prid. 〈G vȏznōg(a); ž. vȏznā, s. vȏznō〉 koji se odnosi na vožnju i vozila [~ red; ~ park]

im. ž. 〈G vòžnjē; mn. N vòžnje, G vóžnjā/vòžnjī〉 kretanje vozilom, put ili putovanje vozilom [~ vlakom; ~ biciklom]

im. m. 〈G vrápca; mn. N vrápci, G vrȃbācā〉 zool. mala sivosmeđa ptica pjevica koja obično živi u naseljima i oko kuća, najrasprostranjenija ptica na Zemlji ♦ 〈to〉 već i vrapci 〈na krovu〉 znaju (cvrkuću) 〈to〉 〈već〉 svi znaju, to je 〈već〉 općepoznato, to nije nikakva tajna

im. m. 〈G vráča, V vrȃču; mn. N vráčevi, G vráčēvā〉 osoba koja vrača

im. s. 〈G vràčānja〉 bacanje uroka, uklanjanje ili prizivanje čega izgovaranjem određenih riječi ili obavljanjem određenih radnja

im. ž. 〈G vràčarē; mn. N vràčare, G vrȁčārā〉 žena koja vrača

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vrȁčām, 3. l. mn. vrȁčajū, imp. vràčāj, aor. vràčah, imperf. vrȁčāh, prid. r. vràčao〉 bacati uroke, uklanjati ili prizivati što izgovaranjem određenih riječi ili obavljanjem određenih radnja

im. s. 〈G vrȁćānja〉 1. upućivanje, slanje čega tamo odakle je došlo 2. davanje natrag onoga što se posudilo; sin. povraćanje zast. 3. odgovaranje na što istim postupcima 4. dovođenje čega u prijašnje stanje 5. dolaženje natrag odakle se krenulo; sin. povraćanje zast. 6. dolaženje u prijašnje stanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vrȁćām, 3. l. mn. vrȁćajū, imp. vrȁćāj, aor. vrȁćah, imperf. vrȁćāh, prid. r. vrȁćao, prid. t. vrȁćān〉 1. upućivati, slati što tamo odakle je došlo [~ poštu] 2. davati natrag ono što se posudilo [~ novac]; sin. povraćati zast. 3. odgovarati istim postupcima [~ istom mjerom] 4. dovoditi što u prijašnje stanje [~ zdravlje; ~ veselje u kuću] • vrȁćati se 〈povr.〉 1. dolaziti natrag odakle se krenulo [~ se u domovinu]; sin. povraćati se zast. v. pod povraćati 2. dolaziti u prijašnje stanje [Vraća mu se zdravlje.]; Vidski parnjak: vratiti

im. ž. 〈G vrȁdžbinē; mn. N vrȁdžbine, G vrȁdžbīnā〉 magijska radnja kojom se uklanja ili priziva zlo

im. m. 〈G vrȃga, V vrȃže, L vrágu; mn. N vrȁgovi/vrȃzi, G vrȁgōvā/vrágā〉 1. nadnaravno biće koje čini zlo; sin. (đavao) 2. pren. zao čovjek; sin. sotona ◇ morski ~ zool. plosnatica hrskavičnjača nalik na ražu koja na repu ima otrovnu bodljiku i hrani se planktonom i manjim ribama; sin. golub ♦ bježati od čega kao ~ od tamjana izbjegavati što na sve moguće načine; bojati se koga, čega; kao 〈crnoga (živoga)〉 vraga jako se bojati koga, čega, biti u smrtnome strahu od koga, od čega; došao je (doći će) ~ po svoje stigla je (stići će) zaslužena kazna koga; gdje je ~ (bog) rekao laku noć, usp. bog; izazvati vraga navući nevolju na sebe obijesnim ponašanjem; kao da je vragu iz torbe ispao (iskočio) nestašan, vragolast, obijestan, prepreden; kao za vraga kao za inat; kojega (koga) vraga (boga) zašto, zbog čega, iz kojega razloga; koji ti je ~ (bog), usp. bog; ne da ~ mira komu nešto tjera u napast koga; nije ~ valjda (moguće), neće biti; otići k vragu propasti, otići u propast, zauvijek nestati; poslati koga, što k vragu (do vraga) otjerati koga, osloboditi se koga, riješiti se koga, napustiti koga, što; vući (potezati) vraga za rep upletati se u što neugodno (opasno), počinjati rizičan posao (aktivnost); tjerati (goniti i sl.) koga kao ~ grešnu dušu prisiljavati koga na obavljanje teških poslova (aktivnosti), ne dati komu ni da predahne; 〈to je〉 isti ~ 〈to je〉 jedno te isto, nema razlike, ni po čemu ne odudara; 〈to〉 nije bez vraga 〈to〉 nije bez razloga, 〈to〉 nije slučajno (tek tako), ima tu nešto, tu nešto nije u redu, iza toga se nešto krije; ~ bi ga znao (će ga znati) teško (nemoguće) je znati; tko zna, tko će znati, ništa nije jasno; ~ ima svoje prste u čemu stvari su se pogoršale iz nepoznatih razloga; ~ je odnio šalu stanje je veoma ozbiljno (kritično), stvar je ozbiljna; ~ ne spava moglo bi biti opasno (nezgodno), mogu se pojaviti neugodnosti; ~ te odnio ne gnjavi, ne smetaj

