gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. utr̀kujēm se, 3. l. mn. utr̀kujū se, imp. utr̀kūj se, aor. utrkívah se, imperf. utr̀kīvāh se, prid. r. utrkívao se〉 1. natjecati se u trčanju ili kakvu drugom brzom kretanju [~ na atletskoj stazi] 2. pren. nastojati što učiniti ili postići prije koga drugoga [~ u rješavanju matematičkih zadataka]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtr̄ljām, 3. l. mn. utŕljajū, imp. ùtr̄ljāj, aor. utŕljah, prid. r. utŕljao, prid. t. ùtr̄ljān〉 trljajući utisnuti u što, nanijeti što trljajući prstima ili dlanom [~ ulje u kožu; ~ sol u meso]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtr̄nēm, 3. l. mn. ùtr̄nū se, imp. utŕni se, aor. utŕnuh se, prid. r. utŕnuo se〉 1. 〈3. l.〉 privremeno postati nepokretnim ili krutim, izgubiti gipkost i mekoću [Ruka mu je utrnula.] 2. poet. učiniti da što prestane gorjeti [~ svijeću; ~ vatru]; sin. ugasiti; ant. upaliti, zapaliti

im. ž. 〈G ȕtrobē; mn. N ȕtrobe, G ȕtrōbā〉 1. anat. dio tijela između prsnoga koša i zdjelice u kojemu su smješteni probavni organi, bubrezi, slezena i krvne žile; sin. trbuh, trbušna šupljina v. pod šupljina 2. pren. unutrašnjost čega [~ broda; ~ Zemlje]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utrostrùčāvām, 3. l. mn. utrostručávajū, imp. utrostrùčāvāj, aor. utrostručávah, imperf. utrostrùčāvāh, prid. r. utrostručávao, prid. t. utrostrùčāvān〉 činiti trostrukim, triput većim [~ dobit] • utrostručávati se 〈povr.〉 postajati trostrukim, triput većim [Plaća se utrostručavala.]; sin. utrostručivati; vidski paranjak: utrostručiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utròstručīm, 3. l. mn. utròstručē, imp. utròstruči, aor. utròstručih, prid. r. utròstručio, prid. t. utròstručen〉 učiniti trostrukim, triput većim [~ dobit] • utròstručiti se 〈povr.〉 postati trostrukim, triput većim [Plaća se utrostručila.]; Vidski parnjaci: utrostručavati, utrostručivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utrostrùčujēm, 3. l. mn. utrostrùčujū, imp. utrostrùčūj, aor. utrostručívah, imperf. utrostrùčīvāh, prid. r. utrostručívao, prid. t. utròstručen〉 usp. utrostručavati

im. m. 〈G ùtroška; mn. N ùtrošci, G ùtrošākā〉 ono što se utroši u energiji, gradivu, novcu, hrani ili vremenu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtrošīm, 3. l. mn. ùtrošē, imp. utròši, aor. utròših, prid. r. utròšio, prid. t. ùtrošen〉 odvojiti ili dati što radi postizanja kakva cilja [~ novac u dionice; ~ trud i znanje u posao]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utr̀pām, 3. l. mn. utr̀pajū, imp. utr̀pāj, aor. utr̀pah, prid. r. utr̀pao, prid. t. ȕtrpān〉 1. brzim pokretima i bez reda smjestiti što u kakav prostor [~ stvari u ladicu]; sin. ubaciti; ant. izbaciti 2. pren. prebaciti na drugoga, silom komu što dati [~ komu posao] • utr̀pati se 〈povr.〉 razg. v. ugurati se pod ugurati; vidski paranjak: utrpavati

im. s. 〈G utrpávānja〉 1. smještanje čega kamo brzim pokretima i bez reda; sin. ubacivanje; ant. izbacivanje 2. pren. prebacivanje na drugoga, davanje komu čega silom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utr̀pāvām, 3. l. mn. utrpávajū, imp. utr̀pāvāj, aor. utrpávah, imperf. utr̀pāvāh, prid. r. utrpávao, prid. t. utr̀pāvān〉 1. brzim pokretima i bez reda smještati što u kakav prostor [~ stvari u ladicu]; sin. ubacivati; ant. izbacivati 2. pren. prebacivati na drugoga, silom komu što davati [~ komu posao] • utrpávati se 〈povr.〉 razg. v. uguravati se pod uguravati; vidski paranjak: utrpati

im. ž. 〈G ȕtvē; mn. N ȕtve, G ȕtāvā/ȗtvā/ȕtvī〉 zool. patka s crvenim kljunom, bijelim i smeđim dijelovima tijela i tamnozelenim vratom i glavom

im. ž. 〈G ȕtvarē; mn. N ȕtvare, G ȕtvārā〉 v. duh, prikaza, priviđenje, sablast

im. ž. 〈G ȕtvrdē; mn. N ȕtvrde, G ȕtvr̄dā〉 grad., vojn. čvrsta građevina sagrađena za obranu od napada

