gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùzbījām, 3. l. mn. suzbíjajū, imp. sùzbījāj, aor. suzbíjah, imperf. sùzbījāh, prid. r. suzbíjao, prid. t. sùzbījān〉 1. svoditi što na manju mjeru, dovoditi što pod nadzor, borbom potiskivati što [~ epidemiju] 2. nastojanje da se što ne dogodi, otklanjati kakvu opasnost [~ nesreće; ~ požare] 3. uspijevati smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. pobjeđivati, obuzdavati pren., svladavati; vidski paranjak: suzbiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȕzbijēm, 3. l. mn. sȕzbijū, imp. sùzbīj, aor. sùzbih, prid. r. sùzbio, prid. t. suzbìjen〉 1. svesti što na manju mjeru, dovesti što pod nadzor, borbom potisnuti što [~ epidemiju] 2. učiniti da se što ne dogodi, otklanjati kakvu opasnost [~ nesreću; ~ požar] 3. uspjeti smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. pobijediti, obuzdati pren., svladati; vidski paranjak: suzbijati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùzdržīm, 3. l. mn. sùzdržē, imp. suzdr̀ži, aor. suzdr̀žah, prid. r. m. sȕzdržao, ž. sȕzdržāla, s. sȕzdržālo; mn. sȕzdržāli, prid. t. sȕzdržān〉 naporom uspjeti smanjiti snagu, nadzirati navalu čega [~ bijes; ~ osjećaje; ~ suze] • suzdr̀žati se 〈povr.〉 uspjeti vladati sobom ili odoljeti čemu; sin. suspregnuti; vidski paranjak: suzdržavati

im. s. 〈G suzdržávānja〉 1. smanjivanje snage, nadziranje navale čega 2. vladanje sobom ili odolijevanje čemu; sin. susprezanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. suzdr̀žāvām, 3. l. mn. suzdržávajū, imp. suzdr̀žāvāj, aor. suzdržávah, imperf. suzdr̀žāvāh, prid. r. suzdržávao, prid. t. suzdr̀žāvān〉 naporom uspijevati smanjiti snagu, nadzirati navalu čega [~ bijes; ~ osjećaje; ~ suze] • suzdržávati se 〈povr.〉 uspijevati vladati sobom ili odolijevati čemu; sin. susprezati; vidski paranjak: suzdržati

im. s. 〈G sùzēnja〉 izlučivanje suza kao posljedica fiziološke reakcije na kakav vanjski podražaj; sin. plakanje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sȗzīm, 3. l. mn. sȗzē, imp. súzi, aor. súzih, prid. r. súzio, prid. t. sȗžen〉 smanjiti širinu čega, učiniti što užim [~ cestu; ~ hlače; ~ odijelo] • súziti se 〈povr.〉 postati užim [Vesta se pranjem suzila.]; ant. raširiti se v. pod raširiti; ant. proširiti; Vidski parnjaci: suzivati, sužavati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. sȕzīm, 3. l. mn. sȕzē, imp. sȕzi, aor. sȕzih, imperf. sȕžāh, prid. r. sȕzio〉 izlučivati suze kao posljedica fiziološke reakcije na kakav vanjski podražaj [~ zbog alergije]; sin. plakati

im. s. 〈G suzívānja〉 1. smanjivanje širine čega, činjenje čega užim; ant. proširivanje 2. postajanje užim; sin. sužavanje; ant. širenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùzujēm, 3. l. mn. sùzujū, imp. sùzūj, aor. suzívah, imperf. sùzīvāh, prid. r. suzívao, prid. t. sùzīvān〉 smanjivati širinu čega, činiti što užim [~ cestu; ~ hlače; ~ odijelo] • suzívati se 〈povr.〉 postajati užim [Vesta se pranjem suzuje.]; sin. sužavati; ant. proširivati, širiti; vidski paranjak: suziti

prid. 〈G sùznačna; odr. sùznačnī, G sùznačnōg(a); ž. sùznačna, s. sùznačno〉 gram. koji ima značenje samo u kontekstu, koji nema samostalno značenje [suznačna riječ]; sin. nepunoznačan; ant. punoznačan, samoznačan