im. m. 〈G vragolána, V vrȁgolāne; mn. N vragoláni, G vragolánā〉 vragolast dječak ili mladić; sin. deran, mangup

im. ž. 〈G vragòlānkē, DL vragòlānki; mn. N vragòlānke, G vragòlānkā/vragòlānkī〉 vragolasta djevojčica ili djevojka

prid. 〈G vragòlasta; odr. vragòlastī, G vragòlastōg(a); ž. vragòlasta, s. vragòlasto; komp. vragolàstijī〉 1. koji je živ i razigran [~ mladić] 2. koji odražava živost i razigranost [~ izraz lica]; sin. nestašan

prid. 〈G vrána; odr. vrȃnī, G vrȃnōg(a); ž. vrána, s. vráno〉 poet. jako crn, crn poput vranca [konji vrani]

im. ž. 〈G vrȁnē; mn. N vrȁne, G vrȃnā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica najvećih i najinteligentnijih ptica pjevica, selice crne ili sive boje s crnim kljunom i nogama koje žive u svim krajevima svijeta 2. pripadnik istoimene skupine [crna ~; siva ~] ♦ bijela ~ osoba različita od drugih, osoba koja se razlikuje od svoje sredine

im. m. 〈G vránca; mn. N vránci, G vrȃnācā〉 1. konj sjajne crne dlake 2. zool. ptica duga vrata i kljuna zakrivljena na vrhu koja roneći lovi ribu i rakove; sin. kormoran 3. a. crno grožđe koje potječe iz Crne Gore, a uzgaja se i u Makedoniji i Hrvatskoj b. vino od istoimenoga grožđa

im. m. 〈G vràpčića; mn. N vràpčići, G vrȁpčīćā〉 um. mali vrabac

im. m. 〈G vrȃta, L vrátu; mn. N vrȁtovi, G vrȁtōvā〉 1. anat. uski dio tijela koji povezuje trup s glavom [kratki ~; široki ~] 2. bot. uz njušku i plodnicu jedan od triju dijelova tučka, vrh tučka 3. pren. uski, izduženi dio čega [~ čavla; ~ violine] ♦ baciti se (pasti i sl.) komu oko vrata zagrliti koga, baciti se (pasti) u zagrljaj komu; imati koga, što na vratu voditi brigu (skrb) o kome, o čemu, imati na brizi koga, što; natovariti (navući i sl.) na ~ komu koga, što opteretiti koga kime, čime, nametnuti obveze (dužnosti i sl.) komu; nije šija nego ~, usp. šija; skinuti s vrata (pleća) koga, što osloboditi se nametnute obveze (opterećenja), osloboditi se koga, čega; uhvatiti (ščepati) za vrat koga učiniti pritisak na koga, napasti koga, zaprijetiti komu; visjeti komu na vratu opterećivati koga, biti na teret komu, biti 〈dugo〉 na čijoj skrbi; zasjesti komu za ~ pokoriti koga, nametnuti se komu, zavladati kime; zavrnuti komu vratom (šijom) upropastiti (uništiti) koga, obračunati se s kim

