ràspikuća | im. m. ž. 〈G ràspikućē; mn. N ràspikuće, G ràspikūćā〉 1. osoba koja prekomjerno troši, rasipa novac kupujući više nego što joj treba [taj raspikuća; ti raspikuće]; sin. rasipnik; ant. škrtac 2. žena koja prekomjerno troši, rasipa novac kupujući više nego što joj treba [ta raspikuća; te raspikuće]; sin. rasipnica |
ràspinjānje | im. s. 〈G ràspinjānja〉 v. raspeće |
ràspinjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràspinjēm, 3. l. mn. ràspinjū, imp. ràspinji, aor. ràspinjah, imperf. ràspinjāh, prid. r. ràspinjao, prid. t. ràspinjān〉 uzdizati koga na križ i pribijati mu ruke i noge čavlima; sin. (propinjati), razapinjati; vidski paranjak: raspeti |
raspíriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràspīrīm, 3. l. mn. ràspīrē, imp. raspíri, aor. raspírih, prid. r. raspírio, prid. t. ràspīren〉 1. pušući potaknuti, pojačati vatru [~ oganj; Vjetar je raspirio žar.] 2. pren. učiniti da što nastane ili poprimi veće razmjere [~ sukobe u školi; ~ svađu među igračima]; vidski paranjak: raspirivati |
raspirívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspìrujēm, 3. l. mn. raspìrujū, imp. raspìrūj, aor. raspirívah, imperf. raspìrīvāh, prid. r. raspirívao, prid. t. raspìrīvān〉 1. pušući poticati, pojačavati vatru [~ oganj; Vjetar je raspirivao žar.] 2. pren. činiti da što nastane ili poprimi veće razmjere [~ sukobe u školi; ~ svađu među igračima]; vidski paranjak: raspiriti |
raspítati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràspītām se, 3. l. mn. raspítajū se, imp. ràspītāj se, aor. raspítah se, prid. r. raspítao se〉 pitajući prikupiti obavijesti ili podatke o kome ili čemu; vidski parnjak: raspitivati se |
raspitívati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. raspìtujēm se, 3. l. mn. raspìtujū se, imp. raspìtūj se, aor. raspitívah se, imperf. raspìtīvāh se, prid. r. raspitívao se〉 pitajući prikupljati obavijesti ili podatke o kome ili čemu; vidski parnjak: raspitati se |
ràspjevān | prid. 〈G ràspjevāna; odr. ràspjevānī, G ràspjevānōg(a); ž. ràspjevāna, s. ràspjevāno; komp. raspjevànijī〉 1. koji mnogo pjeva 2. koji je uvježban pjevanjem [raspjevani glas] |
ràspjevati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràspjevām se, 3. l. mn. ràspjevajū se, imp. ràspjevāj se, aor. ràspjevah se, prid. r. ràspjevao se, prid. t. ràspjevān〉 prepustiti se pjevanju, uživjeti se u pjevanje [Djeca su se raspjevala.] |
ràsplakati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràsplačēm, 3. l. mn. ràsplačū, imp. ràsplači, aor. ràsplakah, prid. r. ràsplakao, prid. t. ràsplakān〉 natjerati koga u plač ili ražalostiti koga do suza [Rasplakale su me tvoje riječi.] • ràsplakati se 〈povr.〉 početi plakati [~ se od sreće] |
rasplàmsati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasplàmsām, 3. l. mn. rasplàmsajū, imp. rasplàmsāj, aor. rasplàmsah, prid. r. rasplàmsao, prid. t. rȁsplamsān〉 učiniti da što počne gorjeti, potaknuti plamen; sin. (raspaliti) • rasplàmsati se 〈povr.〉 1. početi gorjeti velikim plamenom [Požar se rasplamsao.]; sin. razbuktati se v. pod razbuktati 2. pren. razviti se, raširiti se [Polemika se rasplamsala.; Strasti su se rasplamsale.]; sin. razbuktati se v. pod razbuktati; vidski paranjak: rasplamsavati |
