im. ž. 〈G biorazgràdivosti, I biorazgràdivošću/biorazgràdivosti〉 svojstvo onoga što je biorazgradivo

im. m. 〈G biorìtma; mn. N biorìtmovi, G biorìtmōvā〉 periodično smjenjivanje bioloških funkcija prouzročeno promjenama u organizmu ili okolišu

im. ž. 〈G biosférē〉 biol., zem. ukupni prostor na Zemlji u kojemu obitavaju živa bića

im. ž. 〈G biotehnològijē〉 industrijska primjena biokemijskih procesa, najčešća u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji

im. m. 〈G biotópa; mn. N biotópi, G biotópā〉 v. stanište

im. m. 〈G biráča, V bȉrāču; mn. N biráči, G biráčā〉 osoba koja ima pravo glasa na izborima

im. ž. 〈G biràčicē; mn. N biràčice, G biràčīcā〉 žena koja ima pravo glasa na izborima

prid. 〈G biràčičina; ž. biràčičina, s. biràčičino〉 koji pripada biračici

prid. 〈G bìrāčkōg(a); ž. bìrāčkā, s. bìrāčkō〉 koji se odnosi na birače [~ popis]

im. s. 〈G bíralīšta; mn. N bíralīšta, G bíralīštā〉 mjesto na kojemu se glasuje na izborima

im. s. 〈G bírānja; mn. N bírānja, G bírānjā〉 1. izdvajanje koga ili čega iz skupine s kojim ciljem, pravljenje izbora; sin. izabiranje, odabiranje 2. postupak kojim se davanjem glasa na izborima odlučuje za koju stranku ili političara [~ saborskih zastupnika]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȋrām, 3. l. mn. bírajū, imp. bȋrāj, aor. bírah, imperf. bȋrāh, prid. r. bírao, prid. t. bȋrān〉 1. izdvajati koga ili što iz skupine s kojim ciljem, praviti izbor [~ učenike za natjecanje]; sin. izabirati, odabirati 2. davanjem glasa na izborima odlučivati se za koju stranku ili političara [~ zastupnike u parlamentu]

im. m. 〈G biròa; mn. N biròi, G biróā〉 v. ured

im. ž. 〈G birokrácijē〉 1. v. administracija 2. pogr. administrativna služba koja sporo obavlja posao

im. m. 〈G biròkrata; mn. N biròkrati, G biròkrātā〉 pogr. službenik koji sporo obavlja posao

im. ž. 〈G biròkratkinjē; mn. N biròkratkinje, G biròkratkīnjā〉 pogr. službenica koja sporo obavlja posao

prid. 〈G biròkratskōg(a); ž. biròkratskā, s. biròkratskō〉 1. v. administrativni 2. pogr. koji se odnosi na birokrate [~ sustav]

im. m. 〈G bìsera, I bìserom; mn. N bìseri, G bȉsērā〉 okruglo sedefasto zrno koje se oblikuje pod ljušturom biserne školjke, upotrebljava se za izradbu nakita ♦ bacati bisere pred svinje davati (pokazivati, pružati, govoriti) što lijepo ili vrijedno onomu koji to ne shvaća

prid. 〈G bìsērna; odr. bìsērnī, G bìsērnōg(a); ž. bìsērna, s. bìsērno〉 koji je poput bisera [~ ten; biserni zubi]

zb. im. s. 〈G bìsērja〉 skup bisera

prid. 〈G bìsērnōg(a); ž. bìsērnā, s. bìsērnō〉 koji se odnosi na bisere, koji je od bisera [biserna ogrlica]

im. ž. 〈G bìsērnicē; mn. N bìsērnice, G bìsērnīcā〉 1. zool. školjkaš koji proizvodi biser izlučivanjem sedefa 2. glazb. najmanja tambura; sin. slavonska tamburica v. pod tamburica

im. m. 〈G bȉskupa; mn. N bȉskupi, G bȉskūpā〉 rel. 1. 〈jd.〉 naslov višega kršćanskog crkvenog poglavara koji upravlja dodijeljenom crkvenom pokrajinom i cijelom Crkvom u jedinstvu s papom 2. osoba s istoimenim naslovom

im. ž. 〈G biskùpijē; mn. N biskùpije, G biskùpījā〉 rel. 1. crkveno područje kojim upravlja biskup 2. dom i ured biskupa, biskupski dvor

