gl. nesvrš. neprijel./povr. 〈prez. 1. l. jd. bijélīm, 3. l. mn. bijélē, imp. bijéli, aor. bijéljeh, imperf. bijéljāh, prid. r. m. bijélio, ž. bijéljela, s. bijéljelo, mn. bijéljeli〉 postajati bijelim [Rublje bijeli na suncu.] • bijéljeti se 〈povr.〉 isticati se bijelom bojom [Planinski se vrhovi bijele pod snijegom.]

im. m. 〈G bijȇsa, L bijésu; mn. N bjȅsovi, G bjȅsōvā〉 stanje izazvano jakim osjećajem nezadovoljstva i ljutnje; sin. gnjev ♦ pucati od bijesa biti jako bijesan

prid. 〈G bijésna; odr. bijȇsnī, G bijȇsnōg(a); ž. bijésna, s. bijésno; komp. bjȅšnjī/bjèsnijī〉 1. koji je pun bijesa; sin. gnjevan 2. koji je zaražen bjesnoćom [~ pas]

pril. 〈komp. bjèsnijē〉 s mnogo bijesa [~ vikati]; sin. gnjevno

im. m. 〈G bìka, V bȉče; mn. N bìkovi, G bȉkōvā〉 1. spolno zreo mužjak goveda koji obično služi za rasplod 2. 〈jd.〉 (Bȉk) astr. zviježđe zodijaka između Ovna i Blizanaca 3. a. 〈jd.〉 astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 21. travnja do 21. svibnja b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku ♦ bijesan kao ~ jako ljut; i bika bi pomuzao pohlepan je, nezasitan je; jak kao ~ veoma jak; zdrav kao ~ potpuno zdrav

im. m. 〈G bilabijála; mn. N bilabijáli, G bilabijálā〉 v. dvousnenik

prid. 〈G bȉlabijālnōg(a); ž. bȉlabijālnā, s. bȉlabijālnō〉 v. dvousneni

prid. 〈G bȉlaterālna; odr. bȉlaterālnī, G bȉlaterālnōg(a); ž. bȉlaterālna, s. bȉlaterālno〉 v. dvostran

im. m. 〈G bilijára, I bilijárom/bilijárem〉 sp. dvoranska društvena sportska igra s najmanje trima kuglama koje se udaraju vrhom štapa na posebnome stolu

prid. 〈G bilìjārskōg(a); ž. bilìjārskā, s. bilìjārskō〉 koji se odnosi na bilijar [~ stol; ~ štap]

glav. br. 〈G bilijúna; mn. N bilijúni, G bilijúnā〉 broj koji se obilježava s 1 000 000 000 000, za jedan veći od broja devetsto devedeset devet tisuća milijardi devetsto devedeset devet milijuna devetsto devedeset devet tisuća devetsto devedeset devet i za jedan manji od broja bilijun i jedan

prid. 〈G bìlīngvna; odr. bìlīngvnī, G bìlīngvnōg(a); ž. bìlīngvna, s. bìlīngvno〉 v. dvojezičan

im. m. 〈G bilingvìzma〉 v. dvojezičnost

im. s. 〈G bȉla; mn. N bȉla, G bȋlā〉 1. med. ravnomjerno dizanje i spuštanje krvne žile u ritmu otkucaja srca; sin. (puls) 2. anat. krvna žila u blizini šake na kojoj se mjere otkucaji srca 3. zem. vršni dio uzvisina koji im određuje smjer pružanja ♦ opipati ~ (puls) komu pokušati doznati čije mišljenje ili gledište

čest. označuje da su osoba, predmet, mjesto, vrijeme, način, okolnosti itd. neodređeni [gdje ~; kad ~; koliko ~; ~ kako; ~ što; ~ tko]; sin. god, ma

zb. im. s. 〈G bȋlja〉 bot. 1. biljni svijet, ukupnost biljnih organizama [krmno ~; ljekovito ~; ukrasno ~] 2. biljni organizmi koji imaju koje zajedničko svojstvo [primorsko ~; nisko ~]; sin. raslinje, ( vegetacija)

im. m. 〈G bìljega; mn. N bìljezi, G bȉljēgā〉 1. predmet s urezanim reljefnim, ispupčenim znakom ili tekstom [izraditi ~]; sin. pečat, žig 2. otisak takva znaka na ispravi kojim se potvrđuje ispravnost podataka [udariti ~]; sin. pečat, žig 3. službena naljepnica s naznačenom novčanom vrijednošću [staviti ~ na molbu za upis u školu] 4. pren. ono čime je što obilježeno [Ovaj grad nosi ~ rata.]; sin. pečat, trag, znak, znamen poet., žig 5. razg. v. madež

im. ž. 〈G bìlješkē, DL bìlješci; mn. N bìlješke, G bìlježākā/bȉljēškā/bìlješkī〉 1. kraći tekst [praviti bilješke]; sin. zapis 2. dodatno objašnjenje koje se navodi na dnu stranice

im. s. 〈G bìlježēnja〉 pravljenje zapisa; sin. (notiranje), zapisivanje

prid. 〈G bìlježita; odr. bìlježitī, G bìlježitōg(a); ž. bìlježita, s. bìlježito〉 koji ima prepoznatljive značajke, posebna obilježja, koji je po čemu tipičan, u kojemu se ogleda što posebno [bilježito svojstvo]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bìlježīm, 3. l. mn. bìlježē, imp. bìlježi, aor. bìlježih, imperf. bìlježāh, prid. r. bìlježio, prid. t. bìlježen〉 praviti zapis [~ podatke]; sin. (evidentirati, notirati), (voditi bilješke) v. pod voditi, zapisivati

