im. ž. 〈G uhapšènicē; mn. N uhapšènice, G uhapšènīcā〉 v. uhićenica

prid. 〈G uhapšèničina; ž. uhapšèničina, s. uhapšèničino〉 v. uhićeničin

im. m. 〈G uhapšeníka, V ȕhapšenīče; mn. N uhapšeníci, G uhapšeníkā〉 v. uhićenik

im. ž. 〈G uhićènicē; mn. N uhićènice, G uhićènīcā〉 uhićena žena; sin. (uhapšenica)

prid. 〈G uhićèničina; ž. uhićèničina, s. uhićèničino〉 koji pripada uhićenici; sin. (uhapšeničin)

im. m. 〈G uhićeníka, V ȕhićenīče; mn. N uhićeníci, G uhićeníkā〉 uhićena osoba; sin. (uhapšenik)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùhitīm, 3. l. mn. ùhitē, imp. ùhiti, aor. ùhitih, prid. r. ùhitio, prid. t. ùhićen〉 lišiti slobode onoga koji je počinio što nezakonito [~ lopova; ~ pljačkaša banke]; sin. (uhapsiti)

im. s. 〈G ȕha; mn. N ȕha/ušèsa/ȕši, G ȗhā/ušésā/ùšijū〉 1. 〈mn. N ȕši, G ùšijū〉 anat. osjetni organ u kralježnjaka za primanje zvuka i održavanje ravnoteže [srednje ~; unutrašnje ~; vanjsko ~] 2. 〈mn. N ȕha, G ȗhā〉 ručke na kakvoj posudi ili kraj na jastuku 3. 〈mn. N ušèsa G ušésā〉 pogr. velike uši ◇ Petrovo ~ zool. morski puž s kućicom nalik na ljudsko uho koja je s gornje strane poput kamena sa zavojima i jednim redom rupica te sa sedefastim odsjajem s donje strane; sin. puzlatka ♦ čuti što na 〈svoje〉 vlastite uši osobno čuti što; dobro otvoriti uši pozorno slušati i upamtiti; došlo je (doći će i sl.) što do čijih ušiju čuo je (čut će) tko što 〈o čemu〉, doznao je (doznat će) tko što; imati ~ za što imati osjećaj za što, dobro se razumjeti u što; jedan drugomu do uha jedan manji od drugoga; na jedno ~ unutra, na drugo van ne mariti za ono što se govori, ne pamtiti izrečeno; naćuliti uši pozorno osluškivati; napuniti uši komu čime pokušati uvjeriti koga u što; ne vjerovati 〈svojim〉 〈vlastitim〉 ušima ne moći vjerovati u što; para uši komu što jako smeta komu što, teško je i čuti što; poklopiti se ušima postidjeti se, pokunjiti se; pretvoriti se 〈sav〉 u uho pozorno slušati (osluškivati); probiti komu uši čime dosaditi komu čime; sjediti na ušima ne slušati što se govori; slušati s pola uha ne slušati pažljivo; smijati se od uha do uha smijati se veselo; zaljubiti se preko ušiju jako se zaljubiti

im. m. ž. 〈G ùhodē, V ȕhodo; mn. N ùhode, G ȕhōdā〉 1. osoba koja koga uhodi [taj ~; ta ~; ti uhode; te uhode] 2. 〈ž.〉 žena koja koga uhodi [ta ~; te uhode]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùhodīm, 3. l. mn. ùhodē, imp. uhòdi, aor. uhòdih, imperf. ùhođāh, prid. r. uhòdio, prid. t. ùhođen〉 tajno prikupljati različite obavijesti i podatke

im. s. 〈G ùhođēnja〉 tajno prikupljanje različitih obavijesti i podataka

im. ž. 〈G ȕholažē; mn. N ȕholaže, G ȕholāžā〉 zool. kukac izdužena sploštena tijela tamnosmeđih kratkih hitinskih prednjih krila i dugih ticala s kliještima na zatku

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùhrānīm, 3. l. mn. ùhrānē, imp. uhráni, aor. uhránih, prid. r. uhránio, prid. t. ùhrānjen〉 hraneći ojačati, udebljati koga [~ svinju]

prid. 〈G ùhrānjena; odr. ùhrānjenī, G ùhrānjenōg(a); ž. ùhrānjena, s. ùhrānjeno〉 koji u organizmu ima dovoljno hranjivih tvari za normalan razvoj [dobro uhranjeno dijete]; ant. neuhranjen, pothranjen

