pril. na mjestu ili na mjesto koje je ispod drugoga ili niže od koga ili čega [uputiti se ~; Tamo ~ raširio se orah]; ant. gore

im. m. 〈G dòma; mn. N dòmovi, G dȍmōvā〉 1. kuća ili zgrada u kojoj se stalno boravi, stanuje 2. pren. a. zajednica koju tvore članovi obitelji b. zemlja u kojoj je tko rođen ili iz koje tko potječe, kojoj tko pripada po svojim pravima ili osjećajima; sin. domovina 3. javna ustanova u kojoj se ljudi okupljaju radi sportskih aktivnosti ili zabave [~ kulture; planinarski ~] 4. ustanova za privremeni ili stalni prihvat osoba koje se ne mogu same brinuti o sebi ili su radi kazne, školovanja ili kojega drugog razloga privremeno smještene u takvu ustanovu [dječji ~; đački ~; popravni ~; starački ~]

prid. 〈G dòmāćēg(a); ž. dòmāćā, s. dòmāćē〉 1. koji je izrađen ili se izrađuje kod kuće [~ kolači; domaća zadaća] 2. koji je blizak ili poznat, koji pripada obitelji ili zavičaju [~ običaji]; ant. stran 3. koji živi uz ljude i koristi ljudima [domaća životinja]; sin. pitom, pripitomljen v. pod pripitomiti; ant. divlji

im. ž. 〈G domàćicē; mn. N domàćice, G domàćīcā〉 1. gospodarica doma, domaćinova supruga 2. žena koja ugošćuje ili prima goste [~ zrakoplova] 3. v. kućanica

prid. 〈G domàćičina; ž. domàćičina, s. domàćičino〉 1. koji pripada gospodarici doma, domaćinovoj supruzi 2. koji pripada ženi koja ugošćuje ili prima goste 3. v. kućaničin

im. m. 〈G domàćina; mn. N domàćini, G domàćīnā〉 1. gospodar doma 2. osoba koja ugošćuje ili prima goste

im. s. 〈G domaćìnstva; mn. N domaćìnstva, G domàćinstāvā/domàćīnstvā〉 v. kućanstvo

im. m. 〈G dòmadāra, I dòmadārom/dòmadārem; mn. N dòmadāri, G dòmadārā〉 biol. organizam na kojemu ili u kojemu se nastanio nametnik

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòmāmīm, 3. l. mn. dòmāmē, imp. domámi, aor. domámih, prid. r. domámio, prid. t. dòmāmljen〉 1. s pomoću mamca dovesti na određeno mjesto [~ ribu na udicu] 2. pren. privući koga obećanjima [~ kupce]; sin. dovabiti, namamiti, primamiti

im. m. 〈G domára, V dȍmāru/dȍmāre; mn. N domári, G domárā〉 osoba koja se brine za održavanje u kakvoj javnoj ustanovi, školi itd.

prid. 〈G domáreva; ž. domáreva, s. domárevo〉 koji pripada domaru; sin. domarov

im. ž. 〈G domàricē; mn. N domàrice, G domàrīcā〉 žena koja se brine za održavanje u kakvoj javnoj ustanovi, školi itd.

prid. 〈G domàričina; ž. domàričina, s. domàričino〉 koji pripada domarici

prid. 〈G domárova; ž. domárova, s. domárovo〉 usp. domarev

im. ž. 〈G doménē; mn. N doméne, G doménā〉 1. v. djelokrug 2. biol. najviša kategorija u podjeli živih bića, čine je bakterije i arheje koje su prokarioti te eukarioti

im. m. 〈G dómeta; mn. N dómeti, G dómētā〉 najveća udaljenost do koje se može što dobaciti [~ topa]

im. m. 〈G dòmetka; mn. N dòmetci, G dòmetākā〉 v. sufiks

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòmećēm, 3. l. mn. dòmećū, imp. dòmeći, aor. dòmetah, imperf. dòmetāh, prid. r. dòmetao, prid. t. dòmetān〉 1. stavljati još čega u što [~ žito u vreću] 2. govoriti nakon što se već nešto reklo; sin. dodavati, pridodavati; vidski paranjak: dometnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòmetnēm, 3. l. mn. dòmetnū, imp. dòmetni, aor. dòmetnuh, prid. r. dòmetnuo, prid. t. dòmetnūt〉 1. staviti još čega u što [~ žito u vreću] 2. reći nakon što se već nešto reklo [~ još koju riječ]; sin. dodati, pridodati; vidski paranjak: dometati

im. ž. 〈G dȍminē; mn. N dȍmine, G dȍmīnā〉 pravokutna pločica podijeljena na dva kvadrata na kojima se nalazi od 0 do 6 točkica

im. ž. 〈G dominácijē〉 veća zastupljenost od čega drugoga, bivanje pretežitim; sin. prevladavanje

prid. 〈G dominàntna; odr. dominàntnī, G dominàntnōg(a); ž. dominàntna, s. dominàntno; komp. dominàntnijī〉 1. koji je iznad koga ili čega, koji se ističe, koji je bolji, moćniji ili važniji od ostalih [dominantna osoba] 2. biol. koji prevladava, preteže, koji je jači od drugih [dominantni gen]; ant. recesivan

im. m. 〈G dominikánca, V dominìkānče; mn. N dominikánci, G dominìkānācā〉 rel. pripadnik katoličkoga reda koji je početkom 13. stoljeća osnovao sveti Dominik

prid. 〈G dominikánčeva; ž. dominikánčeva, s. dominikánčevo〉 koji pripada dominikancu

im. ž. 〈G dominìkānkē, DL dominìkānki; mn. N dominìkānke, G dominìkānkā/dominìkānkī〉 rel. pripadnica katoličkoga reda koji je početkom 13. stoljeća osnovao sveti Dominik

prid. 〈G dominìkānskōg(a); ž. dominìkānskā, s. dominìkānskō〉 koji se odnosi na dominikance i dominikanke [~ samostan]

im. m. 〈G dominióna; mn. N dominióni, G dominiónā〉 pov. britanska kolonija sa širokom unutrašnjom autonomijom

