prid. 〈G rìcinusova; ž. rìcinusova, s. rìcinusovo〉 koji pripada ricinusu, koji se odnosi na ricinus [ricinusovo ulje]

im. s. 〈G rȉdānja〉 glasan, neutješan plač

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rȉdām, 3. l. mn. rȉdajū, imp. rȉdāj, aor. rȉdah, imperf. rȉdāh, prid. r. rȉdao〉 glasno, neutješno plakati

prid. 〈G ríđa; odr. rȋđī, G rȋđēg(a); ž. ríđa, s. ríđe〉 koji je boje hrđe, koji je crvenkastožute boje [riđa kosa; riđa brada; riđa dlaka]

prid. 〈G rȉđasta; odr. rȉđastī, G rȉđastōg(a); ž. rȉđasta, s. rȉđasto; komp. riđàstijī〉 koji je pomalo riđ

im. ž. 〈G rìđōvkē, DL rìđōvki; mn. N rìđōvke, G rìđōvkā/rìđōvkī〉 zool. zmija ljutica sive, smeđe ili crne boje s uzdužnom vijugavom prugom na leđima

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rȉgām, 3. l. mn. rȉgajū, imp. rȉgāj, aor. rȉgah, imperf. rȉgāh, prid. r. rȉgao, prid. t. rȉgān〉 1. 〈neprijel.〉 razg. v. povraćati 2. 〈prijel.〉 pren. izbacivati što u velikoj količini [~ vatru; ~ lavu]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rigòlām, 3. l. mn. rigòlajū, imp. rigòlāj, aor. rigòlah, imperf. rigòlāh, prid. r. rigòlao, prid. t. rȉgolān〉 polj. duboko prekapati tlo

im. m. 〈G rȉjasa; mn. N rȉjasi, G rȉjāsā〉 geol. morski zaljev, uvala strmih obala ili potopljeno riječno ušće nastalo podizanjem morske razine i provalom mora u riječne doline nakon posljednjega ledenog doba

im. ž. 〈G rijȇči, L rijéči, I rijȇčju/rijȇči; mn. N rijȇči, G rijéčī, DLI rijéčima〉 1. jez. skup glasova (izraz) koji ima svoje značenje (sadržaj) i može stajati samostalno [nepromjenjiva ~; nepunoznačna ~; promjenjiva ~; punoznačna ~] 2. kraći tekst, obično svečani ili uvodni [uvodna ~]; sin. slovo poet. ◇ imenska ~ gram. riječ koja se može sklanjati ♦ bacati riječi u vjetar govoriti uzalud; bez riječi šutke, ne govoreći ništa, bez prigovora; biti od riječi držati obećanje, držati se svojih odluka (obećanja); časna ~ zbilja, zaista, za ozbiljno; dati 〈časnu〉 ~ obećati, zareći se komu; doći do riječi uspjeti reći što, progovoriti; drugim riječima malo drukčije rečeno, da se drukčije izrazim, zapravo; hvatati za ~ koga iskorištavati ono što tko kaže, uporno tražiti točnost čijega iskaza; imati glavnu ~ govoriti više od svih, biti u središtu pozornosti; imati posljednju (zadnju) ~ iznijeti odlučujuće činjenice, zaključiti raspravu, pobijediti u sporu ili raspravi; jednom riječju (riječi) ukratko, najkraće rečeno; nemam riječi nemam što reći, zaprepašten sam; ni riječi 〈više〉 ne govori dalje, ne želim više slušati; od riječi do riječi doslovno, točno, sa svim detaljima; održati ~ ispuniti obećanje; ostati bez riječi (teksta) šutjeti, ne naći pravi odgovor; posljednja (zadnja) ~ čega novo otkriće, najnoviji doprinos čega; prazne riječi riječi koje ne obvezuju, lažna obećanja; prekršiti (pogaziti) ~ ne održati obećanje; prijeći s riječi na djela prijeći u akciju; zapela (zastala) je komu ~ u grlu zašutio je, naglo je prestao govoriti; ~ po ~ postupno, vodeći računa o svakoj riječi; riječju i djelom na sve načine, svim sredstvima; škrt na riječima šutljiv, koji malo govori; teške riječi uvrede; upasti (uletjeti) komu u ~ neočekivano prekinuti koga u govoru; uzeti (oteti) komu ~ iz usta reći ono što je tko drugi mislio reći; uzeti ~ započeti govor, početi govoriti; vagati svaku ~ govoriti s velikim oprezom, pažljivo birati riječi; vjerovati komu na ~ vjerovati komu bez dokaza

im. ž. 〈G rijéčcē; mn. N rijéčce, G rijéčcā〉 1. um. mala riječ 2. v. čestica gram.

