pril. toliko, toliko i još toliko, tri puta [~ više]; sin. triput

im. m. 〈G trȍška; mn. N trȍškovi, G trȍškōvā〉 iznos robe ili usluga [troškovi života; troškovi školovanja; na moj ~] ♦ baciti se (dati se) u ~ istrošiti se, potrošiti mnogo novca; o istome trošku u isto vrijeme, istodobno, iskoristivši isti povod za više stvari

prid. 〈G tròšna; odr. trȍšnī, G trȍšnōg(a); ž. tròšna, s. trȍšno; komp. tròšnijī〉 koji se s vremenom istrošio [~ namještaj; trošna odjeća]

im. s. 〈G tròšēnja〉 1. izdavanje novca 2. upotrebljavanje ili smanjivanje količine potrošnih dobara 3. propuštanje ili davanje čega uzalud ili nepotrebno; sin. gubljenje 4. uništavanje uporabom; sin. deranje

im. s. 〈G tròšila; mn. N tròšila, G trȍšīlā〉 tehn. uređaj koji za rad troši energiju iz kojega zajedničkog izvora [~ električne energije; plinsko ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tròšīm, 3. l. mn. tròšē, imp. tròši, aor. tròših, imperf. tròšāh, prid. r. tròšio, prid. t. trȍšen〉 1. izdavati novac [~ za kupovinu; ~ za život] 2. uporabom smanjivati količinu čega [~ benzin; ~ brašno; ~ papir]; sin. (konzumirati) 3. uzalud ili nepotrebno propuštati ili davati što [~ vrijeme; ~ zdravlje]; sin. gubiti 4. uporabom uništavati [~ auto; ~ odijelo]; sin. derati • tròšiti se 〈povr.〉 razg. nepotrebno se iscrpljivati

prid. 〈G tròškōvnōg(a); ž. tròškōvnā, s. tròškōvnō〉 koji se odnosi na trošak

im. ž. 〈G trȍšnosti, I trȍšnošću/trȍšnosti〉 svojstvo onoga što je trošno

prid. 〈G tròtaktnōg(a); ž. tròtaktnā, s. tròtaktnō〉 koji se sastoji od triju taktova [~ motor; trotaktna mjera]

prid. 〈G tròtjednōg(a); ž. tròtjednā, s. tròtjednō〉 1. koji ima tri tjedna [trotjedno dijete] 2. koji traje tri tjedna [~ dopust] 3. koji se odnosi na tri tjedna

im. s. 〈G tròtōčja; mn. N tròtōčja, G tròtōčjā〉 pravop. razgodak (...) koji pokazuje da je tekst namjerno prekinut ili izostavljen; sin. (trotočka)

im. ž. 〈G tròtočkē, DL tròtočki; mn. N tròtočke, G tròtočākā/trȍtōčkā/tròtočkī〉 pravop. v. trotočje

prid. 〈G trovalèntna; odr. trovalèntnī, G trovalèntnōg(a); ž. trovalèntna, s. trovalèntno〉 kem. koji ima valenciju tri [~ element]

im. s. 〈G tròvānja; mn. N tròvānja, G tròvānjā〉 1. uništavanje otrovom 2. posljedica unošenja otrova u organizam [~ hranom] 3. stavljanje otrova u što, činjenje čega otrovnim 4. pren. a. loš utjecaj na koga b. izlaganje kakvu lošem utjecaju 5. ugrožavanje svojega zdravlja otrovom, izlaganje djelovanju otrova

