prid. 〈G dobrovòljačkōg(a); ž. dobrovòljačkā, s. dobrovòljačkō〉 koji se odnosi na dobrovoljce; sin. dragovoljački (volonterski)

prid. 〈G dȍbrovōljna; odr. dȍbrovōljnī, G dȍbrovōljnōg(a); ž. dȍbrovōljna, s. dȍbrovōljno〉 slobodno izabran [dobrovoljni rad]; sin. dragovoljan, svojevoljan

prid. 〈G dobrovóljčeva; ž. dobrovóljčeva, s. dobrovóljčevo〉 koji pripada dobrovoljcu; sin. dragovoljčev

im. ž. 〈G dobròvōljkē, DL dobròvōljki; mn. N dobròvōljke, G dobròvōljkā/dobròvōljkī〉 žena koja dobrovoljno sudjeluje u čemu; sin. dragovoljka (volonterka)

pril. svojom voljom [~ raditi]; sin. dragovoljno, svojevoljno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòčārām, 3. l. mn. dočárajū, imp. dòčārāj, aor. dočárah, prid. r. dočárao, prid. t. dòčārān〉 1. prikazati što tako da se u mašti stvori živa i vjerna slika 2. s pomoću čega stvarnoga izazvati u mašti vjernu sliku čega drugoga; vidski paranjak: dočaravati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dočàrāvām, 3. l. mn. dočarávajū, imp. dočàrāvāj, aor. dočarávah, imperf. dočàrāvāh, prid. r. dočarávao, prid. t. dočàrāvān〉 1. prikazivati što tako da se u mašti stvori živa i vjerna slika 2. s pomoću čega stvarnoga izazivati u mašti vjernu sliku čega drugoga; vidski paranjak: dočarati

im. ž. 〈G dòčāsnicē; mn. N dòčāsnice, G dòčāsnīcā〉 vojn. žena s činom dočasnika

prid. 〈G dòčāsničina; ž. dòčāsničina, s. dòčāsničino〉 koji pripada dočasnici

im. m. 〈G dòčāsnīka, V dòčasnīče; mn. G dòčāsnīci, G dòčāsnīkā〉 vojn. 1. 〈jd.〉 čin niži od časnika, npr. narednik ili stožerni narednik 2. osoba s istoimenim činom

im. m. 〈G dòčeka; mn. N dòčeci, G dȍčēkā〉 proslava priređena u povodu očekivanja koga ili čega [~ Nove godine; ~ prvaka svijeta]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòčekām, 3. l. mn. dòčekajū, imp. dòčekāj, aor. dòčekah, prid. r. dòčekao, prid. t. dòčekān〉 1. doživjeti da se pojavi ili dogodi očekivano [~ vlak; Dinamo je dočekao Hajduk.] 2. a. izići u susret onomu tko dolazi [~ prijatelje pred kućom] b. prihvatiti koga s kakvom namjerom ili u kakvu stanju [Dočekala ga je s ručkom.; Dočekala ga je tužna.] 3. prihvatiti koga (o posjetiteljima, gostima i sl.) [~ strane veleposlanike; ~ gospodarska izaslanstva]; sin. primiti 4. pren. biti u kakvu stanju [Dočekao ga je nered u kuhinji.] 5. ostati živ do kakva događaja, zbivanja ili do kojega doba [~ duboku starost; ~ put na Mjesec]; sin. doživjeti 6. napasti koga nakon čekanja u zasjedi [~ neprijatelja]; sin. zaskočiti 7. prirediti proslavu u povodu očekivanja koga ili čega [~ Novu godinu; ~ prvaka svijeta] • dòčekati se 〈povr.〉 spretno pasti na koji dio tijela i tako izbjeći nezgodan pad [~ se na ruke]; vidski paranjak: dočekivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dočèkujēm, 3. l. mn. dočèkujū, imp. dočèkūj, aor. dočekívah, imperf. dočèkīvāh, prid. r. dočekívao, prid. t. dočèkīvān〉 1. doživljavati da se pojavljuje ili događa očekivano [~ vlakove; Dinamo dočekuje Hajduk.] 2. a. izlaziti u susret onomu tko dolazi [~ prijatelje pred kućom] b. prihvaćati koga s kakvom namjerom ili u kakvu stanju [Dočekivala ga je s ručkom.; Dočekivala ga je tužna.] 3. prihvaćati koga (o posjetiteljima, gostima i sl.) [~ strane veleposlanike; ~ gospodarska izaslanstva]; sin. primati 4. pren. biti u kakvu stanju [Dočekuje ga nered u kuhinji.] 5. napadati koga nakon čekanja u zasjedi [~ neprijatelje]; sin. zaskakati • dočekívati se 〈povr.〉 spretno padati na koji dio tijela i tako izbjegavati nezgodan pad [~ se na ruke]; vidski paranjak: dočekati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dočèpām se, 3. l. mn. dočèpajū se, imp. dočèpāj se, aor. dočèpah se, prid. r. dočèpao se〉 doći do željenoga prijevarom ili na brzinu [~ posla]; sin. dokopati se

