im. ž. 〈G donácijē; mn. N donácije, G donácījā〉 novčani dar koji se daje u dobrotvorne svrhe

im. m. 〈G dònātora, V dònātore; mn. N dònātori, G dònātōrā〉 1. fizička ili pravna osoba koja daje donaciju 2. v. davatelj 3. v. darivatelj

im. ž. 〈G dònātoricē; mn. N dònātorice, G dònātorīcā〉 1. žena koja daje donaciju 2. v. davateljica 3. v. darivateljica

prid. 〈G dònātoričina; ž. dònātoričina, s. dònātoričino〉 1. koji pripada ženi koja daje donaciju 2. v. davateljičin 3. v. darivateljičin

prid. 〈G dònātorskōg(a); ž. dònātorskā, s. dònatorskō〉 1. koji se odnosi na donatore i donacije 2. v. davateljski 3. v. darivateljski

pril. do prije kratkoga vremena [Donedavno je živio s bratom.]

pril. u nekoj mjeri, ali ne potpuno [To je ~ tako.]; sin. nekako, otprilike, približno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. donèsem, 3. l. mn. donèsū, imp. donèsi, aor. dȍnijēh/donèsoh, prid. r. m. dȍnio, ž. dȍnijēla, s. dȍnijēlo, mn. dȍnijēli, prid. t. donèsen, pril. p. dȍnijēvši〉 1. noseći dopremiti što na određeno mjesto [~ u školu]; ant. odnijeti 2. noseći dopremiti što kamo s određenoga mjesta [~ iz škole]; ant. odnijeti 3. učiniti da što stupi na snagu, počne djelovati [~ sudsku odluku; ~ zakon]; sin. objaviti, proglasiti, usvojiti; ant. ukinuti 4. biti uzrokom čega, prouzročiti kakvu posljedicu [~ nevolje]; vidski paranjak: donositi

pril. do onoga mjesta, do mjesta koje je udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. odanle

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dònosīm, 3. l. mn. dònosē, imp. donòsi, aor. donòsih, imperf. dònošāh/donòsijāh, prid. r. donòsio, prid. t. dònošen〉 1. noseći dopremati što na određeno mjesto [~ u školu]; ant. odnositi 2. noseći dopremati što kamo s određenoga mjesta [~ iz škole]; ant. odnositi 3. činiti da što stupi na snagu, počinje djelovati [~ sudske odluke; ~ zakone]; sin. objavljivati, proglašavati, proglašivati, usvajati; ant. ukidati 4. biti uzrokom čega, prouzročivati kakvu posljedicu [~ nevolje]; sin. nositi; vidski paranjak: donijeti

im. s. 〈G dònošēnja〉 1. proces u kojemu se što donosi; ant. odnošenje¹ 2. činjenje da što stupi na snagu, počne djelovati; sin. usvajanje; ant. ukidanje

prid. 〈G dȏnjēg(a); ž. dȏnjā, s. dȏnjē〉 koji se nalazi ispod čega ili na nižemu mjestu od čega drugoga [~ zubi]; ant. gornji

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpadām, 3. l. mn. dòpadajū, imp. dòpadāj, aor. dòpadah, imperf. dòpadāh, prid. r. dòpadao〉 postajati čijim vlasništvom [Uvijek mi dopada veći dio.]; sin. pripadati, zapadati • dòpadati se 〈povr.〉 razg. v. sviđati se; vidski paranjak: dopasti

prid. 〈G dopàdljiva; odr. dopàdljivī, G dopàdljivōg(a); ž. dopàdljiva, s. dopàdljivo; komp. dopadljìvijī〉 razg. v. privlačan

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpadnēm, 3. l. mn. dòpadnū, imp. dòpadni, aor. dòpadoh/dòpah, prid. r. dòpao〉 〈3. l.〉 postati čijim vlasništvom [Dopao mu je veći dio.]; sin. pripasti, zapasti • dòpasti se 〈povr.〉 razg. v. svidjeti se; vidski parnjak: dopadati

im. m. 〈G dòpīnga〉 nedopušteno sredstvo koje se daje sportašima kako bi postigli bolje rezultate

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpirēm, 3. l. mn. dòpirū, imp. dòpiri, aor. dòpirah, imperf. dòpirāh, prid. r. dòpirao〉 1. 〈3. l.〉 prostirati se, širiti se do određene granice [Pogled dopire u daljinu.]; sin. dosezati, sezati 2. pren. postizati da se tko povjeri [Ne dopirem do tebe.]; vidski paranjak: doprijeti

im. m. 〈G dòpisa; mn. N dòpisi, G dȍpīsā〉 1. službena obavijest u pisanu obliku 2. novinski članak u kojemu dopisnik opisuje činjenice i događaje s terena

