im. m. 〈G rituála; mn. N rituáli, G rituálā〉 1. v. obred 2. v. obrednik

prid. 〈G rȉtuālnōg(a); ž. rȉtuālnā, s. rȉtuālnō〉 v. obredni

im. ž. 〈G rȋvē; mn. N rȋve, G rȋvā〉 uređeni dio obale u primorskim gradovima

prid. 〈G rìzična; odr. rìzičnī, G rìzičnōg(a); ž. rìzična, s. rìzično; komp. rizìčnijī〉 koji uključuje rizik [~ pothvat; rizično ponašanje]

im. ž. 〈G rìzičnosti, I rìzičnošću/rìzičnosti〉 svojstvo onoga što je rizično

im. m. 〈G rìzika; mn. N rìzici, G rȉzīkā〉 1. opasnost koja se do određene mjere može predvidjeti 2. izloženost opasnosti ili gubitku

im. m. 〈G rȉzlīnga〉 v. graševina

im. ž. 〈G rȉznicē; mn. N rȉznice, G rȉznīcā〉 1. prostorija u kojoj se čuvaju dragocjeni predmeti [~ zagrebačke katedrale; samostanska ~] 2. pren. skup općih vrijednosti [~ narodne mudrosti; ~ znanja]

im. m. 〈G rizóma; mn. N rizómi, G rizómā〉 bot. podzemni izdanak koji služi kao spremište hrane novoj nadzemnoj biljci; sin. podanak

im. ž. 〈G rížē〉 bot. 1. suptropska žitarica s malim jestivim okruglim ili duguljastim zrnatim plodovima 2. mali jestivi duguljasti ili okrugli zrnati plodovi istoimene žitarice

prid. 〈G rížina; ž. rížina, s. rížino〉 koji se odnosi rižu [rižina polja]

im. m. 〈G rižòta; mn. N rižòta, G rižótā〉 jelo od riže s različitim dodatcima [crni ~; pileći ~]

prid. 〈G rjȇčničkōg(a); ž. rjȇčničkā, s. rjȇčničkō〉 koji se odnosi na rječnik [rječnička obradba]

im. m. 〈G rjȇčnīka; mn. N rjȇčnīci, G rjȇčnīkā〉 jez. 1. skup riječi određenoga područja, osobe ili skupine ljudi [bogat ~; dječji ~] 2. knjiga koja sadržava ustrojeni popis leksičkih jedinica s obavijestima o svakoj od njih [normativni ~; deskriptivni ~]

im. s. 〈G rječòtvōrja〉 gram. 1. grana gramatike koja proučava postanak novih od postojećih riječi 2. način postanka novih riječi; sin. tvorba riječi v. pod tvorba

prid. 〈G rječòtvōrnōg(a); ž. rječòtvōrnā, s. rječòtvōrnō〉 1. koji se odnosi na rječotvorje 2. koji sudjeluje u tvorbi riječi; ant. nerječotvorni, netvorbeni; sin. tvorbeni

im. s. 〈G rješávānja〉 1. donošenje odluke o čemu 2. odgonetavanje čega ili nalaženje rješenja za kakve zadatke 3. pronalaženje izlaza iz kakve teške ili sporne situacije 4. pomaganje komu da ukloni kakav teret ili osjećaj koji ga tišti; sin. oslobađanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rjèšāvām, 3. l. mn. rješávajū, imp. rjèšāvāj, aor. rješávah, imperf. rjèšāvāh, prid. r. rješávao, prid. t. rjèšāvān〉 1. donositi odluke o čemu [~ zahtjeve]; sin. (davati rješenja); v. pod davati 2. odgonetavati što ili nalaziti rješenja za kakve zadatke [~ križaljke; ~ matematičke zadatke; ~ zagonetke]; sin. (davati rješenja); v. pod davati 3. pronalaziti izlaz iz kakve teške ili sporne situacije [~ probleme; ~ sukobe među suradncima]; sin. (davati rješenja); v. pod davati • rješávati (se) 〈prijel.〉 pomagati komu da ukloni kakav teret ili osjećaj koji ga tišti [~ prijatelja dosadnih osoba; ~ se muka; ~ se treme]; sin. oslobađati (se) v. pod oslobađati; vidski paranjak: riješiti

im. s. 〈G rješénja; mn. N rješénja, G rješénjā〉 1. rezultat izbora među više mogućnosti [~ problema] 2. mat. broj koji daje odgovor na određeni matematički zadatak; sin. rezultat 3. odgovor na koje teško pitanje ili zagonetku; sin. odgonetka 4. → odluka

prid. 〈G rjèšiva; odr. rjèšivī, G rjèšivōg(a); ž. rjèšiva, s. rjèšivo〉 koji se može riješiti, za koji postoji rješenje; ant. nerješiv

kratica za rimokatolički

〈G RNA-e〉 v. RNK

〈G RNK-a〉 biol. pokrata za ribonukleinsku kiselinu; sin. RNA

im. m. 〈G ròba, V rȍbe; mn. N ròbovi, G rȍbōvā〉 1. osoba koja u potpunosti ovisi o gospodaru koji raspolaže njezinim životom 2. pren. osoba koja pretjerano ovisi o kome drugom ili o kojoj ideji ♦ raditi kao ~ mnogo i naporno raditi