rasplamsávānje | im. s. 〈G rasplamsávānja〉 poticanje da što počne gorjeti, poticanje plamena |
rasplamsávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasplàmsāvām, 3. l. mn. rasplamsávajū, imp. rasplàmsāvāj, aor. rasplamsávah, imperf. rasplàmsāvāh, prid. r. rasplamsávao, prid. t. rasplàmsāvān〉 činiti da što počne gorjeti, poticati plamen; sin. (raspaljivati) • rasplamsávati se 〈povr.〉 1. počinjati gorjeti velikim plamenom [Požar se rasplamsavao.]; sin. razbuktavati se v. pod razbuktavati 2. pren. razvijati se, širiti se [Polemika se rasplamsavala.; Strasti su se rasplamsavale.]; sin. razbuktavati se v. pod razbuktavati; Vidski parnjak: rasplamsati |
ràsplesti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasplètem, 3. l. mn. rasplètū, imp. rasplèti, aor. rasplètoh, prid. r. ràspleo, prid. t. rasplèten〉 1. rastaviti ono što je izrađeno pravilnim presavijanjem [~ pletenicu; ~ vijenac]; ant. splesti 2. rastaviti, odijeliti, osloboditi ono što je bilo spleteno, što se zamrsilo [~ kosu; ~ klupko] 3. pren. učiniti što jasnim i razumljivim; vidski paranjak: rasplitati |
ràsplesti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. rasplète se, 3. l. mn. rasplètū se, aor. 3. l. jd. rȁsplete se, prid. r. ràspleo se〉 1. prijeći iz stanja nereda u stanje reda 2. pren. postati jasnim i razumljivim; ant. zaplesti se; vidski paranjak: raspletati se |
rásplet | im. m. 〈G ráspleta; mn. N ráspleti, G rásplētā〉 1. rješenje kakva problema ili sukoba 2. knjiž. peti, završni dio dramske radnje u kojemu dolazi do konačnoga rješenja svih sukoba |
ràspletati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràsplećēm se, 3. l. mn. ràsplećū se, imp. ràspleći se, aor. ràspletah se, imperf. ràspletāh se, prid. r. ràspletao se〉 1. prelaziti iz stanja nereda u stanje reda 2. pren. postajati jasnim i razumljivim; ant. zapletati se; vidski paranjak: rasplesti se |
rasplínuti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràsplīnēm se, 3. l. mn. ràsplīnū se, imp. rasplíni se, aor. rasplínuh se, prid. r. rasplínuo se〉 1. pretvoriti se u plin, raširiti se u zraku i nestati [Mjehur se rasplinuo.] 2. pren. nestati s vidika, izgubiti se [~ u magli; ~ u oblacima] |
rasplìnjāč | im. m. 〈G rasplinjáča; mn. N rasplinjáči, G rasplinjáčā〉 tehn. uređaj za raspršivanje tekućega goriva |
rasplinjávati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. rasplìnjāvām se, 3. l. mn. rasplinjávajū se, imp. rasplìnjāvāj se, aor. rasplinjávah se, imperf. rasplìnjāvāh se, prid. r. rasplinjávao se〉 1. pretvariti se u plin, širiti se u zraku i nestajati [Mjehuri su se rasplinjavali.] 2. pren. nestajati s vidika, gubiti se [~ u magli; ~ u oblacima] |
ràsplitati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràsplićēm, 3. l. mn. ràsplićū, imp. ràsplići, aor. ràsplitah, imperf. ràsplitāh, prid. r. ràsplitao, prid. t. ràsplitān〉 1. rastavljati ono što je izrađeno pravilnim presavijanjem [~ pletenice; ~ vijenac] 2. rastavljati, odjeljivati, oslobađati ono što je bilo spleteno, što se zamrsilo [~ kosu; ~ klupko] 3. pren. činiti što jasnim i razumljivim; vidski paranjak: rasplesti |