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpīšēm, 3. l. mn. dòpīšū, imp. dopíši, aor. dopísah, prid. r. dopísao, prid. t. dòpīsān〉 pišući dodati, zapisati uza što drugo [~ još nekoliko riječi]; sin. (nadopisati); vidski parnjak: dopisivati

im. s. 〈G dopisívānja〉 1. zapisivanje uza što drugo; sin. pripisivanje 2. razmjenjivanje pisma, poruka ili dopisa

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dopìsujēm, 3. l. mn. dopìsujū, imp. dopìsūj, aor. dopisívah, imperf. dopìsīvāh, prid. r. dopisívao, prid. t. dopìsīvān〉 pišući dodavati, zapisivati uza što drugo [~ još nekoliko riječi]; sin. (nadopisivati); vidski parnjak: dopisati • dopisívati se 〈povr.〉 pisati pisma jedan drugomu, razmjenjivati pisma, poruke i dopise

prid. 〈G dòpisnōg(a); ž. dòpisnā, s. dòpisnō〉 koji se odnosi na dopise i dopisivanje [dopisna škola]

im. ž. 〈G dòpisnicē; mn. N dòpisnice, G dòpisnīcā〉 1. novinarka koja šalje dopise s terena; sin. izvjestiteljica 2. poštanska karta bez slike koja služi za pisanje kraćih poruka

prid. 〈G dòpisničina; ž. dòpisničina, s. dòpisničino〉 koji pripada dopisnici, novinarki koja šalje dopise s terena; sin. izvjestiteljičin

im. m. 〈G dòpisnīka, V dòpisnīče; mn. N dòpisnīci, G dòpisnīkā〉 novinar koji šalje dopise s terena; sin. izvjestitelj

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dopjèšāčīm, 3. l. mn. dopjèšāčē, imp. dopješáči, aor. dopješáčih, prid. r. dopješáčio〉 1. pješačeći dospjeti na određeno mjesto [~ do radnoga mjesta] 2. pješačeći dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ s brda]; ant. otpješačiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. doplàćujēm, 3. l. mn. doplàćujū, imp. doplàćūj, aor. doplaćívah, imperf. doplàćīvāh, prid. r. doplaćívao, prid. t. doplàćīvān〉 plaćati dodatni iznos [~ račun]; sin. (nadoplaćivati); vidski parnjak: doplatiti

im. ž. 〈G dȍplatē; mn. N dȍplate, G dȍplātā〉 iznos koji se naknadno plaća; sin. (nadoplata)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòplātīm, 3. l. mn. dòplātē, imp. dopláti, aor. doplátih, prid. r. doplátio, prid. t. dòplāćen〉 platiti dodatni iznos; sin. (nadoplatiti); vidski parnjak: doplaćivati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòplivām, 3. l. mn. dòplivajū, imp. dòplivāj, aor. dòplivah, prid. r. dòplivao〉 1. plivajući dospjeti na određeno mjesto [~ na obalu; ~ u uvalu] 2. plivajući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ s obale; ~ iz uvale]; ant. otplivati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòplovīm, 3. l. mn. dòplovē, imp. doplòvi, aor. doplòvih, prid. r. doplòvio〉 1. ploveći dospjeti na određeno mjesto [~ u luku; ~ na Hvar] 2. ploveći dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz luke; ~ s Hvara]; ant. otploviti

im. s. 〈skl. i neskl.〉 〈G dopódnēva; mn. N dopódnēva, G dopódnēvā〉 1. dio dana od jutra do podneva [Radimo od dopodneva do večeri.]; sin. prijepodne; ant. popodne, poslijepodne 2. 〈u pril. funkciji〉 u vrijeme od jutra do podneva [Učit ću ~.]; sin. prijepodne; ant. popodne, poslijepodne