im. pl. t. s. 〈G vrátā〉 1. konstrukcija ugrađena u kakav otvor u zidu, na ogradi, na vozilu i sl. kroz koju se izlazi ili ulazi i koja se može otvarati i zatvarati [ulazna ~; sobna ~; garažna ~] 2. konstrukcija na uporabnim predmetima sa šupljom unutrašnjošću koja služi za otvaranje i zatvaranje [~ ormara; ~ peći] 3. sp. a. konstrukcija koja se sastoji od dvaju kovinskih stupova, prečke i mreže, dio sportskoga igrališta za nogomet, rukomet, hokej, vaterpolo i dr. kroz koji mora proći lopta ili pločica da bi se postigao zgoditak; sin. gol b. oznaka na skijaškoj stazi 4. zem. a. morski prolaz između otoka ili kontinenata koji povezuje veće morske površine ili oceane b. prolaz između strmih stijena u planinskome kraju ♦ biti pred vratima biti veoma blizu, očekivati u najbližoj budućnosti; od ~ do ~ [ići, slati koga itd.] od ustanove do ustanove [ići, slati koga itd.] od jednoga do drugoga mjesta [ići, slati koga itd.]; iza zatvorenih ~ 1. tajan, skriven od javnosti 2. potajno, skriveno od javnosti; otvoriti komu, čemu 〈širom〉 ~ pružiti mogućnost za djelovanje (akciju) komu, čemu, omogućiti komu, čemu slobodan razvoj (razvitak); pokazati ~ komu otjerati koga, grubo istjerati koga iz kuće (ureda i sl.); pokucati (zakucati) na čija ~ najaviti dolazak, obratiti se komu; poljubiti ~ naići na zatvorena vrata, otići neobavljena posla; mesti pred svojim vratima baviti se svojim, a ne tuđim stvarima (poslovima); ući na mala ~ pojaviti se (stvoriti se) u javnosti neprimjetno (zaobilazno, kriomice), postići što preko veze; ući na velika ~ pojaviti se (stvoriti se) u javnosti pobjednički (uz široku medijsku podršku); ~ su otvorena komu dobrodošao je tko, rado (srdačno) će biti primljen tko; ~ su zatvorena komu nije dobrodošao tko, onemogućen (spriječen) je tko u čemu, nailazi tko na smetnje (prepreke)

im. ž. 〈G vràtānācā/vràtāncā〉 mala vrata; sin. vratašca

im. m. 〈G vratára, V vrȁtāru/vrȁtāre; mn. N vratári, G vratárā〉 1. čuvar na ulazu u zgradu 2. sp. igrač koji brani gol; sin. (golman)

prid. 〈G vratáreva; ž. vratáreva, s. vratárevo〉 koji pripada vrataru; sin. golmanov, vratarov

prid. 〈G vratárova; ž. vratárova, s. vratárovo〉 usp. vratarev

im. pl. t. s. 〈G vràtāšācā/vràtāšcā〉 usp. vratanca

im. m. 〈G vràtića; mn. N vràtići, G vrȁtīćā〉 1. um. mali vrat 2. bot. ukrasna mirisna biljka iz porodice glavočika

im. s. 〈G vràtila; mn. N vràtila, G vrȁtīlā〉 1. drveni valjak na tkalačkome stanu oko kojega se omotava pređa 2. valjak u mlinu za drobljenje maslina 3. sp. naprava za vježbanje koja se sastoji od dvaju stupova s vodoravno položenom prečkom; sin. preča

im. ž. 〈G vràtinē; mn. N vràtine, G vrȁtīnā〉 1. uv. velik, debeo vrat 2. meso od gornjega dijela vrata

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vrȃtīm, 3. l. mn. vrȃtē, imp. vráti, aor. vrátih, prid. r. vrátio, prid. t. vrȃćen〉 1. uputiti, poslati tamo odakle je što došlo [~ poštu] 2. odgovoriti na isti način [~ istom mjerom] 3. dati natrag ono što je tko uzeo, primio ili dao [~ novac]; sin. povratiti zast. 4. dovesti što u prijašnje stanje [~ zdravlje; ~ veselje u kuću] • vrátiti se 〈povr.〉 1. doći natrag odakle se krenulo [~ se u domovinu]; sin. povratiti se zast. v. pod povratiti 2. doći u prijašnje stanje [Vratilo mu se zdravlje.]; Vidski parnjak: vraćati

prid. 〈G vrȁtnōg(a); ž. vrȁtnā, s. vrȁtnō〉 koji se odnosi na vrat [vratna kralježnica]

im. ž. 〈G vrátnicē; mn. N vrátnice, G vrátnīcā〉 sp. uspravni dio okvira vrata [lopta se odbila od vratnice]; sin. (stativa)