prid. 〈G sȗznōg(a); ž. sȗznā, s. sȗznō〉 koji se odnosi na suze [suzna žlijezda]

im. m. 〈G sȕzvūka; mn. N sȕzvūci, G sȕzvūkā〉 v. akord

im. m. 〈G sȗžnja; mn. N sȗžnji, G sȕžānjā〉 čovjek koji je izgubio slobodu u ratu ili na koji drugi način

im. s. 〈G sȕžānjstva〉 stanje u kojemu se nalazi sužanj

im. s. 〈G sužávānja〉 usp. suzivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. sùžāvām, 3. l. mn. sužávajū, imp. sùžāvāj, aor. sužávah, imperf. sùžāvāh, prid. r. sužávao, prid. t. sùžāvān〉 usp. suzivati

im. s. 〈G sužénja; mn. N sužénja, G sužénjā〉 mjesto na kojemu je što suženo [~ na cesti]; ant. proširenje

im. m. 〈G suživòta〉 zajednički život, život u istoj zajednici

1. kratica za sveti 2. kratica za svezak

neodr. zam. 〈G svȁčijēg(a), DL svȁčijēm(u), A svȁčijī/svȁčijēg(a), I svȁčijīm; ž. svȁčijā, s. svȁčijē〉 označuje pripadanje svakomu, bilo kojemu posjedovatelju; ant. ničiji

im. ž. 〈G svàdbē; mn. N svàdbe, G svádbā/svàdbī〉 svečanost s gozbom u povodu vjenčanja

prid. 〈G svàdbenōg(a); ž. svàdbenā, s. svàdbenō〉 koji se odnosi na svadbu [~ marš; svadbena večera]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. svȁdīm se, 3. l. mn. svȁdē se, imp. svȁdi se, aor. svȁdih se, imperf. svȁđāh se, prid. r. svȁdio se, prid. t. svȁđen〉 biti s kim u svađi, sukobljavati se s kim riječima zbog nesuglasica prouzročenih suprotnim mišljenjima, ciljevima ili zahtjevima [~ s prijateljima; ~ sa susjedima]; sin. prepirati se, svađati se

prid. 〈G svàdljiva; odr. svàdljivī, G svàdljivōg(a); ž. svàdljiva, s. svàdljivo; komp. svadljìvijī〉 1. koji je sklon svađi [svadljivo dijete] 2. koji odražava sklonost svađi [~ ton]

im. ž. 〈G svàdljivosti, I svàdljivošću/svàdljivosti〉 osobina onoga koji je svadljiv ili svojstvo onoga što je svadljivo

im. ž. 〈G svàđē; mn. N svàđe, G sváđā〉 oštar sukob riječima [~ na dvorištu]; sin. (kavga), prepirka

im. m. ž. 〈G svȁđalicē; mn. N svȁđalice, G svȁđalīcā〉 1. osoba koja se voli svađati [taj ~; ta ~; ti svađalice; te svađalice] 2. 〈ž.〉 žena koja se voli svađati [ta ~; te svađalice]

prid. 〈G svȁđaličina; ž. svȁđaličina, s. svȁđaličino〉 koji pripada svađalici

im. s. 〈G svȁđānja〉 bivanje u svađi s kim, oštar sukob s kim riječima zbog nesuglasica prouzročenih suprotnim mišljenjima, ciljevima ili zahtjevima; sin. prepiranje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. svȁđām se, 3. l. mn. svȁđajū se, imp. svȁđāj se, aor. svȁđah se, imperf. svȁđāh se, prid. r. svȁđao se〉 usp. svaditi se

pril. za sva vremena [Svagda ću te voljeti.]; sin. dovijeka, uvijek, vazda zast., vječno, zasvagda, zauvijek

prid. 〈G svàgdašnjēg(a); ž. svàgdašnjā, s. svàgdašnjē〉 koji je svaki dan [svagdašnje dužnosti; ~ posao]; sin. svakidašnji, svakodnevni

pril. na svakome mjestu; sin. posvud, posvuda; ant. nigdje

im. m. 〈G svahìlija, I svahìlijem〉 jez. službeni jezik u Keniji, Tanzaniji i Ugandi te narodni jezik dijela stanovnika istočnoafričkih zemalja

im. m. 〈G sváka, V svȃče; mn. N svákovi, G svákōvā〉 sestrin muž drugoj sestri; sin. kunjad pokr., šogor razg.

