im. s. 〈G ùplitānja〉 1. pravljenje čega pletenjem, ugrađivanje čega u što pletenjem 2. pren. činjenje da se tko protiv svoje volje zatekne u kakvoj situaciji; sin. uvlačenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùplićēm, 3. l. mn. ùplićū, imp. ùplići, aor. ùplitah, imperf. ùplitāh, prid. r. ùplitao, prid. t. ùplitān〉 1. pletući praviti što, pletući ugrađivati što u što [~ cvijeće u vijenac; ~ vrpcu u kosu] 2. pren. a. činiti da se tko protiv svoje volje zatekne u kakvoj situaciji [~ roditelje u razredne probleme]; sin. uvlačiti b. pridruživati koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ nove ideje u tekst]; vidski paranjak: uplesti

im. m. → utjecaj

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùplovīm, 3. l. mn. ùplovē, imp. uplòvi, aor. uplòvih, prid. r. uplòvio〉 ploveći ući u određeno mjesto ili stići na određeno mjesto [~ u luku; ~ u zaljev]; ant. isploviti; vidski parnjaci: uplovljavati, uplovljivati

im. s. 〈G uplovljávānja〉 ulaženje u određeno mjesto ili stizanje na određeno mjesto ploveći; sin. uplovljivanje; ant. isplovljavanje, isplovljivanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. uplòvljāvām, 3. l. mn. uplovljávajū, imp. uplòvljāvāj, aor. uplovljávah, imperf. uplòvljāvāh, prid. r. uplovljávao〉 ploveći ulaziti u određeno mjesto ili stizati na određeno mjesto [~ u luku; ~ u zaljev]; sin. uplovljivati; ant. isplovljavati, isplovljivati; vidski parnjak: uploviti

im. s. 〈G uplovljívānja〉 usp. uplovljavanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. uplòvljujēm, 3. l. mn. uplòvljujū, imp. uplòvljūj, aor. uplovljívah, imperf. uplòvljīvāh, prid. r. uplovljívao〉 usp. uplovljavati

pril. za polovicu [~ veći komad kruha]

usk. izriče poziv za pomoć [Upomoć, čovjek u moru!]

im. ž. 〈G ȕporabē; mn. N ȕporabe, G ȕporābā〉 korištenje čime u određene svrhe [Auto je izvan uporabe.; pravilna ~ jezika; sredstvo za osobnu uporabu]; sin. poraba zast., upotreba

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòrābīm, 3. l. mn. upòrābē, imp. uporábi, aor. uporábih, prid. r. uporábio, prid. t. upòrābljen〉 poslužiti se čime ili staviti što u kakvu funkciju [~ pogrešan naziv]; sin. upotrijebiti

prid. 〈G uporàbiva; odr. uporàbivī, G uporàbivōg(a); ž. uporàbiva, s. uporàbivo; komp. uporabìvijī〉 koji se može uporabiti [~ bicikl]; sin. uporabljiv, upotrebljiv; ant. neuporabiv, neuporabljiv, neupotrebljiv

im. ž. 〈G uporàbivosti, I uporàbivošću/uporàbivosti〉 svojstvo onoga što je uporabivo; sin. uporabljivost, upotrebljivost; ant. neuporabivost, neuporabljivost, neupotrebljivost

prid. 〈G uporàbljiva; odr. uporàbljivī, G uporàbljivōg(a); ž. uporàbljiva, s. uporàbljivo; komp. uporabljìvijī〉 usp. uporabiv

im. s. 〈G uporabljívānja〉 v. rabljenje, upotrebljavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uporàbljujēm, 3. l. mn. uporàbljujū, imp. uporàbljūj, aor. uporabljívah, imperf. uporàbljīvāh, prid. r. uporabljívao, prid. t. uporàbljīvān〉 v. rabiti, upotrebljavati

im. ž. 〈G uporàbljivosti, I uporàbljivošću/uporàbljivosti〉 usp. uporabivost

prid. 〈G ȕporabnōg(a); ž. ȕporabnā, s. ȕporabnō〉 koji se odnosi na uporabu [uporabna dozvola]; sin. upotrebni