vez. zast. v. ali, dok, no

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dočìtām, 3. l. mn. dočìtajū, imp. dočìtāj, aor. dočìtah, prid. r. dočìtao, prid. t. dȍčitān〉 završiti čitanje [~ knjigu]; sin. (iščitati); vidski parnjak: dočitavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dočìtāvām, 3. l. mn. dočitávajū, imp. dočìtāvāj, aor. dočitávah, imperf. dočìtāvāh, prid. r. dočitávao, prid. t. dočìtāvān〉 završavati čitanje [~ knjigu]; sin. (iščitavati); vidski parnjak: dočitati

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȏđēm, 3. l. mn. dȏđū, imp. dóđi, aor. dóđoh, prid. r. dòšao, pril. p. dòšāvši〉 1. 〈neprijel.〉 a. krećući se dospjeti na određeno mjesto [~ s posla u petnaest sati; ~ u Zagreb]; sin. prispjeti, pristići, stići; ant. otići; vidski parnjak: dolaziti b. krećući se dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz Zagreba]; sin. stići; ant. otići; vidski parnjak: dolaziti c. 〈3. l.〉 približiti se, dogoditi se u bliskoj budućnosti [Došla je jesen.; Doći će teška vremena.]; sin. nastupiti, stići; vidski parnjak: dolaziti 2. 〈prijel./neprijel.〉 razg. v. stajati ♦ ~ k sebi osvijestiti se; smiriti se poslije šoka (uzbuđenja), vratiti se u normalno stanje; ~ na svoje 1. dobiti ono što se želi 2. srediti se

im. m. 〈G dodátka; mn. N dodátci, G dòdātākā〉 ono što se čemu dodaje [~ jelu; ~ koncertu; ~ na plaću]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòdām, 3. l. mn. dòdajū, imp. dòdāj, aor. dòdah/dȍdadoh, prid. r. m. dȍdao, ž. dȍdāla, s. dȍdālo, mn. dȍdāli, prid. t. dȍdān〉 1. a. pružajući dati što komu [Dodaj mi knjigu.] b. bacajući predati što komu [~ loptu]; sin. dobaciti 2. staviti još čega u što [~ soli u jelo; ~ vode u juhu] 3. reći nakon što se već nešto reklo [~ još koju riječ]; sin. dometnuti, ( pridodati) ◇ ~ gas ubrzati kretanje vozila; ant. oduzeti gas v. pod oduzeti; vidski paranjak: dodavati

prid. 〈G dȍdātnōg(a); ž. dȍdātnā, s. dȍdātnō〉 koji se čemu dodaje, koji je uz ono glavno ili osnovno [~ program]; sin. (suplementaran)

im. s. 〈G dodávānja; mn. N dodávānja, G dodávānjā〉 1. 〈jd.〉 a. predavanje čega pružanjem b. predavanje čega bacanjem; sin. dobacivanje c. stavljanje još čega u što d. govorenje nakon što se već nešto reklo; sin. dometanje, pridodavanje 2. sp. predaja lopte ili pločice kojemu od suigrača

