im. s. 〈G blȁta; mn. N blȁta, G blȃtā〉 raskvašena, meka i vlažna zemlja, zemlja natopljena vodom ♦ baciti ~ na koga oklevetati koga, grubo uvrijediti koga; ima kao blata ima mnogo, u obilju; izvući iz blata koga izvući iz nevolje koga, pomoći komu da se izvuče iz nevolje (sramote)

im. m. 〈G blȁtobrāna; mn. N blȁtobrāni, G blȁtobrānā〉 dio vozila koji ga štiti od blata

im. m. 〈G blȁvora, I blȁvorom; mn. N blȁvori, G blȁvōrā〉 zool. 1. krupni zmijoliki gušter duga vitka tijela žućkastosmeđe boje 2. grabežljiva riba izduljena tijela i široke glave na čiju su vrhu smještene oči; sin. gušter

prid. 〈G blážena; odr. bláženī, G bláženōg(a); ž. blážena, s. bláženo〉 1. koji je ispunjen osjećajem sreće, koji je prožet uzvišenim osjećajima 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. ž. odr.〉 rel. naslov koji Katolička Crkva službeno dodjeljuje preminuloj ženi koja se za života isticala kršćanskim krepostima [blažena Ozana Kotorska] 3. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m. odr.〉 rel. naslov koji Katolička Crkva službeno dodjeljuje preminulomu muškarcu koji se za života isticao kršćanskim krepostima [blaženi Alojzije Stepinac]

im. ž. 〈G bláženicē; mn. N bláženice, G bláženīcā〉 rel. žena koja je proglašena blaženom crkvenim činom beatifikacije

prid. 〈G bláženičina; ž. bláženičina, s. bláženičino〉 koji pripada blaženici

im. m. 〈G bláženīka, V bláženīče; mn. N bláženīci, G bláženīkā〉 rel. muškarac koji je proglašen blaženim crkvenim činom beatifikacije

im. s. 〈G blážēnstva; mn. N blážēnstva, G blážēnstāvā/blážēnstvā〉 stanje ispunjenosti osjećajem sreće i uzvišenim osjećajima

im. s. 〈G blebètala; mn. N blebètala, G blebètālā〉 osoba koja blebeće [to ~; ta blebetala]

im. s. 〈G blebètānja〉 govorenje o nevažnim stvarima, isprazno govorenje; sin. brbljanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. blèbećēm, 3. l. mn. blèbećū, imp. blebèći, aor. blebètah, imperf. blèbetāh, prid. r. blebètao, prid. t. blȅbetān〉 govoriti o nevažnim stvarima, isprazno govoriti [~ gluposti]; sin. brbljati, ćakulati pokr.

im. ž. 〈G blebètušē; mn. N blebètuše, G blebètūšā〉 pogr. ženska osoba koja voli blebetati, koja mnogo blebeće; sin. brbljavica

im. s. 〈G bléjānja〉 glasanje glasom koji podsjeća na ble-e-e

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bléjīm, 3. l. mn. bléjē, imp. bléji, aor. bléjih, imperf. bléjāh, prid. r. bléjao〉 1. glasati se glasom koji podsjeća na ble-e-e [Ovca bleji.] 2. pren., razg. tupo gledati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. blȅnēm, 3. l. mn. blȅnū, imp. blȅni, aor. blȅnuh, prid. r. blȅnuo〉 tupo se zagledati

im. ž. 〈G blèsačē; mn. N blèsače, G blȅsāčā〉 razg. v. glupača

im. m. 〈G blèsana; mn. N blèsani, G blȅsānā〉 razg. v. glupan

prid. 〈G blȅsava; odr. blȅsavī, G blȅsavōg(a); ž. blȅsava, s. blȅsavo; komp. blesàvijī〉 1. razg. koji sporo i teško shvaća [~ dječak]; sin. tup pren.; ant. bistar pren., inteligentan 2. razg. koji odražava čije sporo i teško shvaćanje [~ pogled]; sin. tup pren.; ant. bistar pren., inteligentan 3. razg. koji je besmislen i dosadan [~ posao]; sin. glup ♦ kao ~ (lud) [raditi, vikati itd.] pretjerano, prekomjerno, iz sve snage [raditi, vikati itd.]; praviti se ~ (glup, lud) prikazivati se neobaviještenim, pretvarati se da se o čemu ništa ne zna

pril. 〈komp. blesàvijē〉 tako da odražava čije sporo i teško shvaćanje [~ gledati]; sin. glupo, tupo; ant. bistro, inteligentno

prid. 〈G blijéda; odr. blijȇdī, G blijȇdōg(a); ž. blijéda, s. blijȇdo; komp. bljȅđī〉 1. koji je bez prirodnoga rumenila [blijedo lice] 2. kojemu obrisi nisu dobro vidljivi, u kojemu se ne razabiru pojedinosti, koji se slabo ili nejasno vidi [blijeda slika]; sin. mutan, nejasan; ant. jasan, oštar 3. pren. koji nije posve precizan i potpun [blijedo sjećanje]; sin. maglovit pren., mutan pren., nejasan; ant. jasan

