ùrārnica | im. ž. 〈G ùrārnicē; mn. N ùrārnice, G ùrārnīcā〉 radionica za popravak i prodaju satova |
urárov | prid. 〈G urárova; ž. urárova, s. urárovo〉 usp. urarev |
ùrārskī | prid. 〈G ùrārskōg(a); ž. ùrārskā, s. ùrārskō〉 koji se odnosi na urare [urarska radionica] |
urástati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ùrāstā, 3. l. mn. urástajū, aor. 3. l. jd. urásta, imperf. 3. l. jd. ùrāstāše, prid. r. ùrāstao〉 rastući ulaziti u što, postajati sastavnim dijelom čega [~ u tkivo]; vidski parnjak: urasti |
ùrāsti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. uráste, 3. l. mn. urástū, aor. 3. l. jd. ȕrāste, prid. r. ùrāstao〉 rastući ući u što, postati sastavnim dijelom čega [~ u tkivo]; vidski parnjak: urastati |
uravnòtēžen | prid. 〈G uravnòtēžena; odr. uravnòtēženī, G uravnòtēženōg(a); ž. uravnòtēžena, s. uravnòtēženo; komp. uravnotežènijī〉 1. u kojemu su dijelovi u skladnome odnosu [uravnotežena prehrana] 2. koji je čvrstoga psihičkog ustroja; sin. (stabilan); ant. (labilan, nestabilan); ant. neuravnotežen |
uravnòtēženōst | im. ž. 〈G uravnòtēženosti, I uravnòtēženošću/uravnòtēženosti〉 1. svojstvo onoga u čemu su dijelovi u skladnome odnosu 2. osobina onoga koji je čvrstoga psihičkog ustroja; sin. (stabilnost); ant. (labilnost), ( nestabilnost); ant. neuravnoteženost |
urazùmiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uràzumīm, 3. l. mn. uràzumē, imp. urazùmi, aor. urazùmih, prid. r. urazùmio, prid. t. uràzumljen〉 navesti koga na razumno ponašanje [Ovo će te ~!] • urazùmiti se 〈povr.〉 postati razumnim, steći iskustvo, početi se razumno ponašati; sin. opametiti; vidski paranjak: urazumljivati |
urazumljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urazùmljujēm, 3. l. mn. urazùmljujū, imp. urazùmljūj, aor. urazumljívah, imperf. urazùmljīvāh, prid. r. urazumljívao, prid. t. urazùmljīvān〉 navoditi koga na razumno ponašanje • urazumljívati se 〈povr.〉 postajati razumnim, stjecati iskustvo, počinjati se razumno ponašati; sin. opamećivati se; vidski paranjak: urazumiti |
ȕrbānī | prid. 〈G ȕrbānōg(a); ž. ȕrbānā, s. ȕrbānō〉 koji se odnosi na grad [urbana kultura] |
urbànist | im. m. 〈G urbànista, V urbànistu; mn. N urbànisti, G urbànīstā〉 stručnjak koji se bavi urbanizmom |
urbànistica | im. ž. 〈G urbànisticē; mn. N urbànistice, G urbànistīcā〉 stručnjakinja koja se bavi urbanizmom |
urbànističin | prid. 〈G urbànističina; ž. urbànističina, s. urbànističino〉 koji pripada urbanistici |
urbanìstičkī | prid. 〈G urbanìstičkōg(a); ž. urbanìstičkā, s. urbanìstičkō〉 koji se odnosi na urbaniste i urbanizam |
urbanizácija | im. ž. 〈G urbanizácijē〉 razvoj gradova i povećanje gradskoga stanovništva te preobražaj seoskih naselja u gradska; sin. (urbaniziranje) |
urbanìzam | im. m. 〈G urbanìzma〉 skup djelatnosti povezanih s uređivanjem gradova i planiranjem njihova razvoja |
urbanizírānje | im. s. 〈G urbanizírānja〉 v. urbanizacija |
urbanizírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urbanìzīrām, 3. l. mn. urbanizírajū, imp. urbanìzīrāj, aor. urbanizírah, imperf. urbanìzīrāh, prid. r. urbanizírao, prid. t. urbanìzīrān〉 provesti/provoditi urbanizaciju [~ naselje; ~ zemljište] |