neodr. zam. 〈G svȁkakva, DL svȁkakvu, A svȁkakav/svȁkakva, I svȁkakvīm; ž. svȁkakva, s. svȁkakvo〉 1. označuje skup raznovrsnih svojstava, raznolikost [Tu ima svakakva voća.] 2. 〈mn.〉 koji je sumnjivih, problematičnih, loših osobina [Ima svakakvih ljudi.]; sin. kojekakav, svakojak

pril. 1. na svaki način, u svakome slučaju [To je ~ dobra vijest.] 2. izriče zahtjev [Svakako mi se javi!] 3. izriče obećanje, želju da se što učini [Svakako ćemo navratiti.]

neodr. zam. 〈G svȁkōg(a), D svȁkōm(u/e), A svȁkī/svȁkōg(a), L svȁkōm(e/u); ž. svȁkā, s. svȁkō〉 označuje bilo koju osobu ili predmet

prid. 〈G svakìdašnjēg(a); ž. svakìdašnjā, s. svakìdašnjē〉 1. koji je svaki dan [svakidašnje dužnosti; ~ posao]; sin. svagdašnji, svakodnevni 2. koji je čest, običan ili očekivan [~ napitak; neuobičajena ljubaznost]; ant. nesvakidašnji

prid. 〈G svakòdnēvnōg(a); ž. svakòdnēvnā, s. svakòdnēvnō〉 koji je svaki dan [svakodnevne dužnosti; ~ posao]; sin. svagdašnji, svakidašnji

prid. 〈G svȁkojāka; odr. svȁkojākī, G svȁkojākōg(a); ž. svȁkojāka, s. svȁkojāko〉 1. označuje skup raznovrsnih svojstava, raznolikost [Tu ima svakojaka cvijeća.] 2. 〈mn.〉 koji je sumnjivih, problematičnih, loših osobina [Ima svakojakih ljudi.]; sin. kojekakav, svakakav

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svȃlīm, 3. l. mn. svȃlē, imp. sváli, aor. sválih, prid. r. sválio, prid. t. svȃljen〉 1. srušiti koga ili što [~ drvo na tlo] 2. pren. prenijeti što negativno ili teško na drugoga [~ krivnju na druge; ~ odgovornost na suradnike]; sin. prebaciti; vidski paranjak: svaljivati

im. s. 〈G svaljívānja〉 1. rušenje koga ili čega 2. pren. prenošenje čega negativnoga ili teškoga na drugoga; sin. prebacivanje, prevaljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. svàljujēm, 3. l. mn. svàljujū, imp. svàljūj, aor. svaljívah, imperf. svàljīvāh, prid. r. svaljívao, prid. t. svàljīvān〉 1. rušiti koga ili što [~ drva na tlo] 2. pren. prenositi što negativno ili teško na drugoga [~ posao na suradnike; ~ svoje brige na roditelje]; sin. prebacivati; vidski paranjak: svaliti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. svȁnē, 3. l. mn. svȁnū, aor. 3. l. jd. svȁnū, prid. r. svànuo〉 nastati prijelazom noći u dan [Svanula je zora.]; vidski parnjaci: svanjivati, svitati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. svànjujē, 3. l. mn. svànjujū, aor. 3. l. jd. svanjíva, imperf. 3. l. jd. svànjīvāše, prid. r. svanjívao〉 nastajati prijelazom iz noći u dan [Svanjuje zora.]; sin. svitati; vidski parnjak: svanuti

im. ž. 〈G svȃsti, I svȃšću/svȃsti; mn. N svȃsti, G svástī, DLI svástima〉 ženina sestra; sin. svastika, šogorica razg.