prid. 〈G rijȇčnōg(a); ž. rijȇčnā, s. rijȇčnō〉 koji se odnosi na rijeku [riječna riba; ~ rak; ~ rukavac]

prid. 〈G rijétka; odr. rȋjetkī, G rijȇtkōg(a); ž. rijétka, s. rijȇtko; komp. rjȅđī〉 1. kojemu su dijelovi razmaknuti jedan od drugoga ili koji ima malo krutih sastojaka [rijetka šuma; rijetka trava; rijetko varivo]; ant. gust 2. koji dolazi, ponavlja se ili zbiva u duljim vremenskim razmacima [~ gost]; ant. čest, nerijedak 3. koji nije običan ili očekivan [~ slučaj]; sin. neuobičajen; ant. čest, nerijedak, uobičajen 4. koji postoji u malome broju, do koga ili čega je teško doći [rijetka životinja; ~ proizvod] 5. 〈odr.〉 koji čine mali dio kakva skupa [Rijetki misle da to nije u redu.]; ant. mnogi

im. ž. 〈G rijékē, DL rijéci; mn. N rijéke, G rijékā〉 1. zem. stalna tekućica koja pod utjecajem sile teže teče i sama svojim tijekom usijeca korito [nizinska ~] 2. pren. veliko mnoštvo koje se kreće u određenome smjeru [~ ljudi; ~ vozila]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rijȇšīm, 3. l. mn. rijȇšē, imp. rijéši, aor. rijéših, prid. r. rijéšio, prid. t. rijȇšen〉 1. donijeti odluku o čemu [~ zahtjev]; sin. (dati rješenje); v. pod dati 2. odgonetnuti što ili naći rješenje za kakav zadatak [~ križaljku; ~ matematički zadatak; ~ zagonetku]; sin. (dati rješenje) v. pod dati, ( razriješiti) 3. pronaći izlaz iz kakve teške ili sporne situacije [~ probleme; ~ sukobe među suradnicima]; sin. (dati rješenje); v. pod dati • rijéšiti (se) 〈prijel.〉 pomoći komu da ukloni kakav teret ili osjećaj koji ga tišti [~ prijatelja dosadnih osoba; ~ se muka; ~ se treme]; sin. osloboditi (se) v. pod osloboditi; vidski paranjak: rješavati

pril. 〈komp. rjȅđē〉 1. u velikim vremenskim razmacima [Viđamo se ~.] 2. razmjerno malo puta [Učenici ~ kasne.]; sin. malokad; ant. često, nerijetko

im. ž. 〈G rijétkosti, I rijétkošću/rijétkosti; mn. N rijétkosti, G rijétkostima〉 1. 〈jd.〉 svojstvo onoga što je rijetko 2. ono što je posebno rijetko; sin. (kuriozitet, raritet)

im. ž. 〈G rȉkē, DL rȉci; mn. N rȉke, G rȋkā〉 glasanje životinja koje riču [~ lava]; sin. (rikanje)

im. s. 〈G ríkānja〉 v. rika

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rȋčēm, 3. l. mn. rȋčū, imp. ríči, aor. ríkah, imperf. rȋkāh, prid. r. ríkao〉 1. glasati se snažnim i prodornim glasom [Jelen riče.; Lav riče.] 2. pren. jako vikati; sin. grmjeti pren.; vidski paranjak: riknuti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rȋknēm, 3. l. mn. rȋknū, imp. ríkni, aor. ríknuh, prid. r. ríknuo〉 1. oglasiti se snažnim i prodornim glasom [Jelen je riknuo.; Lav je riknuo.] 2. jako viknuti; sin. zagrmjeti pren.; vidski paranjak: rikati

im. ž. 〈G rȉkšē; mn. N rȉkše, G rȋkšā/rȉkšī〉 dvokolica za prijevoz putnika na Dalekome istoku koju vuče čovjek

im. s. 〈G rílca; mn. N rílca, G rȋlācā〉 1. um. malo rilo 2. zool. izduženi dio glave ili prednjega dijela tijela nekih beskralježnjaka

im. s. 〈G rȉla; mn. N rȉla, G rȋlā〉 zool. 1. produžetak životinjskoga lica koji se sastoji od nosa, usta te gornje i donje čeljusti kojim životinja diše, njuši i ruje zemlju 2. izduženi pokretljivi dio nosa s nosnicama na vrhu koji služi za disanje, njuh i opip; sin. surla

