ùrārnica

im. ž. G ùrārnicē; mn. N ùrārnice, G ùrārnīcā radionica za popravak i prodaju satova

urárov

prid. G urárova; ž. urárova, s. urárovo usp. urarev

ùrārskī

prid. G ùrārskōg(a); ž. ùrārskā, s. ùrārskō koji se odnosi na urare [urarska radionica]

urástati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. ùrāstā, 3. l. mn. urástajū, aor. 3. l. jd. urásta, imperf. 3. l. jd. ùrāstāše, prid. r. ùrāstao rastući ulaziti u što, postajati sastavnim dijelom čega [~ u tkivo]; vidski parnjak: urasti

ùrāsti

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. uráste, 3. l. mn. urástū, aor. 3. l. jd. ȕrāste, prid. r. ùrāstao rastući ući u što, postati sastavnim dijelom čega [~ u tkivo]; vidski parnjak: urastati

uravnòtēžen

prid. G uravnòtēžena; odr. uravnòtēženī, G uravnòtēženōg(a); ž. uravnòtēžena, s. uravnòtēženo; komp. uravnotežènijī 1. u kojemu su dijelovi u skladnome odnosu [uravnotežena prehrana] 2. koji je čvrstoga psihičkog ustroja; sin. (stabilan); ant. (labilan, nestabilan); ant. neuravnotežen

uravnòtēženōst

im. ž. G uravnòtēženosti, I uravnòtēženošću/uravnòtēženosti 1. svojstvo onoga u čemu su dijelovi u skladnome odnosu 2. osobina onoga koji je čvrstoga psihičkog ustroja; sin. (stabilnost); ant. (labilnost), ( nestabilnost); ant. neuravnoteženost

urazùmiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. uràzumīm, 3. l. mn. uràzumē, imp. urazùmi, aor. urazùmih, prid. r. urazùmio, prid. t. uràzumljen navesti koga na razumno ponašanje [Ovo će te ~!] • urazùmiti se povr. postati razumnim, steći iskustvo, početi se razumno ponašati; sin. opametiti; vidski paranjak: urazumljivati

urazumljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. urazùmljujēm, 3. l. mn. urazùmljujū, imp. urazùmljūj, aor. urazumljívah, imperf. urazùmljīvāh, prid. r. urazumljívao, prid. t. urazùmljīvān navoditi koga na razumno ponašanje • urazumljívati se povr. postajati razumnim, stjecati iskustvo, počinjati se razumno ponašati; sin. opamećivati se; vidski paranjak: urazumiti

ȕrbānī

prid. G ȕrbānōg(a); ž. ȕrbānā, s. ȕrbānō koji se odnosi na grad [urbana kultura]

urbànist

im. m. G urbànista, V urbànistu; mn. N urbànisti, G urbànīstā stručnjak koji se bavi urbanizmom

urbànistica

im. ž. G urbànisticē; mn. N urbànistice, G urbànistīcā stručnjakinja koja se bavi urbanizmom

urbànističin

prid. G urbànističina; ž. urbànističina, s. urbànističino koji pripada urbanistici

urbanìstičkī

prid. G urbanìstičkōg(a); ž. urbanìstičkā, s. urbanìstičkō koji se odnosi na urbaniste i urbanizam

urbanizácija

im. ž. G urbanizácijē razvoj gradova i povećanje gradskoga stanovništva te preobražaj seoskih naselja u gradska; sin. (urbaniziranje)

urbanìzam

im. m. G urbanìzma skup djelatnosti povezanih s uređivanjem gradova i planiranjem njihova razvoja

urbanizírānje

im. s. G urbanizírānja v. urbanizacija

urbanizírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. urbanìzīrām, 3. l. mn. urbanizírajū, imp. urbanìzīrāj, aor. urbanizírah, imperf. urbanìzīrāh, prid. r. urbanizírao, prid. t. urbanìzīrān provesti/provoditi urbanizaciju [~ naselje; ~ zemljište]