rásplod | im. m. 〈G rásploda〉 polj. planirani uzgoj određene životinjske vrste ili pasmine |
rásplodnī | prid. 〈G rásplodnōg(a); ž. rásplodnā, s. rásplodnō〉 koji se odnosi na rasplod [~ konj] |
raspodijéliti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòdijēlīm, 3. l. mn. raspòdijēlē, imp. raspodijéli, aor. raspodijélih, prid. r. raspodijélio, prid. t. raspòdijēljen〉 v. razdijeliti |
rȁspodjela | im. ž. 〈G rȁspodjelē; mn. N rȁspodjele, G rȁspodjēlā〉 v. razdioba |
raspojàsati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. raspojàsām se, 3. l. mn. raspojàsajū se, imp. raspojàsāj se, aor. raspojàsah se, prid. r. raspojàsao se〉 početi se ponašati bez ikakvih ograničenja, učiniti sve po svojoj volji [Učenici su se raspojasali na izletu.]; sin. raspustiti se v. pod raspustiti, razulariti se v. pod razulariti, razuzdati se v. pod razuzdati |
raspolágānje | im. s. 〈G raspolágānja〉 služenje čime po vlastitoj volji ♦ biti (stajati) komu na raspolaganju stajati komu, na usluzi; biti spreman pomoći komu |
raspolágati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòlāžēm, 3. l. mn. raspòlāžū, imp. raspoláži, aor. raspolágah, imperf. raspòlāgāh, prid. r. raspolágao〉 služiti se čime po vlastitoj volji [~ čitavom kućom; ~ imovinom; ~ određenom količinom novca] |
raspolávljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòlāvljām, 3. l. mn. raspolávljajū, imp. raspòlāvljāj, aor. raspolávljah, imperf. raspòlāvljāh, prid. r. raspolávljao, prid. t. raspòlāvljān〉 dijeliti što na polovice; sin. raspolovljivati • raspolávljati se 〈povr.〉 postajati upola manjim, manje brojnim; vidski paranjak: raspoloviti |
raspolòviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòlovīm, 3. l. mn. raspòlovē, imp. raspolòvi, aor. raspolòvih, prid. r. raspolòvio, prid. t. raspòlovljen〉 podijeliti što na polovice • raspolòviti se 〈povr.〉 postati upola manjim, manje brojnim; vidski paranjak: raspolavljati |
raspolovljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspolòvljujēm, 3. l. mn. raspolòvljujū, imp. raspolòvljūj, aor. raspolovljívah, imperf. raspolòvljīvāh, prid. r. raspolovljívao, prid. t. raspolòvljīvān〉 usp. raspolavljati |
raspòložen | prid. 〈G raspòložena; odr. raspòloženī, G raspòloženōg(a); ž. raspòložena, s. raspòloženo; komp. raspoložènijī〉 koji je sklon čemu, koji ima volje za što [Danas sam ~ za učenje.]; ant. neraspoložen |
raspoložénje | im. s. 〈G raspoložénja〉 1. ukupnost čijih osjećaja u određenome trenutku 2. ugođaj koje sredine [kvariti ~] |
raspolòžiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòložīm, 3. l. mn. raspòložē, imp. raspolòži, aor. raspolòžih, prid. r. raspolòžio, prid. t. raspòložen〉 dovesti koga u stanje dobroga raspoloženja, učiniti da tko bude dobre volje [~ društvo; ~ roditelje] • raspolòžiti se 〈povr.〉 postati dobre volje [Raspoložio se zbog dobrih rezultata.]; sin. oraspoložiti; ant. oneraspoložiti, ozlovoljiti |
raspolòživ | prid. 〈G raspolòživa; odr. raspolòživī, G raspolòživōg(a); ž. raspolòživa, s. raspolòživo; komp. raspoložìvijī〉 koji je na raspolaganju, kojim se može raspolagati [raspoloživa sredstva; raspoložive snage] |
