vȉđen | prid. 〈G vȉđena; odr. vȉđenī, G vȉđenōg(a); ž. vȉđena, s. vȉđeno; komp. viđènijī〉 koji uživa ugled i poštovanje [viđeni građanin] |
vȉđēnje | im. s. 〈G vȉđēnja; mn. N vȉđēnja, G vȉđēnjā〉 ideja ili predodžba koju tko ima o čemu [~ uloge škole] |
vìgvam | im. m. 〈G vìgvama; mn. N vìgvami, G vȉgvāmā〉 nastamba ili šator sjevernoameričkih Indijanaca |
vȉhōr | im. m. 〈G vȉhora, I vȉhorom; mn. N vȉhori, G vȉhōrā〉 1. met. vrtložni vjetar 2. pren. a. stanje velike zbrke ili opasnosti [ratni vihor] b. stanje obuzetosti čime snažnim ili proturječnim [vihor strasti] |
vihòriti | |
vìjača | im. ž. 〈G vìjačē; mn. N vìjače, G vȉjāčā〉 uže za preskakanje |
vijàdukt | im. m. 〈G vijàdukta; mn. N vijàdukti, G vijàdukātā/vijàdūktā〉 most za cestovni ili željeznički promet koji premošćuje koju dolinu ili prometnicu |
víjak | im. m. 〈G víjka; mn. N víjci, G vȋjākā〉 tanki kovinski predmet s glavom i spiralnim žljebićima, koji služi za pričvršćivanje ili spajanje dijelova čega [vijci za drvo; spojiti daske vijkom] |
vȉjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. vȉjē, 3. l. mn. vȉjū, aor. 3. l. jd. vȉja, imperf. 3. l. jd. vȉjāše, prid. r. vȉjao, prid. t. vȉjān〉 1. 〈3. l.〉 jako puhati [Vjetar vije.] 2. 〈3. l.〉 gusto padati [Snijeg vije.] 3. zast. bacanjem u zrak pročišćavati na vjetru (o zrnju) [~ žito] • vȉjati se 〈povr.〉 〈3. l.〉 živahno se i lagano povijati čas na jednu, čas na drugu stranu [Zastava se vije.]; sin. lepršati, vijoriti se v. pod vijoriti, viti se v. pod viti |
vȉjavica | im. ž. 〈G vȉjavicē; mn. N vȉjavice, G vȉjavīcā〉 met. gust snijeg praćen jakim vjetrom; sin. mećava |
vìjčanī | prid. 〈G vìjčanōg(a); ž. vìjčanā, s. vìjčanō〉 koji se odnosi na vijak |
vijéćānje | im. s. 〈G vijéćānja; mn. N vijéćānja, G vijéćānjā〉 držanje sastanka vijeća, razgovor i razmjenjivanje mišljenja u cilju donošenja odluka |
vijéćati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vijȇćām, 3. l. mn. vijéćajū, imp. vijȇćāj, aor. vijéćah, imperf. vijȇćāh, prid. r. vijéćao〉 držati sastanak vijeća, razgovarati i razmjenjivati mišljenja u cilju donošenja odluka [Profesori vijećaju.] |
vijéće | im. s. 〈G vijéća; mn. N vijéća, G vijéćā〉 skup ljudi koji nakon razgovora donosi mišljenje ili odluku o čemu [gradsko ~; nastavničko ~] |
vijéćnica | im. ž. 〈G vijéćnicē; mn. N vijéćnice, G vijéćnīcā〉 1. zgrada u kojoj se nalazi sjedište gradske uprave 2. prostorija u kojoj zasjeda vijeće |
vijȇćnica | im. ž. 〈G vijȇćnica; mn. N vijȇćnice, G vijȇćnīcā〉 članica vijeća |
vijȇćničin | prid. 〈G vijȇćničina; ž. vijȇćničina, s. vijȇćničino〉 koji pripada vijećnici |
vijȇćnīk | im. m. 〈G vijȇćnīka, V vijȇćnīče; mn. N vijȇćnīci, G vijȇćnīkā〉 član vijeća [gradski vijećnici] |