prid. 〈G ùpōrna; odr. ùpōrnī, G ùpōrnōg(a); ž. ùpōrna, s. ùpōrno; komp. upòrnijī〉 1. koji ne odustaje od nauma ili ne popušta u namjeri da što učini ili postigne [~ učenik] 2. koji odražava da tko ne odustaje od nauma ili ne popušta u namjeri da što učini ili postigne [uporno kucanje na vratima; uporno nastojanje]; sin. ustrajan

prid. 〈G ùporišnōg(a); ž. ùporišnā, s. ùporišnō〉 koji se odnosi na uporište [uporišna točka]

im. s. 〈G ùporīšta; mn. N ùporīšta, G ùporīštā〉 1. mjesto o koje se tko upire [naći ~ za noge] 2. pren. izvor snage ili pomoći [Roditelji su mu glavno ~ u životu.]

pril. 〈komp. upòrnijē〉 tako da odražava da tko ne odustaje od nauma ili ne popušta u namjeri da što učini ili postigne [~ kucati; ~ nastojati]; sin. ustrajno

im. ž. 〈G upórnosti, I upórnošću/upórnosti〉 osobina onoga koji je uporan ili svojstvo onoga što je uporno; sin. ustrajnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùposlīm, 3. l. mn. ùposlē, imp. upòsli, aor. upòslih, prid. r. upòslio, prid. t. ùposlen〉 dati komu kakav posao ili zaduženje [~ učenike]; sin. zaposliti; vidski parnjak: upošljavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòšljāvām, 3. l. mn. upošljávajū, imp. upòšljāvāj, aor. upošljávah, imperf. upòšljāvāh, prid. r. upošljávao, prid. t. upòšljāvān〉 davati komu kakav posao ili zaduženje [~ učenike]; sin. zapošljavati; vidski parnjak: uposliti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòtpunīm, 3. l. mn. upòtpunē, imp. upòtpuni, aor. upòtpunih, prid. r. upòtpunio, prid. t. upòtpunjen〉 učiniti potpunim [~ izjavu; ~ zbirku umjetničkih slika]

im. ž. 〈G ȕpotrebē; mn. N ȕpotrebe, G ȕpotrēbā〉 korištenje čime u određene svrhe [Auto je izvan upotrebe.; pravilna ~ jezika; sredstvo za osobnu upotrebu]; sin. poraba zast., uporaba

prid. 〈G upotrèbiva; odr. upotrèbivī, G upotrèbivōg(a); ž. upotrèbiva, s. upotrèbivo; komp. upotrebìvijī〉 v. upotrebljiv

im. ž. 〈G upotrèbivosti, I upotrèbivošću/upotrèbivosti〉 v. upotrebljivost

im. s. 〈G upotrebljávānja〉 obavljanje čega s pomoću čega; sin. korištenje, rabljenje, služenje, ( uporabljivanje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upotrèbljāvām, 3. l. mn. upotrebljávajū, imp. upotrèbljāvāj, aor. upotrebljávah, imperf. upotrèbljāvāh, prid. r. upotrebljávao, prid. t. upotrèbljāvān〉 obavljati što s pomoću čega [~ računalo]; sin. koristiti se v. pod koristiti, rabiti, služiti se v. pod služiti, ( uporabljivati); vidski parnjak: upotrijebiti

prid. 〈G upotrèbljiva; odr. upotrèbljivī, G upotrèbljivōg(a); ž. upotrèbljiva, s. upotrèbljivo; komp. upotrebljìvijī〉 koji se može upotrijebiti [~ bicikl]; sin. uporabiv, uporabljiv, ( upotrebiv); ant. neuporabiv, neuporabljiv, ( neupotrebiv), neupotrebljiv

im. ž. 〈G upotrèbljivosti, I upotrèbljivošću/upotrèbljivosti〉 svojstvo onoga što je upotrebljivo; sin. uporabivost, uporabljivost, ( upotrebivost); ant. neuporabivost, neuporabljivost, ( neupotrebivost), neupotrebljivost

prid. 〈G ȕpotrebnōg(a); ž. ȕpotrebnā, s. ȕpotrebnō〉 koji se odnosi na upotrebu; sin. uporabni