ráspon | im. m. 〈G ráspona; mn. N rásponi, G ráspōnā〉 1. razmak između dviju krajnjih točaka čega [~ krila] 2. razlika između najvećega i najmanjega iznosa u kojoj raspodjeli i sl. [~ plaća; u rasponu od pet do deset] |
ráspor | |
rásporak | |
rȁsporēd | im. m. 〈G rȁsporēda〉 1. utvrđen vremenski slijed planiranih događaja ili aktivnosti [~ dežurstava] 2. tablica u kojoj se navodi redoslijed nastavnih sati po danima 3. postavljanje na određeno mjesto, obično u skladu s određenim pravilima [~ šahovskih figura; ~ igrača na nogometnoj utakmici]; sin. razmještaj |
rasporéditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòrēdīm, 3. l. mn. raspòrēdē, imp. rasporédi, aor. rasporédih, prid. r. rasporédio, prid. t. raspòrēđen〉 napraviti raspored, odrediti kako će se i u kojemu vremenu što napraviti, gdje će se tko smjestiti ili kako će se što razmjestiti [~ razrede po katovima; ~ poslove; ~ novac] • rasporéditi se 〈povr.〉 zauzeti odgovarajuće mjesto u kojemu utvrđenom redu [Rasporedili smo se prema visini.]; sin. razvrstati se v. pod razvrstati; vidski paranjak: raspoređivati |
raspoređívānje | im. s. 〈G raspoređívānja〉 1. pravljenje rasporeda, određivanje kako će se i u kojemu vremenu što raditi, gdje će se tko smještati ili kako će se što razmještati 2. zauzimanje odgovarajućega mjesta u kojemu utvrđenom redu; sin. razvrstavanje |
raspoređívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasporèđujēm, 3. l. mn. rasporèđujū, imp. rasporèđūj, aor. raspoređívah, imperf. rasporèđīvāh, prid. r. raspoređívao, prid. t. rasporèđīvān〉 praviti raspored, određivati kako će se i u kojemu vremenu što raditi, gdje će se tko smještati ili kako će se što razmještati [~ razrede po katovima; ~ poslove; ~ novac] • raspoređívati se 〈povr.〉 zauzimati odgovarajuće mjesto u kojemu utvrđenom redu [Raspoređivali smo se prema visini.]; sin. razvrstavati se v. pod razvrstavati; vidski paranjak: rasporediti |
raspòriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràsporīm, 3. l. mn. raspòrē, imp. raspòri, aor. raspòrih, prid. r. raspòrio, prid. t. ràsporen〉 1. otvoriti oštrim predmetom (o utrobi) [~ vepra] 2. oštrim predmetom otvoriti što [~ jastuk; ~ madrac] 3. razdvojiti po šavu ono što je bilo sašiveno [~ suknju]; sin. rasparati |
raspòznati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòznām, 3. l. mn. raspòznajū, imp. raspòznāj, aor. raspòznah, prid. r. raspòznao, prid. t. rȁspoznāt〉 gledajući uočiti što [~ čovjeka u mraku]; vidski paranjak: raspoznavati |
raspoznávānje | im. s. 〈G raspoznávānja〉 uočavanje, shvaćanje čega gledanjem |
raspoznávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòznājēm, 3. l. mn. raspòznājū, imp. raspoznáji, aor. raspoznávah, imperf. raspòznāvāh, prid. r. raspoznávao, prid. t. raspòznāvān〉 gledajući uočavati što [~ ljude u mraku]; vidski paranjak: raspoznati |
rȁspra | im. ž. 〈G rȁsprē; mn. N rȁspre, G rȃsprā/rȁsprī〉 nadmetanje riječima |
rȁsprava | im. ž. 〈G rȁspravē; mn. N rȁsprave, G rȁsprāvā〉 1. usmeni razgovor o zadanoj temi [sudjelovati u raspravi]; sin. (diskusija) 2. pismeno sustavno razmatranje koje teme |