ràzvesti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvèzem, 3. l. mn. razvèzū, imp. razvèzi, aor. razvèzoh, prid. r. ràzvezao, prid. t. razvèzen〉 1. vodeći odvesti na različita mjesta [~ djecu] 2. vodeći razgranati [~ instalacije]; vidski paranjak: razvoditi |
ràzvesti (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvèdem, 3. l. mn. razvèdū, imp. razvèdi, aor. razvèdoh, prid. r. ràzveo, prid. t. razvèden〉 v. rastati se |
razvézati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvēžēm, 3. l. mn. ràzvēžū, imp. razvéži, aor. razvézah, prid. r. razvézao, prid. t. ràzvēzān〉 1. razdvojiti ono što je bilo vezano [~ rubac; ~ vezice na cipelama]; sin. odvezati; ant. svezati, zavezati 2. otpustiti čvor [~ uže]; sin. odriješiti 3. pren., razg. početi opširno o čemu pričati [~ priču] • razvézati se 〈povr.〉 prestati biti zavezanim [Čvor se razvezao.; Vezice su se razvezale.]; vidski paranjak: razvezivati |
razvezívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvèzujēm, 3. l. mn. razvèzujū, imp. razvèzūj, aor. razvezívah, imperf. razvèzīvāh, prid. r. razvezívao, prid. t. razvèzīvān〉 1. razdvajati ono što je bilo vezano [~ vezice na cipelama]; sin. odvezivati 2. otpuštati čvor [~ užad]; sin. driješiti 3. pren. opširno o čemu pričati [~ priču] • razvezívati se 〈povr.〉 prestajati biti zavezanim [Čvor se razvezuje.; Vezice se razvezuju.]; vidski paranjak: razvezati |
razvìjāč | im. m. 〈G razvijáča, V rȁzvijāču; mn. N razvijáči, G razvijáčā〉 kemikalija koja služi za razvijanje fotografija |
razvíjānje | im. s. 〈G razvíjānja〉 1. v. razvoj 2. širenje čega odmatanjem 3. povećavanje snage, činjenje čega jačim, većim 4. izgrađivanje ili oblikovanje i dovršavanje čega 5. stvaranje slike kemikalijom |
razvíjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvījām, 3. l. mn. razvíjajū, imp. ràzvījāj, aor. razvíjah, imperf. ràzvījāh, prid. r. razvíjao, prid. t. ràzvījān〉 1. odmatajući širiti što [~ jedra; ~ zastavu] 2. povećavati snagu, činiti što jačim, većim [~ mišiće; ~ brzinu] 3. izgrađivati ili oblikovati i dovršavati što [~ proizvodnju; ~ misao] 4. kemikalijom stvarati sliku [~ film] • razvíjati se 〈povr.〉 1. odvijati se u kakvu slijedu [Priča se razvija polako.] 2. dosezati viši stupanj u tjelesnome razvoju [Djeca se razvijaju.] 3. ostvarivati kakav napredak u odnosu na prijašnje stanje [Država se razvija u svjetsku velesilu.]; sin. izrastati pren. 4. nastajati iz čega drugoga [Iz cvijeta se razvija plod.]; vidski paranjak: razviti |
razvìjen | prid. 〈G razvijèna; odr. razvìjenī, G razvìjenōg(a); ž. razvijèna, s. razvijèno; komp. razvijènijī〉 1. koji se u potpunosti razvio [razvijena pluća; razvijeno školstvo] 2. koji ima snažno tijelo, koji je dobro građen [~ mladić]; ant. nerazvijen |
razvìjenōst | im. ž. 〈G razvìjenosti, I razvìjenošću/razvìjenosti〉 osobina onoga koji je razvijen ili svojstvo onoga što je razvijeno; ant. nerazvijenost |
razvítak | im. m. 〈G razvítka; mn. N razvítci, G ràzvītākā〉 v. razvoj |
ràzviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȁzvijēm, 3. l. mn. rȁzvijū, imp. ràzvīj, aor. ràzvih, prid. r. ràzvio, prid. t. razvìjen〉 1. odmatajući raširiti što [~ jedra; ~ zastavu] 2. povećati snagu ili sposobnost [~ brzinu; ~ mišiće; ~ pamćenje] 3. oblikovati i dovršiti što [~ proizvodnju; ~ misao] 4. kemikalijom stvoriti sliku [~ film] • ràzviti se 〈povr.〉 1. odviti se u kakvu slijedu [Priča se razvila polako.] 2. dosegnuti viši stupanj u tjelesnome razvoju [Djeca su se razvila.] 3. ostvariti kakav napredak u odnosu na prijašnje stanje [Država se razvila u svjetsku velesilu.]; sin. izrasti pren. 4. nastati iz čega drugoga [Iz cvijeta se razvio plod.]; vidski paranjak: razvijati |
razvláčēnje | im. s. 〈G razvláčēnja〉 1. činjenje čega duljim; sin. izduljivanje, izduživanje, rastezanje 2. pren. a. činjenje da što traje dulje od predviđenoga ili zadanoga; sin. oduljivanje, produljivanje, rastezanje pren. b. odnošenje na sve strane grabežom c. razg. v. duljenje, rastezanje pren. 3. gubljenje prvotnoga oblika povećavanjem ili širenjem; sin. rastezanje |
razvláčiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvlāčīm, 3. l. mn. ràzvlāčē, imp. razvláči, aor. razvláčih, imperf. razvláčijāh, prid. r. razvláčio, prid. t. ràzvlāčen〉 1. vukući povećavati dužinu čega, činiti što duljim [~ gumicu za kosu]; sin. rastezati 2. pren. a. činiti da što traje dulje od predviđenoga ili zadanoga [~ sezonu]; sin. oduljivati, produljivati, produžavati, produživati, rastezati pren. b. grabeći odnositi na sve strane [~ imovinu] • razvláčiti se 〈povr.〉 1. gubiti prvotni oblik povećavanjem ili širenjem [Majica se razvlači u pranju.]; sin. rastezati se v. pod rastezati 2. pren., razg. trajati dulje od predviđenoga ili zadanoga [Nastava se razvlači u nedogled.]; sin. rastezati se pren. v. pod rastezati; vidski paranjak: razvući |
rázvod | im. m. 〈G rázvoda; mn. N rázvodi, G rázvōdā〉 v. rastava |
razvòditi | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvodīm, 3. l. mn. ràzvodē, imp. razvòdi, aor. razvòdih, imperf. ràzvođāh/razvòdijāh, prid. r. razvòdio, prid. t. ràzvođen〉 1. vodeći odvoditi na različita mjesta [~ djecu] 2. vodeći činiti da se što grana [~ instalacije]; vidski paranjak: razvesti |
razvòditi (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvodīm, 3. l. mn. ràzvodē, imp. razvòdi, aor. razvòdih, imperf. ràzvođāh/razvòdijāh, prid. r. razvòdio, prid. t. ràzvođen〉 v. rastajati se |
rázvodnī | prid. 〈G rázvodnōg(a); ž. rázvodnā, s. rázvodnō〉 koji služi za razvođenje [razvodna kutija] |
rázvodnica¹ | im. ž. 〈G rázvodnicē; mn. N rázvodnice, G rázvodnīcā〉 zem. granica koja odvaja dva porječja ili slijeva; sin. (vododijelnica) |
rázvodnica | im. ž. 〈G rázvodnicē; mn. N rázvodnice, G rázvodnīcā〉 vojn. žena s činom razvodnika |
rázvodnīk | im. m. 〈G rázvodnīka, V rázvodnīče; mn. N rázvodnīci, G rázvodnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 niži vojni čin viši od čina pozornika 2. osoba s istoimenim činom |
razvòdniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvodnīm, 3. l. mn. ràzvodnē, imp. razvòdni, aor. razvòdnih, prid. r. razvòdnio, prid. t. ràzvodnjen〉 1. učiniti vodenastim [~ pivo] 2. pren. učiniti da što izgubi smisao, jačinu i sl. [~ tekst nepotrebnim komentarima] • razvòdniti se 〈povr.〉 1. postati vodenastim 2. pren. postati neizražajnim, izgubiti okosnicu [Rasprava se razvodnila.]; vidski paranjak: razvodnjavati |
razvodnjávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvòdnjāvām, 3. l. mn. razvodnjávajū, imp. razvòdnjāvāj, aor. razvodnjávah, imperf. razvòdnjāvāh, prid. r. razvodnjávao, prid. t. razvòdnjāvān〉 1. činiti vodenastim [~ pivo] 2. pren. činiti da što izgubi smisao, jačinu i sl. [~ tekst nepotrebnim komentarima] • razvodnjávati se 〈povr.〉 1. postajati vodenastim 2. pren. postajati neizražajnim, gubiti okosnicu [Rasprava se razvodnjavala.]; vidski paranjak: razvodniti |
rázvoj | im. m. 〈G rázvoja〉 1. postupni rast ili napredak [zemlje u razvoju; gospodarski ~]; sin. (razvitak) 2. postupni vremenski slijed [nepovoljan ~ događaja]; sin. (razvijanje) 3. biol. proces u kojemu nizom promjena živi organizam stječe naprednije značajke, razvija se od jednostavnijih prema složenijim oblicima; sin. evolucija |
razvojáčiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvòjāčīm, 3. l. mn. razvòjāčē, imp. razvojáči, aor. razvojáčih, prid. r. razvojáčio, prid. t. razvòjāčen〉 otpustiti iz vojne službe; vidski parnjak: razvojačivati |
razvojačívānje | im. s. 〈G razvojačívānja〉 vojn. otpuštanje iz vojne službe |
razvojačívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvojàčujēm, 3. l. mn. razvojàčujū, imp. razvojàčūj, aor. razvojačívah, imperf. razvojàčīvāh, prid. r. razvojačívao, prid. t. razvojàčīvān〉 otpuštati iz vojne službe; vidski parnjak: razvojačiti |
rázvōjnī | prid. 〈G rázvōjnōg(a); ž. rázvōjnā, s. rázvōjnō〉 koji se odnosi na razvoj [~ plan]; sin. evolucijski |
rázvoz | im. m. 〈G rázvoza; mn. N rázvozi, G rázvōzā〉 prijevoz čega na više mjesta; sin. razvoženje |
razvòziti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvozīm, 3. l. mn. ràzvozē, imp. razvòzi, aor. razvòzih, imperf. ràzvožāh/razvòzijāh, prid. r. razvòzio, prid. t. ràzvožen〉 vozeći otpremati na različita mjesta; vidski parnjak: razvesti² |
ràzvožēnje | im. s. 〈G ràzvožēnja; mn. N ràzvožēnja, G ràzvožēnjā〉 usp. razvoz |
ràzvrat | im. m. 〈G ràzvrata〉 spolna raspuštenost |
ràzvratan | prid. 〈G ràzvratna; odr. ràzvratnī, G ràzvratnōg(a); ž. ràzvratna, s. ràzvratno; komp. razvràtnijī〉 koji je sklon razvratu |
ràzvratnica | im. ž. 〈G ràzvratnicē; mn. N ràzvratnice, G ràzvratnīcā〉 razvratna žena |
ràzvratničin | prid. 〈G ràzvratničina; ž. ràzvratničina, s. ràzvratničino〉 koji pripada razvratnici |
ràzvratnīk | im. m. 〈G ràzvratnīka, V ràzvratnīče; mn. N ràzvratnīci, G ràzvratnīkā〉 razvratna osoba |
razvrgávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvr̀gāvām, 3. l. mn. razvrgávajū, imp. razvr̀gāvāj, aor. razvrgávah, imperf. razvr̀gāvāh, prid. r. razvrgávao, prid. t. razvr̀gāvān〉 prekidati (o vezi ili ugovoru); sin. raskidati; vidski parnjak: razvrgnuti |
ràzvrgnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràzvrgnēm, 3. l. mn. ràzvrgnū, imp. ràzvrgni, aor. ràzvrgnuh, prid. r. ràzvrgnuo, prid. t. ràzvrgnūt〉 prekinuti (o vezi ili ugovoru); sin. raskinuti; vidski parnjak: razvrgavati |
razvr̀stati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvr̀stām, 3. l. mn. razvr̀stajū, imp. razvr̀stāj, aor. razvr̀stah, prid. r. razvr̀stao, prid. t. rȁzvrstān〉 1. odvojiti prema svojstvima ili vrstama [~ povrće; ~ robu]; sin. (sortirati) 2. rasporediti u vrste prema kakvu svojstvu [~ biljke po rodovima i vrstama; ~ đake po razredima; ~ igrače po visini]; sin. svrstati • razvr̀stati se 〈povr.〉 1. stupiti u red prema određenome kriteriju [~ se u vrstu po visini]; sin. svrstati se v. pod svrstati 2. zauzeti odgovarajuće mjesto u kojemu utvrđenom redu [~ se po položaju u društvu]; sin. rasporediti se v. pod rasporediti; vidski paranjak: razvrstavati |
