

im. s. 〈G razmíšljānja〉 usmjeravanje misli na što kako bi se donio sud ili izgradilo vlastito mišljenje o čemu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmīšljām, 3. l. mn. razmíšljajū, imp. ràzmīšljāj, aor. razmíšljah, imperf. ràzmīšljāh, prid. r. razmíšljao〉 1. usmjeravati misli na što kako bi se donio sud ili mišljenje o čemu [~ o smislu postojanja]; sin. pitati se v. pod pitati; vidski parnjak: razmisliti 2. oblikovati misli; sin. misliti, mniti zast.

im. ž. 〈G rȁzmjenē; mn. N rȁzmjene, G rȁzmjēnā〉 davanje jedne stvari za drugu [~ sličica; ~ dobara]; sin. (razmjenjivanje)

im. s. 〈G razmjenjívānja〉 v. razmjena

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razmjènjujēm, 3. l. mn. razmjènjujū, imp. razmjènjūj, aor. razmjenjívah, imperf. razmjènjīvāh, prid. r. razmjenjívao, prid. t. razmjènjīvān〉 1. uzajamno davati ili odašiljati i primati što [~ adrese; ~ podatke]; sin. izmjenjivati 2. mijenjati manjim novčanicama [~ novčanice od tisuću kuna]; vidski paranjak: razmijeniti

im. m. 〈G rázmjera, I rázmjerom; mn. N rázmjeri, G rázmjērā〉 1. uvjetovanost jedne veličine drugom 2. mat. jednakost dvaju omjera; sin. (proporcija); ant. nerazmjer ♦ poprimiti neočekivane (velike) razmjere povećati se, dobiti važnost (veličinu)

prid. 〈G rázmjērna; odr. rázmjērnī, G rázmjērnōg(a); ž. rázmjērna, s. rázmjērno〉 koji odgovara mjeri ili razmjeru [razmjerna zastupljenost žena]; sin. (proporcionalan); ant. nerazmjeran

im. ž. 〈G rázmjērnosti, I rázmjērnošću/rázmjērnosti〉 1. svojstvo onoga što je razmjerno 2. mat. svojstvo veličina da im je omjer stalan; sin. (proporcionalnost); ant. nerazmjernost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmjestīm, 3. l. mn. ràzmjestē, imp. ràzmjesti, aor. ràzmjestih, prid. r. ràzmjestio, prid. t. ràzmješten〉 postaviti, smjestiti koga ili što na određeno mjesto, napraviti razmještaj [~ namještaj; ~ igrače]; vidski parnjak: razmještati

im. m. 〈G rȁzmještāja; mn. N rȁzmještāji, G rȁzmještājā〉 postavljanje na određeno mjesto, obično u skladu s određenim pravilima [~ šahovskih figura; ~ igrača na nogometnoj utakmici]; sin. raspored

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmjēštām, 3. l. mn. razmjéštajū, imp. ràzmjēštāj, aor. razmjéštah, imperf. ràzmjēštāh, prid. r. razmjéštao, prid. t. ràzmjēštān〉 postavljati, smještati koga ili što na određeno mjesto, praviti razmještaj; vidski parnjak: razmjestiti

im. s. 〈G razmnážānja〉 povećavanje broja jedinka iste vrste oplodnjom; sin. razmnožavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzmnāžām, 3. l. mn. razmnážajū, imp. ràzmnāžāj, aor. razmnážah, imperf. ràzmnāžāh, prid. r. razmnážao, prid. t. ràzmnāžān〉 oplodnjom povećavati broj jedinka iste vrste • razmnážati se 〈povr.〉 oplodnjom postajati brojnijim, povećavati broj članova svoje zajednice [Stanovništvo se razmnažalo.]; sin. množiti se v. pod množiti; sin. razmnožavati; vidski paranjak: razmnožiti

im. s. 〈G razmnožávānja〉 usp. razmnažanje