vijȇk | im. m. 〈G vijȇka, L vijéku; mn. N vjȅkovi, G vjȅkōvā〉 1. 〈jd.〉 bivanje ili postojanje u vremenu; sin. trajanje 2. 〈jd.〉 vrijeme provedeno u čemu [radni ~]; sin. staž 3. osnovno povijesno razdoblje ◇ novi ~ razdoblje povijesti od kraja srednjega vijeka do danas, početak je određen prema otkriću Amerike 1492.; srednji ~ razdoblje između završetka antičkoga i početka modernoga doba obilježeno godinama 476. (propast Zapadnoga Rimskog Carstva) i 1492. (Kolumbovo otkriće Amerike); stari ~ razdoblje od početka povijesti (pojave pisma u 4. tisućljeću) do propasti Zapadnoga Rimskog Carstva 476. godine 4. v. stoljeće ♦ biti duga (dugog) vijeka biti dugotrajan; dugo živjeti (trajati); biti kratka (kratkog) vijeka biti kratkotrajan (vremenski ograničen), kratko živjeti (trajati); dok je svijeta i vijeka, usp. svijet; na (za) 〈sve〉 vijeke vjekova zauvijek, za svagda; otkad (otkako) je svijeta i vijeka, usp. svijet |
vijénac | im. m. 〈G vijénca; mn. N vijénci, G vijȇnācā〉 1. okrugli ukras spleten od cvijeća ili lišća koji se nosi na glavi u posebnim, svečanim zgodama [lovorov ~]; sin. kruna 2. ono što oblikom nalikuje na istoimeni okrugli ukras [~ kose] 3. planinski lanac ili grebenasta zaravan [gorski ~] |
vijȇst | im. ž. 〈G vijȇsti, L vijésti, I vijȇšću/vijȇsti; mn. N vijȇsti, G vijéstī, DLI vijéstima〉 1. ono što se komu prenosi ili šalje kao obavijest [radosna ~; nema vijesti o poginulima]; sin. poruka 2. kratak izvještaj o kakvu dnevnom događaju [novinska ~] 3. 〈mn.〉 televizijska ili radijska emisija koja sadržava istoimene kratke izvještaje o dnevnim događajima [slušati vijesti na radiju] |
vijètnamskī | prid. 〈G vijètnamskōg(a); ž. vijètnamskā, s. vijètnamskō〉 1. koji se odnosi na Vijetnamce i Vijetnam 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Vijetnamu i narodni jezik Vijetnamaca |
vijòriti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vìjorīm, 3. l. mn. vìjorē, imp. vijòri, aor. vijòrih, imperf. vìjorāh, prid. r. vijòrio, prid. t. vìjoren〉 mahati čime tako da leprša [~ zastavom]; sin. vihoriti zast., vitlati • vijòriti se 〈povr.〉 živahno se i lagano povijati čas na jednu, čas na drugu stranu [Zastava se vijori.]; sin. lepršati, vijati se v. pod vijati, viti se v. pod viti |
vìjuga | im. ž. 〈G vìjugē, DL vìjuzi; mn. N vìjuge, G vȉjūgā〉 1. mat. krivulja s mnogo zavoja 2. med. nabor na kori mozga [moždane vijuge] |
vijùgati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vijùgām, 3. l. mn. vijùgajū, imp. vijùgāj, aor. vijùgah, imperf. vijùgāh, prid. r. vijùgao〉 1. 〈3. l.〉 biti u obliku vijuge [Cesta vijuga.] 2. kretati se vijugavo, čas lijevo, čas desno [Automobil vijuga cestom.] |
