gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. bjelàsā se, 3. l. mn. bjelàsajū se, aor. bjȅlasa se, imperf. 3. l. jd. bjelàsāše se, prid. r. bjelàsao se〉 isticati se, prelijevati se bijelom bojom [Oblaci se bjelasaju.]

prid. 〈G bjèličasta; odr. bjèličastī, G bjèličastōg(a); ž. bjèličasta, s. bjèličasto〉 koji nije posve bijel, ali u kojemu preteže bijela boja

im. ž. 〈G bjelìnē〉 1. svojstvo onoga što se ističe bijelom bojom; ant. crnina 2. razmak između dviju riječi koje se pišu odvojeno

prid. 〈G bjȅlkasta; odr. bjȅlkastī, G bjȅlkastōg(a); ž. bjȅlkasta, s. bjȅlkasto〉 koji je pretežno bijel, u kojemu se ističe bijela boja; ant. crnkast

im. ž. 〈G bjȅlkinjē; mn. N bjȅlkinje, G bjȅlkīnjā〉 pripadnica bijele rase; ant. crnkinja

im. ž. 〈G bjelogòricē〉 bot. drveće ili grmlje kojemu u hladnijemu dijelu godine obično opada lišće; ant. crnogorica

prid. 〈G bjelogòričnōg(a); ž. bjelogòričnā, s. bjelogòričnō〉 koji se odnosi na bjelogoricu [bjelogorična šuma; bjelogorično stablo]; ant. crnogorični

im. ž. 〈G bjȅlokosti, I bjȅlokošću/bjȅlokosti〉 gradivo slonovskih kljova od kojega se izrađuju skupocjeni predmeti

im. ž. 〈G bjeloòčnicē; mn. N bjeloòčnice, G bjeloòčnīcā〉 anat. bijeli neprozirni dio očne ovojnice

prid. 〈G bjelòputa; odr. bjelòputī, G bjelòputōg(a); ž. bjelòputa, s. bjelòputo〉 koji je svijetle puti; sin. bjeloputan; ant. tamnoput, tamnoputan

prid. 〈G bjelòputna; odr. bjelòputnī, G bjelòputnōg(a); ž. bjelòputna, s. bjelòputno〉 usp. bjeloput

prid. 〈G bjelòruskōg(a); ž. bjelòruskā, s. bjelòruskō〉 1. koji se odnosi na Bjeloruse i Bjelorusiju 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Bjelorusiji i narodni jezik Bjelorusa

prid. 〈G bjelosíva; odr. bjȅlosīvī, G bjȅlosīvōg(a); ž. bjelosíva, s. bjelosívo〉 koji je boje između bijele i sive

im. ž. 〈G bjelòuškē, DL bjelòuški; mn. N bjelòuške, G bjelòušākā/bjelòūškā/bjelòuškī〉 zool. neotrovna zmija koja živi uz vodu, jedna od najrasprostranjenijih u Europi, maslinastosmeđe, zelenkaste, crne ili sive boje, obično sa žutim ili bijelim prugama na stražnjemu dijelu glave s obiju strana

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bjèsnīm, 3. l. mn. bjèsnē, imp. bjèsni, aor. bjèsnih, imperf. bjèšnjāh, prid. r. bjèsnio, prid. t. bjȅšnjen〉 činiti koga bijesnim [Bjesni me tvoj neposluh.]

im. ž. 〈G bjesnòćē〉 med. zarazna virusna infekcija u životinja koja se ugrizom prenosi i na čovjeka

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bjèsnīm, 3. l. mn. bjèsnē, imp. bjèsni, aor. bjèsnjeh, imperf. bjèšnjāh, prid. r. m. bjèsnio, ž. bjèsnjela, s. bjèsnjelo, mn. bjèsnjeli〉 1. iskazivati bijes [~ od jada] 2. pren. biti u punome zamahu, snažan i izvan nadzora [Bura bjesni.]

prid. 〈G bjesòmučna; odr. bjesòmučnī, G bjesòmučnōg(a); ž. bjesòmučna, s. bjesòmučno〉 koji se ne može svladati, koji je preko mjere žestok, koji ne može upravljati svojim postupcima