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòdājēm, 3. l. mn. dòdājū, imp. dodáji, aor. dodávah, imperf. dòdāvāh, prid. r. dodávao, prid. t. dòdāvān〉 1. a. pružajući predavati što komu [Dodavao mi je knjige.] b. bacajući predavati što komu [~ loptu]; sin. dobacivati 2. stavljati još čega u što [~ vode u juhu; ~ soli u jelo] 3. govoriti nakon što se već nešto reklo; sin. dometati, ( pridodavati) ◇ ~ gas ubrzavati kretanje vozila; ant. oduzimati gas v. pod oduzimati • dodávati se 〈povr.〉 bacajući predavati komu što i dobivati to natrag; vidski paranjak: dodati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòdijēm, 3. l. mn. dòdijū, imp. dòdīj, aor. dòdijah, prid. r. dòdijao〉 izazvati u kome dosadu, narušiti komu mir svojim ponašanjem [Dodijalo mi je čitanje ove knjige.; Jučer mi je dodijao svojim zanovijetanjem.]; sin. dojaditi, dosaditi¹, dozlogrditi, udaviti pren., razg.; vidski parnjak: dodijavati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dodìjāvām, 3. l. mn. dodijávajū, imp. dodìjāvāj, aor. dodijávah, imperf. dodìjāvāh, prid. r. dodijávao〉 izazivati u kome dosadu, narušavati komu mir svojim ponašanjem [Jučer mi je dodijavao svojim zanovijetanjem.]; sin. daviti pren., razg., dosađivati¹; vidski parnjak: dodijati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòdijēlīm, 3. l. mn. dòdijēlē, imp. dodijéli, aor. dodijélih, prid. r. dodijélio, prid. t. dòdijēljen〉 1. odlučiti o tome da tko što dobije u trajno ili privremeno vlasništvo [~ stan] 2. svečano uručiti komu što [~ nagradu; ~ odličje] 3. odlučiti o promicanju koga na koji položaj ili dužnost [~ čin bojnika]; vidski paranjak: dodjeljivati

prid. 〈G dodìplōmskōg(a); ž. dodìplōmskā, s. dodìplōmskō〉 koji se odnosi na prvu, drugu i treću godinu studija [~ studij]

im. m. 〈G dȍdīra, I dȍdīrom; mn. N dȍdīri, G dȍdīrā〉 1. kratak tjelesni doticaj [~ ruke] 2. međusobni odnos, uzajamna veza s kim ili s čim [biti u dodiru s glumcima; doći u ~ sa strukom]; sin. doticaj, ( kontakt)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dodìrujēm, 3. l. mn. dodìrujū, imp. dodìrūj, aor. dodirívah, imperf. dodìrīvāh, prid. r. dodirívao, prid. t. dodìrīvān〉 više puta dolaziti s kim ili s čim u kratak tjelesni doticaj [~ komu ruku]; sin. dirati, doticati, ticati poet.; vidski parnjak: dodirnuti • dodirívati se 〈povr.〉 1. uzajamno dolaziti s kim ili s čim u kratak tjelesni doticaj; sin. doticati se v. pod doticati; vidski parnjak: dodirnuti se v. pod dodirnuti 2. pren. biti uzajamno bliskim [Mišljenja nam se jednim dijelom dodiruju.]

prid. 〈G dodìrljiva; odr. dodìrljivī, G dodìrljivōg(a); ž. dodìrljiva, s. dodìrljivo〉 koji se može dodirnuti; ant. nedodirljiv

prid. 〈G dȍdīrnōg(a); ž. dȍdīrnā, s. dȍdīrnō〉 koji se odnosi na dodir [dodirna točka]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòdīrnēm, 3. l. mn. dòdīrnū, imp. dodírni, aor. dodírnuh, prid. r. dodírnuo, prid. t. dòdīrnūt〉 nakratko biti s kim ili s čim u kratkome tjelesnom doticaju [~ komu ruku]; sin. dirnuti, taknuti poet. • dodírnuti se 〈povr.〉 uzajamno doći s kim ili s čim u kratak tjelesni doticaj; sin. dotaknuti; vidski paranjak: dodirivati