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùtvr̄dīm, 3. l. mn. ùtvr̄dē, imp. utvŕdi, aor. utvŕdih, prid. r. utvŕdio, prid. t. ùtvr̄đen〉 1. ograditi utvrdama [~ grad] 2. točno odrediti što, istraživanjem otkriti što [~ činjenice; ~ istinu; ~ uvjete ugovora]; sin. (konstatirati), ustanoviti 3. ponoviti kako bi se dobro znalo [~ gradivo]; vidski paranjak: utvrđivati

im. s. 〈G utvrđívānja〉 1. točno određivanje čega; sin. ustanovljavanje, ustanovljivanje 2. ponavljanje kako bi se dobro znalo 3. ograđivanje utvrdama

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. utvr̀đujēm, 3. l. mn. utvr̀đujū, imp. utvr̀đūj, aor. utvrđívah, imperf. utvr̀đīvāh, prid. r. utvrđívao, prid. t. utvr̀đīvān〉 1. ograđivati utvrdama [~ grad] 2. točno određivati što, istraživanjem otkrivati što [~ činjenice; ~ istinu; ~ uvjete ugovora]; sin. (konstatirati), ustanovljavati, ustanovljivati 3. ponavljati kako bi se dobro znalo [~ gradivo]; vidski paranjak: utvrditi

im. ž. 〈G ȕvalē; mn. N ȕvale, G ȕvālā〉 zem. 1. mali morski zaljev; sin. draga, zaton 2. izdužena udubina u kršu

prid. 〈G ùvāžena; odr. ùvāženī, G ùvāženōg(a); ž. ùvāžena, s. ùvāženo; komp. uvažènijī〉 1. v. cijenjen 2. v. prihvaćen pod prihvatiti

pril. tijekom večeri [Učit ću ~.]; sin. navečer; ant. izjutra, ujutro

im. ž. 〈G uvećànicē; mn. N uvećànice, G uvećànīcā〉 gram. izvedenica koja znači da je ono što je označeno osnovnom riječju uvećano ili veliko; sin. (augmentativ); ant. (deminutiv), umanjenica

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvèćām, 3. l. mn. uvèćajū, imp. uvèćāj, aor. uvèćah, prid. r. uvèćao, prid. t. ȕvećān〉 1. učiniti da što bude većih dimenzija [~ fotografiju] 2. učiniti da količina čega bude većom [~ iznos novca] • uvèćati se 〈povr.〉 postati većim [~ se za deset posto]; ant. umanjiti; vidski paranjak: uvećavati

im. s. 〈G uvećávānja〉 1. činjenje čega većim 2. postajanje većim; ant. umanjivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvèćāvām, 3. l. mn. uvećávajū, imp. uvèćāvāj, aor. uvećávah, imperf. uvèćāvāh, prid. r. uvećávao, prid. t. uvèćāvān〉 1. činiti da što bude većih dimenzija [~ fotografije] 2. činiti da količina čega bude većom [~ novčane iznose] • uvećávati se 〈povr.〉 postajati većim [~ se za deset posto]; ant. umanjivati; vidski paranjak: uvećati

pril. u velikoj mjeri [Te se dvije stvari ~ razlikuju.]

prid. 〈G uvènula; odr. uvènulī, G uvènulōg(a); ž. uvènula, s. uvènulo〉 koji se osušio ili uginuo [~ hrast; uvenula biljka; uvenulo cvijeće]; sin. (uveo)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvenēm, 3. l. mn. ùvenū, imp. uvèni, aor. uvènuh, prid. r. uvènuo〉 1. ostati bez vlage i postati suhim [Ruža je uvenula.]; sin. usahnuti 2. pren. izgubiti volju za životom ili naglo postati starim [Uvenuo je od prevelike žalosti.]

prid. 〈G ùvela; odr. ùvelī, G ùvelōg(a); ž. ùvela, s. ùvelo〉 v. uvenuo

im. ž. 〈G uvertírē; mn. N uvertíre, G uvertírā〉 glazb., kaz. uvodni dio glazbenoga ili kazališnoga djela; sin. predigra