im. ž. 〈G bìlježnicē; mn. N bìlježnice, G bìlježnīcā〉 listovi papira za pisanje ili crtanje povezani u korice [geometrijska ~; matematička ~; radna ~; školska ~]; sin. (teka)

im. ž. 〈G bìlježnicē; mn. N bìlježnice, G bìlježnīcā〉 službenica koja vodi upravne poslove u općini ◇ javna ~ pravnica koja ima ured za ovjeru potpisa na dokumente, za sklapanje ugovora, vođenje ostavinskih rasprava i drugih pravnih poslova

prid. 〈G bìlježničina; ž. bìlježničina, s. bìlježničino〉 koji pripada službenici koja vodi upravne poslove u općini

im. m. 〈G bìlježnīka, V bìlježnīče; mn. N bìlježnīci, G bìlježnīkā〉 službenik koji vodi upravne poslove u općini ◇ javni ~ pravnik koji ima ured za ovjeru potpisa na dokumente, za sklapanje ugovora, vođenje ostavinskih rasprava i drugih pravnih poslova

im. ž. 〈G bȋljkē, DL bȋljci; mn. N bȋljke, G bȉljākā/bȋljkā/bȋljkī〉 bot. 1. 〈mn.〉 carstvo eukariotskih višestaničnih organizama s jezgrom i organelima koji se u procesu fotosinteze koriste Sunčevom energijom za proizvodnju hrane 2. pripadnica istoimenoga carstva [industrijska ~; jednogodišnja ~; ukrasna ~] ◇ niža ~ 1. 〈mn.〉 skupina biljaka kojoj je tijelo steljka; sin. steljnjača 2. pripadnica istoimene skupine; sin. steljnjača; viša ~ 1. 〈mn.〉 skupina najrazvijenijih kopnenih biljaka koje imaju korijen, stabljiku i list, čine ih mahovine, papratnjače i sjemenjače; sin. stablašica 2. pripadnica istoimene skupine; sin. stablašica

prid. 〈G bȋljnōg(a); ž. bȋljnā, s. bȋljnō〉 koji se odnosi na biljke [biljno carstvo]

im. m. 〈G bȉljojēda; mn. N bȉljojēdi, G bȉljojēdā〉 v. biljožder

im. m. 〈G bȉljoždēra, I bȉljoždērom; mn. N bȉljoždēri, G bȉljoždērā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina organizama koji se hrane pretežno biljem 2. pripadnik istoimene skupine; sin. (biljojed)

im. m. 〈G bimetála; mn. N bimetáli, G bimetálā〉 v. dvokovina

prid. 〈G bȉnārnōg(a); ž. bȉnārnā, s. bȉnārnō〉 1. koji ima dva dijela, koji ima dva člana 2. inform., mat. koji se odnosi na brojevni sustav kojemu je baza 2; sin. dvojčani

im. ž. 〈G biocenózē; mn. N biocenóze, G biocenózā〉 biol. životna zajednica raznovrsnih organizama

im. ž. 〈G biogènezē〉 biol. proces u kojemu se živo biće razvija samo iz već postojećega živog bića

im. m. 〈G biògrafa; mn. N biògrafi, G biògrāfā〉 osoba koja piše biografije; sin. životopisac

im. ž. 〈G biogràfijē; mn. N biogràfije, G biogràfījā〉 v. životopis

im. ž. 〈G biògrafkinjē; mn. N biògrafkinje, G biògrafkīnjā〉 žena koja piše biografije

prid. 〈G biògrafskōg(a); ž. biògrafskā, s. biògrafskō〉 koji se odnosi na biografiju [~ podatak]; sin. životopisni

im. m. 〈G bioindìkātora, I bioindìkātorom; mn. N bioindìkātori, G bioindìkātōrā〉 biol. organizam s pomoću kojega se prati stanje okoliša

im. m. 〈N biokatalìzātora, I biokatalìzātorom; mn. N biokatalìzātori, G biokatalìzātōrā〉 biol. tvar biološkoga podrijetla koja ubrzava kemijske reakcije

im. ž. 〈G biokémijē〉 kem. proučavanje kemijskih procesa u živim organizmima

prid. 〈G biokémījskōg(a); ž. biokémījskā, s. biokémījskō〉 koji se odnosi na biokemiju [~ laboratorij]

im. m. 〈G biòloga, V biòlože; mn. N biòlozi, G biòlōgā〉 stručnjak koji se bavi biologijom

im. ž. 〈G biològijē〉 1. znanost koja proučava živi svijet ili nastanak, postojanje i održanje bića i žive prirode 2. nastavni predmet u kojemu se poučavaju osnovne spoznaje istoimene znanosti

im. ž. 〈G biòloginjē; mn. N biòloginje, G biòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi biologijom

prid. 〈G biòloškōg(a); ž. biòloškā, s. biòloškō〉 koji se odnosi na biologe i biologiju [biološke znanosti]

im. m. 〈G bȉootpāda〉 otpad koji se sastoji od ostataka organskih tvari

im. m. 〈G bȉoplīna; mn. N bȉoplinovi, G bȉoplinōvā〉 kem. smjesa metana i ugljikova dioksida koja nastaje anaerobnim raspadom organskih otpadnih tvari

prid. 〈G biorazgràdiva; odr. biorazgràdivī, G biorazgràdivōg(a); ž. biorazgràdiva, s. biorazgràdivo; komp. biorazgradìvijī〉 koji se može biološki razgraditi