prid. 〈G vrȁtolōmna; odr. vrȁtolōmnī, G vrȁtolōmnōg(a); ž. vrȁtolōmna, s. vrȁtolōmno; komp. vratolòmnijī〉 koji je veoma opasan i nepromišljen

im. ž. 〈G vratolòmijē; mn. N vratolòmije, G vratolòmījā〉 veoma opasan i nepromišljen pothvat

prid. 〈G vràžjēg(a); ž. vràžjā, s. vràžjē〉 koji se odnosi na vraga [vražje djelo]; sin. (đavolski, đavolji)

im. ž. 〈G vŕbē; mn. N vŕbe, G vŕbā〉 bot. 1. 〈mn.〉 porodica listopadnoga drveća ili grmlja nepravilnih krošanja s obješenim granama i tamnozelenim sjajnim listovima 2. pripadnica istoimene porodice [žalosna ~; crna ~] ♦ kad na vrbi rodi grožđe nikad; 〈to su〉 na vrbi svirale 〈to je〉 nedostižno (neostvarivo), 〈to je〉 sasvim nesigurna stvar

im. m. 〈G vrbíka; mn. N vrbíci, G vrbíkā〉 zemljište na kojemu rastu vrbe

prid. 〈G vr̀bina; ž. vr̀bina, s. vr̀bino〉 koji pripada vrbi [vrbino drvo]; sin. vrbov

prid. 〈G vr̀bova; ž. vr̀bova, s. vr̀bovo〉 1. usp. vrbin 2. koji je od vrbe [~ med]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vȑcām, 3. l. mn. vȑcajū, imp. vȑcāj, aor. vȑcah, imperf. vȑcāh, prid. r. vȑcao, prid. t. vȑcān〉 izdvajati med ili maslo s pomoću posebne sprave koja radi na načelu centrifugalne sile

prid. 〈G vȑckasta; odr. vȑckastī, G vȑckastōg(a); ž. vȑckasta, s. vȑckasto; odr. vrckàstijī〉 1. koji se vrcka, koji je živahan i okretan 2. pren. koji zavodi, koji je veoma privlačan [vrckasta djevojka]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. vȑckām, 3. l. mn. vȑckajū, imp. vȑckāj, aor. vȑckah, imperf. vȑckāh, prid. r. vȑckao〉 privlačiti pozornost gibanjem tijela pri hodu

prid. 〈G vȑckava; odr. vȑckavī, G vȑckavōg(a); ž. vȑckava, s. vȑckavo; komp. vrckàvijī〉 1. koji je razigran i pun duha [~ čovjek] 2. koji odražava čiju razigranost [~ odgovor]

pril. 〈komp. vrckàvijē〉 razigrano i s mnogo duha [~ odgovoriti]

im. ž. 〈G vȑckavosti, I vȑckavošću/vȑckavosti〉 osobina onoga koji je vrckav ili svojstvo onoga što je vrckavo

im. m. 〈G vr̀ča; mn. N vr̀čevi, G vȑčēvā〉 duguljasta posuda s ručkom koja služi za posluživanje napitaka [stakleni ~; ~ za vino]; sin. kupa pokr.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. vrȇbām, 3. l. mn. vrébajū, imp. vrȇbāj, aor. vrébah, imperf. vrȇbāh, prid. r. vrébao, prid. t. vrȇbān〉 1. tiho ili skriveno čekati da se uhvati ili otkrije koji čovjek ili životinja [~ divljač; ~ lopova] 2. čekati pogodan čas da se ostvari koji naum ili korist [~ priliku]

im. ž. 〈G vrȅćē; mn. N vrȅće, G vrȇćā〉 1. jednostavna torba od plastike, papira ili platna koja služi za držanje ili nošenje stvari, smeća i sl. [~ za smeće] 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu torbu [~ krumpira] ♦ biti svakoj vreći (krpi, rupi) zakrpa upletati se (miješati se) u sve; ~ bez dna ono što traži stalna ulaganja, izvor nerazumnoga, (neograničenoga, neprekidnoga) trošenja novca

im. ž. 〈G vrȅćicē; mn. N vrȅćice, G vrȅćīcā〉 1. um. mala vreća 2. manja plastična ili papirnata torba koju se obično dobiva pri kupnji kako bi se u nju smjestile kupljene stvari 3. pren. količina čega koja stane u istoimenu malu vreću [~ kikirikija]