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. domìnīrām, 3. l. mn. dominírajū, imp. domìnīrāj, aor. dominírah, imperf. domìnīrāh, prid. r. dominírao〉 1. biti iznad koga ili čega, istaknuti se/isticati se nad drugima, biti bolji, moćniji, jači ili važniji od ostalih 2. v. prevladati 3. v. prevladavati

im. m. 〈G dȍmina〉 društvena igra s dominama

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòmislīm, 3. l. mn. dòmislē, imp. dòmisli, aor. dòmislih, prid. r. dòmislio, prid. t. dòmišljen〉 potpuno oblikovati koju misao, dovršiti misaoni proces • dòmisliti se 〈povr.〉 nastojati spoznati ono što se ne vidi ili ne zna [~ se načina; ~ se rješenja]; sin. dosjetiti se, (dovinuti se, doviti se), naći, pronaći, sjetiti se; vidski parnjak: domišljati se

prid. 〈G dòmišljata; odr. dòmišljatī, G dòmišljatōg(a); ž. dòmišljata, s. dòmišljato; komp. domišljàtijī〉 1. koji brzo misli i lako dolazi do djelotvornih rješenja [domišljata učenica] 2. koji odražava brzinu misli i lakoću dolaska do rješenja [~ odgovor]; sin. dosjetljiv

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. dòmīšljām se, 3. l. mn. domíšljajū se, imp. dòmīšljāj se, aor. domíšljah se, imperf. dòmīšljāh se, prid. r. domíšljao se〉 nastojati spoznati ono što se ne vidi ili ne zna [~ se načina; ~ se rješenja]; sin. dosjetiti se, (dovijati se), nalaziti, pronalaziti; vidski parnjak: domisliti se v. pod domisliti

im. ž. 〈G dòmišljatosti, I dòmišljatošću/dòmišljatosti〉 osobina onoga koji je domišljat ili svojstvo onoga što je domišljato; sin. dosjetljivost

im. m. 〈G dòmjēnka; mn. N dòmjēnci, G dòmjenākā〉 mala zabava, društveni susret ili druženje

im. m. 〈G dȍmobrāna; mn. N dȍmobrāni, G dȍmobrānā〉 vojn. pripadnik domobranstva

prid. 〈G dȍmobrānskōg(a); ž. dȍmobrānskā, s. dȍmobrānskō〉 koji se odnosi na domobrane [~ vojnik]

im. s. 〈G domobrànstva〉 pov. 1. oblik hrvatskih teritorijalnih vojnih postrojba u razdoblju od 1868. do 1918. 2. oblik hrvatskih teritorijalnih vojnih postrojba u Domovinskome ratu od 1991. do 1995. 3. redovita vojska Nezavisne Države Hrvatske

im. m. 〈G dȍmoljūba; mn. N dȍmoljūbi, G dȍmoljūbā〉 osoba koja ljubi svoju domovinu; sin. (rodoljub)

im. s. 〈G dȍmoljūblja〉 ljubav prema domovini; sin. (rodoljublje)

prid. 〈G dȍmoljūbnōg(a); ž. dȍmoljūbnā, s. dȍmoljūbnō〉 koji se odnosi na domoljube, koji je pun domoljublja [~ osjećaji; domoljubno pjesništvo]; sin. (rodoljubni)

im. ž. 〈G domòljūpkē, DL dȍmoljūpki; mn. N dȍmoljūpke, G dȍmoljūpkā/dȍmoljūpkī〉 žena koja ljubi svoju domovinu; sin. (rodoljupka)

im. m. 〈G domoródca, V dȍmorōdče; mn. N domoródci, G domòrōdācā〉 osoba koja je od starine u kojemu kraju; sin. starosjedilac; ant. doseljenik, došljak razg.

prid. 〈G domoròdačkōg(a); ž. domoròdačkā, s. domoròdačkō〉 koji se odnosi na domorodce; sin. starosjedilački; ant. doseljenički, došljački razg.

prid. 〈G domoródčeva; ž. domoródčeva, s. domoródčevo〉 koji pripada domorodcu; sin. starosjediočev; ant. doseljenikov, došljakov razg.

im. ž. 〈G domòrotkinjē; mn. N domòrotkinje, G domòrotkīnjā〉 žena koja je od starine u kojemu kraju; ant. doseljenica, došljakinja razg.

im. ž. 〈G domòvinē; mn. N domòvine, G domòvīnā〉 zemlja u kojoj je tko rođen ili iz koje potječe, kojoj tko pripada po svojim pravima ili osjećajima; sin. dom pren., ognjište poet., pren.

prid. 〈G domòvīnskōg(a); ž. domòvīnskā, s. domòvīnskō〉 koji se odnosi na domovinu [Domovinski rat]

im. ž. 〈G domóvnicē; mn. N domóvnice, G domóvnīcā〉 dokument kojim se potvrđuje da je tko državljanin koje države