im. ž. 〈G ródē; mn. N róde, G ródā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica ptica selica obično bijele ili crne boje, dugih crvenih tankih nogu, crvena kljuna i duga vrata koje žive u močvarnim staništima, a često svijaju gnijezda i na dimnjacima 2. pripadnik istoimene porodice [bijela ~; crna ~]

prid. 〈G ròdna; odr. rȍdnī, G rȍdnōg(a); ž. ròdna, s. rȍdno〉 koji je pun ploda, koji obilno rađa

im. ž. 〈G rȍdbinē〉 skup bližih i daljih rođaka s njihovim potomstvom; sin. rod

prid. 〈G rȍdbinskōg(a); ž. rȍdbinskā, s. rȍdbinskō〉 koji se odnosi na rodbinu [~ odnosi]

im. ž. 〈G rȍdicē; mn. N rȍdice, G rȍdīcā〉 pokr. v. rođakinja

prid. 〈G rȍdičina; ž. rȍdičina, s. rȍdičino〉 pokr. v. rođakinjin

im. s. 〈G ròdilīšta; mn. N ròdilīšta, G ròdilīštā〉 bolnica ili dio bolnice u kojoj se rađaju djeca

im. ž. 〈G ròdiljē; mn. N ròdilje, G rȍdīljā〉 žena koja je rodila

prid. 〈G ròdīljnōg(a); ž. ròdīljnā, s. ròdīljnō〉 koji se odnosi na rodilje [~ dopust]; sin. (rodiljski)

prid. 〈G ròdīljskōg(a); ž. ròdīljskā, s. ròdīljskō〉 v. rodiljni

im. m. 〈G ròditelja; mn. N ròditelji, G ròditēljā〉 1. osoba koja ima dijete 2. biljka koja se križa s drugom biljkom radi dobivanja nove vrste 3. 〈mn.〉 a. otac i majka b. mužjak i ženka koji imaju potomstvo

im. ž. 〈G roditèljicē; mn. N roditèljice, G roditèljīcā〉 roditelj ženskoga spola; sin. majka, mama hip., razg., mati, stara žarg. v. pod star; ant. otac, stari žarg. v. pod star, tata hip., razg.

prid. 〈G roditèljičina; ž. roditèljičina, s. roditèljičino〉 koji pripada roditeljici

prid. 〈G ròditeljskōg(a); ž. ròditeljskā, s. ròditeljskō〉 koji se odnosi na roditelje [~ sastanak]

im. s. 〈G roditèljstva〉 stanje osoba koje imaju djecu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rȍdīm, 3. l. mn. rȍdē, imp. ròdi, aor. ròdih, prid. r. ròdio, prid. t. rȍđen〉 1. donijeti dijete na svijet [~ blizance] 2. donijeti kao plod [Vinograd rodi dvjesto kilograma grožđa.]; sin. dati • ròditi se 〈povr.〉 1. doći na svijet [Rodio sam se ujutro.] 2. 〈3. l.〉 pren. biti na početku, biti na početku postojanja [Rodila se ljubav između njih.]; sin. nastati; ant. nestati, iščeznuti; vidski paranjak: rađati

prid. 〈G rȍdnōg(a); ž. rȍdnā, s. rȍdnō〉 koji se odnosi na rođenje [~ list; ~ kraj]

im. ž. 〈G rȍdnicē; mn. N rȍdnice, G rȍdnīcā〉 anat. cjevasti dio ženskoga spolnog organa između stidnice i maternice; sin. (vagina)

im. ž. 〈G rȍdnosti, I rȍdnošću/rȍdnosti〉 1. broj novorođenih u nekoj populaciji; sin. (natalitet); ant. (mortalitet), smrtnost ◇ apsolutna ~ broj novorođenih u nekoj populaciji u jednoj godini; relativna ~ broj novorođenih u nekoj populaciji u odnosu na broj stanovnika 2. ukupna masa plodova koje daje koja poljoprivredna kultura po jedinici površine [~ jabuka]

im. m. 〈G rȍdoljūba; mn. N rȍdoljūbi, G rȍdoljūbā〉 v. domoljub

im. s. 〈G rȍdoljūblja〉 v. domoljublje

prid. 〈G rȍdoljūbnōg(a); ž. rȍdoljūbnā, s. rȍdoljūbnō〉 v. domoljubni

im. ž. 〈G rȍdoljūpkē, DL rȍdoljūpki; mn. N rȍdoljūpke, G rȍdoljūpkā/rȍdoljūpkī〉 v. domoljupka

im. s. 〈G rodoskvrnúća; mn. N rodoskvrnúća, G rodoskvrnúćā〉 spolno općenje osoba u bliskome krvnom srodstvu; sin. (incest)

im. s. 〈G rodòslōvlja; mn. N rodòslōvlja, G rodòslōvljā〉 obiteljsko stablo koje pokazuje povijest obiteljske loze

prid. 〈G rodòslōvnōg(a); ž. rodòslōvnā, s. rodòslōvnō〉 koji se odnosi na rodoslovlje

im. m. 〈G rodovníka; mn. N rodovníci, G rodovníkā〉 dokument u kojemu se navode podatci o podrijetlu čistokrvnih životinja

im. m. 〈G rȍđāka, V rȍđāče; mn. N rȍđāci, G rȍđākā〉 osoba koja je s kim u rodbinskoj vezi [bliski ~; dalji ~]

im. ž. 〈G rođàkinjē; mn. N rođàkinje, G rođàkīnjā〉 žena koja je s kim u rodbinskoj vezi [bliska ~; dalja ~]; sin. rodica pokr.