im. ž. 〈G rȍbē; mn. N rȍbe, G rȏbā〉 1. proizvod ljudskoga rada namijenjen prodaji [industrijska ~; Stigla je svježa ~.] 2. razg. v. odjeća

im. ž. 〈G ròbijē〉 1. kazna dugotrajnoga i strogoga zatvora 2. pren. težak i mučan rad

im. m. 〈G robijáša, V rȍbijāšu; mn. N robijáši, G robijášā〉 osoba koja služi zatvorsku kaznu

im. ž. 〈G robijàšicē; mn. N robijàšice, G robijàšīcā〉 žena koja služi zatvorsku kaznu

prid. 〈G robijàšičina; ž. robijàšičina, s. robijàšičino〉 koji pripada robijašici

prid. 〈G robìjāškōg(a); ž. robìjāškā, s. robìjāškō〉 koji se odnosi na robijaše i robiju [~ okovi]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. robìjām, 3. l. mn. robìjajū, imp. robìjāj, aor. robìjah, imperf. robìjāh, prid. r. robìjao〉 1. služiti kaznu u zatvoru [Robijao je deset godina.] 2. pov. biti robom [Robijalo se na galijama.] 3. pren., razg. raditi težak posao [Robija u poduzeću od jutra do mraka.]

im. ž. 〈G ròbinjē; mn. N ròbinje, G rȍbīnjā〉 1. žena koja u potpunosti ovisi o gospodaru koji raspolaže njezinim životom 2. pren. žena koja pretjerano ovisi o kome drugom ili o kojoj ideji; sin. ropkinja

zb. im. s. 〈G rȏblja〉 skup robova

prid. 〈G rȍbnōg(a); ž. rȍbnā, s. rȍbnō〉 koji se odnosi na robu, proizvod ljudskoga rada namijenjen prodaji [robna kuća; robna razmjena]

im. m. 〈G ròbota; mn. N ròboti, G rȍbōtā〉 tehn. računalno pokretani uređaj, često oblikovan prema ljudskome liku, koji se može kretati, govoriti, obavljati određene radnje i sl.

prid. 〈G robòtičkōg(a); ž. robòtičkā, s. robòtičkō〉 koji se odnosi na robotiku

im. ž. 〈G robòtikē, DL robòtici〉 fiz. grana kibernetike koja se bavi projektiranjem, izradbom i uporabom robota

prid. 〈G ròbotskōg(a); ž. ròbotskā, s. ròbotskō〉 koji se odnosi na robote [robotska ruka]

im. s. 〈G rȍbovānja〉 1. bivanje robom, život u ropstvu 2. pren. ovisnost o kojemu poroku

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rȍbujēm, 3. l. mn. rȍbujū, imp. rȍbūj, aor. rȍbovah, imperf. rȍbovāh, prid. r. rȍbovao〉 1. biti rob, živjeti u ropstvu 2. pren. ovisiti o kojemu poroku [~ lošim navikama]

prid. 〈G rȍbovskōg(a); ž. rȍbovskā, s. rȍbovskō〉 koji se odnosi na robove [~ rad]; sin. ropski

rock (rȍk ȍpera) im. ž. 〈G rock-ȍperē; mn. N rock‑ȍpere, G rock-ȍpērā〉 glazb. glazbeno i scensko djelo klasičnoga opernog oblika s elementima rocka

im. s. 〈G rȍčīšta; mn. N rȍčīšta, G rȍčīštā〉 vrijeme određeno za održavanje sudske rasprave

prid. 〈G rȍčnōg(a); ž. rȍčnā, s. rȍčnō〉 koji se odnosi na rok [ročna kazna]

im. ž. 〈G rȍčnicē; mn. N rȍčnice, G rȍčnīcā〉 vojn. vojnikinja na odsluženju vojnoga roka

prid. 〈G rȍčničina; ž. rȍčničina, s. rȍčničino〉 koji pripada ročnici

im. m. 〈G rȍčnīka, V rȍčnīče; mn. N rȍčnīci, G rȍčnīkā〉 vojn. vojnik na odsluženju vojnoga roka

im. m. 〈G rȍda, L ròdu; mn. N rȍdovi, G rȍdōvā〉 1. pov. prvobitni oblik ljudske zajednice 2. potomstvo jednoga pretka [biti plemenitoga roda; pripadati istomu rodu] 3. skup bližih i daljih rođaka s njihovim potomstvom [daljnji ~; najbliži ~]; sin. rodbina 4. oni koji su komu prethodili [hrvatski ~; seljački ~]; sin. podrijetlo 5. biol. kategorija u podjeli živoga svijeta ispod porodice, a iznad vrste 6. v. urod 7. gram. gramatička kategorija riječi (uz broj i padež) koja se očituje u slaganju imenice s pridjevnim riječima ◇ književni ~ knjiž. najšira skupina književnih djela koja se odlikuju zajedničkim sadržajnim i formalnim obilježjima (lirika, epika, drama)