ùpad | im. m. 〈G ùpada; mn. N ùpadi, G ȕpādā〉 1. nagao, neočekivan i nasilan prodor u što [vojni ~ u tuđi teritorij] 2. pren. iznenadni ulazak |
ùpadānje | im. s. 〈G ùpādānja〉 1. padanje u što, padanje u kakav zatvoren prostor 2. pren. a. nasilno ulaženje u tuđi prostor ili teritorij; sin. provaljivanje b. dospijevanje u što neželjeno c. razg. ulaženje bez ulaznice ili pozivnice |
ùpadati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpadām, 3. l. mn. ùpadajū, imp. ùpadāj, aor. ùpadah, imperf. ùpadāh, prid. r. ùpadao〉 1. padati u što, padati u kakav zatvoren prostor [Lišće upada u žlijeb.; ~ u jamu] 2. pren. a. nasilno ulaziti u tuđi prostor ili područje [~ na susjedovo imanje; ~ u računalni sustav; ~ u stan]; sin. provaljivati b. dospijevati u što neželjeno [~ u nevolje] c. razg. ulaziti bez ulaznice ili pozivnice [~ na koncerte; ~ na rođendane]; vidski paranjak: upasti |
ùpadica | im. ž. 〈G ùpadicē; mn. N ùpadice, G ùpadīcā〉 kratka primjedba koja se dobacuje tijekom čijega govora ili izlaganja |
upàdljiv | prid. 〈G upàdljiva; odr. upàdljivī, G upàdljivōg(a); ž. upàdljiva, s. upàdljivo; komp. upadljìvijī〉 v. uočljiv |
upàdljivōst | im. ž. 〈G upàdljivosti, I upàdljivošću/upàdljivosti〉 v. uočljivost |
ùpadnī | prid. 〈G ùpadnōg(a); ž. ùpadnā, s. ùpadnō〉 koji se odnosi na upadanje [~ kut] |
upakírati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upàkīrām, 3. l. mn. upakírajū, imp. upàkīrāj, aor. upakírah, prid. r. upakírao, prid. t. upàkīrān〉 staviti što u kakav omot ili ambalažu [~ boce u kartonsku kutiju; ~ dar u ukrasni papir]; sin. zapakirati |
ȕpala | im. ž. 〈G ȕpalē; mn. N ȕpale, G ȕpālā〉 med. reakcija živoga tkiva na ozljedu ili štetno djelovanje vanjskih utjecaja [~ bubrega; ~ desni; ~ mjehura; ~ pluća] |
upáliti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpālīm, 3. l. mn. ùpālē, imp. upáli, aor. upálih, prid. r. upálio, prid. t. ùpāljen〉 1. učiniti da što počne gorjeti [~ svijeću; ~ šibicu]; sin. zapaliti; ant. ugasiti, utrnuti poet. 2. pokrenuti rad kakva uređaja ili instalacije s pomoću sklopke, otvoriti dotok energije ili staviti što u pogon [~ motor; ~ radio; ~ svjetlo]; sin. uključiti; ant. isključiti, ugasiti 3. 〈3. l. jd.〉 razg. postići kakav cilj ili svrhu [Upalilo je!] • upáliti se 〈povr.〉 1. 〈3. l.〉 početi gorjeti [Upalila su se ulična svjetla.] 2. biti zahvaćen upalom [Rana se upalila.] |
ȕpālnī | prid. 〈G ȕpālnōg(a); ž. ȕpālnā, s. ȕpālnō〉 koji se odnosi na upalu [~ proces] |
upàljāč | im. m. 〈G upaljáča; mn. N upaljáči, G upaljáčā〉 naprava za paljenje |
ùpāmtiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpāmtīm, 3. l. mn. ùpāmtē, imp. ùpāmti, aor. ùpāmtih, prid. r. ùpāmtio, prid. t. ùpāmćen〉 zadržati u pamćenju [~ melodiju; Upamti moje riječi.]; sin. (memorirati), zapamtiti; ant. zaboraviti |
ùpasti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpadnēm, 3. l. mn. ùpadnū, imp. ùpadni, aor. ùpadoh/ùpah, prid. r. ùpao〉 1. pasti u što, pasti u kakav zatvoren prostor [Lišće je upalo u žlijeb.; ~ u jamu] 2. pren. a. nasilno ući u tuđi prostor ili područje [~ na susjedovo imanje; ~ u računalni sustav; ~ u stan]; sin. provaliti b. dospjeti u što neželjeno [~ u nevolje] c. razg. ući bez ulaznice ili pozivnice [~ na koncert; ~ na rođendan]; vidski paranjak: upadati |
ùpecati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpecām, 3. l. mn. ùpecajū, imp. ùpecāj, aor. ùpecah, prid. r. ùpecao, prid. t. ùpecān〉 1. pecajući uloviti što na udicu [~ lignju; ~ šarana] 2. pren. uhvatiti koga u zamku • ùpecati se 〈povr.〉 pren. naivno nasjesti na što |
upériti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpērīm, 3. l. mn. ùpērē, imp. upéri, aor. upérih, prid. r. upério, prid. t. ùpēren〉 usmjeriti što prema komu [~ pištolj; ~ pogled] |
upeterostručávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upeterostrùčāvām, 3. l. mn. upeterostručávajū, imp. upeterostrùčāvāj, aor. upeterostručávah, imperf. upeterostrùčāvāh, prid. r. upeterostručávao, prid. t. upeterostrùčāvān〉 činiti peterostrukim, pet puta većim [~ dobit] • upeterostručávati se 〈povr.〉 postajati peterostrukim, pet puta većim [Plaća se upeterostručavala.]; sin. upeterostručivati; vidski paranjak: upeterostručiti |
upeteròstručiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upeteròstručīm, 3. l. mn. upeteròstručē, imp. upeteròstruči, aor. upeteròstručih, prid. r. upeteròstručio, prid. t. upeteròstručen〉 učiniti peterostrukim, pet puta većim [~ dobit] • upeteròstručiti se 〈povr.〉 postati peterostrukim, pet puta većim [Plaća se upeterostručila.]; Vidski parnjaci: upeterostručavati, upeterostručivati |
upeterostručívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upeterostrùčujēm, 3. l. mn. upeterostrùčujū, imp. upeterostrùčūj, aor. upeterostručívah, imperf. upeterostrùčīvāh, prid. r. upeterostručívao, prid. t. upeteròstručen〉 usp. upeterostručavati |
upíjānje | im. s. 〈G upíjānja〉 1. uvlačenje tekućine u sebe 2. pren. primanje ili prihvaćanje čega s oduševljenjem |
upíjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpījām, 3. l. mn. upíjajū, imp. ùpījāj, aor. upíjah, imperf. ùpījāh, prid. r. upíjao, prid. t. ùpījān〉 1. uvlačiti u sebe tekućinu (o krpi, spužvi itd.) [~ vlagu; ~ vodu] 2. pren. s oduševljenjem primati ili prihvaćati što [~ svaku učiteljevu riječ]; vidski paranjak: upiti |
ùpirati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpirēm, 3. l. mn. ùpirū, imp. ùpiri, aor. ùpirah, imperf. ùpirāh, prid. r. ùpirao, prid. t. ùpirān〉 1. 〈prijel.〉 usmjeravati prema jasno određenom cilju [~ pogled u koga; ~ prstom u drugoga] 2. 〈neprijel.〉 a. snažno što pritiskati [~ svom snagom] b. pren. jako oko čega nastojati; vidski paranjak: uprijeti |
ùpis | im. m. 〈G ùpisa; mn. N ùpisi, G ȕpīsā〉 čin kojim se tko ili što upisuje, uključuje u popis ili postaje članom čega [~ u školu; ~ u sportsko društvo]; ant. ispis |
upísati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpīšēm, 3. l. mn. ùpīšū, imp. upíši, aor. upísah, prid. r. upísao, prid. t. ùpīsān〉 1. pišući unijeti u što [~ ocjenu u imenik] 2. primiti koga za člana, odobriti komu članstvo [~ nove članove u zbor]; sin. učlaniti; ant. ispisati, iščlaniti • upísati se 〈povr.〉 1. stupiti u članstvo ili organizaciju [~ se u planinarsko društvo]; sin. učlaniti se v. pod učlaniti ispisati se v. pod ispisati, iščlaniti se v. pod iščlaniti 2. početi pohađati što [~ se na pravni fakultet]; ant. ispisati se v. pod ispisati; vidski paranjak: upisivati |
upisívānje | im. s. 〈G upisívānja〉 1. unošenje u što pisanjem 2. primanje koga za člana, odobravanje članstva komu; sin. učlanjivanje; ant. ispisivanje, iščlanjivanje 3. stupanje u članstvo ili organizaciju; sin. učlanjivanje; ant. ispisivanje, iščlanjivanje 4. početak pohađanja čega; ant. ispisivanje |
upisívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upìsujēm, 3. l. mn. upìsujū, imp. upìsūj, aor. upisívah, imperf. upìsīvāh, prid. r. upisívao, prid. t. upìsīvān〉 1. pišući unositi u što [~ ocjenu u imenik] 2. primati koga za člana, odobravati komu članstvo [~ nove članove u zbor]; sin. učlanjivati; ant. ispisivati, iščlanjivati • upisívati se 〈povr.〉 1. stupati u članstvo ili organizaciju [~ se u planinarsko društvo]; sin. učlanjivati se v. pod učlanjivati; ant. ispisivati se v. pod ispisivati, iščlanjivati se v. pod iščlanjivati 2. počinjati pohađati što [~ se na pravni fakultet]; ant. ispisivati se v. pod ispisivati; vidski paranjak: upisati |
ùpisnica | im. ž. 〈G ùpisnicē; mn. N ùpisnice, G ùpisnīcā〉 tiskanica za upis; ant. ispisnica |
ùpisnīk | im. m. 〈G ùpisnīkā; mn. N ùpisnīci, G ùpisnīkā〉 službena knjiga u koju se upisuju određeni podatci [sudski ~; ~ brodova; ~ vozila]; sin. registar zast. |