im. ž. 〈G rȉmē; mn. N rȉme, G rȋmā〉 knjiž. podudaranje slogova na kraju riječi; sin. (rimovanje, srok) ◇ obgrljena ~ glasovno podudaranje riječi na kraju prvoga i četvrtoga stiha te drugoga i trećega stiha (abba); parna ~ glasovno podudaranje riječi na kraju dvaju uzastopnih stihova (aa, bb, cc)

prid. 〈G rimokàtoličkōg(a); ž. rimokàtoličkā, s. rimokàtoličkō〉 rel. koji se odnosi na rimokatolike

im. m. 〈G rimokàtolika, V rȉmokatoliče; mn. N rimokàtolici, G rimokàtolīkā〉 rel. pripadnik Katoličke Crkve koji u bogoslužju primjenjuje zapadni obred

im. ž. 〈G rimokàtolikinjē; mn. N rimokàtolikinje, G rimokàtolikīnjā〉 v. rimokatolkinja

im. ž. 〈G rimokàtolkinjē; mn. N rimokàtolkinje, G rimokàtolkīnjā〉 rel. pripadnica Katoličke Crkve koja u bogoslužju primjenjuje zapadni obred; sin. (rimokatolikinja)

im. s. 〈G rȉmovānja〉 knjiž. v. rima

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. rȉmujē se, 3. l. mn. rȉmujū se, aor. 3. l. jd. rȉmovā se, imperf. 3. l. jd. rȉmovāše se, prid. r. rȉmovao se, prid. t. rȉmovān〉 knjiž. podudarati se u slogovima na kraju riječi

im. m. 〈G rȉnga; mn. N rȉngovi, G rȉngōvā〉 sp. ograđeno borilište u obliku kvadrata

im. m. 〈G rȉpsa〉 rebrasta tkanina

im. m. 〈G rȉsa; mn. N rȉsovi, G rȉsōvā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina zvijeri crvenkaste boje s mrljama koja živi u Europi 2. pripadnik istoimene skupine ♦ bijesan (ljut) kao ~ veoma ljut, pun bijesa

im. s. 〈G rȉsānja〉 pravljenje crteža; sin. crtanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȉšēm, 3. l. mn. rȉšū, imp. rȉši, aor. rȉsah, imperf. rȉsāh, prid. r. rȉsao, prid. t. rȉsān〉 praviti crtež [~ čovjeka; ~ kuću]; sin. crtati

prid. 〈G riskàntna; odr. riskàntnī, G riskàntnōg(a); ž. riskàntna, s. riskàntno; odr. riskàntnijī〉 v. pogibeljan

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rìskīrām, 3. l. mn. riskírajū, imp. rìskīrāj, aor. riskírah, imperf. rìskīrāh, prid. r. riskírao〉 izložiti/izlagati riziku, izložiti se/izlagati se opasnosti

im. m. 〈G rȋta, L rítu; mn. N rȉtovi, G rȉtōvā〉 zem. zemljište uz rijeku, potok ili jezero koje povremeno poplavljuje voda

im. m. 〈G rìtma; mn. N rìtmovi, G rȉtmōvā〉 pravilno i uzastopno ponavljanje ili izmjenjivanje zvukova, pokreta, slogova ili pojava [~ plesa; pjesnički ~; ~ srca]

prid. 〈G rìtmična; odr. rìtmičnī, G rìtmičnōg(a); ž. rìtmična, s. rìtmično; komp. ritmìčnijī〉 u kojemu ima ritma [ritmična rečenica; ritmično kretanje]

im. m. 〈G rìtmičāra, V rìtmičāru/rìtmičāre; mn. N rìtmičāri, G rìtmičārā〉 osoba koja se bavi ritmikom

prid. 〈G rìtmičāreva; ž. rìtmičāreva, s. rìtmičārevo〉 koji pripada ritmičaru; sin. ritmičarov

im. ž. 〈G rìtmičārkē, DL rìtmičārki; mn. N rìtmičārke, G rìtmičārkā/rìtmičārkī〉 žena koja se bavi ritmikom

prid. 〈G rìtmičārova; ž. rìtmičārova, s. rìtmičārovo〉 usp. ritmičarev

prid. 〈G rìtmičkōg(a); ž. rìtmičkā, s. rìtmičkō〉 koji se odnosi na ritmiku [ritmičke vježbe]

im. ž. 〈G rìtmičnosti, I rìtmičnošću/rìtmičnosti〉 svojstvo onoga što je ritmično

im. ž. 〈G rìtmikē, DL rìtmici〉 skup plesnih gimnastičkih vježba uz glazbenu pratnju