donácija | im. ž. 〈G donácijē; mn. N donácije, G donácījā〉 novčani dar koji se daje u dobrotvorne svrhe |
dònātor | im. m. 〈G dònātora, V dònātore; mn. N dònātori, G dònātōrā〉 1. fizička ili pravna osoba koja daje donaciju 2. v. davatelj 3. v. darivatelj |
dònātorica | im. ž. 〈G dònātoricē; mn. N dònātorice, G dònātorīcā〉 1. žena koja daje donaciju 2. v. davateljica 3. v. darivateljica |
dònātoričin | prid. 〈G dònātoričina; ž. dònātoričina, s. dònātoričino〉 1. koji pripada ženi koja daje donaciju 2. v. davateljičin 3. v. darivateljičin |
dònātorskī | prid. 〈G dònātorskōg(a); ž. dònātorskā, s. dònatorskō〉 1. koji se odnosi na donatore i donacije 2. v. davateljski 3. v. darivateljski |
dònedāvno | pril. do prije kratkoga vremena [Donedavno je živio s bratom.] |
dòneklē | |
dònijēti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. donèsem, 3. l. mn. donèsū, imp. donèsi, aor. dȍnijēh/donèsoh, prid. r. m. dȍnio, ž. dȍnijēla, s. dȍnijēlo, mn. dȍnijēli, prid. t. donèsen, pril. p. dȍnijēvši〉 1. noseći dopremiti što na određeno mjesto [~ u školu]; ant. odnijeti 2. noseći dopremiti što kamo s određenoga mjesta [~ iz škole]; ant. odnijeti 3. učiniti da što stupi na snagu, počne djelovati [~ sudsku odluku; ~ zakon]; sin. objaviti, proglasiti, usvojiti; ant. ukinuti 4. biti uzrokom čega, prouzročiti kakvu posljedicu [~ nevolje]; vidski paranjak: donositi |
dónlē | pril. do onoga mjesta, do mjesta koje je udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. odanle |
donòsiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dònosīm, 3. l. mn. dònosē, imp. donòsi, aor. donòsih, imperf. dònošāh/donòsijāh, prid. r. donòsio, prid. t. dònošen〉 1. noseći dopremati što na određeno mjesto [~ u školu]; ant. odnositi 2. noseći dopremati što kamo s određenoga mjesta [~ iz škole]; ant. odnositi 3. činiti da što stupi na snagu, počinje djelovati [~ sudske odluke; ~ zakone]; sin. objavljivati, proglašavati, proglašivati, usvajati; ant. ukidati 4. biti uzrokom čega, prouzročivati kakvu posljedicu [~ nevolje]; sin. nositi; vidski paranjak: donijeti |
dònošēnje | |
dȏnjī | prid. 〈G dȏnjēg(a); ž. dȏnjā, s. dȏnjē〉 koji se nalazi ispod čega ili na nižemu mjestu od čega drugoga [~ zubi]; ant. gornji |
dòpadati | |
dopàdljiv | prid. 〈G dopàdljiva; odr. dopàdljivī, G dopàdljivōg(a); ž. dopàdljiva, s. dopàdljivo; komp. dopadljìvijī〉 razg. v. privlačan |
dòpasti | |
dòpīng | im. m. 〈G dòpīnga〉 nedopušteno sredstvo koje se daje sportašima kako bi postigli bolje rezultate |
dòpirati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpirēm, 3. l. mn. dòpirū, imp. dòpiri, aor. dòpirah, imperf. dòpirāh, prid. r. dòpirao〉 1. 〈3. l.〉 prostirati se, širiti se do određene granice [Pogled dopire u daljinu.]; sin. dosezati, sezati 2. pren. postizati da se tko povjeri [Ne dopirem do tebe.]; vidski paranjak: doprijeti |
dòpis | im. m. 〈G dòpisa; mn. N dòpisi, G dȍpīsā〉 1. službena obavijest u pisanu obliku 2. novinski članak u kojemu dopisnik opisuje činjenice i događaje s terena |
dopísati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpīšēm, 3. l. mn. dòpīšū, imp. dopíši, aor. dopísah, prid. r. dopísao, prid. t. dòpīsān〉 pišući dodati, zapisati uza što drugo [~ još nekoliko riječi]; sin. (nadopisati); vidski parnjak: dopisivati |