im. ž. 〈G ȕhrānjenosti, I ȕhrānjenošću/ȕhrānjenosti〉 osobina onoga koji je uhranjen; ant. neuhranjenost, pothranjenost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùhvatīm, 3. l. mn. ùhvatē, imp. ùhvati, aor. ùhvatih, prid. r. ùhvatio, prid. t. ùhvaćen〉 1. hvatajući stići onoga koji bježi [~ zatvorenike u bijegu] 2. vrebajući dočekati i uloviti koga [~ lopova; ~ zeca]; sin. uvrebati 3. rukom primiti koga ili što [~ granu; ~ majku za ruku] 4. naći ili otkriti koga u nedopuštenoj ili neželjenoj djelatnosti ili stanju [Čuvari su ga uhvatili u krivolovu.; Učitelj ga je uhvatio nespremnog.]; sin. uloviti, zateći 5. 〈3. l.〉 pren., razg. a. v. obuzeti b. iskoristiti kakvu odgovarajuću okolnost [~ priliku za razgovor]; sin. uvrebati razg. • ùhvatiti se 〈povr.〉 1. pren., razg. v. prihvatiti se pod prihvatiti, primiti se pod primiti, prionuti, pristupiti 2. rukom dohvatiti što kao uporište ili oslonac [~ se za stolac]; sin. pridržati se v. pod pridržati, prihvatiti se pod prihvatiti, primiti se pod primiti

prid. 〈G uhvàtljiva; odr. uhvàtljivī, G uhvàtljivōg(a); ž. uhvàtljiva, s. uhvàtljivo〉 koji se može uhvatiti; ant. neuhvatljiv

im. ž. 〈G uhvàtljivosti, I uhvàtljivošću/uhvàtljivosti〉 osobina onoga koji je uhvatljiv ili svojstvo onoga što je uhvatljivo; ant. neuhvatljivost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȕigrām, 3. l. mn. uìgrajū, imp. uìgrāj, aor. uìgrah, prid. r. uìgrao, prid. t. ȕigrān〉 1. vježbom učiniti koga spremnim za igru ili kakvo sportsko natjecanje [~ momčad] 2. pren. vježbom učiniti koga sposobnim za kakav zajednički posao [~ liječničku ekipu]; vidski paranjak: uigravati

im. s. 〈G uigrávānja〉 1. vježbanje radi postizanja spremnosti za sportsko natjecanje 2. pren. činjenje vježbom koga sposobnim za kakav zajednički posao

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uìgrāvām, 3. l. mn. uigrávajū, imp. uìgrāvāj, aor. uigrávah, imperf. uìgrāvāh, prid. r. uigrávao, prid. t. uìgrāvān〉 1. vježbom činiti koga spremnim za igru ili kakvo sportsko natjecanje [~ momčad] 2. pren. vježbom činiti koga sposobnim za kakav zajednički posao [~ liječničku ekipu]; vidski paranjak: uigrati

prij. 〈G〉 1. označuje da tko nastupa umjesto koga drugoga, da zastupa kakvu skupinu [govoriti ~ razreda] 2. označuje da je što namjera, svrha čemu [činiti što ~ mira]

pril. izriče uvjeravanje, upravo tako, u punoj mjeri [Uistinu smo se trudili.; Uistinu je lijepa.]; sin. doista, stvarno, zaista, zbilja

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùjašēm, 3. l. mn. ùjašū, imp. ùjaši, aor. ùjaših, prid. r. ùjahao〉 1. jašući ući u koji prostor [~ u dvorište]; ant. izjahati 2. vježbom učiniti spremnim za što (o konju)

im. m. 〈G ȕjāka, V ȕjāče; mn. N ȕjāci, G ȕjākā〉 majčin brat; sin. barba pokr.; ant. ujna

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ujèdīnīm, 3. l. mn. ujèdīnē, imp. ujedíni, aor. ujedínih, prid. r. ujedínio, prid. t. ujèdīnjen〉 1. povezati više samostalnih dijelova u cjelinu 2. sastaviti, spojiti koga ili što radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi [~ tvrtke]; sin. udružiti, združiti • ujedíniti se 〈povr.〉 uzajamno se sastaviti, spojiti radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. udružiti se v. pod udružiti, združiti se v. pod združiti; Vidski parnjaci: ujedinjavati, ujedinjivati

im. s. 〈G ujedinjávānja〉 1. povezivanje više dijelova u jedan 2. uzajamno sastavljanje, spajanje radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. (integracija), udruživanje, združivanje; sin. ujedinjivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ujedìnjāvām, 3. l. mn. ujedinjávajū, imp. ujedìnjāvāj, aor. ujedinjávah, imperf. ujedìnjāvāh, prid. r. ujedinjávao, prid. t. ujedìnjāvān〉 1. povezivati više samostalnih dijelova u cjelinu 2. sastavljati, spajati koga ili što radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi [~ tvrtke]; sin. udruživati, združivati • ujedinjávati se 〈povr.〉 uzajamno se sastavljati, spajati radi postizanja zajedničkoga cilja ili ostvarivanja zajedničke koristi; sin. udruživati se v. pod udruživati, združivati se v. pod združivati; sin. ujedinjivati; vidski paranjak: ujediniti

