prid. 〈G useljèničina; ž. useljèničina, s. useljèničino〉 koji pripada useljenici; sin. (imigrantičin); ant. (emigrantičin), iseljeničin

prid. 〈G useljènīčkōg(a); ž. useljènīčkā, s. useljènīčkō〉 koji se odnosi na useljenike; sin. (imigrantski); ant. (emigrantski), iseljenički

im. m. 〈G useljeníka, V ȕseljenīče; mn. N useljeníci, G useljeníkā〉 osoba koja se uselila u koju državu; sin. (imigrant); ant. (emigrant), iseljenik

im. s. 〈G useljenìštva〉 ukupno stanovništvo koje je uselilo u domovinu; sin. (imigracija); ant. (emigracija), iseljeništvo

im. s. 〈G useljénja; mn. N useljénja, G useljénjā〉 1. dovođenje, smještanje koga seljenjem na kakvo mjesto boravka ili stanovanja; ant. iseljenje 2. dospijevanje na kakvo mjesto boravka ili stanovanja seljenjem; ant. iseljenje 3. dolaženje stanovništva u koju zemlju; sin. (imigracija); ant. (emigracija) 4. ulazak i smještaj u novo mjesto boravka ili stanovanja

prid. 〈G usèljiva; odr. usèljivī, G usèljivōg(a); ž. usèljiva, s. usèljivo〉 u koji se može useliti [useljiva kuća]

prid. 〈G ùshīćena; odr. ùshīćenī, G ùshīćenōg(a); ž. ùshīćena, s. ùshīćeno; komp. ushićènijī〉 koji je pun ushita [Bio je ~ novom predstavom.; ~ pogled]

im. ž. 〈G ùshićenosti, I ùshićenosti/ùshićenošću〉 osobina onoga koji je ushićen ili svojstvo onoga što je ushićeno

im. s. 〈G ushićénja〉 v. ushit

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ushìćujēm, 3. l. mn. ushìćujū, imp. ushìćūj, aor. ushićívah, imperf. ushìćīvāh, prid. r. ushićívao, prid. t. ushìćīvān〉 poticati u kome iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [Filmovi su ushićivali gledatelje.; Njegovi su radovi ushićivali kritičare.] • ushićívati se 〈povr.〉 osjećati iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [~ se čijim znanjem; ~ se kazališnom predstavom]; sin. oduševljavati; ant. razočaravati; vidski paranjak: ushititi

im. m. 〈G ùshita〉 radosno uzbuđenje; sin. (ushićenje), zanos, žar pren.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùshītīm, 3. l. mn. ùshītē, imp. ushíti, aor. ushítih, prid. r. ushítio, prid. t. ùshīćen〉 potaknuti u kome iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [Film je ushitio gledatelje.; Njegovi su radovi ushitili kritičare.] • ushítiti se 〈povr.〉 osjetiti iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [~ se čijim znanjem; ~ se kazališnom predstavom]; sin. oduševiti; ant. razočarati; vidski paranjak: ushićivati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ùshōdām se, 3. l. mn. ushódajū se, imp. ùshōdāj se, aor. ushódah se, prid. r. ushódao se〉 početi užurbano hodati [~ po sobi]

im. pl. t. ž. 〈G ùsī/ùsijū〉 rožnate pločice gornje čeljusti koje zatvaraju usta kitova usana, a služe za filtriranje planktona iz mora

im. ž. 〈G usìdjelicē; mn. N usìdjelice, G usìdjelīcā〉 starija neudana žena

prid. 〈G usìdjeličina; ž. usìdjeličina, s. usìdjeličino〉 koji pripada usidjelici

prid. 〈G usìdjeličkōg(a); ž. usìdjeličkā, s. usìdjeličkō〉 koji se odnosi na usidjelice