prid. 〈G biskùpījskōg(a); ž. biskùpījskā, s. biskùpījskō〉 koji se odnosi na biskupiju [~ ured]

prid. 〈G bȉskupskōg(a); ž. bȉskupskā, s. bȉskupskō〉 koji se odnosi na biskupe [~ štap]

im. ž. 〈G bȉstē; mn. N bȉste, G bȋstā/bȉstī〉 v. poprsje

prid. 〈G bìstra; odr. bìstrī, G bìstrōg(a); ž. bìstra, s. bȉstro; komp. bìstrijī〉 1. koji je čist i proziran [bistra voda]; ant. mutan 2. pren. a. koji brzo i lako shvaća [~ dječak]; sin. inteligentan; ant. blesav razg., glup, tup pren. b. koji odražava čije brzo i lako shvaćanje [~ odgovor]; sin. inteligentan; ant. blesav razg., glup, tup pren.

im. ž. 〈G bistrìnē〉 1. svojstvo onoga što je čisto i prozirno [~ vode] 2. pren. a. osobina onoga koji lako i brzo shvaća; sin. inteligencija; ant. glupost, tupost pren. b. svojstvo onoga što odražava čije brzo i lako shvaćanje; sin. inteligencija; ant. glupost, tupost pren.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȉstrīm, 3. l. mn. bȉstrē, imp. bȉstri, aor. bȉstrih, imperf. bȉstrāh, prid. r. bȉstrio, prid. t. bȉstren〉 činiti što bistrim ili jasnim [~ pojmove]

pril. tako da odražava čije brzo i lako shvaćanje [~ gledati]; sin. inteligentno; ant. blesavo, glupo, tupo

im. ž. 〈G bȋti, L bíti, I bȋti〉 ono što je u čemu najvažnije [~ problema]; sin. (esencija), jezgra pren., srž pren.

im. m. 〈G bȉta; mn. bȉtovi, G bȉtōvā〉 inform. osnovna jedinica za količinu podataka koja može imati samo dvije različite vrijednosti: 0 ili 1

prid. 〈G bȉtna; odr. bȉtnī, G bȉtnōg(a); ž. bȉtna, s. bȉtno; komp. bìtnijī〉 koji za što ima iznimnu vrijednost [~ događaj; bitni dio]; sin. ključan, važan, ( značajan); ant. nebitan, nevažan

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. jèsam/sam/bȕdēm, 3. l. mn. jèsu/su/bȕdū, imp. bȕdi, aor. bȉh/bjȅh, imperf. bȉjāh/bjȇh, prid. r. m. bȉo, ž. bíla, s. bȋlo, mn. bȋli, pril. s. bȕdūći, pril. p. bȋvši〉 1. pomoćni glagol koji služi u tvorbi perfekta, pluskvamperfekta, kondicionala i futura II. [Jučer je radio.; Bio je zaspao kad je stigla kući.; Ako budeš učio, dobro ćeš proći.] 2. 〈nesvrš.〉 postojati ili živjeti [Danas jesmo, sutra nismo.] 3. pomoćni glagol koji uvodi imenski predikat a. pripasti/pripadati određenoj skupini [On je pametan dječak. Bit će vođa navale.; Roda je velika bijela ptica.; Ribe su životinje.] b. zauzeti/zauzimati određeni položaj ili funkciju [On je direktor prodaje.] c. naći se/nalaziti se na određenome mjestu [Ključ je u bravi.] d. provesti/provoditi život, naći se/nalaziti se u određenome stanju [~ u braku] e. imati volje za što [Ja sam za piće.; On je za ples.] f. imati određen broj godina [Njoj je tek sedamnaest.] g. nastati/nastajati kao posljedica kakvih okolnosti [Vidjet ćemo što će biti.; Bit će rata.]; sin. događati se, dogoditi se, odigrati se v. pod odigrati, odvijati se v. pod odvijati, odviti se v. pod odviti, zbiti se, zbivati se h. dogoditi se/događati se, zbiti se/zbivati se organizirano ili javno [Koncert je bio jučer.; Gdje će biti sastanak?] i. uvodi vremensku oznaku [Bit će oko sedam sati.; Podne je.] j. doći/dolaziti u kakvo stanje [Bit ćeš otac na proljeće.] k. provesti/provoditi neko vrijeme na određenome mjestu [Bit će ovdje godinu dana.] ◇ ~ dorastao komu biti na istoj razini s kim [Nije ti dorastao.]; ~ dužan koji je obvezan ili prisiljen činiti što [On je dužan napisati izvještaj s terena.]; ~ na redu biti sljedeći; ~ na straži v. stražariti; ~ na umoru umirati; ~ sit doći u stanje potpunoga zasićenja čime [~ sit svega; Sit sam putovanja.]; ~ u tranzitu putovati iz jedne zemlje u drugu preko treće zemlje; to jest uvodi dodatno objašnjenje [Putuje na more, to jest na Brač]; sin. odnosno ♦ ~ ili ne ~ bit, srž, pitanje opstanka; ~ u krivu netočno govoriti, postupati na neispravan način; ~ izvan sebe ne biti u stanju vladati svojim osjećajima i reakcijama, izrazito emotivno reagirati; ~ na ti s čim dobro poznavati (znati, shvaćati) što; ~ pri sebi vladati svojim osjećajima i reakcijama, biti priseban (sabran); što je bilo, bilo je ne razmišljajmo više o prošlosti, okrenimo se budućnosti; što je tu je to je tako, s tim se moramo pomiriti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȉjēm, 3. l. mn. bȉjū, imp. bȋj, aor. bȉh, imperf. bȉjāh, prid. r. bȉo, prid. t. bìjen〉 1. 〈prijel.〉 nanositi komu udarac; sin. mlatiti, udarati 2. 〈neprijel.〉 kucati u kratkim i ritmičnim razmacima [Srce mi jako bije.]; sin. lupati, udarati; sin. tući ◇ ~ bitku voditi bitku, sudjelovati u bitki