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bjèžīm, 3. l. mn. bjèžē, imp. bjèži, aor. bjèžah, imperf. bjèžāh, prid. r. m. bjȅžao, ž. bjȅžāla, s. bjȅžālo, mn. bjȅžāli〉 1. brzo se krećući udaljavati se od koga ili čega kako bi se izbjegle neželjene posljedice [Vozač bježi pred policijom.; Zec bježi lovcima.]; sin. umicati 2. kriomice ili neprimjetno napuštati koga ili što ili se udaljivati s kakva mjesta [~ iz zatvora; ~ s mjesta nesreće] 3. pren. nijekati kakvu neugodnu činjenicu, odbijati suočiti se s njom [~ od istine]

prid. 〈G blága; odr. blȃgī, G blȃgōg(a); ž. blága, s. blȃgo; komp. blȁžī〉 1. koji je lagan i ugodan [~ dodir]; sin. nježan; ant. grub 2. koji je pun razumijevanja u prosudbi ljudi, događaja i okolnosti [~ čovjek; ~ učitelj]; ant. strog 3. koji odražava čije razumijevanje u prosudbi ljudi, događaja i okolnosti [~ pogled]; ant. strog 4. koji je male snage ili jačine [blaga zima; blagi okus]; ant. oštar, žestok

im. ž. 〈G blàgājnē; mn. N blàgājne, G blàgājnā/blàgājnī〉 1. mjesto u prodavaonicama, bankama, kazalištima ili drugdje na kojemu se plaćaju računi ili usluge, izdaje novac, kupuju ulaznice i sl. 2. tehn. uređaj koji izračunava ukupnu cijenu kupljene robe i u kojemu se čuva primljeni novac; sin. (kasa)

im. ž. 〈G blàgājnicē; mn. N blàgājnice, G blàgājnīcā〉 službenica koja na blagajni prima ili izdaje novac

prid. 〈G blàgājničina; ž. blàgājničina, s. blàgājničino〉 koji pripada blagajnici

prid. 〈G blàgājničkōg(a); ž. blàgājničkā, s. blàgājničkō〉 koji se odnosi na blagajnike i blagajnu

im. m. 〈G blàgājnīka, V blàgājnīče; mn. N blàgājnīci, G blàgājnīkā〉 službenik koji na blagajni prima ili izdaje novac

im. m. 〈G blȁgdāna; mn. N blȁgdāni, G blȁgdānā〉 dan posvećen kojemu važnom vjerskom događaju [katolički ~] ◇ zapovjedni ~ rel. blagdan na koji vjernik treba nazočiti bogoslužju i uzdržati se od posla

prid. 〈G blȁgdānskōg(a); ž. blȁgdānskā, s. blȁgdānskō〉 koji se odnosi na blagdan [blagdansko raspoloženje]

im. s. 〈G blȃga; mn. N blȃga, G blȃgā〉 1. skup vrijednih, obično zlatnih, predmeta, dragulja, nakita i sl. [zakopano ~; gusarsko ~; škrinja s blagom] 2. pren. ono što ima veliku vrijednost [narodno ~] 3. 〈jd.〉 v. stoka ♦ ni za sve ~ ovoga svijeta ni u kojemu slučaju, nizašto, nipošto

pril. 〈komp. ž. blȁžē〉 1. lagano i ugodno [~ dodirnuti]; sin. nježno; ant. grubo 2. bez zahtjevnosti u prosudbi ljudi, događaja i okolnosti [~ ocijeniti]; ant. strogo 3. s malom snagom ili jačinom [~ prigovoriti]; ant. oštro, žestoko

usk. izriče zadovoljstvo, sreću (uz obvezatnu zamjenicu ili imenicu u dativu) [Blago meni!; Blago Ani!]