prid. 〈G ujèdīnjena; odr. ujèdīnjenī, G ujèdīnjenōg(a); ž. ujèdīnjena, s. ujèdīnjeno〉 koji je sastavljen od više dijelova udruženih u cjelinu [Ujedinjeni narodi; ujedinjene snage]

im. s. 〈G ujedinjénja; mn. N ujedinjénja, G ujedinjénjā〉 pol. čin kojim se od više samostalnih zajednica stvara jedna [~ sjevernoameričkih država]

im. s. 〈G ujedinjívānja〉 usp. ujedinjavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ujedìnjujēm, 3. l. mn. ujedìnjujū, imp. ujedìnjūj, aor. ujedinjívah, imperf. ujedìnjīvāh, prid. r. ujedinjívao, prid. t. ujedìnjīvān〉 usp. ujedinjavati

im. s. 〈G ujednačávānja; mn. N ujednačávānja, G ujednačávānjā〉 postupak kojim se što ujednačuje po kojemu svojstvu [~ mišljenja]; sin. ujednačivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ujednàčāvām, 3. l. mn. ujednačávajū, imp. ujednàčāvāj, aor. ujednačávah, imperf. ujednàčāvāh, prid. r. ujednačávao, prid. t. ujednàčāvān〉 činiti što jednakim, ravnomjernim; sin. ujednačivati; ant. razjednačavati, razjednačivati; vidski parnjak: ujednačiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ujèdnāčīm, 3. l. mn. ujèdnāčē, imp. ujednáči, aor. ujednáčih, prid. r. ujednáčio, prid. t. ujèdnāčen〉 učiniti što jednakim, ravnomjernim; ant. razjednačiti; vidski parnjaci: ujednačavati, ujednačivati

im. s. 〈G ujednačívānja; mn. N ujednačívānja, G ujednačívānjā〉 usp. ujednačavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ujednàčujēm, 3. l. mn. ujednàčujū, imp. ujednàčūj, aor. ujednačívah, imperf. ujednàčīvāh, prid. r. ujednačívao, prid. t. ujednàčīvān〉 usp. ujednačavati

pril. istodobno s čim drugim [Idemo u isti razred, a ~ smo i prijatelji.]

pril. tijekom jeseni [Ujesen počinje nastava.]

im. ž. 〈G ȗjnē; mn. N ȗjne, G ȗjnā/ȗjnī〉 ujakova žena; ant. ujak

pril. tijekom jutra [Učit ću ~.]; sin. izjutra; ant. navečer, uvečer

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkāljām, 3. l. mn. ukáljajū, imp. ùkāljāj, aor. ukáljah, prid. r. ukáljao, prid. t. ùkāljān〉 uprljati kalom; sin. okaljati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkāpām, 3. l. mn. ukápajū, imp. ùkāpāj, aor. ukápah, imperf. ùkāpāh, prid. r. ukápao, prid. t. ùkāpān〉 stavljati koga ili što u jamu i zasipati zemljom [~ uginule životinje] • ukápati se 〈povr.〉 utvrđivati se u rovovima [Vojska se ukapa.]; sin. ukopavati; vidski paranjak: ukopati

im. s. 〈G ukápčānja〉 spajanje ili priključivanje čega na izvor energije; sin. ukopčavanje; ant. iskapčanje, iskopčavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkāpčām, 3. l. mn. ukápčajū, imp. ùkāpčāj, aor. ukápčah, imperf. ùkāpčāh, prid. r. ukápčao, prid. t. ùkāpčān〉 spajati ili priključivati što na izvor energije [~ računalo; ~ televizor]; sin. ukopčavati; vidski parnjak: ukopčati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùkapīm, 3. l. mn. ùkapē, imp. ùkapi, aor. ùkapih, prid. r. ùkapio, prid. t. ùkapljen〉 fiz. obaviti kondenzaciju, prouzročiti da što prijeđe iz plinovitoga u tekuće agregacijsko stanje • ùkapiti se 〈povr.〉 prijeći iz plinovitoga stanja u tekuće ili iz tekućega stanja u čvrsto; vidski paranjak: ukapljivati

prid. 〈G ùkapljena; odr. ùkapljenī, G ùkapljenōg(a); ž. ùkapljena, s. ùkapljeno〉 fiz. koji je stlačivanjem iz plinovitoga prešao u tekuće stanje [ukapljeni plin]; sin. kondenziran

im. s. 〈G ukapljívānja〉 fiz. prelazak tvari iz plinovitoga u tekuće agregacijsko stanje; sin. kondenzacija, zgusnuće