im. ž. 〈G ùrārnicē; mn. N ùrārnice, G ùrārnīcā〉 radionica za popravak i prodaju satova

prid. 〈G urárova; ž. urárova, s. urárovo〉 usp. urarev

prid. 〈G ùrārskōg(a); ž. ùrārskā, s. ùrārskō〉 koji se odnosi na urare [urarska radionica]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ùrāstā, 3. l. mn. urástajū, aor. 3. l. jd. urásta, imperf. 3. l. jd. ùrāstāše, prid. r. ùrāstao〉 rastući ulaziti u što, postajati sastavnim dijelom čega [~ u tkivo]; vidski parnjak: urasti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. uráste, 3. l. mn. urástū, aor. 3. l. jd. ȕrāste, prid. r. ùrāstao〉 rastući ući u što, postati sastavnim dijelom čega [~ u tkivo]; vidski parnjak: urastati

prid. 〈G uravnòtēžena; odr. uravnòtēženī, G uravnòtēženōg(a); ž. uravnòtēžena, s. uravnòtēženo; komp. uravnotežènijī〉 1. u kojemu su dijelovi u skladnome odnosu [uravnotežena prehrana] 2. koji je čvrstoga psihičkog ustroja; sin. (stabilan); ant. (labilan, nestabilan); ant. neuravnotežen

im. ž. 〈G uravnòtēženosti, I uravnòtēženošću/uravnòtēženosti〉 1. svojstvo onoga u čemu su dijelovi u skladnome odnosu 2. osobina onoga koji je čvrstoga psihičkog ustroja; sin. (stabilnost); ant. (labilnost), ( nestabilnost); ant. neuravnoteženost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uràzumīm, 3. l. mn. uràzumē, imp. urazùmi, aor. urazùmih, prid. r. urazùmio, prid. t. uràzumljen〉 navesti koga na razumno ponašanje [Ovo će te ~!] • urazùmiti se 〈povr.〉 postati razumnim, steći iskustvo, početi se razumno ponašati; sin. opametiti; vidski paranjak: urazumljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urazùmljujēm, 3. l. mn. urazùmljujū, imp. urazùmljūj, aor. urazumljívah, imperf. urazùmljīvāh, prid. r. urazumljívao, prid. t. urazùmljīvān〉 navoditi koga na razumno ponašanje • urazumljívati se 〈povr.〉 postajati razumnim, stjecati iskustvo, počinjati se razumno ponašati; sin. opamećivati se; vidski paranjak: urazumiti

prid. 〈G ȕrbānōg(a); ž. ȕrbānā, s. ȕrbānō〉 koji se odnosi na grad [urbana kultura]

im. m. 〈G urbànista, V urbànistu; mn. N urbànisti, G urbànīstā〉 stručnjak koji se bavi urbanizmom

im. ž. 〈G urbànisticē; mn. N urbànistice, G urbànistīcā〉 stručnjakinja koja se bavi urbanizmom

prid. 〈G urbànističina; ž. urbànističina, s. urbànističino〉 koji pripada urbanistici

prid. 〈G urbanìstičkōg(a); ž. urbanìstičkā, s. urbanìstičkō〉 koji se odnosi na urbaniste i urbanizam

im. ž. 〈G urbanizácijē〉 razvoj gradova i povećanje gradskoga stanovništva te preobražaj seoskih naselja u gradska; sin. (urbaniziranje)

im. m. 〈G urbanìzma〉 skup djelatnosti povezanih s uređivanjem gradova i planiranjem njihova razvoja

im. s. 〈G urbanizírānja〉 v. urbanizacija

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urbanìzīrām, 3. l. mn. urbanizírajū, imp. urbanìzīrāj, aor. urbanizírah, imperf. urbanìzīrāh, prid. r. urbanizírao, prid. t. urbanìzīrān〉 provesti/provoditi urbanizaciju [~ naselje; ~ zemljište]

im. m. 〈G urbára, I urbárom/urbárem; mn. N urbári, G urbárā〉 pov. zbirka propisa kojima se uređuju odnosi između vlastelina i kmeta

prid. 〈G ȕrdskōg(a); ž. ȕrdskā, s. ȕrdskō〉 1. koji se odnosi na Urde 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Pakistanu i narodni jezik dijela Pakistanaca

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urèčem, 3. l. mn. urèkū, imp. urèci, aor. urèkoh, prid. r. ùrekao, prid. t. urèčen, pril. p. ùrekāvši〉 postići dogovor o vremenu održavanja čega [~ sastanak]; sin. dogovoriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùreknēm, 3. l. mn. ùreknū, imp. ùrekni, aor. urèkoh, prid. r. ùrekao, prid. t. ùreknūt, pril. p. ùrekāvši〉 baciti uroke [Ona ga je urekla.]

im. m. 〈G ùreda; mn. N ùredi, G ȕrēdā〉 1. upravno mjesto, sjedište uprave [gradski ~; poštanski ~]; sin. (biro) 2. poslovna prostorija u kojoj se radi za stolom [idem u ~; ravnateljev ~]

prid. 〈G ùredna; odr. ùrednī, G ùrednōg(a); ž. ùredna, s. ùredno; komp. urèdnijī〉 1. koji pazi na red i brine se o njemu [~ dječak] 2. u kojemu vlada red [~ razred; uredno dvorište] 3. koji je u skladu s redom i pravilima [~ život]; ant. neuredan