ùrbār

im. m. G urbára, I urbárom/urbárem; mn. N urbári, G urbárā pov. zbirka propisa kojima se uređuju odnosi između vlastelina i kmeta

ȕrdskī

prid. G ȕrdskōg(a); ž. ȕrdskā, s. ȕrdskō 1. koji se odnosi na Urde 2. u im. funkciji jd. m. jez. službeni jezik u Pakistanu i narodni jezik dijela Pakistanaca

ùreći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. urèčem, 3. l. mn. urèkū, imp. urèci, aor. urèkoh, prid. r. ùrekao, prid. t. urèčen, pril. p. ùrekāvši postići dogovor o vremenu održavanja čega [~ sastanak]; sin. dogovoriti

ùreći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùreknēm, 3. l. mn. ùreknū, imp. ùrekni, aor. urèkoh, prid. r. ùrekao, prid. t. ùreknūt, pril. p. ùrekāvši baciti uroke [Ona ga je urekla.]

ùred

im. m. G ùreda; mn. N ùredi, G ȕrēdā 1. upravno mjesto, sjedište uprave [gradski ~; poštanski ~]; sin. (biro) 2. poslovna prostorija u kojoj se radi za stolom [idem u ~; ravnateljev ~]

ùredan

prid. G ùredna; odr. ùrednī, G ùrednōg(a); ž. ùredna, s. ùredno; komp. urèdnijī 1. koji pazi na red i brine se o njemu [~ dječak] 2. u kojemu vlada red [~ razred; uredno dvorište] 3. koji je u skladu s redom i pravilima [~ život]; ant. neuredan

ùredba

im. ž. G ùredbē; mn. N ùredbe, G ùredābā/ȕrēdbā/ùredbī popis kojim se utvrđuju odredbe zakona i njegovo provođenje

uréditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùrēdīm, 3. l. mn. ùrēdē, imp. urédi, aor. urédih, prid. r. urédio, prid. t. ùrēđen 1. učiniti urednim, čišćim ili ljepšim [~ stan; ~ trg] 2. staviti što u red, napraviti red u čemu [~ odnose; ~ račune] 3. obaviti urednički posao i pripremiti tekst za tisak [~ knjigu] • uréditi (se) prijel. dovesti što u red, učiniti koga ili što ljepšim; sin. dotjerati (se) v. pod dotjerati, uljepšati (se); vidski paranjak: uređivati

ùrednica

im. ž. G ùrednicē; mn. N ùrednice, G ùrednīcā stručnjakinja koja uređuje ili priprema novine, časopise, knjige, televizijske i radijske emisije, koja odabire tekstove i priloge koji će se objaviti ili izvesti [glavna ~; ~ fotografije]

ùredničin

prid. G ùredničina; ž. ùredničina, s. ùredničino koji pripada urednici

ùredničkī

prid. G ùredničkōg(a); ž. ùredničkā, s. ùredničkō koji se odnosi na urednike i uredništvo

ùrednīk

im. m. G ùrednīka, V ùrednīče; mn. N ùrednīci, G ùrednīkā stručnjak koji uređuje ili priprema novine, časopise, knjige, televizijske i radijske emisije, koji odabire tekstove i priloge koji će se objaviti ili izvesti [glavni ~; tehnički ~]

ùrednīštvo

im. s. G ùrednīštva; mn. N ùrednīštva, G ùrednīštāvā/ùrednīštvā radno tijelo koje uređuje novine, časopise, knjige, televizijske i radijske emisije; sin. (redakcija)

ùredno

pril. komp. urèdnijē 1. tako da vlada red [~ složiti] 2. tako da je u skladu s redom i pravilima [~ živjeti]; ant. neuredno

ùrednōst

im. ž. G ùrednosti, I ùrednošću/ùrednosti osobina onoga koji je uredan ili svojstvo onoga što je uredno; ant. neurednost