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòtrijēbīm, 3. l. mn. upòtrijēbē, imp. upotrijébi, aor. upotrijébih, prid. r. upotrijébio, prid. t. upòtrijēbljen〉 poslužiti se čime ili staviti što u kakvu funkciju [~ pogrešan naziv]; sin. uporabiti; vidski parnjak: upotrebljavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòznām, 3. l. mn. upòznajū, imp. upòznāj, aor. upòznah, prid. r. upòznao, prid. t. ȕpoznāt〉 1. reći komu čije ime i osnovne podatke o kome pri predstavljanju [~ koga s novim učiteljem]; sin. predstaviti 2. prvi put se susresti s kim [Upoznala sam je na ljetovanju.] 3. steći nove spoznaje o komu ili čemu [~ nove knjige; ~ nove načine rada; ~ svijet] • upòznati se 〈povr.〉 1. međusobno se predstaviti [Drago mi je da smo se upoznali.] 2. prvi se put sresti [Upoznale smo se na ljetovanju.] 3. steći znanja o čemu [~ se s problemom]; sin. obavijestiti se v. pod obavijestiti, uputiti se v. pod uputiti; vidski paranjak: upoznavati

im. s. 〈G upoznávānja; mn. N upoznávānja, G upoznávānjā〉 1. govorenje komu čijega imena i osnovnih podataka pri predstavljanju; sin. predstavljanje 2. stjecanje novih spoznaja o kome ili čemu 3. stjecanje spoznaja o čijim navikama ili osobinama 4. stjecanje znanja o čemu; sin. obavješćivanje, obavještavanje, upućivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòznājēm, 3. l. mn. upòznājū, imp. upoznáji, aor. upoznávah, imperf. upòznāvāh, prid. r. upoznávao, prid. t. upòznāvān〉 1. govoriti komu čije ime i osnovne podatke o kome pri predstavljanju [~ koga s novim učiteljem]; sin. predstavljati 2. stjecati nove spoznaje o kome ili čemu [~ nove knjige; ~ nove načine rada; ~ svijet] • upoznávati se 〈povr.〉 1. stjecati spoznaje o čijim navikama ili osobinama [Dugo smo se upoznavali.] 2. stjecati znanja o čemu [~ se s problemom]; sin. obavješćivati se v. pod obavješćivati, obavještavati se v. pod obavještavati, upućivati se v. pod upućivati; vidski paranjak: upoznati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upozòrāvām, 3. l. mn. upozorávajū, imp. upozòrāvāj, aor. upozorávah, imperf. upozòrāvāh, prid. r. upozorávao, prid. t. upozòrāvān〉 skretati komu pozornost na što [~ na opasnost]; vidski parnjak: upozoriti

im. s. 〈G upozorénja; mn. N upozorénja, G upozorénjā〉 1. skretanje pozornosti na kakvu opasnost ili na loše posljedice kakva postupka 2. obavijest kojom se skreće pozornost na kakvu opasnost ili na loše posljedice kakva postupka

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upòzorīm, 3. l. mn. upòzorē, imp. upozòri, aor. upozòrih, prid. r. upozòrio, prid. t. upòzoren〉 skrenuti komu pozornost na što [~ na opasnost]; vidski parnjak: upozoravati

im. ž. 〈G ȕpravē; mn. N ȕprave, G ȕprāvā〉 ukupnost ustanova i organa koji obavljaju javne poslove, upravna vlast; sin. (administracija)

im. m. 〈G upràvitelja; mn. N upràvitelji, G upràvitēljā〉 osoba koja upravlja čime [~ imanja]

im. ž. 〈G upravitèljicē; mn. N upravitèljice, G upravitèljīcā〉 žena koja upravlja čime [~ imanja]

prid. 〈G upravitèljičina; ž. upravitèljičina, s. upravitèljičino〉 koji pripada upraviteljici

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpravīm, 3. l. mn. ùpravē, imp. ùpravi, aor. ùpravih, prid. r. ùpravio, prid. t. ùpravljen〉 okrenuti što prema komu ili čemu [~ pogled u nebo; ~ vozilo prema glavnoj cesti]; vidski parnjak: upravljati

im. m. 〈G upravljáča, V ȕpravljāču; mn. N upravljáči, G upravljáčā〉 tehn. 1. uređaj s pomoću kojega se upravlja čime [daljinski ~] 2. naprava s pomoću koje se upravlja motornim vozilom, biciklom ili letjelicom [izgubiti nadzor nad upravljačem]; sin. volan