im. ž. 〈G blȁgodāti, I blȁgodāću/blȁgodāti; mn. N blȁgodāti, G blȁgodātī〉 ono što dobro dolazi i pomaže [~ s neba]

prid. 〈G blagonáklona; odr. blagonáklonī, G blagonáklonōg(a); ž. blagonáklona, s. blagonáklono〉 koji je sklon komu ili čemu, koji je pun razumijevanja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. blagòslīvljām/blagòslīvljēm, 3. l. mn. blagoslívljajū/blagòslīvljū, imp. blagòslīvljāj/blagoslívlji, aor. blagoslívljah, imperf. blagòslīvljāh, prid. r. blagoslívljao, prid. t. blagòslīvljān〉 rel. davati blagoslov, obavljati obred blagoslova [~ kruh; ~ puk]; vidski parnjak: blagosloviti

im. m. 〈G blȁgoslova; mn. N blȁgoslovi, G blȁgoslōvā〉 1. riječ ili riječi kojima se izriče ili traži Božji spas, zaštita i pomoć [~ kruha; ~ kuće] 2. pren. odobrenje, dopuštenje da se što učini [dobiti ~; dati ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. blagòslovīm, 3. l. mn. blagòslovē, imp. blagoslòvi, aor. blagoslòvih, prid. r. blagoslòvio, prid. t. blagòslovljen〉 1. dati blagoslov, obaviti obred blagoslova [~ kruh; ~ puk] 2. pren. dopustiti što, dati svoj pristanak za što; vidski paranjak: blagoslivljati

im. ž. 〈G blágosti, I blágošću/blágosti〉 1. svojstvo onoga što je lagano i ugodno [~ dodira]; sin. nježnost; ant. grubost 2. osobina onoga koji je pun razumijevanja u prosudbi ljudi, događaja i okolnosti [učiteljeva ~]; ant. strogost 3. svojstvo onoga što odražava čije razumijevanje u prosudbi ljudi, događaja i okolnosti [~ njezina pogleda]; ant. strogost 4. svojstvo onoga što je male snage ili jačine [~ okusa]; ant. oštrina

im. s. 〈G blagostánja; mn. N blagostánja, G blagostánjā〉 stanje onoga koji je bogat [živjeti u blagostanju]; sin. bogatstvo, obilje, raskoš; ant. bijeda, neimaština, nestašica, oskudica, siromaštvo

prid. 〈G blȁgotvōrna; odr. blȁgotvōrnī, G blȁgotvōrnōg(a); ž. blȁgotvōrna, s. blȁgotvōrno; komp. blagotvòrnijī〉 koji čini dobro [~ utjecaj]

im. s. 〈G blagòvānja; mn. N blagòvānja, G blagòvānjā〉 1. v. jedenje 2. jedenje na svečanome objedu ili večeri

im. ž. 〈G blagovaònicē; mn. N blagovaònice, G blagovaònīcā〉 prostorija u kojoj se jede

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. blàgujēm, 3. l. mn. blàgujū, imp. blàgūj, aor. blagòvah, imperf. blàgovāh, prid. r. blagòvao, prid. t. blȁgovān〉 1. v. jesti 2. jesti na svečanome objedu ili večeri

prid. 〈G blȁgozvūčna; odr. blȁgozvūčnī, G blȁgozvūčnōg(a); ž. blȁgozvūčna, s. blȁgozvūčno; komp. blagozvùčnijī〉 koji je ugodna zvuka; sin. (harmoničan), milozvučan

im. ž. 〈G blagozvúčnosti, I blagozvúčnošću/blagozvúčnosti〉 svojstvo onoga što je blagozvučno; sin. (harmoničnost), milozvučnost

im. ž. 〈G blȁnjē; mn. N blȁnje, G blȃnjā〉 oruđe za obradbu drva struganjem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. blȁnjām, 3. l. mn. blȁnjajū, imp. blȁnjāj, aor. blȁnjah, imperf. blȁnjāh, prid. r. blȁnjao, prid. t. blȁnjān〉 obrađivati drvo struganjem s pomoću blanje

prid. 〈G blàtna; odr. blȁtnī, G blȁtnōg(a); ž. blàtna, s. blȁtno; komp. blàtnijī〉 koji je uprljan blatom [blatne cipele; blatni kotači]

im. ž. 〈G blȁtinē〉 1. crno grožđe koje se uzgaja u Hercegovini 2. vino od istoimenoga grožđa [broćanska ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. blȁtīm, 3. l. mn. blȁtē, imp. blȁti, aor. blȁtih, imperf. blȁćāh, prid. r. blȁtio, prid. t. blȁćen〉 1. prljati blatom 2. pren. a. govoriti ružno o kome ili vrijeđati koga [~ protivnika]; sin. kaljati pren., ocrnjivati b. nanositi komu sramotu [~ obiteljsko ime]; sin. prljati pren.