vijùgav | prid. 〈G vijùgava; odr. vijùgavī, G vijùgavōg(a); ž. vijùgava, s. vijùgavo; komp. vijugàvijī〉 koji ima oblik vijuga, koji zavija čas lijevo, čas desno [~ potok; vijugava cesta] |
vȉka | |
víkānje | im. s. 〈G víkānja〉 usp. vika |
vìkār | im. m. 〈G vikára, V vȉkāru/vȉkāre; mn. N vikári, G vikárā〉 rel. 1. zamjenik crkvenoga poglavara u Katoličkoj crkvi [apostolski ~; generalni ~; samostanski ~; župni ~] 2. niži protestantski svećenik |
vikárev | prid. 〈G vikáreva; ž. vikáreva, s. vikárevo〉 koji pripada vikaru; sin. vikarov |
vikàrica | im. ž. 〈G vikàricē; mn. N vikàrice, G vikàrīcā〉 rel. niža protestantska svećenica |
vikàričin | prid. 〈G vikàričina; ž. vikàričina, s. vikàričino〉 koji pripada vikarici |
vikárov | prid. 〈G vikárova; ž. vikárova, s. vikárovo〉 usp. vikarev |
víkati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vȋčēm, 3. l. mn. vȋčū, imp. víči, aor. víkah, imperf. vȋkāh, prid. r. víkao, pril. s. víčūći〉 1. glasno i prodorno govoriti [Nemoj ~ na mene!]; sin. derati se razg. v. pod derati, urlati; ant. šaptati, šaputati 2. ukoriti ili osuđivati koga oštrim riječima [~ na dijete]; Vidski parnjak: viknuti |
vìkend | im. m. 〈G vìkenda; mn. N vìkendi, G vȉkēndā〉 posljednja dva dana u tjednu (subota i nedjelja) kad se obično ne radi [čekati ~] |
vìkēndica | im. ž. 〈G vìkēndicē; mn. N vìkēndice, G vìkēndīcā〉 kućica za odmor |
vìkler | im. m. → uvijač |
víknuti | |
vìkunja | im. ž. 〈G vìkunjē; mn. N vìkunje, G vȉkūnjā〉 zool. smeđožuta deva bez grbe koja živi u Južnoj Americi |
víla | im. ž. 〈G vílē, V vȋlo; mn. N víle, G vílā〉 izmišljeno biće, mlada i lijepa žena natprirodnih moći koja živi u šumama, gorama, vodama, moru i sl. [dobra ~; gorska ~; morska ~] |
vȉle | im. pl. t. ž. 〈G vȋlā〉 drveno ili željezno oruđe nalik na veliku vilicu s dugim drškom koje služi za skupljanje i razgrtanje sijena i sl. |
vilènjāčkī | prid. 〈G vilènjāčkōg(a); ž. vilènjāčkā, s. vilènjāčkō〉 koji se odnosi na vilenjake |
vilènjāk | im. m. 〈G vilenjáka, V vȉlenjāče; mn. N vilenjáci, G vilenjákā〉 izmišljeno biće natprirodnih moći koje živi u šumama, gorama, vodama, moru i sl. |
vȉlica | im. ž. 〈G vȉlicē; mn. N vȉlice, G vȉlīcā〉 1. uz nož i žlicu dio pribora za jelo kojim se nabada hrana [jesti nožem i vilicom] 2. dio kakve sprave ili stroja koji je nalik istoimenomu dijelu pribora za jelo 3. v. čeljust |
vȉličār | im. m. 〈G vȉličāra, I vȉličārom/vȉličārem; mn. N vȉličāri, G vȉličārā〉 tehn. stroj koji služi za podizanje, spuštanje i prijenos tereta |
vìlīnskī | prid. 〈G vìlīnskōg(a); ž. vìlīnskā, s. vìlīnskō〉 koji se odnosi na vile [vilinska kosa] |
vilòvit | prid. 〈G vilòvita; odr. vilòvitī, G vilòvitōg(a); ž. vilòvita, s. vilòvito〉 zast. koji je lagan i brz poput vila |
vȉme | im. s. 〈G vȉmena; mn. N vimèna, G viménā〉 zool. mliječna žlijezda nekih sisavaca |