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. trȕjēm, 3. l. mn. trȕjū, imp. trȗj, aor. tròvah, imperf. trȍvāh, prid. r. tròvao, prid. t. trȍvān〉 1. uništavati, ubijati otrovom [~ miševe] 2. stavljati otrov u što, činiti što otrovnim [~ vodu; ~ zrak] 3. pren. loše utjecati na koga [~ dušu djeci; ~ mladež] • tròvati se 〈povr.〉 1. ugrožavati svoje zdravlje otrovom, izlagati se djelovanju otrova [~ se plinom] 2. pren. izlagati se kakvu lošem utjecaju [~ se glupim idejama]

prid. 〈G tròznamēnkasta; odr. tròznamēnkastī, G tròznamēnkastōg(a); ž. tròznamēnkasta, s. tròznamēnkasto〉 koji se sastoji od triju znamenaka

im. m. 〈G tr̀pa; mn. N tr̀povi, G tȑpōvā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred morskih beskralježnjaka bodljikaša duguljasta savitljiva tijela smeđe ili tamnozelene boje 2. pripadnik istoimenoga razreda [obični ~; plosnati ~]; sin. morski krastavac razg. v. pod krastavac

prid. 〈G tr̀pka; odr. tr̀pkī, G tr̀pkōg(a); ž. tr̀pka, s. tȑpko; komp. tr̀pkijī〉 koji ima okus između gorkoga i kiseloga, koji skuplja, steže usta [trpko voće]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. tr̀pām, 3. l. mn. tr̀pajū, imp. tr̀pāj, aor. tr̀pah, imperf. tr̀pāh, prid. r. tr̀pao, prid. t. tȑpān〉 stavljati, bacati, smještati koga ili što bez reda u kakav prostor [~ stvari u torbu; ~ hranu u usta; ~ putnike u autobus]

im. ž. 〈G tr̀pezē; mn. N tr̀peze, G tȑpēzā〉 poet. stol za kojim se blaguje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. tŕpīm, 3. l. mn. tŕpē, imp. tŕpi, aor. tŕpjeh, imperf. tŕpljāh, prid. r. m. tŕpio, ž. tŕpjela, s. tŕpjelo, mn. tŕpjeli, prid. t. tȓpljen〉 1. 〈prijel.〉 biti izložen kakvim nepovoljnim okolnostima [~ nestašicu] 2. 〈neprijel.〉 uspijevati prevladati što teško, zamorno ili neugodno; sin. izdržavati, podnositi

im. ž. 〈G tȑpkosti, I tȑpkošću/tȑpkosti〉 svojstvo onoga što je trpko

im. s. 〈G tŕpljēnja〉 1. izloženost kakvim nepovoljnim okolnostima 2. prevladavanje onoga što zadaje bol, vrijeđa ili je neugodno bez znakova otpora

prid. 〈G tȓpnōg(a); ž. tȓpnā, s. tȓpnō〉 gram. koji izriče da se na kome ili čemu vrši radnja [~ oblik]; sin. pasivni; ant. aktivni, radni

im. m. 〈G trpútca, I trpútcem, N mn. trpútci, G tr̀pūtācā〉 bot. trajna zeljasta ljekovita livadna biljka čije se lišće razvija u obliku ružice u dnu bezlisne cvjetne stapke koja nosi produženi cvat sa sitnim bijelim cvjetovima

im. m. 〈G tȓsa, L tŕsu; mn. N tȑsovi, G tȑsōvā〉 bot. stabljika vinove loze; sin. čokot pokr.

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. tr̀sīm se, 3. l. mn. tr̀sē se, imp. tr̀si se, aor. tr̀sih se, imperf. tr̀sijāh se/tr̀šāh se, prid. r. tr̀sio se〉 ulagati napore, težiti da se što postigne; sin. gledati, nastojati, truditi se

zb. im. s. 〈G tȓsja〉 skup trsova

im. ž. 〈G tȑskē, DL tȑski/tȑsci; mn. N tȑske, G tȑsākā/tȓskā/tȑskī〉 bot. višegodišnja močvarna biljka iz porodice trava visokih drvenastih stabljika i metličasta cvata; sin. (trstika) ◇ šećerna ~ višegodišnja tropska zeljasta biljka čvrstih dugačkih listova u kojima se nalazi tekućina bogata šećerom

prid. 〈G tȑskina; ž. tȑskina, s. tȑskino〉 koji pripada trski [~ list]

