prid. 〈G upràvljāčkōg(a); ž. upràvljāčkā, s. upràvljāčkō〉 s pomoću kojega se čime upravlja [~ uređaj]

im. s. 〈G ùpravljānja〉 1. vođenje kojega posla 2. okretanje čega prema komu ili čemu; sin. usmjeravanje, usmjerivanje 3. rukovanje kakvim vozilom ili uređajem 4. gram. svojstvo glagola, pridjeva i prijedloga da otvaraju mjesto drugim riječima u određenome padežu; sin. (rekcija)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpravljām, 3. l. mn. ùpravljajū, imp. ùpravljāj, aor. ùpravljah, imperf. ùpravljāh, prid. r. ùpravljao, prid. t. ùpravljān〉 1. voditi koji posao ili imati u njemu vodeću ulogu [~ poduzećem; ~ školom; ~ zemljom] 2. okretati što prema komu ili čemu [~ pogled u nebo; ~ vozilo prema glavnoj cesti] 3. rukovati kakvim vozilom ili uređajem [~ automobilom]; vidski parnjak: upraviti 4. gram. otvarati mjesto drugim riječima u određenome padežu [Glagol upravlja imenicom.]

prid. 〈G ȕprāvnōg(a); ž. ȕprāvnā, s. ȕprāvnō〉 1. koji se odnosi na upravu [upravna zgrada] 2. koji se nalazi pod mjerodavnošću uprave; ant. neupravni ◇ ~ govor gram. govor koji je izravno upravljen komu; ant. neupravni govor v. pod neupravni; ~ postupak skup pravila prema kojima postupaju tijela državne uprave i pravne osobe s javnim ovlastima; ant. neupravni postupak v. pod neupravni

pril. 1. u vrijeme veoma malo udaljeno od trenutka u kojemu govoritelj govori [Upravo su otišli.; Upravo smo se dogovorili.]; sin. sad, sada 2. naglašuje da je onako ili u onim okolnostima kako se kaže [~ tako]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùprēdām, 3. l. mn. uprédajū, imp. ùprēdāj, aor. uprédah, imperf. ùprēdāh, prid. r. uprédao, prid. t. ùprēdān〉 predući ugrađivati što u što [~ niti u uže]; vidski parnjak: upresti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùprēgnēm, 3. l. mn. ùprēgnū, imp. uprégni, aor. uprégnuh, prid. r. uprégnuo, prid. t. ùprēgnūt〉 privezati, staviti u zapregu [~ konje u kola]; sin. zapregnuti • uprégnuti (se) 〈prijel.〉 pren. opteretiti koga poslom; vidski paranjak: uprezati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uprédem, 3. l. mn. uprédū, imp. uprédi, aor. uprédoh, prid. r. ùpreo, prid. t. uprèden〉 predući ugraditi što u što [~ nit u uže]; vidski parnjak: upredati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùprēžēm, 3. l. mn. ùprēžū, imp. upréži, aor. uprézah, imperf. ùprēzāh, prid. r. uprézao, prid. t. ùprēzān〉 privezivati, stavljati u zapregu [~ konje u kola]; sin. zaprezati • uprézati (se) 〈prijel.〉 pren. opterećivati koga poslom; vidski paranjak: upregnuti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕprēm, 3. l. mn. ȕprū, imp. ùpri, aor. ùprijēh, prid. r. m. ȕprō, ž. ȕpr̄la, s. ȕpr̄lo, mn. ȕpr̄li, prid. t. ȕpr̄t〉 1. 〈prijel.〉 usmjeriti prema jasno određenom cilju [~ pogled u koga; ~ prstom u drugoga] 2. 〈neprijel.〉 a. snažno što pritisnuti [~ svom snagom] b. pren. snažno oko čega nastojati; vidski paranjak: upirati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upríličīm, 3. l. mn. upríličē, imp. upríliči, aor. upríličih, prid. r. upríličio, prid. t. upríličen〉 organizirati što kakvim povodom [~ domjenak; ~ sastanak]; vidski parnjak: upriličivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uprilìčujēm, 3. l. mn. uprilìčujū, imp. uprilìčūj, aor. upriličívah, imperf. uprilìčīvāh, prid. r. upriličívao, prid. t. uprilìčīvān〉 organizirati što kakvim povodom [~ domjenak; ~ sastanak]; vidski parnjak: upriličiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uprìzorīm, 3. l. mn. uprìzorē, imp. uprizòri, aor. uprizòrih, prid. r. uprizòrio, prid. t. uprìzoren〉 kaz. prilagoditi tekst za kazališnu predstavu [~ književno djelo]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpr̄ljām, 3. l. mn. upŕljajū, imp. ùpr̄ljāj, aor. upŕljah, prid. r. upŕljao, prid. t. ùpr̄ljān〉 učiniti što nečistim, prouzročiti da što postane prljavo [~ ruke] • upŕljati (se) 〈prijel.〉 učiniti koga ili što nečistim [~ ruke]; sin. onečistiti, zaprljati; ant. očistiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upròpāstīm, 3. l. mn. upròpāstē, imp. upropásti, aor. upropástih, prid. r. upropástio, prid. t. upròpāšten〉 1. dovesti koga ili što do propasti [~ čovjeka; ~ posao] 2. teško oštetiti koga ili što [~ zdravlje] 3. ne upotrijebiti kakvu okolnost u svoju korist [~ dobru priliku]; sin. propustiti; ant. iskoristiti; Vidski parnjaci: upropašćivati, upropaštavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upropàšćujēm, 3. l. mn. upropàšćujū, imp. upropàšćūj, aor. upropašćívah, imperf. upropàšćīvāh, prid. r. upropašćívao, prid. t. upropàšćīvān〉 1. dovoditi do propasti [~ čovjeka; ~ posao] 2. teško oštećivati koga ili što [~ zdravlje] 3. ne upotrebljavati kakvu okolnost u svoju korist [~ dobre prilike]; sin. propuštati; ant. iskorišćivati, iskorištavati; sin. upropaštavati; vidski paranjak: upropastiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upropàštāvām, 3. l. mn. upropaštávajū, imp. upropàštāvāj, aor. upropaštávah, imperf. upropàštāvāh, prid. r. upropaštávao, prid. t. upropàštāvān〉 usp. upropašćivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpr̄skām, 3. l. mn. upŕskajū, imp. ùpr̄skāj, aor. ùpr̄skah, prid. r. upŕskao, prid. t. ȕpr̄skān〉 razg. učiniti da što propadne ili pođe neželjenim tijekom [~ stvar]; sin. zabrljati razg.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùprtīm, 3. l. mn. ùprtē, imp. ùprti, aor. ùprtih, prid. r. ùprtio, prid. t. ùprćen〉 natovariti na leđa [~ kamen]

