im. ž. 〈G dogodóvštinē; mn. N dogodóvštine, G dogodóvštīnā〉 zanimljiv događaj iz života [~ iz djetinjstva]; sin. zgoda

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dògonīm, 3. l. mn. dògonē, imp. dogòni, aor. dògonih, imperf. dogònijāh, prid. r. dogònio, prid. t. dògonjen〉 goneći tjerati; vidski parnjak: dognati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. dogòrijēvā, 3. l. mn. dogorijévajū, aor. 3. l. jd. dogorijéva, imperf. 3. l. jd. dogòrijēvāše, prid. r. dogorijévao〉 biti pri kraju gorenja; vidski parnjak: dogorjeti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. dògorī, 3. l. mn. dògorē, aor. 3. l. jd. dȍgorje, prid. r. m. dogòrio, ž. dogòrjela, s. dogòrjelo, mn. dogòrjeli〉 izgorjeti do kraja; vidski parnjak: dogorijevati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dogòtāvljām, 3. l. mn. dogotávljajū, imp. dogòtāvljāj, aor. dogotávljah, imperf. dogòtāvljāh, prid. r. dogotávljao, prid. t. dogòtāvljān〉 privoditi što kraju, činiti što gotovim [~ jelo]; sin. dogotovljavati, dogotovljivati; vidski parnjak: dogotoviti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dogòtovīm, 3. l. mn. dogòtovē, imp. dogotòvi, aor. dogotòvih, prid. r. dogotòvio, prid. t. dogòtovljen〉 privesti što kraju, učiniti što gotovim [~ jelo]; vidski parnjaci: dogotavljati, dogotovljavati, dogotovljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dogotòvljāvām, 3. l. mn. dogotovljávajū, imp. dogotòvljāvāj, aor. dogotovljávah, imperf. dogotòvljāvāh, prid. r. dogotovljávao, prid. t. dogotòvljāvān〉 v. dogotavljati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dogotòvljujēm, 3. l. mn. dogotòvljujū, imp. dogotòvljūj, aor. dogotovljívah, imperf. dogotòvljīvāh, prid. r. dogotovljívao, prid. t. dogotòvljīvān〉 usp. dogotavljati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dogòvārām, 3. l. mn. dogovárajū, imp. dogòvārāj, aor. dogovárah, imperf. dogòvārāh, prid. r. dogovárao, prid. t. dogòvārān〉 nastojati postići dogovor o čemu [~ posao]; sin. sklapati, ugovarati • dogovárati se 〈povr.〉 usklađivati mišljenja ili postupke, nastojati postići dogovor s kim [~ se o cijeni]; sin. pogađati se razg. v. pod pogađati, sporazumijevati se; vidski paranjak: dogovoriti

im. m. 〈G dȍgovora; mn. N dȍgovori, G dȍgovōrā〉 slaganje dviju ili više osoba o čemu [~ o mjestu sastanka; ~ o zajedničkome poslu]; sin. sporazum

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dogòvorīm, 3. l. mn. dogòvorē, imp. dogovòri, aor. dogovòrih, prid. r. dogovòrio, prid. t. dogòvoren〉 1. a. postići dogovor o čemu [~ posao]; sin. sklopiti, ugovoriti; vidski parnjak: dogovarati b. postići dogovor o vremenu održavanja čega [~ sastanak]; sin. ureći • dogovòriti se 〈povr.〉 uskladiti mišljenja ili postupke, postići dogovor s kim [~ se o cijeni]; sin. pogoditi se razg. v. pod pogoditi, sporazumjeti se; vidski parnjak: dogovarati se v. pod dogovarati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dògrabīm, 3. l. mn. dògrabē, imp. dògrabi, aor. dògrabih, prid. r. dògrabio, prid. t. dògrabljen〉 hitrom kretnjom grubo uhvatiti koga ili što [~ loptu]; sin. zgrabiti • dògrabiti se 〈povr.〉 razg. v. potući se pod potući

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dògrādīm, 3. l. mn. dògrādē, imp. dográdi, aor. dográdih, prid. r. dográdio, prid. t. dògrāđen〉 gradeći dodati; sin. (nadograditi); vidski parnjak: dograđivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dogràđujēm, 3. l. mn. dogràđujū, imp. dogràđūj, aor. dograđívah, imperf. dogràđīvāh, prid. r. dograđívao, prid. t. dogràđīvān〉 gradeći dodavati; sin. (nadograđivati); vidski parnjak: dograditi