razvrstávānje | im. s. 〈G razvrstávānja〉 1. raspoređivanje u vrste prema kakvu svojstvu; sin. razvrstavanje, ( sortiranje) 2. redanje u vrstu ili red 3. stupanje u red prema određenome kriteriju; sin. svrstavanje 4. zauzimanje odgovarajućega mjesta u kojemu utvrđenom redu; sin. raspoređivanje |
razvrstávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvr̀stāvām, 3. l. mn. razvrstávajū, imp. razvr̀stāvāj, aor. razvrstávah, imperf. razvr̀stāvāh, prid. r. razvrstávao, prid. t. razvr̀stāvān〉 1. odvajati što prema svojstvima ili vrstama [~ povrće; ~ robu]; sin. (sortirati) 2. raspoređivati u vrste prema kakvu svojstvu [~ biljke po rodovima i vrstama; ~ đake po razredima; ~ igrače po visini]; sin. svrstavati • razvrstávati se 〈povr.〉 1. stupati u red prema određenome kriteriju [~ se u vrstu po visini]; sin. svrstavati se v. pod svrstavati 2. zauzimatiti odgovarajuće mjesto u kojemu utvrđenom redu [~ se po položaju u društvu]; sin. raspoređivati se v. pod raspoređivati; vidski paranjak: razvrstati |
ràzvūći | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. razvúčem, 3. l. mn. razvúkū, imp. razvúci, aor. razvúkoh, prid. r. ràzvūkao, prid. t. razvùčen, pril. p. ràzvūkāvši〉 1. vukući povećati dužinu čega, učiniti što duljim [~ gumicu za kosu]; sin. rastegnuti 2. pren. a. učiniti da što traje dulje od predviđenoga ili zadanoga [~ predavanje]; sin. oduljiti, produljiti, produžiti, rastegnuti pren. b. razg. grabeći odnijeti na sve strane [~ imovinu] • ràzvūći se 〈povr.〉 1. izgubiti prvotni oblik povećanjem ili širenjem [Majica se razvukla u pranju.]; sin. rastegnuti se v. pod rastegnuti 2. pren., razg. v. oduljiti se pod oduljiti, otegnuti se pod otegnuti, rastegnuti se pren. pod rastegnuti; vidski paranjak: razvlačiti |
rȃž | im. ž. 〈G rȁži, I rȁžju/rȁži〉 bot. 1. žitarica s malim sivozelenim duguljastim jestivim zrnatim plodovima 2. mali duguljasti zrnati plodovi istoimene žitarice čijim se mljevenjem dobiva brašno |
rȁža | im. ž. 〈G rȁžē; mn. N rȁže, G rȃžā〉 zool. hrskavičnjača široka plosnata tijela i peraja u obliku krila s kukastom otrovnom bodljikom na repu |
ràžaliti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràžalīm se, 3. l. mn. ràžalē se, imp. ràžali se, aor. ràžalih se, prid. r. ràžalio se〉 osjetiti sućut prema komu |
ražalòstiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ražàlostīm, 3. l. mn. ražàlostē, imp. ražalòsti, aor. ražalòstih, prid. r. ražalòstio, prid. t. ražàlošćen〉 učiniti koga žalosnim ili izazvati u kome žalost [Ražalostila me njegova priča.] • ražalòstiti se 〈povr.〉 postati žalosnim; sin. ožalostiti poet., rastužiti; ant. obradovati, razveseliti, usrećiti |
rážanj | im. m. 〈G rážnja; mn. N rážnji/rážnjevi, G rȃžānjā/rážnjēvā〉 štap na koji se natiče i okreće meso nad žarom [janje na ražnju] ♦ spremati ~, a zec u šumi prerano se radovati čemu, ići na nesigurno |
ràženī | prid. 〈G ràženōg(a); ž. ràženā, s. ràženō〉 koji se odnosi na raž [~ kruh] |
ražéstiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràžēstīm, 3. l. mn. ràžēstē, imp. ražésti, aor. ražéstih, prid. r. ražéstio, prid. t. ràžēšćen〉 izazvati u koga žestoku reakciju na što [~ sestru porugama] • ražéstiti se 〈povr.〉 žestoko reagirati na što ili zbog čega [~ se na ljudsku glupost; ~ se zbog nepravde] |