im. ž. 〈G upr̀tnjačē; mn. N upr̀tnjače, G upr̀tnjāčā〉 v. naprtnjača

im. s. 〈G upućívānja〉 1. navođenje koga na put do kakva odredišta; sin. usmjeravanje, usmjerivanje 2. slanje poruke ili pošiljke komu 3. davanje komu uputa o čemu 4. pomicanje s kojega mjesta u određenome smjeru; sin. kretanje, polaženje 5. stjecanje znanja o čemu; sin. obavješćivanje, obavještavanje, upoznavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. upùćujēm, 3. l. mn. upùćujū, imp. upùćūj, aor. upućívah, imperf. upùćīvāh, prid. r. upućívao, prid. t. upùćīvān〉 1. navoditi koga na put do kakva odredišta [~ putnike na kolodvor; ~ vozače na izlaz iz grada]; sin. usmjeravati, usmjerivati 2. slati komu poruku ili pošiljku [~ pismo prijatelju] 3. davati komu početne upute [~ koga u rad računala]; sin. uvoditi • upućívati se 〈povr.〉 1. pomicati se s kojega mjesta u određenome smjeru [~ se pješice; ~ se po djecu u vrtić; ~ se u grad autobusom]; sin. kretati, polaziti 2. stjecati znanja o čemu [~ se u posao]; sin. obavješćivati se v. pod obavješćivati, obavještavati se v. pod obavještavati, upoznavati se v. pod upoznavati; vidski paranjak: uputiti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùpustīm se, 3. l. mn. ùpustē se, imp. upùsti se, aor. upùstih se, prid. r. upùstio se〉 1. započeti što nepoznato ili nesigurno, ono što traži određeni napor [~ u veliki posao] 2. započeti što ili se uplesti u što [~ u dugačak razgovor; ~ u polemiku]; vidski paranjak: upuštati se

im. s. 〈G upúštānja〉 1. započinjanje čega nepoznatoga ili nesigurnoga 2. sudjelovanje u čemu dugotrajnom ili složenom

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùpūštām se, 3. l. mn. upúštajū se, imp. ùpūštāj se, aor. upúštah se, imperf. ùpūštāh se, prid. r. upúštao se〉 1. započinjati što nepoznato ili nesigurno [~ u velike poslove] 2. sudjelovati u čemu dugotrajnom ili složenom [~ u dugačke razgovore; ~ u polemike]; vidski paranjak: upustiti se

im. ž. 〈G ȕputē; mn. N ȕpute, G ȕpūtā〉 1. savjet ili pouka o čemu [Strogo se držite uputa!]; sin. (instrukcija) 2. 〈mn.〉 pisano objašnjenje o načinu uporabe ili o tome kako što treba napraviti [pročitati upute za uporabu]; sin. naputak

