im. m. 〈G vinára, V vȉnāru/vȉnāre; mn. N vinári, G vinárā〉 osoba koja se bavi proizvodnjom ili prodajom vina

im. ž. 〈G vìnarē; mn. N vìnare, G vȉnārā〉 tvornica u kojoj se proizvodi i puni vino; sin. vinarija

prid. 〈G vináreva; ž. vináreva, s. vinárevo〉 koji pripada vinaru; sin. vinarov

im. ž. 〈G vinàricē; mn. N vinàrice, G vinàrīcā〉 žena koja se bavi proizvodnjom ili prodajom vina

prid. 〈G vinàričina; ž. vinàričina, s. vinàričino〉 koji pripada vinarici

im. ž. 〈G vinàrijē; mn. N vinàrije, G vinàrījā〉 1. usp. vinara 2. trgovina vinom 3. vinski podrum

prid. 〈G vinárova; ž. vinárova, s. vinárovo〉 usp. vinarev

prid. 〈G vìnārskōg(a); ž. vìnārskā, s. vìnārskō〉 koji se odnosi na vinare, vinarstvo i vinaru

im. s. 〈G vinárstva〉 polj. gospodarska grana koja se bavi proizvodnjom i trgovinom vinom

im. m. 〈G viníla〉 kem. jednovalentni organski radikal, od spojeva koji ga sadržavaju polimerizacijom se dobivaju plastične mase i sintetički spojevi

im. m. 〈G vìnīl-klorída〉 kem. bezbojni plinoviti spoj koji se dobiva djelovanjem klorovodika na acetilen, polimerizacijom daje polivinil-klorid (PVC)

prid. 〈G vìnīlnōg(a); ž. vìnīlnā, s. vìnīlnō〉 koji se odnosi na vinil

im. s. 〈G vína; mn. N vína, G vínā〉 alkoholno piće dobiveno vrenjem grožđanoga soka i daljnjim posebnim postupcima [bijelo ~; crno ~; domaća vina]

im. s. 〈G vȉnogōrja〉 brežuljci zasađeni vinovom lozom [brodsko ~]

im. m. 〈G vȉnogrāda; mn. N vȉnogrādi, G vȉnogrādā〉 polj. zemljište zasađeno vinovom lozom

im. m. 〈G vinogradára, V vȉnogradāru/vȉnogradāre; mn. N vinogradári, G vinogradárā〉 poljoprivrednik koji uzgaja vinovu lozu

prid. 〈G vinogradáreva; ž. vinogradáreva, s. vinogradárevo〉 koji pripada vinogradaru; sin. vinogradarov

im. ž. 〈G vinogràdārkē, DL vinogràdārki; mn. N vinogràdārke, G vinogràdārkā/vinogràdārkī〉 poljoprivrednica koja uzgaja vinovu lozu

prid. 〈G vinogradárova; ž. vinogradárova, s. vinogradárovo〉 usp. vinogradarev

im. s. 〈G vinogradárstva〉 polj. gospodarska grana koja se bavi uzgojem vinove loze i proizvodnjom grožđa

im. ž. 〈G vinotékē, DL vinotéci; mn. N vinotéke, G vinotékā〉 1. prodavaonica kvalitetnih vina 2. podrum s kvalitetnim vinima

prid. 〈G vȉnova; ž. vȉnova, s. vȉnovo〉 koji daje plodove od kojih se pravi vino [vinova loza]

prid. 〈G vȋnskōg(a); ž. vȋnskā, s. vȋnskō〉 1. koji se odnosi na vino [~ podrum] 2. koji se dobiva od vina [~ ocat]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. vȋnēm se, 3. l. mn. vȋnū se, imp. víni se, aor. vínuh se, prid. r. vínuo se〉 1. podignuti se na veliku visinu 2. pren. dospjeti na visok društveni položaj

im. m. 〈G vȉnjāka; mn. N vȉnjāci, G vȉnjākā〉 rakija od vina

im. ž. 〈G vìolē; mn. N vìole, G vȉōlā〉 glazb. gudaće glazbalo po registru niže od violine, a više od violončela