upisnìna | im. ž. 〈G upisnìnē; mn. N upisnìne, G upisnínā〉 novčani iznos koji se plaća za upis |
ùpit | |
ùpitan | |
upítati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpītām, 3. l. mn. upítajū, imp. ùpītāj, aor. upítah, prid. r. upítao, prid. t. ùpītān〉 1. obratiti se komu tražeći odgovor [~ koga koliko je sati]; sin. (postaviti pitanje) v. pod postaviti; ant. odgovoriti 2. tražiti što od koga, zamoliti koga što [~ oca za savjet] • upítati se 〈povr.〉 pren. dobro o čemu promisliti [~ se kako dalje; Moraš se ~ što želiš.]; sin. zapitati |
ùpiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕpijēm, 3. l. mn. ȕpijū, imp. ùpīj, aor. ùpih, prid. r. m. ȕpio, ž. ȕpīla, s. ȕpīlo, mn. ȕpīli, prid. t. upìjen〉 1. uvući u sebe tekućinu (o krpi, spužvi itd.) [~ vlagu; ~ vodu] 2. pren. s oduševljenjem primiti ili prihvatiti što [~ svaku učiteljevu riječ]; vidski paranjak: upijati |
ùpitnī | prid. 〈G ùpitnōg(a); ž. ùpitnā, s. ùpitnō〉 koji se odnosi na upit [upitna rečenica] |
ùpitnīk | im. m. 〈G ùpitnīka, N mn. ùpitnīci, G ùpitnīkā〉 1. pravop. pravopisni znak (?), razgodak koji se stavlja iza upitne rečenice 2. tiskani tekst s pitanjima na koja treba pismeno odgovoriti [ispuniti ~] ♦ biti pod upitnikom biti nesiguran, imati slabe izglede u budućnosti |
ùpitnōst | im. ž. 〈G ùpitnosti, I ùpitnošću/ùpitnosti〉 svojstvo onoga što je upitno; sin. dvojbenost; ant. nedvojbenost, neupitnost |
uplaćívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uplàćujēm, 3. l. mn. uplàćujū, imp. uplàćūj, aor. uplaćívah, imperf. uplàćīvāh, prid. r. uplaćívao, prid. t. uplàćīvān〉 plaćati unaprijed [~ ljetovanje]; vidski parnjak: uplatiti |
ùplašen | prid. 〈G ùplašena; odr. ùplašenī, G ùplašenōg(a); ž. ùplašena, s. ùplašeno; komp. uplašènijī〉 1. koji osjeća strah [uplašena djeca] 2. koji odražava strah [~ pogled]; sin. prestrašen |
ùplašeno | pril. 〈komp. uplašènijē〉 tako da odražava strah [~ pogledati]; sin. prestrašeno |
ùplašenōst | im. ž. 〈G ùplašenosti, I ùplašenošću/ùplašenosti〉 osobina onoga koji je uplašen ili svojstvo onoga što je uplašeno; sin. prestrašenost |
ùplašiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùplašīm, 3. l. mn. ùplašē, imp. ùplaši, aor. ùplaših, prid. r. ùplašio, prid. t. ùplašen〉 izazvati strah u kome [~ djecu]; sin. poplašiti poet., zastrašiti • ùplašiti se 〈povr.〉 osjetiti strah, biti u strahu zbog koga ili čega [~ se mraka]; sin. preplašiti, prestrašiti |
ȕplata | im. ž. 〈G ȕplatē; mn. N ȕplate, G ȕplātā〉 1. plaćanje koje robe ili usluge 2. novac dan za koju robu ili uslugu |
uplátiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùplātīm, 3. l. mn. ùplātē, imp. upláti, aor. uplátih, prid. r. uplátio, prid. t. ùplāćen〉 platiti unaprijed [~ ljetovanje]; vidski parnjak: uplaćivati |
ùplatnica | im. ž. 〈G ùplatnicē; mn. N ùplatnice, G ùplatnīcā〉 tiskanica kojom se obavlja uplata [poštanska ~] |
ùplesti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uplètem, 3. l. mn. uplètū, imp. uplèti, aor. uplètoh, prid. r. ùpleo, prid. t. uplèten〉 1. pletući napraviti što, pletući ugraditi što u što [~ cvijeće u vijenac; ~ vrpcu u kosu] 2. pren. a. učiniti da se tko protiv svoje volje zatekne u kakvoj situaciji [~ prijatelja u svađu]; sin. uvući b. pridružiti koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ nove ideje u tekst]; vidski paranjak: uplitati |
ùplesti se | |
ùpletānje | im. s. 〈G ùpletānja〉 postajanje nezvanim sudionikom kakva događaja; sin. miješanje, petljanje razg., ubacivanje |
ùpletati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùplećēm se, 3. l. mn. ùplećū se, imp. ùpleći se, aor. ùpletah se, imperf. ùpletāh se, prid. r. ùpletao se〉 postajati nezvanim sudionikom kakva događaja [~ u razgovor]; sin. miješati se v. pod miješati, petljati se razg., plesti se pren., razg. v. pod plesti, ubacivati se pren., razg. v. pod ubacivati; vidski paranjak: uplesti se |