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dògūrām, 3. l. mn. dogúrajū, imp. dògūrāj, aor. dogúrah, prid. r. dogúrao, prid. t. dògūrān〉 1. 〈prijel.〉 a. gurajući premjestiti ili pomaknuti na određeno mjesto [~ u kuću]; ant. odgurati b. gurajući premjestiti ili pomaknuti kamo s određenoga mjesta [~ iz kuće]; ant. odgurati 2. 〈neprijel.〉 pren. postići uz velike napore [~ do položaja ministra.]

im. m. 〈G dòhotka; mn. N dòhodci, G dòhodākā〉 gosp. 1. količina novca ili vrijednosti koja se dobiva za rad u određenome vremenu [osobni ~] 2. priljev plaća, kamata i drugih primitaka koje prima osoba, tvrtka ili narod u određenome razdoblju [nacionalni ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòhrānīm, 3. l. mn. dòhrānē, imp. dohráni, aor. dohránih, prid. r. dohránio, prid. t. dòhrānjen〉 zbrinuti koga do smrti [~ starca]; vidski parnjak: dohranjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dohrànjujēm, 3. l. mn. dohrànjujū, imp. dohrànjūj, aor. dohranjívah, imperf. dohrànjīvāh, prid. r. dohranjívao, prid. t. dohrànjīvān〉 zbrinjavati koga do smrti [~ starca]; vidski parnjak: dohraniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòhvaćām, 3. l. mn. dòhvaćajū, imp. dòhvaćāj, aor. dòhvaćah, imperf. dòhvaćāh, prid. r. dòhvaćao, prid. t. dòhvaćān〉 1. doticati ili uzimati ono što je podalje [~ knjigu]; sin. dosezati; vidski parnjak: dohvatiti 2. hitrom kretnjom hvatati koga ili što [~ loptu] • dòhvaćati se 〈povr.〉 sukobljavati se fizički ili riječima

im. m. 〈G dȍhvāta〉 razmak ili udaljenost s koje se može što dohvatiti [izvan dohvata]; sin. doseg

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòhvatīm, 3. l. mn. dòhvatē, imp. dòhvati, aor. dòhvatih, prid. r. dòhvatio, prid. t. dòhvaćen〉 1. dotaknuti ili uzeti ono što je podalje [~ granu]; sin. (dokučiti), dosegnuti; vidski parnjak: dohvaćati 2. hitrom kretnjom uhvatiti koga ili što [~ loptu] • dòhvatiti se 〈povr.〉 sukobiti se fizički ili riječima

prid. 〈G dohvàtljiva; odr. dohvàtljivī, G dohvàtljivōg(a); ž. dohvàtljiva, s. dohvàtljivo; komp. dohvatljìvijī〉 koji se može dohvatiti; sin. (dokučiv); ant. nedohvatljiv

im. s. 〈G doigrávānja〉 sp. niz utakmica za naslov pobjednika u određenome natjecanju koji se igra nakon završetka ligaškoga natjecanja

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dòimām se/dòimljēm se, 3. l. mn. dòimajū se/dòimljū se, imp. dòimāj se/dòimlji se, aor. dòimah se, imperf. dòimljāh se, prid. r. dòimao se〉 1. stvarati, ostavljati dojam [Doimlje me se njegov odgovor.] 2. davati određenu sliku o sebi [~ pošteno; ~ umorno; Doimlje se pouzdanim.]; sin. djelovati, izgledati; vidski paranjak: dojmiti se

pril. izriče uvjeravanje, upravo tako, u punoj mjeri [Doista smo se trudili.; Doista je lijepa.]; sin. stvarno, uistinu, zaista, zbilja

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòjādīm, 3. l. mn. dòjādē, imp. dojádi, aor. dojádih, prid. r. dojádio〉 izazvati u kome dosadu, narušiti komu mir svojim ponašanjem [Dojadilo mi je čitanje ove knjige.; Jučer mi je dojadio svojim zanovijetanjem.]; sin. dodijati, dosaditi¹, dozlogrditi, udaviti pren., razg.