im. ž. 〈G violínē; mn. N violíne, G violínā〉 glazb. gudaće glazbalo najvišega registra ♦ druga ~ zapostavljena (zanemarena, nevažna) osoba, osoba koja je gurnuta u pozadinu; prva ~ najvažnija (najmoćnija) osoba, osoba koja vodi glavnu riječ

im. m. 〈G violìnista, V violìnistu; mn. N violìnisti, G violìnīstā〉 glazbenik koji svira violinu

im. ž. 〈G violìnisticē; mn. N violìnistice, G violìnistīcā〉 glazbenica koja svira violinu

prid. 〈G violìnističina; ž. violìnističina, s. violìnističino〉 koji pripada violinistici

prid. 〈G viòlīnskōg(a); ž. viòlīnskā, s. viòlīnskō〉 koji se odnosi na violine

im. m. 〈G violončèlista, V violončèlistu; mn. N violončèlisti, G violončèlīstā〉 glazbenik koji svira violončelo

im. ž. 〈G violončèlisticē; mn. N violončèlistice, G violončèlistīcā〉 glazbenica koja svira violončelo

prid. 〈G violončèlističina; ž. violončèlističina, s. violončèlističino〉 koji pripada violončelistici

im. s. 〈G violònčela; mn. N violònčela, G violònčēlā〉 glazb. gudaće glazbalo po registru niže od viole, a više od kontrabasa; sin. čelo razg.

im. m. 〈G vȋra, L víru, I vȋrom; mn. N vȉrovi, G vȉrōvā〉 zem. mjesto u tekućici na kojemu voda ponire praveći vrtlog u obliku lijevka

im. m. 〈G virìlista, V virìlistu; mn. N virìlisti, G virìlīstā〉 pol. član sabora ili kojega državnog predstavničkog tijela koji je imenovan prema podrijetlu ili položaju, a ne na izborima

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vírīm, 3. l. mn. vírē, imp. víri, aor. vírih, imperf. vírāh, prid. r. vírio〉 1. kriomice promatrati koga ili što, promatrati iz zaklona [~ kroz rupu na ogradi; ~ kroz ključanicu; ~ kroz prozor na ulicu] 2. stršiti jednim dijelom iz čega, vidjeti se djelomice [Rupčić viri iz džepa.]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. vȉrkām, 3. l. mn. vȉrkajū, imp. vȉrkāj, aor. vȉrkah, imperf. vȉrkāh, prid. r. vȉrkao〉 s vremena na vrijeme viriti [~ kroz prozor]

im. m. 〈G vȋrnjāka; mn. N vȋrnjāci, G vȋrnjākā〉 zool. 1. 〈mn.〉 razred plošnjaka različitih oblika tijela, prozirne, crne ili sive boje koji imaju jednostavne organe i uglavnom žive slobodno u vodi 2. pripadnik istoimenoga razreda

im. ž. 〈G virològijē〉 biol. grana biologije koja proučava viruse

im. ž. 〈G virózē; mn. N viróze, G virózā〉 razg. kraća virusna bolest

prid. 〈G vȉrtuālna; odr. vȉrtuālnī, G vȉrtuālnōg(a); ž. vȉrtuālna, s. vȉrtuālno〉 koji ne postoji u stvarnosti, koji postoji samo u mašti [virtualni svijet]

im. m. 〈G virtuóza, V vȉrtuōže; mn. N virtuózi, G virtuózā〉 osoba koja savršeno vlada kojom vještinom

prid. 〈G vȉrtuōzna; odr. vȉrtuōznī, G vȉrtuōznōg(a); ž. vȉrtuōznā, s. vȉrtuōznō; komp. virtuòznijī〉 koji je kao u virtuoza, koji je iznimno dobar [~ nastup]

im. m. 〈G vírusa; mn. N vírusi, G vírūsā〉 1. biol. čestica na granici živoga i neživoga svijeta koja se ne može razmnožavati bez stanice domaćina [~ gripe] 2. inform. program koji se samostalno umnožava i prouzročuje štetu na računalu

prid. 〈G vírusnōg(a); ž. vírusnā, s. vírusnō〉 koji se odnosi na virus, koji izaziva virus [virusna upala]

im. m. 〈G víska; mn. N vísci, G vȋsākā〉 uteg na niti, pomagalo za određivanje uspravnoga položaja