im. ž. 〈G bȉtkē, DL bȉtki; mn. N bȉtke, G bȉtākā/bȋtkā/bȉtkī〉 1. vojn. oružani sukob velikih jedinica neprijateljskih vojska [voditi bitku; zračna ~]; sin. boj zast. 2. pren. dugo i uporno nastojanje kojim se želi ostvariti koji cilj [životna ~]

im. s. 〈G bívānja〉 provođenje nekoga vremena na određenome mjestu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bȋvām, 3. l. mn. bívajū, imp. bȋvāj, aor. bívah, imperf. bȋvāh, prid. r. bívao〉 1. postojati s vremena na vrijeme, postojati više puta 2. prelaziti u drukčije stanje [Bivao je sve očajniji.] 3. provoditi neko vrijeme na određenome mjestu [Tu sam bivao mnogo puta.]

im. m. 〈G bȉvola; mn. N bȉvoli, G bȉvōlā〉 zool. preživač iz porodice šupljorožaca koji se u nekim dijelovima svijeta uzgaja i kao domaća životinja

prid. 〈G bȋvšēg(a); ž. bȋvšā, s. bȋvšē〉 1. koji je prošao, koji više ne postoji [bivša vremena; ~ događaji]; sin. prijašnji, prošli 2. koji je prestao biti što [~ liječnik; ~ suprug]; ant. budući

im. m. 〈G bizóna; mn. N bizóni, G bizónā〉 zool. preživač iz porodice šupljorožaca koji živi u prerijama i šumama Sjeverne Amerike [europski ~]

im. m. 〈G bjegúnca, V bjȅgūnče; mn. N bjegúnci, G bjègūnācā〉 osoba koja se skriva pred kim, koja se spašava bijegom

prid. 〈G bjegúnčeva; ž. bjegúnčeva, s. bjegúnčevo〉 koji pripada bjeguncu

im. ž. 〈G bjègūnkē, DL bjègūnki; mn. N bjègūnke, G bjègūnkā/bjègūnkī〉 žena koja se skriva pred kim, koja se spašava bijegom

im. s. 〈G bjelánca; mn. N bjelánca, G bjèlānācā/bjèlāncā〉 v. bjelanjak

im. ž. 〈G bjelànčevinē; mn. N bjelànčevine, G bjelànčevīnā〉 biol., kem. organski spoj koji se pojavljuje u živim organizmima građen od mnogo molekula aminokiselina povezanih u lance; sin. (protein)

im. m. 〈G bjelánjka; mn. N bjelánjci, G bjèlānjākā〉 prozirna tvar u jaju između ljuske i žutanjka; sin. (bjelance); ant. žutanjak