dopisívānje | im. s. 〈G dopisívānja〉 1. zapisivanje uza što drugo; sin. pripisivanje 2. razmjenjivanje pisma, poruka ili dopisa |
dopisívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dopìsujēm, 3. l. mn. dopìsujū, imp. dopìsūj, aor. dopisívah, imperf. dopìsīvāh, prid. r. dopisívao, prid. t. dopìsīvān〉 pišući dodavati, zapisivati uza što drugo [~ još nekoliko riječi]; sin. (nadopisivati); vidski parnjak: dopisati • dopisívati se 〈povr.〉 pisati pisma jedan drugomu, razmjenjivati pisma, poruke i dopise |
dòpisnī | prid. 〈G dòpisnōg(a); ž. dòpisnā, s. dòpisnō〉 koji se odnosi na dopise i dopisivanje [dopisna škola] |
dòpisnica | im. ž. 〈G dòpisnicē; mn. N dòpisnice, G dòpisnīcā〉 1. novinarka koja šalje dopise s terena; sin. izvjestiteljica 2. poštanska karta bez slike koja služi za pisanje kraćih poruka |
dòpisničin | prid. 〈G dòpisničina; ž. dòpisničina, s. dòpisničino〉 koji pripada dopisnici, novinarki koja šalje dopise s terena; sin. izvjestiteljičin |
dòpisnīk | im. m. 〈G dòpisnīka, V dòpisnīče; mn. N dòpisnīci, G dòpisnīkā〉 novinar koji šalje dopise s terena; sin. izvjestitelj |
dopješáčiti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dopjèšāčīm, 3. l. mn. dopjèšāčē, imp. dopješáči, aor. dopješáčih, prid. r. dopješáčio〉 1. pješačeći dospjeti na određeno mjesto [~ do radnoga mjesta] 2. pješačeći dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ s brda]; ant. otpješačiti |
doplaćívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. doplàćujēm, 3. l. mn. doplàćujū, imp. doplàćūj, aor. doplaćívah, imperf. doplàćīvāh, prid. r. doplaćívao, prid. t. doplàćīvān〉 plaćati dodatni iznos [~ račun]; sin. (nadoplaćivati); vidski parnjak: doplatiti |
dȍplata | im. ž. 〈G dȍplatē; mn. N dȍplate, G dȍplātā〉 iznos koji se naknadno plaća; sin. (nadoplata) |
doplátiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòplātīm, 3. l. mn. dòplātē, imp. dopláti, aor. doplátih, prid. r. doplátio, prid. t. dòplāćen〉 platiti dodatni iznos; sin. (nadoplatiti); vidski parnjak: doplaćivati |
dòplivati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòplivām, 3. l. mn. dòplivajū, imp. dòplivāj, aor. dòplivah, prid. r. dòplivao〉 1. plivajući dospjeti na određeno mjesto [~ na obalu; ~ u uvalu] 2. plivajući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ s obale; ~ iz uvale]; ant. otplivati |
doplòviti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dòplovīm, 3. l. mn. dòplovē, imp. doplòvi, aor. doplòvih, prid. r. doplòvio〉 1. ploveći dospjeti na određeno mjesto [~ u luku; ~ na Hvar] 2. ploveći dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ iz luke; ~ s Hvara]; ant. otploviti |
dopódnē | im. s. 〈skl. i neskl.〉 〈G dopódnēva; mn. N dopódnēva, G dopódnēvā〉 1. dio dana od jutra do podneva [Radimo od dopodneva do večeri.]; sin. prijepodne; ant. popodne, poslijepodne 2. 〈u pril. funkciji〉 u vrijeme od jutra do podneva [Učit ću ~.]; sin. prijepodne; ant. popodne, poslijepodne |
dòpraćati | |
dòpratiti | |
dȍprema | im. ž. 〈G dȍpremē; mn. N dȍpreme, G dȍprēmā〉 1. isporuka pošiljke ili robe na određeno mjesto [~ u skladište] 2. isporuka pošiljke ili robe kamo s određenoga mjesta [~ sa skladišta]; sin. (dopremanje), dostava; ant. otprema |