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùpūtīm, 3. l. mn. ùpūtē, imp. upúti, aor. upútih, prid. r. upútio, prid. t. ùpūćen〉 1. navesti koga na put do kakva odredišta [~ putnike na kolodvor; ~ vozače na izlaz iz grada]; sin. usmjeriti 2. poslati komu poruku ili pošiljku [~ pismo prijatelju] 3. dati komu savjet ili pouku u čemu [~ nove učenike u nastavu]; sin. uvesti • upútiti se 〈povr.〉 1. pomaknuti se s kojega mjesta u određenome smjeru [~ se pješice; ~ se po djecu u vrtić; ~ se u grad autobusom]; sin. zaputiti se 2. steći znanja o čemu [~ se u posao]; sin. obavijestiti se v. pod obavijestiti, upoznati se v. pod upoznati; vidski paranjak: upućivati

im. ž. 〈G ùputnicē; mn. N ùputnice, G ùputnīcā〉 1. dokument kojim se koga ili što kamo upućuje [poštanska ~; ~ za bolnicu] 2. jez. znak kojim se jedna riječ u rječniku upućuje na drugu

im. s. → uputa

im. ž. 〈G ȗrē; mn. N ȗre, G ȗrā〉 v. sat

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uračùnām, 3. l. mn. uračùnajū, imp. uračùnāj, aor. uračùnah, prid. r. uračùnao, prid. t. ȕračunān〉 1. uključiti što u završni zbroj [~ troškove u obračun]; vidski parnjak: uračunavati 2. pren., razg. uzeti što u obzir [~ moguće neprilike]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uračùnāvām, 3. l. mn. uračunávajū, imp. uračùnāvāj, aor. uračunávah, imperf. uračùnāvāh, prid. r. uračunávao, prid. t. uračùnāvān〉 uključivati što u završni zbroj [~ troškove u obračun]; vidski parnjak: uračunati

prid. 〈G uračùnljiva; odr. uračùnljivī, G uračùnljivōg(a); ž. uračùnljiva, s. uračùnljivo〉 prav. koji je svjestan svojih postupaka i ponašanja; sin. (ubrojiv), uračunljiv; ant. (neubrojiv), neuračunljiv, neuračunjiv

im. ž. 〈G uračùnljivosti, I uračùnljivošću/uračùnljivosti〉 prav. osobina onoga koji je uračunjiv; sin. (ubrojivost), uračunjivost; ant. (neubrojivost), neuračunljivost, neuračunjivost

prid. 〈G uračùnjiva; odr. uračùnjivī, G uračùnjivōg(a); ž. uračùnjiva, s. uračùnjivo〉 usp. uračunljiv

im. ž. 〈G uračùnjivosti, I uračùnjivošću/uračùnjivosti〉 usp. uračunljivost

im. m. 〈G ùratka; mn. N ùradci, G ùradākā〉 ono što je urađeno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrādīm, 3. l. mn. ùrādē, imp. urádi, aor. urádih, prid. r. urádio, prid. t. ùrāđen〉 radeći proizvesti što ili završiti koji posao [~ domaću zadaću]

im. m. 〈G ȕragāna; mn. N ȕragāni, G ȕragānā〉 met. ciklon snažnih vjetrova na području Srednje Amerike i Atlantika

im. m. 〈G Urána〉 astr. sedmi planet Sunčeva sustava, planet između Saturna i Neptuna

im. m. 〈G ùrānija〉 kem. radioaktivni kemijski element (U), srebrna teška kovina

prid. 〈G ùrānijeva; ž. urānijeva, s. ùrānijevo〉 kem. 1. koji pripada uraniju [~ atom] 2. koji sadržava uranij [~ oksid]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùranīm, 3. l. mn. ùranē, imp. ùrani, aor. ùranih, prid. r. ùranio〉 1. ustati rano [Jutros si uranio.] 2. doći rano ili ranije od očekivanoga ili dogovorenoga vremena [~ na posao; ~ u školu]; ant. zakasniti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrānjām, 3. l. mn. uránjajū, imp. ùrānjāj, aor. uránjah, imperf. ùrānjāh, prid. r. uránjao, prid. t. ùrānjān〉 1. 〈prijel.〉 više puta zaredom stavljati što ispod površine kakve tekućine [~ bocu u vodu]; sin. (zaranjati) 2. 〈neprijel.〉 ulaziti ispod površine vode [~ u more]; sin. zaranjati; ant. izranjati; vidski paranjak: uroniti

im. m. 〈G urára, V ȕrāru/ȕrāre; mn. N urári, G urárā〉 obrtnik koji popravlja ili prodaje satove

prid. 〈G uráreva; ž. uráreva, s. urárevo〉 koji pripada uraru; sin. urarov

im. ž. 〈G uràricē; mn. N uràrice, G uràrīcā〉 obrtnica koja popravlja ili prodaje satove

prid. 〈G uràričina; ž. uràričina, s. uràričino〉 koji pripada urarici