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpraćām, 3. l. mn. dòpraćajū, imp. dòpraćāj, aor. dòpraćah, imperf. dòpraćāh, prid. r. dòpraćao, prid. t. dòpraćān〉 prateći dovoditi koga do kakva mjesta [~ goste]; ant. otpraćati; vidski parnjak: dopratiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpratīm, 3. l. mn. dòpratē, imp. dòprati, aor. dòpratih, prid. r. dòpratio, prid. t. dòpraćen〉 prateći dovesti koga do kakva mjesta [~ goste]; ant. otpratiti; vidski parnjak: dopraćati

im. ž. 〈G dȍpremē; mn. N dȍpreme, G dȍprēmā〉 1. isporuka pošiljke ili robe na određeno mjesto [~ u skladište] 2. isporuka pošiljke ili robe kamo s određenoga mjesta [~ sa skladišta]; sin. (dopremanje), dostava; ant. otprema

im. s. 〈G doprémānja〉 v. doprema

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòprēmām, 3. l. mn. doprémajū, imp. dòprēmāj, aor. doprémah, imperf. dòprēmāh, prid. r. doprémao, prid. t. dòprēmān〉 1. isporučivati pošiljku ili robu na određeno mjesto [~ u skladište] 2. isporučivati pošiljku ili robu kamo s određenoga mjesta [~ sa skladišta]; sin. dostavljati; ant. otpremati; vidski paranjak: dopremiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòprēmīm, 3. l. mn. dòprēmē, imp. doprémi, aor. doprémih, prid. r. doprémio, prid. t. dòprēmljen〉 1. isporučiti pošiljku ili robu na određeno mjesto [~ u skladište] 2. isporučiti pošiljku ili robu kamo s određenoga mjesta [~ sa skladišta]; sin. dostaviti; ant. otpremiti; vidski paranjak: dopremati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȍprēm, 3. l. mn. dȍprū, imp. dòpri, aor. dòprijēh, prid. r. m. dȍprō, ž. dȍpr̀la, s. dȍpr̀lo, mn. dȍpr̀li〉 1. dospjeti, stići do kojega mjesta svladavši određene prepreke [~ do vrha planine] 2. a. doći do koje osobe svladavši određene prepreke [~ do ravnatelja] b. pren. postići da se tko povjeri [Ne mogu ~ do tebe.] 3. prostrti se, proširiti se do određene granice [Topovski je zvuk dopro do nas.]; vidski paranjak: dopirati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. doprinèsem, 3. l. mn. doprinèsū, imp. doprinèsi, aor. dȍprinijēh/doprinèsoh, prid. r. m. dȍprinio, ž. dȍprinijēla, s. dȍprinijēlo, mn. dȍprinijēli〉 dati svoj doprinos čemu [~ uspjehu razreda]; sin. pridonijeti; vidski parnjak: doprinositi

im. m. 〈G doprínosa; mn. N doprínosi, G doprínōsā〉 prilog u radu, novcu, zamislima i sl.; sin. prinos

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. doprìnosīm, 3. l. mn. doprìnosē, imp. doprinòsi, aor. doprinòsih, imperf. doprìnošāh/doprinòsijāh, prid. r. doprinòsio〉 davati svoj doprinos čemu [~ uspjehu razreda]; sin. pridonositi; vidski parnjak: doprinijeti

im. ž. 〈G dȍpunē; mn. N dȍpune, G dȍpūnā〉 dio koji se naknadno dodaje čemu [~ teksta; ~ zakona]; sin. (nadopuna)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpunīm, 3. l. mn. dòpunē, imp. dòpuni, aor. dòpunih, prid. r. dòpunio, prid. t. dòpunjen〉 dodati već postojećemu [~ bocu; ~ sadržaj]; sin. (nadopuniti); vidski parnjaci: dopunjati, dopunjavati, dopunjivati

prid. 〈G dòpunskōg(a); ž. dòpunskā, s. dòpunskō〉 koji se odnosi na dopunu; sin. (komplementaran, suplementaran)

im. ž. 〈G dopúnjāljkē, DL dopúnjāljci; mn. N dopúnjāljke, G dopúnjāljkā/dopúnjāljkī〉 zadatak u kojemu određena prazna mjesta u rečenici treba dopuniti odgovarajućim riječima

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpūnjām, 3. l. mn. dopúnjajū, imp. dòpūnjāj, aor. dopúnjah, imperf. dòpūnjāh, prid. r. dopúnjao, prid. t. dòpūnjān〉 dodavati već postojećemu; sin. dopunjavati, dopunjivati, ( nadopunjati); vidski parnjak: dopuniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dopùnjāvām, 3. l. mn. dopunjávajū, imp. dopùnjāvāj, aor. dopunjávah, imperf. dopùnjāvāh, prid. r. dopunjávao, prid. t. dopùnjāvān〉 usp. dopunjati