doprémānje | im. s. 〈G doprémānja〉 v. doprema |
doprémati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòprēmām, 3. l. mn. doprémajū, imp. dòprēmāj, aor. doprémah, imperf. dòprēmāh, prid. r. doprémao, prid. t. dòprēmān〉 1. isporučivati pošiljku ili robu na određeno mjesto [~ u skladište] 2. isporučivati pošiljku ili robu kamo s određenoga mjesta [~ sa skladišta]; sin. dostavljati; ant. otpremati; vidski paranjak: dopremiti |
doprémiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòprēmīm, 3. l. mn. dòprēmē, imp. doprémi, aor. doprémih, prid. r. doprémio, prid. t. dòprēmljen〉 1. isporučiti pošiljku ili robu na određeno mjesto [~ u skladište] 2. isporučiti pošiljku ili robu kamo s određenoga mjesta [~ sa skladišta]; sin. dostaviti; ant. otpremiti; vidski paranjak: dopremati |
dòprijēti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȍprēm, 3. l. mn. dȍprū, imp. dòpri, aor. dòprijēh, prid. r. m. dȍprō, ž. dȍpr̀la, s. dȍpr̀lo, mn. dȍpr̀li〉 1. dospjeti, stići do kojega mjesta svladavši određene prepreke [~ do vrha planine] 2. a. doći do koje osobe svladavši određene prepreke [~ do ravnatelja] b. pren. postići da se tko povjeri [Ne mogu ~ do tebe.] 3. prostrti se, proširiti se do određene granice [Topovski je zvuk dopro do nas.]; vidski paranjak: dopirati |
doprìnijēti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. doprinèsem, 3. l. mn. doprinèsū, imp. doprinèsi, aor. dȍprinijēh/doprinèsoh, prid. r. m. dȍprinio, ž. dȍprinijēla, s. dȍprinijēlo, mn. dȍprinijēli〉 dati svoj doprinos čemu [~ uspjehu razreda]; sin. pridonijeti; vidski parnjak: doprinositi |
doprínos | im. m. 〈G doprínosa; mn. N doprínosi, G doprínōsā〉 prilog u radu, novcu, zamislima i sl.; sin. prinos |
doprinòsiti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. doprìnosīm, 3. l. mn. doprìnosē, imp. doprinòsi, aor. doprinòsih, imperf. doprìnošāh/doprinòsijāh, prid. r. doprinòsio〉 davati svoj doprinos čemu [~ uspjehu razreda]; sin. pridonositi; vidski parnjak: doprinijeti |
dȍpuna | im. ž. 〈G dȍpunē; mn. N dȍpune, G dȍpūnā〉 dio koji se naknadno dodaje čemu [~ teksta; ~ zakona]; sin. (nadopuna) |
dòpuniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpunīm, 3. l. mn. dòpunē, imp. dòpuni, aor. dòpunih, prid. r. dòpunio, prid. t. dòpunjen〉 dodati već postojećemu [~ bocu; ~ sadržaj]; sin. (nadopuniti); vidski parnjaci: dopunjati, dopunjavati, dopunjivati |
dòpunskī | prid. 〈G dòpunskōg(a); ž. dòpunskā, s. dòpunskō〉 koji se odnosi na dopunu; sin. (komplementaran, suplementaran) |
dopúnjāljka | im. ž. 〈G dopúnjāljkē, DL dopúnjāljci; mn. N dopúnjāljke, G dopúnjāljkā/dopúnjāljkī〉 zadatak u kojemu određena prazna mjesta u rečenici treba dopuniti odgovarajućim riječima |
dopúnjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpūnjām, 3. l. mn. dopúnjajū, imp. dòpūnjāj, aor. dopúnjah, imperf. dòpūnjāh, prid. r. dopúnjao, prid. t. dòpūnjān〉 dodavati već postojećemu; sin. dopunjavati, dopunjivati, ( nadopunjati); vidski parnjak: dopuniti |
dopunjávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dopùnjāvām, 3. l. mn. dopunjávajū, imp. dopùnjāvāj, aor. dopunjávah, imperf. dopùnjāvāh, prid. r. dopunjávao, prid. t. dopùnjāvān〉 usp. dopunjati |