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. blijédīm, 3. l. mn. blijédē, imp. blijédi, aor. blijédjeh, imperf. blijéđāh, prid. r. m. blijédio, ž. blijédjela, s. blijédjelo, mn. blijédjeli〉 1. postajati blijedim, gubiti prirodnu boju lica [~ od straha] 2. pren. prelaziti u zaborav, nestajati, zamirati [Sjećanje blijedi.]

im. s. 〈G blijéštānja; mn. N blijéštānja, G blijéštānjā〉 1. jak sjaj 2. odbijanje svjetla

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. blijéštīm, 3. l. mn. blijéštē, imp. blijéšti, aor. blijéštah, imperf. blijȇštāh, prid. r. blijéštio〉 1. jako sjajiti [Sunce bliješti.] 2. odbijati svjetlo [Ogledalo bliješti.]; vidski paranjak: bljesnuti¹

im. ž. 〈G blȉskosti, I blȉskošću/blȉskosti〉 osjećaj povezanosti s kim

prid. 〈G bliskòznačna; odr. bliskòznačnī, G bliskòznačnōg(a); ž. bliskòznačna, s. bliskòznačno〉 koji ima slično značenje kao i što drugo

im. ž. 〈G bliskòznačnicē; mn. N bliskòznačnice, G bliskòznačnīcā〉 jez. riječ koja ima slično značenje kao i koja druga riječ; sin. (sličnoznačnica)

im. ž. 〈G bliskòznačnosti, I bliskòznačnošću/bliskòznačnosti〉 svojstvo onoga što je bliskoznačno

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. blìstām, 3. l. mn. blìstajū, imp. blìstāj, aor. blìstah, imperf. blìstāh, prid. r. blìstao〉 1. zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Na stolu blista srebrno i zlatno posuđe.; Na vratu joj blista zlatni lančić.]; sin. presijavati se, sjajiti 2. pren. isticati se zbog vanjske ili unutarnje ljepote, dobrote ili kakve druge pozitivne osobine [~ od sreće; Igrač blista u svojoj momčadi.] • blìstati se 〈povr.〉 zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Na stolu se blista srebrno i zlatno posuđe.; Na vratu joj se blista zlatni lančić.]; sin. presijavati se, sjajiti se v. pod sjajiti; sin. sjati

prid. 〈G blìstava; odr. blìstavī, G blìstavōg(a); ž. blìstava, s. blìstavo; komp. blistàvijī〉 1. koji jako odražava svjetlost, koji je pun sjaja [blistav nakit] 2. pren. koji je iznimno velik, dobar ili kvalitetan [~ uspjeh]; sin. izvanredan, izvrstan, odličan, prvorazredan, sjajan pren.

im. ž. 〈G blȉtvē〉 bot. 1. zeljasta vrtna biljka mesnatih listova 2. veliki zeleni jestivi listovi istoimene biljke

prid. 〈G blíza; ž. blíza, s. blȋzo; komp. blȉžī〉 koji je na maloj udaljenosti

prid. 〈G blìska; odr. blìskī, G blìskōg(a); ž. blìska, s. blȉsko; komp. blȉžī〉 1. koji je na maloj prostornoj udaljenosti; sin. obližnji; ant. udaljen 2. koji je na maloj vremenskoj udaljenosti [bliska prošlost; bliska budućnost] 3. a. 〈odr.〉 koji je s kim u izravnome krvnom srodstvu [bliski rod; bliski rođak]; ant. daljnji b. koji je s kim u prijateljskome odnosu, koji je s kim jako povezan [Postali smo bliski.]; ant. dalek

im. m. 〈G blizánca, V blȉzānče; mn. N blizánci, G blìzānācā〉 1. a. muško dijete rođeno u istome porođaju s još jednim djetetom [brat ~] b. 〈mn.〉 muška djeca ili muško i žensko dijete rođeni u istome porođaju 2. 〈mn.〉 (Blizánci) astr. zviježđe zodijaka između Bika i Raka 3. a. 〈mn.〉 astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 22. svibnja do 21. lipnja b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku

prid. 〈G blizánčeva; ž. blizánčeva, s. blizánčevo〉 koji pripada blizancu

im. ž. 〈G blìzānkē, DL blìzānki; mn. N blìzānke, G blìzānkā/blìzānkī〉 1. žensko dijete rođeno u istome porođaju s još jednim djetetom [sestra ~] 2. 〈mn.〉 ženska djeca rođena u istome porođaju

im. ž. 〈G blizìnē〉 mala udaljenost od čega [Blizina škole velika nam je prednost.]; ant. daljina ◇ u blizini na maloj prostornoj udaljenosti [Škola nam je u blizini.]; sin. blizu; ant. daleko

pril. 〈komp. blȉžē〉 1. na maloj prostornoj udaljenosti [Škola nam je blizu.]; sin. u blizini v. pod blizina 2. na maloj vremenskoj udaljenosti [Praznici su već ~.]; ant. daleko

prij. 〈G〉 1. označuje da se tko ili što nalazi u blizini koga ili čega [sjediti ~ prozora]; sin. kod 2. označuje da se tko ili što kreće ili zbiva u blizini koga ili čega [trčati ~ mora]; sin. uz; sin. kraj, pokraj

im. m. 〈G blȉžnjēg(a); mn. N blȉžnjī, G blȉžnjīh〉 1. onaj koji je komu blizak ili je s kim u rodu 2. u kršćanskoj tradiciji svi ljudi [Ljubi bližnjega svojega.]

im. m. 〈G blòga; mn. N blògovi, G blȍgōvā〉 v. mrežni dnevnik pod dnevnik

im. m. 〈G blòka; mn. N blòkovi, G blȍkōvā〉 1. bilježnica sastavljena od listova papira koji se lako otkidaju [zabilježiti u ~; ~ za crtanje] 2. čvrsta cjelina kakva gradiva [kameni ~; betonski ~] 3. niz bočno povezanih zgrada ili ulica koje čine cjelinu [~ kuća] 4. pol., vojn. savez država ili političkih stranaka povezanih zajedničkim ciljevima [istočni ~] 5. dio rječničkoga članka u kojemu se navode kakvi istovrsni podatci [frazemski ~; gramatički ~; sintagmatski ~]

im. ž. 〈G blokádē; mn. N blokáde, G blokádā〉 1. zastoj u radu kakva mehanizma, onemogućivanje rada čega [~ motora] 2. mjera koju jedna država poduzima prema drugoj radi ograničenja nekih njezinih potreba [ekonomska ~] 3. sp. zaustavljanje napadača koje provodi obrambeni igrač postavljanjem tijela ili sprečavanjem udarca

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. blòkīrām, 3. l. mn. blokírajū, imp. blòkīrāj, aor. blokírah, imperf. blòkīrāh, prid. r. blokírao, prid. t. blòkīrān〉 1. provesti/provoditi blokadu [~ prolaz] 2. v. onemogućiti, spriječiti 3. v. onemogućavati, sprečavati 4. napisati/pisati račun 5. sp. zaustaviti/zaustavljati napadača postavljanjem tijela ili sprečavanjem udarca

im. m. 〈G blȍk-sȃta, L blȍk-sátu; mn. N blȍk-sȃti, G blȍk-sátī〉 dva spojena školska sata istoga predmeta, školski sat od 90 minuta [~ matematike]

im. m. 〈G blȗda, L blúdu〉 prekršaj moralnih ili religijskih norma povezanih sa spolnošću

prid. 〈G blúdna; odr. blȗdnī, G blȗdnōg(a); ž. blúdna, s. blȗdno〉 1. koji se odaje bludu [~ čovjek] 2. koji odražava blud [bludna želja; bludni poriv]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. blȗdīm, 3. l. mn. blȗdē, imp. blúdi, aor. blúdjeh, imperf. blȗđāh, prid. r. m. blúdio, ž. blúdjela, s. blúdjelo; mn. blúdjeli〉 odavati se bludu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. blȗdīm, 3. l. mn. blȗdē, imp. blúdi, aor. blúdjeh, imperf. blȗđāh, prid. r. m. blúdio, ž. blúdjela, s. blúdjelo; mn. blúdjeli〉 1. besciljno hodati [~ ulicama]; sin. lutati, skitati se 2. pren. razvijati se u svim smjerovima [Misli mi blude.]