im. m. 〈G trstenjáka; mn. N trstenjáci, G trstenjákā〉 zool. ptica pjevica smećkasta perja i zaobljena repa koja se gnijezdi u trski iznad vode

im. ž. 〈G tr̀stikē, DL tr̀stici; mn. N tr̀stike, G tȑstīkā〉 bot. v. trska

prid. 〈G tr̀ščanōg(a); ž. tr̀ščanā, s. tr̀ščanō〉 koji se odnosi na trsku, koji se dobiva od trske [~ šećer]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. trȇm/tȁrēm, 3. l. mn. trȗ/tȁrū, imp. trȉ/tàri, aor. tȑh/trȁh, 3. l. jd. tȑ/trȁ, imperf. trȃh, prid. r. m. trȏ/trȁo, ž. tr̀la/trála, s. tȑlo/trȃlo, mn. tȑli/trȃli, prid. t. tȓt/tr̀ven, pril. s. trȗći/tȁrūći, pril. p. tȓvši/trȃvši〉 v. trljati

im. ž. 〈G tr̀ticē; mn. N tr̀tice, G tȑtīcā〉 anat. završni, donji dio kralježnice u čovjeka i ptica

prid. 〈G tr̀tičnōg(a); ž. tr̀tičnā, s. tr̀tičnō〉 koji se odnosi na trticu [trtična kost]

im. ž. 〈G trúbē; mn. N trúbe, G trúbā〉 1. glazb. limeno puhaće glazbalo najvišega registra 2. tehn. naprava ili uređaj na vozilima za davanje zvučnih signala [automobilska ~]

im. m. 〈G trubáča, V trȕbāču; mn. N trubáči, G trubáčā〉 1. glazbenik koji svira trubu [~ u orkestru] 2. vojnik koji trubom oglašava što

im. ž. 〈G trubàčicē; mn. N trubàčice, G trubàčīcā〉 1. glazbenica koja svira trubu [~ u orkestru] 2. vojnikinja koja trubom oglašava što

prid. 〈G trubàčičina; ž. trubàčičina, s. trubàčičino〉 koji pripada trubačici

prid. 〈G trùbāčkōg(a); ž. trùbāčkā, s. trùbāčkō〉 koji se odnosi na trubače

im. m. 〈G trubadúra, V trȕbadūru; mn. N trubadúri, G trubadúrā〉 hist. srednjovjekovni putujući pjesnik i pjevač

prid. 〈G trubàdūrskōg(a); ž. trubàdūrskā, s. trubàdūrskō〉 koji se odnosi na trubadure [trubadurske pjesme]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. trúbīm, 3. l. mn. trúbē, imp. trúbi, aor. trúbih, imperf. trúbljāh, prid. r. trúbio〉 1. svirati trubu 2. davati zvučne signale trubom [~ pješacima]

im. m. 〈G trúda; mn. N trúdovi/trúdi, G trúdōvā/trúdā〉 1. 〈jd.〉 snaga potrebna da se svlada koja poteškoća, zapreka ili da se obavi koji zadatak; sin. napor, muka 2. stezanje mišića maternice radi istiskivanja ploda [Danas sam dobila trudove.; Odmorite se nakon sljedećega truda.]

prid. 〈G trúdna; odr. trȗdnī, G trȗdnōg(a); ž. trúdna, s. trúdno; komp. trùdnijī〉 1. 〈ž.〉 koja nosi dijete u utrobi, koja je u drugome stanju 2. poet. v. umoran

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. trȗdīm se, 3. l. mn. trȗdē se, imp. trúdi se, aor. trúdih se, imperf. trȗđāh se, prid. r. trúdio se〉 ulagati napore, težiti da se što postigne [~ koga osloboditi; ~ više čitati]; sin. gledati, nastojati, trsiti se

im. ž. 〈G trȗdnicē; mn. N trȗdnice, G trȗdnīcā〉 žena koja nosi dijete u utrobi, koja je u drugome stanju