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòjašēm, 3. l. mn. dòjašū, imp. dòjaši, aor. dòjahah, prid. r. dòjahao〉 1. jašući dospjeti na određeno mjesto [~ u grad] 2. jašući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz grada]; ant. odjahati

im. m. 〈G dójma; mn. N dójmovi, G dójmōvā〉 doživljaj izazvan izravnim opažanjem; sin. (efekt, impresija)

im. ž. 〈G dȍjavē; mn. N dȍjave, G dȍjāvā〉 povjerljiva vijest ili obavijest

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòjāvīm, 3. l. mn. dòjāvē, imp. dojávi, aor. dojávih, prid. r. dojávio, prid. t. dòjāvljen〉 javiti komu kakvu vijest ili obavijest, prenijeti dojavu; vidski parnjak: dojavljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dojàvljujēm, 3. l. mn. dojàvljujū, imp. dojàvljūj, aor. dojavljívah, imperf. dojàvljīvāh, prid. r. dojavljívao〉 javljati komu kakvu vijest ili obavijest, prenositi dojavu; vidski parnjak: dojaviti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòjedrīm, 3. l. mn. dòjedrē, imp. dòjedri, aor. dòjedrih, prid. r. dòjedrio〉 jedreći doploviti; ant. odjedriti

zb. im. ž. 〈G dòjēnčādi〉 dva dojenčeta ili više njih

im. s. 〈G dòjēnčeta〉 malo dijete koje majka još doji

im. s. 〈G dòjēnja〉 hranjenje mlijekom iz dojke, vimena ili sise

im. ž. 〈G dòjiljē; mn. N dòjilje, G dȍjīljā〉 žena koja doji

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòjīm, 3. l. mn. dòjē, imp. dòji, aor. dòjih, imperf. dòjāh, prid. r. ž. dòjila, prid. t. dȍjen〉 hraniti mlijekom iz dojke, vimena ili sise

im. ž. 〈G dȏjkē, DL dȏjci; mn. N dȏjke, G dȍjākā/dȏjkā/dȏjkī〉 anat. organ ženskoga tijela na prednjoj strani prsnoga koša koji sadržava mliječnu žlijezdu; sin. sisa razg.

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. dȏjmī se, 3. l. mn. dȏjmē se, aor. dȏjmi se, prid. r. dójmio se〉 izazvati, ostaviti dojam; vidski parnjak: doimati se

prid. 〈G dòjmljiva; odr. dòjmljivī, G dòjmljivōg(a); ž. dòjmljiva, s. dòjmljivo; komp. dojmljìvijī〉 koji ostavlja dojam [dojmljiva izvedba]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòjūrīm, 3. l. mn. dòjūrē, imp. dojúri, aor. dojúrih, prid. r. dojúrio〉 1. jureći dospjeti na određeno mjesto [~ u kuću; ~ na sastanak] 2. jureći dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz kuće; ~ sa sastanka]; ant. odjuriti

im. m. 〈G dòka; mn. N dòkovi, G dȍkōvā〉 pom. 1. dio luke u kojemu se ukrcava i iskrcava teret 2. građevinski ili plovni objekt za gradnju i popravak broda

vez. 1. u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici kojom se izriče izrazita suprotnost povezuje surečenice čije radnje nisu povezane odnosom iznevjerenoga očekivanja ili neostvarene posljedice [Djevojčice su došle na vrijeme, ~ su dječaci malo zakasnili.]; sin. ali, dočim zast., no¹ 2. uvodi vremensku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici, izriče da se radnja zavisne surečenice zbiva istodobno s radnjom glavne surečenice [Smeta mi glazba ~ učim.]; sin. kad 3. razg. v. čim¹, kad

pril. 1. uvodi pitanje o vremenskoj granici, o vremenu u kojemu će što završiti [Dokad namjeravaš ostati?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje o vremenskoj granici [Reci mi ~ namjeravaš ostati.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje o vremenskoj granici [Upitno je ~ namjerava ostati.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim vremenskim rečenicama, uvodi vremensku surečenicu [Ostat ću ~ budem htio.]; sin. dokada, dokle

pril., usp. dokad

im. m. 〈G dòkaza; mn. N dòkazi, G dȍkāzā〉 podatak do kojega se došlo utvrđivanjem činjenica ili razmišljanjem, a koji opravdava prihvaćanje ili odbacivanje kakva stava, mišljenja ili teorije; sin. (argument)

im. ž. 〈G dòkāzānosti, I dòkāzānošću/dòkāzānosti〉 svojstvo onoga što je dokazano; ant. nedokazanost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòkāžēm, 3. l. mn. dòkāžū, imp. dokáži, aor. dokázah, prid. r. dokázao, prid. t. dòkāzān〉 činjenicama ili dokazima utvrditi istinitost ili uvjeriti koga u što [~ nevinost]; sin. (argumentirati) • dokázati se 〈povr.〉 postupcima, radom ili uspjehom postići dobro mišljenje o sebi i steći priznanje u kakvoj skupini ljudi [~ se na poslu]; vidski paranjak: dokazivati