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvèdem, 3. l. mn. uvèdū, imp. uvèdi, aor. uvèdoh, prid. r. ùveo, prid. t. uvèden〉 1. vodeći koga dospjeti u kakav prostor [~ ljude u kuću; ~ psa u dvorište]; ant. izvesti 2. početi primjenjivati što [~ dodatnu nastavu; ~ zakone]; ant. ukinuti 3. dati komu savjet ili pouku u čemu [~ nove učenike u nastavu]; sin. uputiti 4. dopremiti, postaviti što čega nije bilo [~ plin]; sin. dovesti 5. pridružiti koga ili što kakvoj cjelini ili zajednici [~ igrače u igru; ~ nove likove u roman]; vidski paranjak: uvoditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvèzem, 3. l. mn. uvèzū, imp. uvèzi, aor. uvèzoh, prid. r. ùvezao, prid. t. uvèzen〉 1. vozeći dopremiti u kakav prostor [~ brod u luku; ~ kamion u dvorište] 2. gosp. unijeti u svoju državu robu iz strane države, kupiti robu ili usluge iz strane države [~ pšenicu]; ant. izvesti; vidski paranjak: uvoziti

im. m. 〈G ùveza; mn. N ùvezi, G ȕvēzā〉 1. vanjske, zaštitne strane čega [meki ~; tvrdi ~]; sin. korice v. pod korica, tok 2. pričvršćivanje, spajanje listova u knjigu vezanjem; sin. uvezivanje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvēžēm, 3. l. mn. ùvēžū, imp. uvéži, aor. uvézah, prid. r. uvézao, prid. t. ùvēzān〉 vezanjem pričvrstiti, spojiti listove u knjigu [~ stranice]; vidski parnjak: uvezivati

im. s. 〈G uvezívānja〉 usp. uvez

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. uvèzujēm, 3. l. mn. uvèzujū, imp. uvèzūj, aor. uvezívah, imperf. uvèzīvāh, prid. r. uvezívao, prid. t. uvèzīvān〉 vezanjem pričvršćivati, spajati listove u knjigu [~ stranice]; vidski parnjak: uvezati

im. m. 〈G ùvida; mn. N ùvidi, G ȕvīdā〉 pregled radi upoznavanja s čim [~ u čiji rad]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvidīm, 3. l. mn. ùvidē, imp. ùvidi, aor. ùvidjeh, prid. r. m. ùvidio, ž. ùvidjela, s. ùvidjelo, mn. ùvidjeli, prid. t. ùviđen〉 shvatiti ono što se prije nije moglo ili htjelo shvatiti [~ svoje pogreške]; vidski parnjak: uviđati

im. m. 〈G ȕviđāja; mn. N ȕviđāji, G ȕviđājā〉 v. očevid

im. s. 〈G uvíđānja〉 shvaćanje onoga što se prije nije moglo ili htjelo shvatiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvīđām, 3. l. mn. uvíđajū, imp. ùvīđāj, aor. uvíđah, imperf. ùvīđāh, prid. r. uvíđao, prid. t. ùvīđān〉 shvaćati ono što se prije nije moglo ili htjelo shvatiti [~ svoje pogreške]; vidski parnjak: uvidjeti

im. m. 〈G uvijáča; mn. N uvijáči, G uvijáčā〉 valjkasti predmet oko kojega se uvija kosa da bi bila kovrčava

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ùvījām, 3. l. mn. uvíjajū, imp. ùvījāj, aor. uvíjah, imperf. ùvījāh, prid. r. uvíjao, prid. t. ùvījān〉 1. namatajući skupljati [~ kosu; ~ vunu u klupko] 2. v. umatati; vidski paranjak: uviti • uvíjati se 〈povr.〉 činiti kružne pokrete dijelom tijela [~ se u ritmu glazbe; ~ se u struku]

pril. 1. svaki put, bez iznimke [Uvijek me to pitaš.]; ant. nikad 2. za sva vremena [Uvijek ću te voljeti.]; sin. dovijeka, svagda, vječno, zasvagda, zauvijek 3. bez prestanka, bez prekida [~ učiti]; sin. (kontinuirano), neprekidno, neprestance, neprestano, (permanentno), stalno; sin. vazda zast.

prid. 〈G uvijèna; odr. uvìjenī, G uvìjenōg(a); ž. uvijèna, s. uvijèno; komp. uvijènijī〉 1. koji je u kovrčama načinjenim uvijačima [uvijena kosa] 2. pren. koji nije potpuno jasan ili je neizravno izrečen [~ odgovor]

im. ž. 〈G uvìjušē; mn. N uvìjuše, G uvìjūšā〉 bot. dvodomna vodena biljka zavojite stabljike

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. ùvirē, 3. l. mn. ùvirū, aor. 3. l. jd. ȕvira, imperf. 3. l. jd. ùvirāše, prid. r. ùvirao〉 1. svojom vodom povećavati količinu koje tekućice ili stajaćice [Rijeke uviru u more.]; sin. slijevati se, ulijevati se v. pod ulijevati, utjecati 2. nestajati, gubiti se u zemlji [Rijeka uvire u tlo.]; sin. ponirati; ant. izvirati

pril. u visinu [skočiti ~]