im. ž. 〈G zákonitosti, I zákonitošću/zákonitosti〉 svojstvo onoga što je zakonito; sin. (legalnost); ant. (ilegalnost, nelegalnost), nezakonitost, protuzakonitost 

im. m. 〈G zakonodávca, V zȁkonodāvče; mn. N zakonodávci, G zakonòdāvācā〉 tijelo ili osoba koja donosi zakone

prid. 〈G zakonodávčeva; ž. zakonodávčeva, s. zakonodávčevo〉 koji pripada zakonodavcu

im. ž. 〈G zakonòdāvkē, DL zakonòdāvki; mn. N zakonòdāvke, G zakonòdāvkā/zakonòdāvkī〉 žena koja donosi zakone

prid. 〈G zȁkonodāvnōg(a); ž. zȁkonodāvnā, s. zȁkonodāvnō〉 koji donosi zakone [zakonodavno tijelo]

im. s. 〈G zakonodàvstva; mn. N zakonodàvstva, G zakonòdavstāvā/zakonòdāvstvā〉 prav. 1. oblikovanje zakona i drugih zakonskih akata 2. skup svih zakona i ostalih pravnih propisa u kojoj državi

prid. 〈G zákonskōg(a); ž. zákonskā, s. zákonskō〉 koji se odnosi na zakone [~ akti]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakòpām, 3. l. mn. zakòpajū, imp. zakòpāj, aor. zakòpah, prid. r. zakòpao, prid. t. zȁkopān〉 1. zatrpati što položeno u zemlju [~ blago]; ant. iskopati 2. položiti u grob (o pokojniku); sin. pokopati, ( sahraniti); Vidski parnjaci: zakapati, zakopavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakòpāvām, 3. l. mn. zakopávajū, imp. zakòpāvāj, aor. zakopávah, imperf. zakòpāvāh, prid. r. zakopávao, prid. t. zakòpāvān〉 usp. zakapati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakòpčām, 3. l. mn. zakòpčajū, imp. zakòpčāj, aor. zakòpčah, prid. r. zakòpčao, prid. t. zȁkopčān〉 pričvrstiti ili zatvoriti kopčom ili dugmetom [~ kaput; ~ košulju]; ant. raskopčati • zakòpčati se 〈povr.〉 zatvoriti ono što je spojeno kopčom ili dugmetom, a što se nosi na sebi kao odjevni predmet; ant. otkopčati; Vidski parnjaci: zakapčati, zakopčavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakòpčāvām, 3. l. mn. zakopčávajū, imp. zakòpčāvāj, aor. zakopčávah, imperf. zakòpčāvāh, prid. r. zakopčávao, prid. t. zakòpčāvān〉 usp. zakapčati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. zakopr̀cām se, 3. l. mn. zakopr̀cajū se, imp. zakopr̀cāj se, aor. zakopr̀cah se, prid. r. zakopr̀cao se〉 početi se koprcati, kratko se koprcati [Riba se zakoprcala u mreži.]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zakòrāčīm, 3. l. mn. zakòrāčē, imp. zakoráči, aor. zakoráčih, prid. r. zakoráčio〉 1. napraviti korak [Zakoračio je i stao.] 2. stupiti kamo korakom [~ u sobu; ~ na stazu]

im. ž. 〈G zàkr̄čenosti, I zàkr̄čenošću/zàkr̄čenosti〉 svojstvo onoga što je zakrčeno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkr̄čīm, 3. l. mn. zàkr̄čē, imp. zakŕči, aor. zakŕčih, prid. r. zakŕčio, prid. t. zàkr̄čen〉 staviti što tako da ometa prolaz [~ promet]; ant. raskrčiti; vidski parnjak: zakrčivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakr̀čujēm, 3. l. mn. zakr̀čujū, imp. zakr̀čūj, aor. zakrčívah, imperf. zakr̀čīvāh, prid. r. zakrčívao, prid. t. zakr̀čīvān〉 stavljati što tako da ometa prolaz [~ promet]; ant. raskrčivati; vidski parnjak: zakrčiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkrēnēm, 3. l. mn. zàkrēnū, imp. zakréni, aor. zakrénuh, prid. r. zakrénuo, prid. t. zàkrēnūt〉 okrenuti u jednu stranu [~ ventil]; vidski parnjak: zakretati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkrećēm, 3. l. mn. zàkrećū, imp. zàkreći, aor. zàkretah, imperf. zàkretāh, prid. r. zàkretao, prid. t. zàkretān〉 okretati u jednu stranu [~ ventile]; vidski parnjak: zakrenuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zȁkrijēm, 3. l. mn. zȁkrijū, imp. zàkrīj, aor. zàkrih, prid. r. zàkrio, prid. t. zakrìven〉 zakloniti što od pogleda [Oblaci su zakrili Sunce.; ~ lice velom]; sin. prekriti, zastrijeti; vidski parnjak: zakrivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkrīvām, 3. l. mn. zakrívajū, imp. zàkrīvāj, aor. zakrívah, imperf. zàkrīvāh, prid. r. zakrívao, prid. t. zàkrīvān〉 zaklanjati što od pogleda [Oblaci zakrivaju Sunce.; ~ lice velom]; sin. prekrivati, zastirati; vidski parnjak: zakriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkrīvīm, 3. l. mn. zàkrīvē, imp. zakrívi, aor. zakrívih, prid. r. zakrívio, prid. t. zàkrīvljen〉 učiniti što krivim; ant. izravnati, poravnati; vidski parnjak: zakrivljivati

prid. 〈G zàkrīvljena; odr. zàkrīvljenī, G zàkrīvljenōg(a); ž. zàkrīvljena, s. zàkrīvljeno; komp. zakrivljènijī〉 1. koji ima kakvu oblinu ili luk [~ prut] 2. koji se od jednoga do drugoga kraja ne proteže najkraćim putom [zakrivljena crta]; sin. neravan; ant. ravan

im. ž. 〈G zàkrīvljenosti, I zàkrīvljenošću/zàkrīvljenosti〉 svojstvo onoga što je zakrivljeno

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakrìvljujēm, 3. l. mn. zakrìvljujū, imp. zakrìvljūj, aor. zakrivljívah, imperf. zakrìvljīvāh, prid. r. zakrivljívao, prid. t. zakrìvljīvān〉 činiti što krivim; ant. izravnavati, poravnavati; vidski parnjak: zakriviti

im. ž. 〈G zákrpē; mn. N zákrpe, G zákr̄pā〉 komad tkanine ili kakva drugog gradiva kojim se što krpa, prekriva kakva rupa ili oštećenje [~ na koljenu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkrpām, 3. l. mn. zàkrpajū, imp. zàkrpāj, aor. zàkrpah, prid. r. zàkrpao, prid. t. zàkrpān〉 1. iglom i koncem zašiti ono što se poderalo [~ čarape] 2. pren. popraviti koju oštećenu površinu [~ rupe na cesti; ~ krov]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zakr̀žljām, 3. l. mn. zakr̀žljajū, imp. zakr̀žljāj, aor. zakr̀žljah, prid. r. zakr̀žljao〉 zaostati u razvoju, ne razviti se u punoj mjeri ili do prirodne veličine

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkucām, 3. l. mn. zàkucajū, imp. zàkucāj, aor. zàkucah, prid. r. zàkucao, prid. t. zàkucān〉 1. kucajući najaviti dolazak [~ na vrata]; sin. pokucati 2. sp. ubaciti loptu u koš u skoku odozgo prema dolje 3. → zabiti; vidski paranjak: zakucavati

im. s. 〈G zakucávānja; mn. N zakucávānja, G zakucávānjā〉 1. razg. v. zabijanje 2. sp. ubacivanje lopte u koš u skoku odozgo prema dolje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakùcāvām, 3. l. mn. zakucávajū, imp. zakùcāvāj, aor. zakucávah, imperf. zakùcāvāh, prid. r. zakucávao, prid. t. zakùcāvān〉 1. sp. ubacivati loptu u koš u skoku odozgo prema dolje 2. → zabijati; vidski paranjak: zakucati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakùkūljīm, 3. l. mn. zakùkūljē, imp. zakukúlji, aor. zakukúljih, prid. r. zakukúljio, prid. t. zakùkūljen〉 pren. učiniti što nejasnim, obaviti što tajanstvenošću • zakukúljiti se 〈povr.〉 zool. prijeći u stadij kukuljice

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zakukùrijēčē, 3. l. mn. zakukùrijēčū, aor. 3. l. jd. zakukurijéka, prid. r. zakukurijékao〉 početi kukurijekati, oglasiti se kukurijekanjem

im. m. 〈G zákupa; mn. N zákupi, G zákūpā〉 privremena uporaba ili korištenje čega uz zakupninu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkūpīm, 3. l. mn. zàkūpē, imp. zakúpi, aor. zakúpih, prid. r. zakúpio, prid. t. zàkūpljen〉 uzeti što u zakup [~ poslovni prostor]; vidski parnjak: zakupljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zakùpljujēm, 3. l. mn. zakùpljujū, imp. zakùpljūj, aor. zakupljívah, imperf. zakùpljīvāh, prid. r. zakupljívao, prid. t. zakùpljīvān〉 uzimati što u zakup [~ poslovne prostore]; vidski parnjak: zakupiti

im. ž. 〈G zakupnìnē〉 ugovorena cijena, novac koji se plaća za korištenje čega

im. ž. 〈G zákuskē, DL zákusci; mn. N zákuske, G zákūskā/zákuskī〉 jelo koje se poslužuje na domjencima, primanjima i sl. [prirediti zakusku; svečana ~]

im. m. 〈G zákutka; mn. N zákutci, G zákutākā〉 mirno, povučeno mjesto na kojemu je ugodno boraviti [povući se u ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàkvačīm, 3. l. mn. zàkvačē, imp. zàkvači, aor. zàkvačih, prid. r. zàkvačio, prid. t. zàkvačen〉 pričvrstiti s pomoću kuke [~ vagone za lokomotivu]

im. s. 〈G zalágānja〉 1. davanje u zalog 2. ulaganje velikoga truda kako bi se što postiglo ili ostvarilo; sin. (angažiranost, angažman), zauzimanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàlāžēm, 3. l. mn. zàlāžū, imp. zaláži, aor. zalágah, imperf. zàlāgāh, prid. r. zalágao, prid. t. zàlāgān〉 davati u zalog [~ kuću] • zalágati se 〈povr.〉 ulagati velik trud kako bi se što postiglo ili ostvarilo [~ se za uspjeh svojega razreda]; sin. (angažirati se) v. pod angažirati, zauzimati se v. pod zauzimati; vidski paranjak: založiti¹

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. zàlajē, 3. l. mn. zàlajū, aor. 3. l. jd. zȁlaja, prid. r. zàlajao〉 početi lajati, oglasiti se lavežom

im. m. 〈G zàlaza; mn. N zàlazi, G zȁlāzā〉 nestanak s obzora (o Suncu); sin. zalazak, ( zalaženje); ant. izlazak

im. m. 〈G zàlaska; mn. N zàlasci, G zàlazākā〉 1. usp. zalaz 2. pren. kraj ili svršetak čega [na zalasku života]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. zàlazīm, 3. l. mn. zàlazē, imp. zàlazi, aor. zàlazih, imperf. zàlažāh, prid. r. zàlazio〉 1. 〈3. l.〉 nestajati krećući se u silaznoj putanji (o Suncu); sin. zapadati 2. ulaziti dublje u što [~ u šumu; ~ u 21. stoljeće] ◇ ~ u godine postajati starim; vidski paranjak: zaći

im. s. 〈G zàlažēnja〉 v. zalaz, zalazak

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. zàledīm, 3. l. mn. zàledē, imp. zalèdi, aor. zalèdih, prid. r. zalèdio, prid. t. zàleđen〉 izložiti temperaturi nižoj od ledišta [~ jelo] • zalèditi se 〈povr.〉 pretvoriti se u led [Jezero se zaledilo.]; sin. (slediti), smrznuti, zamrznuti; ant. odlediti, odmrznuti, otopiti; vidski paranjak: zaleđivati

im. s. 〈G zálēđa; mn. N zálēđa, G zálēđā〉 1. kraj koji je daleko od obale ili od gradskoga središta [primorsko ~] 2. područje udaljeno od mjesta izravnoga ratnog sukoba 3. sp. u nogometu nedopušteni položaj igrača između protivničkoga vratara i najbližega protivničkoga igrača 4. pren. ono što je komu ili čemu oslonac, zaštita ili osiguranje [imati moćno ~]