ùrbār | im. m. 〈G urbára, I urbárom/urbárem; mn. N urbári, G urbárā〉 pov. zbirka propisa kojima se uređuju odnosi između vlastelina i kmeta |
ȕrdskī | prid. 〈G ȕrdskōg(a); ž. ȕrdskā, s. ȕrdskō〉 1. koji se odnosi na Urde 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Pakistanu i narodni jezik dijela Pakistanaca |
ùreći | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urèčem, 3. l. mn. urèkū, imp. urèci, aor. urèkoh, prid. r. ùrekao, prid. t. urèčen, pril. p. ùrekāvši〉 postići dogovor o vremenu održavanja čega [~ sastanak]; sin. dogovoriti |
ùreći | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùreknēm, 3. l. mn. ùreknū, imp. ùrekni, aor. urèkoh, prid. r. ùrekao, prid. t. ùreknūt, pril. p. ùrekāvši〉 baciti uroke [Ona ga je urekla.] |
ùred | im. m. 〈G ùreda; mn. N ùredi, G ȕrēdā〉 1. upravno mjesto, sjedište uprave [gradski ~; poštanski ~]; sin. (biro) 2. poslovna prostorija u kojoj se radi za stolom [idem u ~; ravnateljev ~] |
ùredan | prid. 〈G ùredna; odr. ùrednī, G ùrednōg(a); ž. ùredna, s. ùredno; komp. urèdnijī〉 1. koji pazi na red i brine se o njemu [~ dječak] 2. u kojemu vlada red [~ razred; uredno dvorište] 3. koji je u skladu s redom i pravilima [~ život]; ant. neuredan |
ùredba | im. ž. 〈G ùredbē; mn. N ùredbe, G ùredābā/ȕrēdbā/ùredbī〉 popis kojim se utvrđuju odredbe zakona i njegovo provođenje |
uréditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrēdīm, 3. l. mn. ùrēdē, imp. urédi, aor. urédih, prid. r. urédio, prid. t. ùrēđen〉 1. učiniti urednim, čišćim ili ljepšim [~ stan; ~ trg] 2. staviti što u red, napraviti red u čemu [~ odnose; ~ račune] 3. obaviti urednički posao i pripremiti tekst za tisak [~ knjigu] • uréditi (se) 〈prijel.〉 dovesti što u red, učiniti koga ili što ljepšim; sin. dotjerati (se) v. pod dotjerati, uljepšati (se); vidski paranjak: uređivati |
ùrednica | im. ž. 〈G ùrednicē; mn. N ùrednice, G ùrednīcā〉 stručnjakinja koja uređuje ili priprema novine, časopise, knjige, televizijske i radijske emisije, koja odabire tekstove i priloge koji će se objaviti ili izvesti [glavna ~; ~ fotografije] |
ùredničin | prid. 〈G ùredničina; ž. ùredničina, s. ùredničino〉 koji pripada urednici |
ùredničkī | prid. 〈G ùredničkōg(a); ž. ùredničkā, s. ùredničkō〉 koji se odnosi na urednike i uredništvo |
ùrednīk | im. m. 〈G ùrednīka, V ùrednīče; mn. N ùrednīci, G ùrednīkā〉 stručnjak koji uređuje ili priprema novine, časopise, knjige, televizijske i radijske emisije, koji odabire tekstove i priloge koji će se objaviti ili izvesti [glavni ~; tehnički ~] |
ùrednīštvo | im. s. 〈G ùrednīštva; mn. N ùrednīštva, G ùrednīštāvā/ùrednīštvā〉 radno tijelo koje uređuje novine, časopise, knjige, televizijske i radijske emisije; sin. (redakcija) |
ùredno | pril. 〈komp. urèdnijē〉 1. tako da vlada red [~ složiti] 2. tako da je u skladu s redom i pravilima [~ živjeti]; ant. neuredno |