ùredskī

prid. G ùredskōg(a); ž. ùredskā, s. ùredskō koji se odnosi na ured [~ pribor]

ȕređāj

im. m. G ȕređāja; mn. N ȕređāji, G ȕređājā tehn. predmet koji olakšava ili omogućuje što, a koji radi po složenijim fizičkim ili kemijskim načelima; sin. (postrojenje)  alarmni ~ uređaj koji služi za signaliziranje kakve opasnosti; sin. (alarm)

uređénje

im. s. G uređénja poredak

uređìvāč

im. m. G uređiváča; mn. N uređiváči, G uređiváčā inform. program koji omogućuje pisanje, pregled, dodavanje, brisanje ili kakav drugi način mijenjanja teksta ili programskoga koda; sin. (editor)

uređívānje

im. s. G uređívānja 1. činjenje urednim, čišćim ili ljepšim 2. dovođenje u red, podvrgavanje pravilima ili propisima; sin. regulacija 3. obavljanje uredničkoga posla i pripremanje teksta za tisak 4. dovođenje koga ili čega u red, činjenje koga ili čega ljepšim; sin. dotjeravanje, dotjerivanje, uljepšavanje

uređívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. urèđujēm, 3. l. mn. urèđujū, imp. urèđūj, aor. uređívah, imperf. urèđīvāh, prid. r. uređívao, prid. t. urèđīvān 1. činiti urednim, čišćim ili ljepšim [~ stan; ~ trg] 2. stavljati što u red, praviti red u čemu [~ odnose; ~ račune] 3. obavljati urednički posao i pripremati tekst za tisak [~ knjigu] • uređívati (se) prijel. dovoditi što u red, činiti koga ili što ljepšim; sin. dotjeravati (se), dotjerivati (se), uljepšavati (se); vidski paranjak: urediti

ùres

im. m. G ùresa; mn. N ùresi, G ȕrēsā predmet koji služi za ukrašavanje [~ za bor; ~ za kosu]; sin. (dekoracija), ukras

urésiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùrēsīm, 3. l. mn. ùrēsē, imp. urési, aor. urésih, prid. r. urésio, prid. t. ùrēšen staviti ures, uljepšati koga ili što kakvim uresom [~ mladu; ~ svečanu haljinu]; sin. ukrasiti; vidski parnjaci: urešavati, urešivati

urešávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. urèšāvām, 3. l. mn. urešávajū, imp. urèšāvāj, aor. urešávah, imperf. urèšāvāh, prid. r. urešávao, prid. t. urèšāvān stavljati urese, uljepšavati koga ili što kakvim ukrasima [~ mladu; ~ svečanu haljinu]; sin. krasiti poet., ukrašavati, ukrašivati, urešivati; vidski parnjak: uresiti

urešívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. urèšujēm, 3. l. mn. urèšujū, imp. urèšūj, aor. urešívah, imperf. urèšīvāh, prid. r. urešívao, prid. t. urèšīvān usp. urešavati

ùrezati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ùrežēm, 3. l. mn. ùrežū, imp. ùreži, aor. ùrezah, prid. r. ùrezao, prid. t. ùrezān režući oštrim predmetom upisati ili ucrtati što na kakvu površinu; vidski parnjak: urezivati

urezívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. urèzujēm, 3. l. mn. urèzujū, imp. urèzūj, aor. urezívah, imperf. urèzīvāh, prid. r. urezívao, prid. t. urèzīvān režući oštrim predmetom upisivati ili ucrtavati što na kakvu površinu; vidski parnjak: urezati

urgèntan

prid. hitan

urgírati

gl. dvov. neprijel. prez. 1. l. jd. ùrgīrām, 3. l. mn. urgírajū, imp. ùrgīrāj, aor. urgírah, imperf. ùrgīrāh, prid. r. urgírao založiti se/zalagati se za što, tražiti/zatražiti da se što brzo riješi [~ za rješavanje problema]

ùrīn

im. m. G urína v. mokraća

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga