im. s. 〈G bránja〉 trganje, skupljanje ili otkidanje plodova ili raslinja

im. ž. 〈G brȃnjenīcē; mn. N brȃnjenice, G brȃnjenīcā〉 žena koju tko brani

im. m. 〈G brȃnjenīka, V brȃnjenīče; mn. N brȃnjenīci, G brȃnjenīkā〉 osoba koju tko brani

prid. 〈G brànjiva; odr. brànjivī, G brànjivōg(a); ž. brànjiva, s. brànjivo; odr. branjìvijī〉 koji se može braniti

im. s. 〈G brȁšna〉 1. prah od samljevena zrnja žitarica [bijelo ~; kukuruzno ~; pšenično ~] 2. sipka tvar koja izgledom podsjeća na brašno [kokosovo ~] ♦ za babino ~ ni za što, bez razloga, bez veze

im. m. 〈G brȁta〉 muška osoba u odnosu na ostale osobe koje imaju iste roditelje; ant. sestra ♦ ~ bratu pravo da kažem, čini se, po mojoj procjeni

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȅrēm, 3. l. mn. bȅrū, imp. bèri, aor. brȁh, imperf. brȃh/bèrijāh/bȅrāh, prid. r. m. brȁo, ž. brála, s. brȃlo, mn. brȃli, prid. t. brȃn, pril. s. bȅrūći, pril. p. brȃvši〉 otkidati plod ili cvijet sa stabljike [~ cvijeće; ~ grožđe]; sin. trgati

im. m. 〈G brȁtića; mn. N brȁtići, G brȁtīćā〉 stričev, ujakov ili tetin sin

im. m. 〈G brȁtima; mn. N brȁtimi, G brȁtīmā〉 član crkvene bratovštine

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. brȁtimīm se, 3. l. mn. brȁtimē se, imp. brȁtimi se, aor. brȁtimih se, imperf. brȁtimljāh se, prid. r. brȁtimio se, prid. t. brȁtimljen〉 proglašivati koga bratom ili sestrom i obvezati mu se na pomoć [Oni se bratime.; On se bratimi s Markom.]

im. s. 〈G bratoùbōjstva; mn. N bratoùbōjstva, G bratoùbōjstāvā/bratoùbōjstvā〉 oduzimanje života svojemu bratu

im. ž. 〈G bratóvštinē; mn. N bratóvštine, G bratóvštīnā〉 cehovska ili kakva druga udruga utemeljena na čvrstim pravilima

prid. 〈G bràtskōg(a); ž. bràtskā, s. bràtskō〉 koji se odnosi na braću [bratska sloga]

im. s. 〈G bràtstva; mn. N bràtstva, G brȁtstāvā/brátstvā〉 1. 〈jd.〉 osjećaj uzajamne povezanosti i zajedništva 2. udruga ljudi povezanih zajedničkim ciljevima, organiziranih da djeluju zajedno

im. m. 〈G brȃva; mn. N brȃvi, G brávā〉 mužjak ovce; sin. ovan

im. ž. 〈G brȁvē; mn. N brȁve, G brȃvā〉 kovinska naprava za zatvaranje vrata ključem ♦ biti (naći se) iza brave biti (naći se) u zatvoru; smjestiti (strpati i sl.) koga iza brave smjestiti koga u zatvor

prid. 〈G brȁvāra, V brȁvāru/brȁvāre; mn. N brȁvāri, G brȁvārā〉 obrtnik koji izrađuje ključeve, brave, kovinske ograde i sl.

prid. 〈G brȁvāreva; ž. brȁvāreva, s. brȁvārevo〉 koji pripada bravaru; sin. bravarov

im. ž. 〈G bravàrijē; mn. N bravàrije, G bravàrījā〉 1. 〈jd.〉 bravarski obrt 2. bravarska radionica 3. 〈jd.〉 bravarski proizvodi

prid. 〈G brȁvārova; ž. brȁvārova, s. brȁvārovo〉 usp. bravarev

im. ž. 〈G bràvetinē〉 bravlje meso

prid. 〈G brȁvljēg(a); ž. brȁvljā, s. brȁvljē〉 koji se odnosi na brave [~ but]; sin. ovnovski

usk. izriče odobravanje i podršku [Bravo, odlično si to napravio!]

im. ž. 〈G brázdē; mn. N brázde, G brázdā/brázdī〉 1. udubina u zemlji koja ostaje nakon prolaska pluga pri oranju 2. udubljeni trag na kakvoj površini [morska ~]

im. ž. 〈G bràzgotinē; mn. N bràzgotine, G bràzgotīnā〉 dubok trag na kojoj površini, zarasla rana od oštroga predmeta, dubok zarez na kori drveta itd.

im. s. 〈G bȑbljānja〉 1. govorenje o nevažnim stvarima, isprazno govorenje; sin. blebetanje 2. govorenje na za to neprikladnome mjestu ili u neprikladnoj situaciji