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsidrīm, 3. l. mn. ùsidrē, imp. ùsidri, aor. ùsidrih, prid. r. ùsidrio, prid. t. ùsidren〉 1. baciti sidro na morsko ili riječno dno da se plovilo drži na mjestu [~ se u luci] 2. baciti sidro na morsko ili riječno dno (o plovilu) [~ brod u luci] • ùsidriti se 〈povr.〉 pren. naći svoje stalno mjesto, ne micati se s određenoga mjesta

im. s. 〈G usijánja〉 stanje onoga što je usijano

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsijēm, 3. l. mn. ùsijū, imp. ùsīj, aor. ùsijah, prid. r. ùsijao, prid. t. ùsijān〉 1. ugrijati što tako da žari [~ peć; ~ željezo] 2. pren. učiniti da što postane zanimljivije ili napeto [~ atmosferu; ~ situaciju] • ùsijati se 〈povr.〉 pren. postati zanimljivim ili napetim [Situacija se usijala.]; sin. užariti, zažariti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsijēcām, 3. l. mn. usijécajū, imp. ùsijēcāj, aor. usijécah, imperf. ùsijēcāh, prid. r. usijécao, prid. t. ùsijēcān〉 sijekući kopati što, dupsti sijekući teškim ili oštrim oruđem [~ prolaz u stijeni] • usijécati se 〈povr.〉 pren. snažno se doimati, ostajati zapamćenim [Slike iz djetinjstva duboko se usijecaju u pamćenje.]; vidski paranjak: usjeći

prid. 〈G ùsīljena; odr. ùsīljenī, G ùsīljenōg(a); ž. ùsīljena, s. ùsīljeno; komp. usiljènijī〉 v. neprirodan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsisām/ùsišēm, 3. l. mn. ùsisajū/ùsišū, imp. ùsisāj/ùsiši, aor. ùsisah, prid. r. ùsisao, prid. t. ùsisān〉 1. sišući što upiti ili uvući [~ prašinu] 2. očistiti usisavanjem [~ sobu]; Vidski parnjaci: usisavati, usisivati

im. m. 〈G usisaváča; mn. N usisaváča, G usisaváčā〉 tehn. uređaj za čišćenje koji usisava prašinu [ručni ~]; sin. (usisivač)

im. s. 〈G usisávānja〉 1. upijajanje ili uvlačenje čega sisanjem 2. razg. čišćenje s pomoću usisavača; sin. (usisivanje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usìsāvām, 3. l. mn. usisávajū, imp. usìsāvāj, aor. usisávah, imperf. usìsāvāh, prid. r. usisávao, prid. t. usìsāvān〉 1. sišući što upijati ili uvlačiti [~ prašinu] 2. čistiti usisavanjem [~ sobu]; sin. (usisivati); vidski paranjak: usisati

im. m. 〈G usisiváča; mn. N usisiváči, G usisiváčā〉 tehn. v. usisavač

im. s. 〈G usisívānja〉 v. usisavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usìsujēm, 3. l. mn. usìsujū, imp. usìsūj, aor. usisívah, imperf. usìsīvāh, prid. r. usisívao, prid. t. usìsīvān〉 v. usisavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsitnīm, 3. l. mn. ùsitnē, imp. ùsitni, aor. ùsitnih, prid. r. ùsitnio, prid. t. ùsitnjen〉 1. podijeliti na više manjih dijelova [~ imanje]; vidski parnjaci: usitnjavati, usitnjivati 2. zamijeniti iznosom iste vrijednosti u manjim novčanim jedinicama [~ novčanicu od tisuću kuna]; vidski parnjaci: usitnjavati, usitnjivati 3. zast. tiho reći

im. s. 〈G usitnjávānja〉 1. dijeljenje na više manjih dijelova [~ imanja] 2. zamjenjivanje iznosom iste vrijednosti u manjim novčanim jedinicama; sin. usitnjivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usìtnjāvām, 3. l. mn. usitnjávajū, imp. usìtnjāvāj, aor. usitnjávah, imperf. usìtnjāvāh, prid. r. usitnjávao, prid. t. usìtnjāvān〉 1. dijeliti na više manjih dijelova [~ imanje] 2. zamjenjivati iznosom iste vrijednosti u manjim novčanim jedinicama [~ novčanicu od tisuću kuna]; sin. usitnjivati; vidski paranjak: usitniti