prid. 〈G rođàkinjina; ž. rođàkinjina, s. rođàkinjino〉 koji pripada rođakinji; sin. rodičin pokr.

im. m. 〈G rȍđendāna; mn. N rȍđendāni, G rȍđendānā〉 1. datum u godini na koji se tko rodio [Danas mi je ~.; Sretan ~!] 2. slavlje koje se priređuje na datum na koji se tko rodio [Idem na Majin rođendan.]

prid. 〈G rȍđendānskōg(a); ž. rȍđendānskā, s. rȍđendānskō〉 koji se odnosi na rođendan [rođendanska torta]

prid. 〈G rȍđenōg(a); ž. rȍđenā, s. rȍđenō〉 1. koji je koju sposobnost stekao rođenjem, a ne učenjem [~ slikar] 2. koji je to što jest po rođenju [~ brat; rođena majka]

im. s. 〈G rođénja; mn. N rođénja, G rođénjā〉 1. dolazak na svijet rađanjem 2. pren. trenutak u kojemu se što pojavljuje [~ ljubavi]; sin. nastanak, početak, postanak, začetak pren.; ant. konac², kraj, nestanak, svršetak, završetak

im. m. 〈G rȍga, L rògu; mn. N rȍgovi, G rȍgōvā〉 1. zool. a. šuplja izraslina od kože ili kosti na prednjoj strani glave nekih sisavaca b. puževo ticalo c. izraslina na vrhu njuške nekih zmija 2. izraslina na glavi nadnaravnih bića 3. naprava za davanje zvučnih signala [lovački ~] 4. glazb. limeno puhaće glazbalo po registru dublje od trube, a više od trombona 5. kvrga na glavi nastala udarcem tupim predmetom 6. grad. dio krovne konstrukcije, kosa greda koja prenosi krovno opterećenje na zidove ili stupove ♦ mračno (tamno) kao u rogu potpuno (sasvim) mračno (tamno), takvo da se ništa ne vidi; prodati komu ~ za svijeću prevariti koga, podvaliti komu; puhati u isti ~ s kim slagati se s kim, ulizivati se komu, pristajati uz koga; slažu se kao rogovi u vreći nikako se ne slažu; uvući rogove smiriti se, povući se, popustiti

im. m. 〈G rogáča; mn. N rogáči, G rogáčā〉 bot. 1. sredozemno vazdazeleno drvo iz porodice leptirnjača koje ima kožaste listove i plod mahunu 2. jestiv sladak mesnat tamnosmeđi plod istoimenoga drveta

prid. 〈G rògata; odr. rògatī, G rògatōg(a); ž. rògata, s. rògato; komp. rogàtijī〉 koji ima rogove [rogati jelen]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. rogòborīm, 3. l. mn. rogòborē, imp. rogobòri, aor. rogobòrih, imperf. rogòborāh, prid. r. rogobòrio〉 izražavati neslaganje gunđajući protiv koga ili čega [~ protiv vlasti]

zb. im. s. 〈G rògōvlja〉 skup rogova

im. m. 〈G rògoza; mn. N rògozi, G rȍgōzā〉 bot. trajna močvarna ili vodena biljaka jednosupnica kojoj je cvat klip

im. m. 〈G rȍja, L ròju; mn. N rȍjevi, G rȍjēvā〉 zool. 1. skupina koju stvaraju neki zadružni kukci prije osnivanja nove zajednice, a sastoji se od matice, nekoliko trutova i nekoliko tisuća radilica 2. mnoštvo kukaca, obično u letu [~ komaraca]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. ròjī se, 3. l. mn. ròjē se, aor. 3. l. jd. rȍjā se, imperf. 3. l. jd. ròjāše se, prid. r. ròjio se〉 1. skupljati se ili organizirati se u roj [Pčele se roje.] 2. pren. nizati se u velikome broju [Misli se roje.]

im. m. 〈G ròka; mn. N ròkovi, G rȍkōvā〉 1. zadano ili dogovoreno vrijeme u kojemu treba obaviti koji posao ili ispuniti obvezu [~ za polaganje ispita; završiti školovanje u roku] 2. ograničeno vrijeme koje ima svoj početak i kraj [vojni ~]

im. m. 〈G ròkera, V ròkeru; mn. N ròkeri, G rȍkērā〉 osoba koja sluša ili svira rock

im. ž. 〈G ròkericē; mn. N ròkerice, G ròkerīcā〉 žena koja sluša ili svira rock

prid. 〈G ròkeričina; ž. ròkeričina, s. ròkeričino〉 koji pripada rokerici

im. m. 〈G rokokòa〉 umj. europski umjetnički stil i stilsko razdoblje u drugoj polovici 18. st. (između baroka i neoklasicizma) koji se odlikuje kićenim i raskošnim oblicima te ukrasima

im. m. 〈G rokovníka; mn. N rokovníci, G rokovníkā〉 bilježnica podijeljena po danima u koju se upisuju poslovi i obveze