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bȑbljām, 3. l. mn. bȑbljajū, imp. bȑbljāj, aor. bȑbljah, imperf. bȑbljāh, prid. r. bȑbljao, prid. t. bȑbljān〉 1. 〈prijel.〉 govoriti o nevažnim stvarima, isprazno govoriti [~ gluposti]; sin. blebetati, ćakulati pokr. 2. 〈neprijel.〉 govoriti na za to neprikladnome mjestu ili u neprikladnoj situaciji [~ za vrijeme nastave]

prid. 〈G bȑbljava; odr. bȑbljavī, G bȑbljavōg(a); ž. bȑbljava, s. bȑbljavo; komp. brbljàvijī〉 koji mnogo govori, koji govori o nebitnome

im. m. 〈G bȑbljāvca, V bȑbljāvče; mn. N bȑbljāvci, G bȑbljavācā〉 osoba koja voli brbljati, koja mnogo brblja; sin. baba pogr., razg.; ant. šutljivac

prid. 〈G bȑbljāvčeva; ž. bȑbljāvčeva, s. bȑbljāvčevo〉 koji pripada brbljavcu; sin. babin pogr.; ant. šutljivčev

im. ž. 〈G bȑbljavicē; mn. N bȑbljavice, G bȑbljavīcā〉 ženska osoba koja voli brbljati, koja mnogo brblja; sin. baba pogr., razg., blebetuša pogr.; ant. šutljivica

prid. 〈G bȑbljavičina; ž. bȑbljavičina, s. bȑbljavičino〉 koji pripada brbljavici; sin. babin pogr.; ant. šutljivičin

im. s. 〈G bȑbljavosti, I bȑbljavošću/bȑbljavosti〉 osobina onoga koji je brbljav

im. s. 〈G bȑdāšca; mn. N bȑdāšca, G bȑdāšcā〉 um. malo brdo; sin. brježuljak, grič zast.

im. s. 〈G bȑda; mn. N bȑda, G bȓdā〉 1. zem. prirodna uzvisina od 200 do 500 m nadmorske visine koja može imati više vrhova 2. pren. velika količina čega [~ problema; ~ stvari]; sin. gomila pren., hrpa pren., kup¹ pren., masa pren., mnoštvo pren., more pren., obilje, šuma pren. ♦ kao od brda (brijega, stijene) odvaljen snažan, jak, fizički izrazito razvijen; obećati komu brda i doline obećati ono što se ne može ispuniti; pretjerati s obećanjima; tresla se brda, rodio se miš činilo se da će se dogoditi nešto strašno, a zapravo su posljedice bile neznatne

prid. 〈G brdòvita; odr. brdòvitī, G brdòvitōg(a); ž. brdòvita, s. brdòvito; komp. brdovìtijī〉 koji je pun brda [~ kraj]

im. ž. 〈G brȅkē, DL brȅci〉 isprekidani mukli zvuk [~ traktora; ~ motornih vozila]; sin. (breket)

im. m. 〈N brȅketa; mn. N brȅketi, G brȅkētā〉 v. breka

im. s. 〈G brȅktānja〉 ispuštanje isprekidanoga muklog zvuka

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. brȅkćēm, 3. l. mn. brȅkćū, imp. brèkći, aor. brèktah, imperf. brȅktāh, prid. r. brèktao〉 ispuštati isprekidani mukli zvuk [Motor brekće.]

im. s. 〈G brȅmena; mn. N bremèna, G breménā, DLI bremènima〉 1. teret koji čovjek ili životinja nosi na leđima [natovariti ~ na magarca] 2. pren. velika obveza, dužnost ili briga [To je za mene preveliko ~.]; sin. opterećenje pren., teret pren.

im. m. 〈G brȅnda; mn. N brȅndovi, G brȅndōvā〉 v. robna marka pod marka

im. ž. 〈G brȅskvē; mn. N brȅskve, G brȅsākā/brȇskvā/brȅskvī〉 bot. 1. voćka s ružičastim cvjetovima podrijetlom iz Kine 2. okrugli mesnati žutonarančasti sočni plod istoimene voćke, koštunica baršunaste ili glatke kore

im. m. 〈G brevijára, I brevijárom/brevijárem; mn. N brevijári, G brevijárā〉 rel. katolička službena knjiga koja sadržava molitvene tekstove i čitanja za sve dane u godini [Novljanski ~]; sin. časoslov

im. ž. 〈G brȅzē; mn. N brȅze, G brȇzā〉 bot. bjelogorično drvo bijele kore i rijetke krošnje

im. m. 〈G brezíka; mn. N brezíci, G brezíkā〉 brezova šuma

prid. 〈G brȅzova; ž. brȅzova, s. brȅzovo〉 1. koji pripada brezi [brezova kora] 2. koji se odnosi na breze [brezova šuma]

im. m. 〈G brgljéza; mn. N brgljézi, G brgljézā〉 zool. mala ptica pjevica plavih leđa i narančasta trbuha i kratka repa