im. s. 〈G usitnjívānja〉 usp. usitnjavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usìtnjujēm, 3. l. mn. usìtnjujū, imp. usìtnjūj, aor. usitnjívah, imperf. usìtnjīvāh, prid. r. usitnjívao, prid. t. usìtnjīvān〉 usp. usitnjavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usijéčem, 3. l. mn. usijékū, imp. usijéci, aor. ùsjekoh, prid. r. ùsjekao, prid. t. usjèčen〉 sijekući prokopati što, izdupsti sjekući teškim ili oštrim oruđem [~ prolaz u stijeni] • ùsjeći se 〈povr.〉 pren. snažno se dojmiti, ostati zapamćenim [Slike iz djetinjstva usjekle su se duboko u pamćenje.]; vidski paranjak: usijecati

im. m. 〈G ùsjeka; mn. N ùsjeci, G ȕsjēkā〉 1. usječeno mjesto 2. prolaz kroz teren s kosinama s obiju strana [planinski ~]

im. m. 〈G ùsjeva; mn. N ùsjevi, G ȕsjēvā〉 ono što je posijano i izniklo [proljetni ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usklàdištīm, 3. l. mn. usklàdištē, imp. usklàdišti, aor. usklàdištih, prid. r. usklàdištio, prid. t. usklàdišten〉 spremiti što u skladište [~ namirnice]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùskladīm, 3. l. mn. ùskladē, imp. ùskladi, aor. ùskladih, prid. r. ùskladio, prid. t. ùsklađen〉 dovesti u sklad ono što je različito • ùskladiti se 〈povr.〉 postići sklad s kim; sin. (usuglasiti); vidski paranjak: usklađivati

im. s. 〈G usklađívānja〉 dovođenje u sklad onoga što je različito

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. usklàđujēm, 3. l. mn. usklàđujū, imp. usklàđūj, aor. usklađívah, imperf. usklàđīvāh, prid. r. usklađívao, prid. t. usklàđīvān〉 dovoditi u sklad ono što je različito • usklađívati se 〈povr.〉 postizati sklad s kim; sin. (usuglašavati, usuglašivati); vidski paranjak: uskladiti

prid. 〈G ùskličnōg(a); ž. ùskličnā, s. ùskličnō〉 koji se odnosi na usklik [usklična rečenica]

im. m. 〈G ùskličnīka; mn. N ùskličnīci, G ùskličnīkā〉 pravop. pravopisni znak (!), razgodak na kraju usklične i zapovjedne rečenice

im. m. 〈G ȕsklīka; mn. N ȕsklīci, G ȕsklīkā〉 1. glasno izgovoreni glas, riječ ili niz riječi koji služe da se njima doziva ili izrazi neki osjećaj; sin. uzvik 2. gram. nepromjenjiva riječ kojom se izražavaju različiti osjećaji ili oponašaju zvukovi iz prirode; sin. (uzvik)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùsklīknēm, 3. l. mn. ùsklīknū, imp. usklíkni, aor. usklíknuh, prid. r. usklíknuo〉 veselo uzviknuti

prid. 〈G ùskočkōg(a); ž. ùskočkā, s. ùskočkō〉 koji se odnosi na uskoke [~ napadi]

im. ž. 〈G uskòćē〉 stanje onoga što je usko [~ pogleda]

prid. 〈G uskògrudna; odr. uskògrudnī, G uskògrudnōg(a); ž. uskògrudna, s. uskògrudno; komp. uskogrùdnijī〉 koji je uskih vidika, koji nema širine; sin. ograničen pren.