prid. 〈G dȍdjelē; mn. N dȍdjele, G dȍdjēlā〉 1. donošenje odluke o tome da tko što dobije u trajno ili privremeno vlasništvo [~ stana] 2. svečano uručivanje komu čega [~ diploma; ~ nagrade; ~ odličja]; sin. (dodjeljivanje)

im. s. 〈G dodjeljívānja; mn. N dodjeljívānja, G dodjeljívānjā〉 v. dodjela

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dodjèljujēm, 3. l. mn. dodjèljujū, imp. dodjèljūj, aor. dodjeljívah, imperf. dodjèljīvāh, prid. r. dodjeljívao, prid. t. dodjèljīvān〉 1. odlučivati o tome da tko što dobije u trajno ili privatno vlasništvo [~ stanove] 2. svečano uručivati komu što [~ nagradu; ~ odličje] 3. odlučivati o promicanju koga na koji položaj ili dužnost [~ čin bojnika]; vidski paranjak: dodijeliti

pril. uvodi popratnu okolnost koja ograničuje izrečenu tvrdnju, uvodi kakvu popratnu okolnost [Složili su se, doduše, nerado.]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dodvòrāvām se, 3. l. mn. dodvorávajū se, imp. dodvòrāvāj se, aor. dodvorávah se, imperf. dodvòrāvāh se, prid. r. dodvorávao se〉 laskanjem i umiljavanjem postajati komu bliskim radi postizanja kakve koristi; sin. (podilaziti), ulizivati se; vidski parnjak: dodvoriti se

im. m. ž. 〈G dòdvoricē, V dòdvorice/dòdvorico; mn. N dòdvorice, G dòdvorīcā〉 1. osoba koja se dodvorava [taj ~; ta ~; ti dodvorice; te dodvorice] 2. 〈ž.〉 žena koja se dodvorava [ta ~; te dodvorice]; sin. ulizica

prid. 〈G dȍdvoričina; ž. dȍdvoričina, s. dȍdvoričino〉 koji pripada dodvorici; sin. ulizičin

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dòdvorīm se, 3. l. mn. dòdvorē se, imp. dodvòri se, aor. dodvòrih se, prid. r. dodvòrio se〉 laskanjem i umiljavanjem postati komu blizak radi postizanja kakve koristi; sin. ulizati se; vidski parnjak: dodvoravati se

im. m. 〈G dȍgađāja; mn. N dȍgađāji, G dȍgađājā〉 ono što se dogodilo u određeno vrijeme na određenome mjestu [istiniti ~; veseli ~]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. dògāđā se, 3. l. mn. dogáđajū se, aor. 3. l. jd. dogáđa se, imperf. 3. l. jd. dògāđāše se, prid. r. dogáđao se〉 nastajati kao posljedica kakvih okolnosti; sin. biti, odvijati se v. pod odvijati, zbivati se; vidski parnjak: dogoditi se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dògēgām se, 3. l. mn. dogégajū se, imp. dògēgāj se, aor. dogégah se, prid. r. dogégao se〉 1. gegajući se doći na određeno mjesto [~ u baru] 2. gegajući se dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz bare]; ant. odgegati se

im. ž. 〈G dȍgmē; mn. N dȍgme, G dȏgmā/dȍgmī〉 1. rel. vjerska istina u koju se ne smije sumnjati 2. temeljno načelo koje se ne mijenja i koje se ne može kritizirati, često u okviru kakve ideologije

prid. 〈G dȍgmatskōg(a); ž. dȍgmatskā, s. dȍgmatskō〉 koji se odnosi na dogmu [~ pristup]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dògnām, 3. l. mn. dògnajū, imp. dògnāj, aor. dògnah, prid. r. dògnao, prid. t. dȍgnān〉 goneći dotjerati; vidski parnjak: dogoniti

pril. u godini koja slijedi za ovom, iduće godine; sin. nagodinu

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. dògodī se, 3. l. mn. dògodē se, aor. 3. l. jd. dȍgodī se, prid. r. dogòdio se〉 nastati kao posljedica kakvih okolnosti; sin. biti, odigrati se v. pod odigrati, odviti se v. pod odviti, zbiti se; vidski parnjak: događati se