im. ž. 〈G ùredbē; mn. N ùredbe, G ùredābā/ȕrēdbā/ùredbī〉 popis kojim se utvrđuju odredbe zakona i njegovo provođenje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrēdīm, 3. l. mn. ùrēdē, imp. urédi, aor. urédih, prid. r. urédio, prid. t. ùrēđen〉 1. učiniti urednim, čišćim ili ljepšim [~ stan; ~ trg] 2. staviti što u red, napraviti red u čemu [~ odnose; ~ račune] 3. obaviti urednički posao i pripremiti tekst za tisak [~ knjigu] • uréditi (se) 〈prijel.〉 dovesti što u red, učiniti koga ili što ljepšim; sin. dotjerati (se) v. pod dotjerati, uljepšati (se); vidski paranjak: uređivati

im. ž. 〈G ùrednicē; mn. N ùrednice, G ùrednīcā〉 stručnjakinja koja uređuje ili priprema novine, časopise, knjige, televizijske i radijske emisije, koja odabire tekstove i priloge koji će se objaviti ili izvesti [glavna ~; ~ fotografije]

prid. 〈G ùredničina; ž. ùredničina, s. ùredničino〉 koji pripada urednici

prid. 〈G ùredničkōg(a); ž. ùredničkā, s. ùredničkō〉 koji se odnosi na urednike i uredništvo

im. m. 〈G ùrednīka, V ùrednīče; mn. N ùrednīci, G ùrednīkā〉 stručnjak koji uređuje ili priprema novine, časopise, knjige, televizijske i radijske emisije, koji odabire tekstove i priloge koji će se objaviti ili izvesti [glavni ~; tehnički ~]

im. s. 〈G ùrednīštva; mn. N ùrednīštva, G ùrednīštāvā/ùrednīštvā〉 radno tijelo koje uređuje novine, časopise, knjige, televizijske i radijske emisije; sin. (redakcija)

pril. 〈komp. urèdnijē〉 1. tako da vlada red [~ složiti] 2. tako da je u skladu s redom i pravilima [~ živjeti]; ant. neuredno

im. ž. 〈G ùrednosti, I ùrednošću/ùrednosti〉 osobina onoga koji je uredan ili svojstvo onoga što je uredno; ant. neurednost

prid. 〈G ùredskōg(a); ž. ùredskā, s. ùredskō〉 koji se odnosi na ured [~ pribor]

im. m. 〈G ȕređāja; mn. N ȕređāji, G ȕređājā〉 tehn. predmet koji olakšava ili omogućuje što, a koji radi po složenijim fizičkim ili kemijskim načelima; sin. (postrojenje) ◇ alarmni ~ uređaj koji služi za signaliziranje kakve opasnosti; sin. (alarm)

im. s. 〈G uređénja〉 → poredak

im. m. 〈G uređiváča; mn. N uređiváči, G uređiváčā〉 inform. program koji omogućuje pisanje, pregled, dodavanje, brisanje ili kakav drugi način mijenjanja teksta ili programskoga koda; sin. (editor)

im. s. 〈G uređívānja〉 1. činjenje urednim, čišćim ili ljepšim 2. dovođenje u red, podvrgavanje pravilima ili propisima; sin. regulacija 3. obavljanje uredničkoga posla i pripremanje teksta za tisak 4. dovođenje koga ili čega u red, činjenje koga ili čega ljepšim; sin. dotjeravanje, dotjerivanje, uljepšavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urèđujēm, 3. l. mn. urèđujū, imp. urèđūj, aor. uređívah, imperf. urèđīvāh, prid. r. uređívao, prid. t. urèđīvān〉 1. činiti urednim, čišćim ili ljepšim [~ stan; ~ trg] 2. stavljati što u red, praviti red u čemu [~ odnose; ~ račune] 3. obavljati urednički posao i pripremati tekst za tisak [~ knjigu] • uređívati (se) 〈prijel.〉 dovoditi što u red, činiti koga ili što ljepšim; sin. dotjeravati (se), dotjerivati (se), uljepšavati (se); vidski paranjak: urediti

im. m. 〈G ùresa; mn. N ùresi, G ȕrēsā〉 predmet koji služi za ukrašavanje [~ za bor; ~ za kosu]; sin. (dekoracija), ukras

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrēsīm, 3. l. mn. ùrēsē, imp. urési, aor. urésih, prid. r. urésio, prid. t. ùrēšen〉 staviti ures, uljepšati koga ili što kakvim uresom [~ mladu; ~ svečanu haljinu]; sin. ukrasiti; vidski parnjaci: urešavati, urešivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urèšāvām, 3. l. mn. urešávajū, imp. urèšāvāj, aor. urešávah, imperf. urèšāvāh, prid. r. urešávao, prid. t. urèšāvān〉 stavljati urese, uljepšavati koga ili što kakvim ukrasima [~ mladu; ~ svečanu haljinu]; sin. krasiti poet., ukrašavati, ukrašivati, urešivati; vidski parnjak: uresiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urèšujēm, 3. l. mn. urèšujū, imp. urèšūj, aor. urešívah, imperf. urèšīvāh, prid. r. urešívao, prid. t. urèšīvān〉 usp. urešavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrežēm, 3. l. mn. ùrežū, imp. ùreži, aor. ùrezah, prid. r. ùrezao, prid. t. ùrezān〉 režući oštrim predmetom upisati ili ucrtati što na kakvu površinu; vidski parnjak: urezivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urèzujēm, 3. l. mn. urèzujū, imp. urèzūj, aor. urezívah, imperf. urèzīvāh, prid. r. urezívao, prid. t. urèzīvān〉 režući oštrim predmetom upisivati ili ucrtavati što na kakvu površinu; vidski parnjak: urezati

prid. → hitan

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrgīrām, 3. l. mn. urgírajū, imp. ùrgīrāj, aor. urgírah, imperf. ùrgīrāh, prid. r. urgírao〉 založiti se/zalagati se za što, tražiti/zatražiti da se što brzo riješi [~ za rješavanje problema]

im. m. 〈G urína〉 v. mokraća