ùrednōst | im. ž. 〈G ùrednosti, I ùrednošću/ùrednosti〉 osobina onoga koji je uredan ili svojstvo onoga što je uredno; ant. neurednost |
ùredskī | prid. 〈G ùredskōg(a); ž. ùredskā, s. ùredskō〉 koji se odnosi na ured [~ pribor] |
ȕređāj | im. m. 〈G ȕređāja; mn. N ȕređāji, G ȕređājā〉 tehn. predmet koji olakšava ili omogućuje što, a koji radi po složenijim fizičkim ili kemijskim načelima; sin. (postrojenje) ◇ alarmni ~ uređaj koji služi za signaliziranje kakve opasnosti; sin. (alarm) |
uređénje | im. s. 〈G uređénja〉 → poredak |
uređìvāč | im. m. 〈G uređiváča; mn. N uređiváči, G uređiváčā〉 inform. program koji omogućuje pisanje, pregled, dodavanje, brisanje ili kakav drugi način mijenjanja teksta ili programskoga koda; sin. (editor) |
uređívānje | im. s. 〈G uređívānja〉 1. činjenje urednim, čišćim ili ljepšim 2. dovođenje u red, podvrgavanje pravilima ili propisima; sin. regulacija 3. obavljanje uredničkoga posla i pripremanje teksta za tisak 4. dovođenje koga ili čega u red, činjenje koga ili čega ljepšim; sin. dotjeravanje, dotjerivanje, uljepšavanje |
uređívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urèđujēm, 3. l. mn. urèđujū, imp. urèđūj, aor. uređívah, imperf. urèđīvāh, prid. r. uređívao, prid. t. urèđīvān〉 1. činiti urednim, čišćim ili ljepšim [~ stan; ~ trg] 2. stavljati što u red, praviti red u čemu [~ odnose; ~ račune] 3. obavljati urednički posao i pripremati tekst za tisak [~ knjigu] • uređívati (se) 〈prijel.〉 dovoditi što u red, činiti koga ili što ljepšim; sin. dotjeravati (se), dotjerivati (se), uljepšavati (se); vidski paranjak: urediti |
ùres | im. m. 〈G ùresa; mn. N ùresi, G ȕrēsā〉 predmet koji služi za ukrašavanje [~ za bor; ~ za kosu]; sin. (dekoracija), ukras |
urésiti | |
urešávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urèšāvām, 3. l. mn. urešávajū, imp. urèšāvāj, aor. urešávah, imperf. urèšāvāh, prid. r. urešávao, prid. t. urèšāvān〉 stavljati urese, uljepšavati koga ili što kakvim ukrasima [~ mladu; ~ svečanu haljinu]; sin. krasiti poet., ukrašavati, ukrašivati, urešivati; vidski parnjak: uresiti |
urešívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urèšujēm, 3. l. mn. urèšujū, imp. urèšūj, aor. urešívah, imperf. urèšīvāh, prid. r. urešívao, prid. t. urèšīvān〉 usp. urešavati |
ùrezati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrežēm, 3. l. mn. ùrežū, imp. ùreži, aor. ùrezah, prid. r. ùrezao, prid. t. ùrezān〉 režući oštrim predmetom upisati ili ucrtati što na kakvu površinu; vidski parnjak: urezivati |
urezívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. urèzujēm, 3. l. mn. urèzujū, imp. urèzūj, aor. urezívah, imperf. urèzīvāh, prid. r. urezívao, prid. t. urèzīvān〉 režući oštrim predmetom upisivati ili ucrtavati što na kakvu površinu; vidski parnjak: urezati |
urgèntan | prid. → hitan |
urgírati | gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùrgīrām, 3. l. mn. urgírajū, imp. ùrgīrāj, aor. urgírah, imperf. ùrgīrāh, prid. r. urgírao〉 založiti se/zalagati se za što, tražiti/zatražiti da se što brzo riješi [~ za rješavanje problema] |
ùrīn | im. m. 〈G urína〉 v. mokraća |